Priče o Avi.

18 listopad 2017

Ava vrti mali srebrni privjesak što kad miruje leži točno u udubljenju na njenom vratu, tamo u onoj maloj jamici što podrhtava kad se Ava smije. Ava se sada ne smije. Samo vrti privjesak i gleda ravno kroz prozor. Trebalo bi da su prozori veći, mnogo veći.

"Banka, glavna pošta, ona mala tržnica čiju prečicu ulice uvijek nekako pomiješa pa se stvori sa pogrešne strane, onda račun za mobitel, bijela mala prostorija, uvijek joj je nekako tjeskobno tamo, i vruće je, nije sačekala red, uvijek ih je previše, a prostor je tako skučen. I tako bijel. Izašla je. Vrtjela je neke vizit karte taxi brojeva, imala je osjećaj da treba da ih promijeni, neke već zna, kad ih vidi, ona ima osjećaj da i oni nju znaju, a Ava ne želi da ju se zna. "
Ava sjedi i gleda kroz prozore, koji treba da su mnogo veći, možda cijeli jedan zid, samo prozor, od vrha do poda? Nabraja glavna pošta, tržnica (pomiješane ulice, ali to je već rekla) bijela gušeća prostorija, (da, dobro, rekla sam si to već) brojevi,.. Ava nabraja u sebi kao da broji ljude koje je nekad ljubila, gušeći brojevi i bijele prostorije.
Ava pomisli na njihov odraz u ogledalu, mokru kosu, crveno lice, pomisli na gorki pelinkovac među jezicima i pomisli kako je zid bio bijeli.
Privjesak se nekako zaustavi među njenim prstima. Spusti se u jamicu na njenom vratu. Kao da je oduvijek tu pripadao.

Priče o Avi.

17 listopad 2017


Ava je bila nekako svesna da nije budna i da će još proći trenutak ili dva dok ne shvati u potpunosti da joj to uporno blještavo svetlo u očima nije nikakva uperena baterijska lampa ili svetlo na telefonu nego da je svetlo iz vani. Cela soba je bila u mraku, strop je bio u mraku, nije videla obrise fotelje ni malog niskog ormarića. Po sećanju znala je da su joj na njemu male biserne naušnice i bočica Garnierove vode za skidanje šminke, i uramljena njihova fotografija, okrenuta naopako prema zidu.. Stigavši do fotografije, u sećanju, taman pred sam čin kad ju je sinoć okrenula licem prema zidu, naglo otvori širom oči, dopusti mozgu da shvati da je to samo mesečina na njenim kapcima.

Hladna i srebrna.

Tvoja pjesma

28 rujan 2017

Napisat ću ti pjesmu jednom opet
Kad se digne lišće s bulevara,
kad zaplešu list i odbačena vrećica od nečijeg rano jesenjeg doručka
ples vrećice s dvije tri mrve susama i semenkama suncokreta
iz "Stvarno dobra pekara"
kraj tvog fakulteta


Napisat ću ti pjesmu jednom opet
kad me zarobe zgužvane plahte i tvoje ruke
kad zaplešu zvuk tramvaja i ljubičasti sumrak
s onog mog omiljenog prozora
sve s mrvicama đevreka po meni


Napisat ću ti pjesmu jednom opet
sasvim malu nepjevljivu
prolazićemo svi kraj nje
i bit će svačija a samo tvoja.

A sad adio.. :)

21 rujan 2017

Iako sam rekla da neću skoro, naišla na još neke drage fotke, pa nekako da zaokružim ovo ljeto. Sestru sam juče ispratila na aerodrom, snažna je ta moja sestra onako krhka i mala. Već 22 godine živi daleko od nas, a kad se sretnemo vrijeme kao da stane.
Ova je iz Bg-a, na Skadarliji


Ova sa Kalemegdana

Trčala je i polu maraton koji se održavao na dan grada Subotice belj

Bile smo i na svadbi yes
Četiri sestre kiss

Bile smo i na koncertu, samo nemam pojma tko je svirao naughty

S ručka nakon svadbe s mojom lijepom D

I na kraju par slika Subotice


......
S aerodroma, pravo za Beograd smijeh

Restoran na Dunavu

Ručak nisam fotkala, sve smo pojeli dok se nisam sjetila njamirolleyes
Na odlasku kiša..
Ali uz vruć poljubac sve je bilo ljepše kiss

Baš nam lijepo stoji Novi Sad :)

19 rujan 2017

U svoje ljubavi prema gradovima, mogu dodati još jedan: Novi Sad.
Ono što spaja gradove koji me osvoje, je moja ljubav prema Dunavu. Moćna rijeka.


Beogradski kej i pogled na drugu stranu prema Petrovaradinu:

Petrovaradinska tvrđava:

Pitam se traju li još uvijek.. ljubavi sa mosta

Golubovi i moja seka:

Preljepa katolička crkva Imena Marijina, u samom centru Novog Sada



Nakon mise možeš odmah na kavu wink





Ovo sam morala primjetiti rofl

Baš nam lijepo stoji Novi Sad :)

".. i tako, eto ti pesma, ludo jedna.."

14 rujan 2017

Ja volim čvrste i mirne ruke na volanu. Jak stisak. I čvrsto stisnute usnice. Koje ne psuju. Volim tamne oči. Koje gledaju napred i samo povremeno bacaju pogled bez pomeranja glave, na moj profil. Ja volim sklopljenih očiju gledati u tebe. Ne videti te, ali osetiti kako noć kroz koju juriš, vrhovima dodiruje sve ono što gledaš ispred sebe.
Znaš već; Sanjam pored tebe zatvorenih a otvorenih očiju: cesta ispred nas je samo jedna zakrivljena crta, obrisi svetiljki u letu dodiruju moju naježenu kožu. Oblaci i vetar preplivaju ceo Dunav iza naših leđa i sljube se niz tvoje ruke na volanu. I onda miluju moje koje su na mojim butinama bez da se pomere.
Kasnije svi ti oblaci, vetar, Dunav, jureća svetla, miris grada, buka iz Skadarske, treperave svećice sa stolova u Knez Mihajlovoj, lavež pasa, zakače se na krovni prozor, skupa sa mesecom.
Sve dok ne navučeš platnenu zavesu i sakriješ nas od svih.

Krug

30 kolovoz 2017

Prva svježa noć, nakon vrelog ljeta, ono kad ti se počinje ježiti koža, ali tek lagano i sa čašom vina među koljenima dok pripaljuješ cigaretu, i sjediš na stepenicama, a srebro se spušta po svodovima i upetljava među tamne oblake, i podsjeća na tvoju kosu, tada znam da sve će proći jer sve je prolazno.
Tad odložiš praznu čašu na prvu stepenicu, spustiš kosu na jednu stranu ramena, i zamakneš među zidove.

Jer sve će opet doći. Možda.

...

28 kolovoz 2017

Povratak sa odmora moze biti poprilicno depresivan, iako ja najvise volim spavat u svom krevetu.
Nakon rucka dobrodoslice, gulasa, koji je spremio moj tata, skuhala sam kavu i okruzila se kuferima.
Nakon pola dana jedva sam se izborila sa svojim stvarima zubo
Imam jos sedmicu dana godisnjeg odmora, sutra idem po sestru u Bg, imamo svadbu u nedjelju, pa se nakon godinu dana opet vidimo, sto nas sve raduje. Za radoznale, putovace iz Australije otprilike isto sati kao ja na more rolleyes
Druge dvije sestre dolaze u petak iz Bola, ostaju 5 dana i to ce biti nakon dugo vremena da smo sve cetiri skupa na jednom mjestu.
Sandale zujozujo


A valjda necu slomit nogu :)


foto ljeto u Bolu

27 kolovoz 2017



























Ti i ja

16 kolovoz 2017

Ti si gore, ja sam dolje, mi se stalno ljubimo, kao nebo i more, kao rijeka i nebo, kao pustopoljana iz mojih snova, ti si uvijek ovdje gdje sam i ja, ja sam gore, ti si dolje, mirišeš sol i more sa golih ljetnjih ramena.

Ti si gore, ja sam dolje, kao nebo i more.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se