Odšetala..

utorak , 06.06.2017.

Neuračunljiv.

nedjelja , 28.05.2017.

Nakon noćne smjene, sve što napišem ili uradim, moglo bi da se stavi u kategoriju neuračunljiva.

Negdje noćas oko tri, baš me je uhvatila neka frka. Tišina, tišina i samo tišina.
Provjerila sam na telefonu vrijeme svitanja: 04.56. Cijela još dva sata. Iako je počelo da se plavi mnogo ranije. Jednu moju kolegicu izluđuju ptice koje počinju pjevati već negdje nakon tri. Kaže, to je podsjeća na to kako svi spavaju osim nas, a ptice su se već naspavale pa pjevaju.
Pijana omladina je počela stizati negdje oko pet. S ili bez policijske pratnje. Hitna pomoć, ljekar, tehničari. Vozač. Dežurni ljekar. Žena kojoj je pukao vodenjak u 32. nedjelji. Čovjek koji je noćas umro. Sin kojeg sam gledala kako odlazi prema kapiji bolnice. Pokriven čovjek preko glave na mom putu prema garderobi.
Jutro koje sviće. Ptice koje pjevaju. Sunce. Telefon. Cigara koja izgori. Kava koja je dobra i hladna. Opet ptice.

Pročitam negdje da neke ljude brinu žene u frizerskom salonu. I čujem ptice. Neke druge opet brinu cigani, neke Balašević, a neke tko zna što sve ne.

Slušajte Ptice.
I grlite dok možete ljude koje volite.

"Ni nebo mi nije visoko"

petak , 26.05.2017.

Za rođendan, želim
mnogo mnogo sunca na svom licu
da sedimo ma Kalemegdanskim zidinama i gledamo Dunav
(ne, ne želim u Zoo vrt)
želim parče čokoladne torte u kartonskoj kutijici
tvoju ruku koja drži moju

želim da mi opet kažeš kako godine nisu važne
i kako voliš moje lice, kosu, profil

I želim da te zagrlim jako jako
i mnogo sunca na svom licu
i Kalemegdanske zidine
i Dunav
čokoladnu tortu
i tvoje ruke.


Laku noć, tamo gdje si možda svanulo je

četvrtak , 11.05.2017.

Čudno kako u prostranstvu gdje samo bagremi i jablani ljube nebo, ti možeš doživjeti onaj jedan dragocjeni trenutak sjećanja na jedno sasvim drugačije svitanje; na čokoladne tetrapake mlijeka, zalijepljenu slamčicu na samo ponekom pakovanju, vrisku zbog iste, smijeh zbog otimanja, plavo razlijevanje neba, planina i vode.

Htjela sam ti napisati još ponešto o senzibilitetu.. Ali neću. Pustim da se sve razlijeva poput neba, planina i vode.
Nosim te pod pustim prostranstvom gdje samo bagremi i jablani ljube nebo, i pitam se koliko sam ti naudila svojim (ne)postojanjem?

Ono kad se ujutru probudiš sa sljepljenim trepavicama i nekako čudno žedan, i znaš da zatvaraš još jedan čarobni krug.
Povremeno ćeš još baciti pogled na rumene obraze na fotografiji i prelit će te ona čudna toplina zbog koje ćeš još neko vrijeme biti nasmiješena kad te nitko ne vidi.
Provjerit ćeš kupaonu i plin, iako će sve biti savršeno na svome mjestu, uzeti spremljene stvari, zaključati vrata, okrenuti se još jednom.

Uvijek je tako kad se ujutru probudiš, dan nakon, sa slepljenim trepavicama i nekako čudno žedna, dok zatvaraš još jedan čarobni krug.
.. ni sama od ovoga ne možeš više.

Pjesma ljubavna

srijeda , 26.04.2017.

Moj je Svijet rasčupan i i plav. Mekan kao one kovrče koje dlanom skloniš sa golog (mi) ramena. Mirišljav poput iste te kose spetljane među tvojim prstima. Čvrst poput stiska tvojih prstiju kroz moje, dok bježe brzi i topli uzdasi. Snažan poput stiska mojih prstiju kroz tvoje dok se isti ti uzdasi rasplinjuju negdje iznad nas.
Stvaran. Nježan. Topao. Siguran. Nasmiješen.
Ponekad razdvojen zemljopisom a opet čudesno spojen, bez obećanja.

(...)

Ljubav.

Stvaran Svijet i ja nikada se više nećemo ljubiti. Biti prijatelji. Ja nikada više neću ići na dječije rođendane i glumiti da me razveseljava bilo što. Nikada više neću ići nedjeljom popodne na kolače i piti domaće sokove od zove, slatkoća koja me je ježila, nikada više neće kliziti niz moje grlo. Ja nikada više neću uljudno morati reći kako mi se sviđa, i nikad više neću morati tražiti recept koji i tako nikada neću napraviti. Ja nikada više neću morati živjeti u kući sa velikim dvorištem, lijepo podšišanom travom, i izidanom ogradom u čije dvorište će se zavirivati. Ja nikada više neću morati imati prijateljice koje imaju najbolju djecu, idealne muževe, koje savršeno kuhaju i peglaju.
(kapiram da možda nikada više neću ni imati prijateljice)
Ja nikada više neću morati nositi bijelu haljinu i zakopati se u taj svoj život i glumiti da nikoga prije nisam voljela. I ga nikoga nakon, neću voljeti.

Ja zapravo ne moram napisati niti jedno slovo više.

Don't talk just kiss

ponedjeljak , 27.03.2017.

B. skuplja svoje stvari sa pulta, kemijske sa tankim vrhovima koje tako lijepo pišu, žute ljepljive papiriće, futrolu u kojoj su njene naočare (koje tako rijetko nosi, iako uvijek obeća da hoće, B. jednostavno ne vjeruje da naočare idu uz nju) uzima ključeve od arhive gdje se zbog nedostatka prostora presvlače tek njih tri četiri i jedan njen kolega (nekad je zaključavala vrata, ali sad više ne, pobogu tko bi još mogao vidjeti nešto a da nikad prije nije, iako je ona na taj način vidjela prvi put da netko nosi žute bokserice, ali nakon 12 sati B. je tako umorna, da valjda ne bi mogla ni vrištati kad bi trebalo) B. navlači svoju novu crvenu jaknu čiji je zip od cirkona (za koju je čovjek u radnji rekao da joj stoji wow, kao plavuša i crvena boja, a B. ne vjeruje ljudima koji prodaju, njima je sve lijepo i wow baš vam dobro stoji, ali to je rekao i njen D. a njemu vjeruje i prva jutros poruka je bila nešto o "Crvenkapici" iako jakna niti nema kapuljaču, ali jutros je to zvučalo tako slatko i sexy. B. je prošla kroz "četvorku" gdje je bila pacijentica za psihijatriju, sa dva policajca u pratnji, sa jednim je nešto prije razgovarala u zajedničkoj prostoriji gdje su zapalili cigaretu, i razmenjivali rečenice koje su sve bile u vezi toga kako je naporan dan i ljudi i kako im se ide kući, sada je samo dobacio nešto kao "hej a mene ostavljaš ovdje". B. se nasmiješila (bar misli da jeste)
B. je pomislila na poruku koju je netom napisala D. "Nakon posla došla bih samo na "malo ljubavi" pa ravno kući u krevet" i na odgovor koji je brzo stigao:
" .. Ili još bolje, da nakon toga, samo ostaneš u krevetu sa mnom."


Izazov zaboravu

utorak , 21.03.2017.

Možeš mi reći sve te lijepe riječi. Obećajem, neću se zaljubiti u njih.
Možeš mi ih pjevati. Kao uspavanku pred spavanje, kad san ne dolazi na oči.
Obećajem, nećeš morati to svaku noć ponavljati.
Ja ću od viđenog, ostaviti ponešto za prva proljetna besmislena jutra.
Ne zovi me sanjarem.

Ali možeš mi skinuti po koju zvijezdu, sa hladnog jutarnjeg neba? Oduvijek sam bila zaljubljena u njih.
Reci mi sve te lijepe riječi. Obećajem, zaboravit ćeš ih. Neću te podsjećati na njih. Nikada. Ali, ostavi ih kao zalog.

Trebala bih biti u nekom drugom gradu… Kroz visoki prozor, četvrtog kata, umotana samo u mirise I boje, topla i rasčupana, sa osmjehom sanjara, gledati u pravcu gdje odlaziš. Ti bi trebao, sa pogledom od kojeg meni nikad neće biti bolje, pogledati sasvim gore, do četvrtog kata. Nasmijati se. Mahnuti mi. I vratit se kući.

Priznajem. Idem u susret. Iluzijama.
Stvorenih od riječi, što smo ih već izgovorili. Dok još nismo ni znali tko smo. Možda ih uspijem preobličiti. Ublažiti im oštre rubove straha. Privukla sam te sasvim blizu sebi. Pretopila te pjesmom u sebe. Zbog toga smo tako čarobni.
Iluzija.
Riječi.
Možeš mi ih reći.
Obećajem.

Zaboravit ćeš ih.

Vjerojatno ti još nijedna nije pisala o stubištu. Mislim da će mi ovo biti drugi pokušaj. Ne znam koliko je stepenica. Sjećam se da si na među katu promjenio stranu sa koje si mi bio. Da sam pomislila kako je to slatko. Taj prirodan odabir jačega, da izabere stranu na kojoj želi biti. Da sam ja prihvatila onu što mi je ostala. Da sam se zadihala pomalo dok smo stigli do gore. Da je kaput bio crn i uzak. Da su se četiri ness kave malo prolile u vrećici brižljivo namještene u mojoj torbi da stoje uspravno. Da sam kasnije namjerno bliže tebi stavila onu u kojoj je falilo više kave i da nisam ni trepnula kada si me pitao da li sam iz nje pila, a ja odrično odgovorila.
"Lažeš zlato, lažeš dušo.. "
Samo još ponekad, i skoro bezazleno.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se