Enjoy The Silence

14 listopad 2014

Ne znam gdje su dani. Kažu da se s visokih prozora ponekad, ljeti, mogu vidjeti sunčevi zraci. Moji prozori presvučeni su debelim, teškim zavjesama. U zamršenim naborima meškolje se ponekad sitni zalutali odsjaji sunca.Teški su za moje oči.

Moja radost izgleda drugačije.

Dopuštam samo modro i miris suhog voća.

Ležim dugo na podu.

Sjediš dugo u naslonjaču.

Ne promatramo se, ali nam pulsira na vratu srce. Hvatam zvuk, krajičkom sluha. Hvatam zrak krajičkom grudi što ljubiš.

Ne postoje više tajne zaštite u tvojim rukama. Otkriveno je naše Carstvo. Ipak Boginja hoda.

Božanstva su i tako izmišljena bića.

A ti si i tako ponekad više sličan samo mojoj halucinaciji.

Uvjek je isto, kao košmar iz kog ne želiš da se probudiš.

Produbljujemo ga svaki put kad se sretnemo. Skoro da nemam više suza, mada me uvijek natjeraš da plačem. Ali ne od žalosti. Neke suze se prave zbog tišine.

Zbacila bih sa sebe sve plašteve.

Ali me spriječe tvoje halucinacije.

Tamo su moje oči.


Ležiš na podu i promatraš sjene na plafonu.

Sjedim u naslonjaču. Dišem. Dišeš.

Ne gledamo se.

Da li netko može da ospori da to nije Ljubav?

Ne znam gdje su dani.
Kažu da se s visokih prozora ponekad, ljeti, mogu vidjeti sunčevi zraci.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.