Ti i ja

16 kolovoz 2017

Ti si gore, ja sam dolje, mi se stalno ljubimo, kao nebo i more, kao rijeka i nebo, kao pustopoljana iz mojih snova, ti si uvijek ovdje gdje sam i ja, ja sam gore, ti si dolje, mirišeš sol i more sa golih ljetnjih ramena.

Ti si gore, ja sam dolje, kao nebo i more.

.....

11 kolovoz 2017

Vani je more. Prekrasan osjećaj.

Ja sam još pod dojmom putovanja od 16 sati, sve mi se ljulja :)
Pod dojmom susreta sa AnaBoni. Spontano, lijepo, toplo.
I ima prekrasne plave oči :) Odmah sam je prepoznala. Volim taj osjećaj prepoznavanja. Hvala ti što si me sačekala, i hvala na ovom lijepom susretu.



Vani je more. Prekrasan osjećaj.

Neka se ljeta ne spavaju

09 kolovoz 2017



Na kauču ;)

San

01 kolovoz 2017



- "Napisao sam ti nešto, ali nemam gde da objavim."

(Zato ja imam yes)
P.S. Obratit pažnju na slovo N.


"San dosanjan, ali nikad isti
Alegorija raja u susretu pogleda naših
Nemoguća kada tako poželi
Dodira mekih, vilinskih
Raskošne mašte, neuhvatljivih misli
Anđeo privlačnosti, koja se poigrava s razumom."
A.

Brodovi od papira

19 srpanj 2017

U sred ljeta, ja sam pomislila; ljeto je gotovo. Bilo je to ono jedno jutro kad sam morala potražiti čarape. Ptice zloslutnice govorile su da se neće vratit, a ja sam im konačno povjerovala. Brda se više ne pomjeraju. Nikad zapravo nisam povjerovala u ta pomjeranja brda, ali sam ih s vremena na vrijeme vidjela kako se šetaju. Možda je to bilo od Sunca. Sladoleda ili alkohola.

Sad se napokon mogu vratit mojim kristalnim pahuljama u zaleđenoj ulici. Bijeloj i hladnoj.
Javno priznati kako volim njihovu hladnoću. I takvo srce kuca.

Vjetar i haljine

13 srpanj 2017

Lete zavjese kao ljetnje haljine.
Dignu se do pola, kao do vrha golih butina, a onda ih vjetar naglo sjuri i priljubi uza zid, kao ruke što love ljetnje haljine.

***

Narukvice

05 srpanj 2017

Odbačena guma za zalijevanje na stazi kraj kapije i ono tako poznato "cvrčanje" betona. Vidim nas s desetak godina kako sjedimo ispod kajsije na deki, dok nam oko glave zuje pčele. Čekamo da prođe susjeda Duška koja ide u grad. Gledamo velikim očima kako prolazi natapirane kose, plavom sjenkom premazanih očiju. Smiješi nam se. Dobaci nam osmjeh u prolazu dok plastične narukvice šareno odzvanjaju sudarajući se pri odmahivanju ruke. Tako smo željeli biti kao ona. Mirisati na parfem u jeans suknjici dok štikle odzvanjaju istim tim vrelim trotoarom od betona.

***
Beton opet "cvrči" nakon tolikih godina. Osjećaš njegovu isparavajuću vrelinu dok gaziš potpeticama po njemu. Male barice ubrzo proguta vrelina. Kajsije su neke druge, pčele neke druge, a Duška je odavno otišla iz ulice. Dok ulaziš u taxi nedaleko od svog stana, baciš pogleda na kapiju ali nema radoznale djece da im dobaciš osmjeh i mahneš rukom. Srebrne narukvice zazveckaju tek kad otvoriš zadnja vrata na taxiju.
Razmišljaš o plavom sjenilu za oči koje nikad nisi koristila i o plastičnim narukvicama.
Izlaziš iz taxija pa preskačeš dvije tri stepenice. Ulaziš u zamračenu sobu. Ljubiš tople usne. I pitaš se je li tako bilo i Duški.

Ljeto

01 srpanj 2017

Uvijek je bilo teško odoljeti Ljetu.

Ljeto ima crne oči i onaj sneni pogled koji te zove.
Ljeto se rano ujutru budi i iz indiga pretvara u kristalno plavo i cijeli dan te tako plavo gleda ravno u oči.
Ljeto je uvijek budno i toplo i mokro i slano.

I neodoljivo zove.
Privlači poput najčvrščih muških šaka i ne pušta.
Ljeto je toplo i vodi te za ruku poput istih tih šaka.
Uvijek mu nanovo vjeruješ.
jer
Neodoljivo
je
Ljeto.


Odšetala..

06 lipanj 2017

Neuračunljiv.

28 svibanj 2017

Nakon noćne smjene, sve što napišem ili uradim, moglo bi da se stavi u kategoriju neuračunljiva.

Negdje noćas oko tri, baš me je uhvatila neka frka. Tišina, tišina i samo tišina.
Provjerila sam na telefonu vrijeme svitanja: 04.56. Cijela još dva sata. Iako je počelo da se plavi mnogo ranije. Jednu moju kolegicu izluđuju ptice koje počinju pjevati već negdje nakon tri. Kaže, to je podsjeća na to kako svi spavaju osim nas, a ptice su se već naspavale pa pjevaju.
Pijana omladina je počela stizati negdje oko pet. S ili bez policijske pratnje. Hitna pomoć, ljekar, tehničari. Vozač. Dežurni ljekar. Žena kojoj je pukao vodenjak u 32. nedjelji. Čovjek koji je noćas umro. Sin kojeg sam gledala kako odlazi prema kapiji bolnice. Pokriven čovjek preko glave na mom putu prema garderobi.
Jutro koje sviće. Ptice koje pjevaju. Sunce. Telefon. Cigara koja izgori. Kava koja je dobra i hladna. Opet ptice.

Pročitam negdje da neke ljude brinu žene u frizerskom salonu. I čujem ptice. Neke druge opet brinu cigani, neke Balašević, a neke tko zna što sve ne.

Slušajte Ptice.
I grlite dok možete ljude koje volite.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se