Ne sjećam se točno više zašto volim snijeg.
Jednom sam se iz ljubavi prema njemu skoro smrznula.
Toliko sam ga grlila da sam sva bila ledena.
A on se hladno i oholo držao prema meni.
Dlanovi su mi bili topli. Skinula sam pletene rukavice. Držala sam snijeg u svome dlanu. Čvrsto sam stegnula šaku.
Onda sam željela da ga osjetim i na nadlanicama. Ramenima. Ključnoj kosti. Potiljku.
Željela sam da ga osjetim svugdje
Da mi se zakopa oko struka i boka.
Koljena.
Gležnja.
Stopala.
Da me omota kao prekrivač.
Nekad me uhvati tako neko ludilo.
Svugdje.
On je bio odsutan. Kao da nije prisutan. Hladan
Grlila sam ga.
Nisam se dala otjerati.
Pravio se da ne primjećuje.
Ja sam se pretvara u njega.
Nije odolio.
Otopio se po meni.
Ne sjećam se točno više zašto volim snijeg.
Jednom sam se iz ljubavi prema njemu skoro smrznula.
Snijeg
10 prosinac 2014komentiraj (0) * ispiši * #