Ja bih izabrala cijeli jedan dan da ležim i slušam kako prolaze tramvaji. Da taman kad mislim već spavam, neki nestrpljivi vozač zatrubi onom ispred sebe, ne računajući da negdje iza prozora, nekoga prene iz sna. Taj netko se promeškolji, zatvori i otvori oči na tren i samo se nasmiješi. Onda velegrad nastavi da se pretače i žubori, tako lijepo i po svom, da i iza prozora i na ulici sve bude jedna lijepa jesenja cjelina. Izabrala bih cijeli jedan dan da gledam te niske oblake što sjede na visokim krovovima i izabrala bih tu mutnu rijeku dok mirno se pruža, bez valova koji se valjaju, samo neka ptica nisko u letu. Izabrala bih i te najbolje beogradske kifle, sva ona zrnevlja na njima što padaju između tvoje ruke i mog dekoltea, treba mi i ime ulice i ime pekare da ga stavim u priču, da ne budeš ti uvijek glavni junak u svakom mom postu. Ležim i opet se čuje tramvaj, opet nestrpljivi vozač, opet ptica u letu, visoki krov, opet si ti glavni u mojoj priči :)