Baš nam lijepo stoji Novi Sad :)

19 rujan 2017

U svoje ljubavi prema gradovima, mogu dodati još jedan: Novi Sad.
Ono što spaja gradove koji me osvoje, je moja ljubav prema Dunavu. Moćna rijeka.


Beogradski kej i pogled na drugu stranu prema Petrovaradinu:

Petrovaradinska tvrđava:

Pitam se traju li još uvijek.. ljubavi sa mosta

Golubovi i moja seka:

Preljepa katolička crkva Imena Marijina, u samom centru Novog Sada



Nakon mise možeš odmah na kavu wink





Ovo sam morala primjetiti rofl

Baš nam lijepo stoji Novi Sad :)

".. i tako, eto ti pesma, ludo jedna.."

14 rujan 2017

Ja volim čvrste i mirne ruke na volanu. Jak stisak. I čvrsto stisnute usnice. Koje ne psuju. Volim tamne oči. Koje gledaju napred i samo povremeno bacaju pogled bez pomeranja glave, na moj profil. Ja volim sklopljenih očiju gledati u tebe. Ne videti te, ali osetiti kako noć kroz koju juriš, vrhovima dodiruje sve ono što gledaš ispred sebe.
Znaš već; Sanjam pored tebe zatvorenih a otvorenih očiju: cesta ispred nas je samo jedna zakrivljena crta, obrisi svetiljki u letu dodiruju moju naježenu kožu. Oblaci i vetar preplivaju ceo Dunav iza naših leđa i sljube se niz tvoje ruke na volanu. I onda miluju moje koje su na mojim butinama bez da se pomere.
Kasnije svi ti oblaci, vetar, Dunav, jureća svetla, miris grada, buka iz Skadarske, treperave svećice sa stolova u Knez Mihajlovoj, lavež pasa, zakače se na krovni prozor, skupa sa mesecom.
Sve dok ne navučeš platnenu zavesu i sakriješ nas od svih.

Krug

30 kolovoz 2017

Prva svježa noć, nakon vrelog ljeta, ono kad ti se počinje ježiti koža, ali tek lagano i sa čašom vina među koljenima dok pripaljuješ cigaretu, i sjediš na stepenicama, a srebro se spušta po svodovima i upetljava među tamne oblake, i podsjeća na tvoju kosu, tada znam da sve će proći jer sve je prolazno.
Tad odložiš praznu čašu na prvu stepenicu, spustiš kosu na jednu stranu ramena, i zamakneš među zidove.

Jer sve će opet doći. Možda.

...

28 kolovoz 2017

Povratak sa odmora moze biti poprilicno depresivan, iako ja najvise volim spavat u svom krevetu.
Nakon rucka dobrodoslice, gulasa, koji je spremio moj tata, skuhala sam kavu i okruzila se kuferima.
Nakon pola dana jedva sam se izborila sa svojim stvarima zubo
Imam jos sedmicu dana godisnjeg odmora, sutra idem po sestru u Bg, imamo svadbu u nedjelju, pa se nakon godinu dana opet vidimo, sto nas sve raduje. Za radoznale, putovace iz Australije otprilike isto sati kao ja na more rolleyes
Druge dvije sestre dolaze u petak iz Bola, ostaju 5 dana i to ce biti nakon dugo vremena da smo sve cetiri skupa na jednom mjestu.
Sandale zujozujo


A valjda necu slomit nogu :)


foto ljeto u Bolu

27 kolovoz 2017



























Ti i ja

16 kolovoz 2017

Ti si gore, ja sam dolje, mi se stalno ljubimo, kao nebo i more, kao rijeka i nebo, kao pustopoljana iz mojih snova, ti si uvijek ovdje gdje sam i ja, ja sam gore, ti si dolje, mirišeš sol i more sa golih ljetnjih ramena.

Ti si gore, ja sam dolje, kao nebo i more.

.....

11 kolovoz 2017

Vani je more. Prekrasan osjećaj.

Ja sam još pod dojmom putovanja od 16 sati, sve mi se ljulja :)
Pod dojmom susreta sa AnaBoni. Spontano, lijepo, toplo.
I ima prekrasne plave oči :) Odmah sam je prepoznala. Volim taj osjećaj prepoznavanja. Hvala ti što si me sačekala, i hvala na ovom lijepom susretu.



Vani je more. Prekrasan osjećaj.

Neka se ljeta ne spavaju

09 kolovoz 2017



Na kauču ;)

San

01 kolovoz 2017



- "Napisao sam ti nešto, ali nemam gde da objavim."

(Zato ja imam yes)
P.S. Obratit pažnju na slovo N.


"San dosanjan, ali nikad isti
Alegorija raja u susretu pogleda naših
Nemoguća kada tako poželi
Dodira mekih, vilinskih
Raskošne mašte, neuhvatljivih misli
Anđeo privlačnosti, koja se poigrava s razumom."
A.

Brodovi od papira

19 srpanj 2017

U sred ljeta, ja sam pomislila; ljeto je gotovo. Bilo je to ono jedno jutro kad sam morala potražiti čarape. Ptice zloslutnice govorile su da se neće vratit, a ja sam im konačno povjerovala. Brda se više ne pomjeraju. Nikad zapravo nisam povjerovala u ta pomjeranja brda, ali sam ih s vremena na vrijeme vidjela kako se šetaju. Možda je to bilo od Sunca. Sladoleda ili alkohola.

Sad se napokon mogu vratit mojim kristalnim pahuljama u zaleđenoj ulici. Bijeloj i hladnoj.
Javno priznati kako volim njihovu hladnoću. I takvo srce kuca.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se