Svrati na piće

23 prosinac 2014

Ponekad je dovoljan samo kamenčić i tako to krene.

Ne, nije zbog tebe koji misliš da si mi sjebao koncepciju. Ni zbog ostalih "ribica" koje su se nahvatale u mrežu.

Idem sinoć pješice. Nailaziš autom. Ne sjedam u tvoj. Iako si stao i zoveš me. Mrak je. Ne poznajem ti auto, ali prepoznajem glas. Prije par sati, stajao si mi iza leđa. Ja sam sjedila. Nisam te vidjela, ali osjetila sam kako se okrećeš. Promatraš da li smo sami. Spuštaš mi ruke na vrat. i praviš par onih pokreta masaže. Što bih napisala o rukama kojima je specijalnost mišić i kost? Anatomija i tijelo. Pitam se kakvo bi se moje ponašalo pod istima? Mišići su mi pomalo ukočeni i prija mi. Prije par mjeseci bila sam u nedoumici kad si ti u pitanju. Ti voliš da se maziš. Zvuči kao konstatacija. I ja se u sebi pitam što si iznenađen. Glupo bi bilo da sam prije par mjeseci zbog slične stvari napravila frku. Tada mi je to izgledalo mnogo gore. Napadanje mog Prostora. Moje osobnosti. Njega u meni. Ono nečega što je Naše. I tako smo se često svađali zbog tebe. A ti o tome nisi imao pojma. Za tebe govore da znaš biti prgav, grub. Jednom si skinuo mantil i sat. Htio se tući. To je priča koja kruži po hodnicima. - Kad skine sat, znači ne valja. Sklon alkoholu. Onda imaš hrabrosti. I imaš onu ledenu plavušu od žene. Kojoj sam jednom morala donijeti neke papire, a ona me je gledala onako sa neke visine. Ti si sjedio iza nas i vjerujem da ti nije bilo baš ugodno. Imali smo tu neku našu tajnu. Ignorirala sam je, a tebe mi je bilo pomalo i žao. Znam da si mi zahvalan zbog toga.

Spuštaš ruke sa mog vrata. Nailazi "publika".
- Odvest ću te kući - govoriš. Odlaziš.

Ne ulazim u auto. Znam na koju stranu ideš kući. Lažem da idem u suprotni dio grada.

Jer ponekad je dovoljan samo kamenčić i tako to krene. Govoriš - E, jebi ga, jesi sigurna?

Govorim da znam valjda na koju idem stranu. Smiješ se i pališ auto. I tako smo izazvali već previše pažnje. Rampa je odavno podignuta. Portir te pozdravlja, a ja nastavljam dalje pješice.

Dvadeset minuta do kuće. Asfalt poslije kiše. Sve je mirno. Decembar.

U jednom momentu, zakucalo mi je jače srce.

I to je dobro. To je jako dobro.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.