My crazy love

19 listopad 2014

Noć bez mjesečine.

Ili je ja ne vidim od visokih krošnja drveća?

Ležiš i nadam se da spavaš.

Tisuću se sila noćas borilo protiv tebe, i isto toliko za tebe. Znam da si ih svjestan. Gledam kako vjetar pomjera zavjesu, poigrava se s njom i odnosi dim cigarete. I svaka sjena na zidu užasno me nervira, ali nemam snage da se dignem i zatvorim prozor. Neko od nas dvoje svakako će odustati. Sjena ili ja, nije bitno. Iako sam ovoga puta, puna nekog vražijeg prkosa i neću se samo tako lako predati.

Prokleta zavjesa leluja i dalje pred mojim očima.

Umor nam se ocrtava na licu. Noć je bila preduga, kao i svaka naša noć. Gasim cigaretu i prisiljavam sebe da se pomjerim. Pazim da te ne probudim. Šta bih u ovom trenutku, imala da ti kažem? Da uskoro ustajem, i da ću te ostaviti da spavaš jer bih mogla pod naletom onih sila što se bore protiv tebe, da sipam otrov i upropastim nam dan, a to nikako ne želim. Želim kad se vratim da te nađem ovdje, na istom mjestu. Nježnog. Znam da ćeš takav i biti.

I onda stavljam ruke na tebe. Uvučem se na nova mjesta gdje još nisam bila, a ti me dugo zadržavaš tamo, miluješ i ne puštaš.

I želim da završim ovaj post, koji mi ne znači puno više od cigarete koju sam upravo ugasila u pepeljari punoj opušaka. Naučila sam da se strmoglavim neviđenom brzinom. I da uživam u tome. Ti češ već znati o čemu je riječ, a za druge mi i tako nije važno.

Odlučio sam da te volim.

Čvrsto ću se ovoga držati i moliti se da istraješ u svojoj odluci.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.