Brodovi od papira

srijeda , 19.07.2017.

U sred ljeta, ja sam pomislila; ljeto je gotovo. Bilo je to ono jedno jutro kad sam morala potražiti čarape. Ptice zloslutnice govorile su da se neće vratit, a ja sam im konačno povjerovala. Brda se više ne pomjeraju. Nikad zapravo nisam povjerovala u ta pomjeranja brda, ali sam ih s vremena na vrijeme vidjela kako se šetaju. Možda je to bilo od Sunca. Sladoleda ili alkohola.

Sad se napokon mogu vratit mojim kristalnim pahuljama u zaleđenoj ulici. Bijeloj i hladnoj.
Javno priznati kako volim njihovu hladnoću. I takvo srce kuca.

Vjetar i haljine

četvrtak , 13.07.2017.

Lete zavjese kao ljetnje haljine.
Dignu se do pola, kao do vrha golih butina, a onda ih vjetar naglo sjuri i priljubi uza zid, kao ruke što love ljetnje haljine.

***

Narukvice

srijeda , 05.07.2017.

Odbačena guma za zalijevanje na stazi kraj kapije i ono tako poznato "cvrčanje" betona. Vidim nas s desetak godina kako sjedimo ispod kajsije na deki, dok nam oko glave zuje pčele. Čekamo da prođe susjeda Duška koja ide u grad. Gledamo velikim očima kako prolazi natapirane kose, plavom sjenkom premazanih očiju. Smiješi nam se. Dobaci nam osmjeh u prolazu dok plastične narukvice šareno odzvanjaju sudarajući se pri odmahivanju ruke. Tako smo željeli biti kao ona. Mirisati na parfem u jeans suknjici dok štikle odzvanjaju istim tim vrelim trotoarom od betona.

***
Beton opet "cvrči" nakon tolikih godina. Osjećaš njegovu isparavajuću vrelinu dok gaziš potpeticama po njemu. Male barice ubrzo proguta vrelina. Kajsije su neke druge, pčele neke druge, a Duška je odavno otišla iz ulice. Dok ulaziš u taxi nedaleko od svog stana, baciš pogleda na kapiju ali nema radoznale djece da im dobaciš osmjeh i mahneš rukom. Srebrne narukvice zazveckaju tek kad otvoriš zadnja vrata na taxiju.
Razmišljaš o plavom sjenilu za oči koje nikad nisi koristila i o plastičnim narukvicama.
Izlaziš iz taxija pa preskačeš dvije tri stepenice. Ulaziš u zamračenu sobu. Ljubiš tople usne. I pitaš se je li tako bilo i Duški.

Ljeto

subota , 01.07.2017.

Uvijek je bilo teško odoljeti Ljetu.

Ljeto ima crne oči i onaj sneni pogled koji te zove.
Ljeto se rano ujutru budi i iz indiga pretvara u kristalno plavo i cijeli dan te tako plavo gleda ravno u oči.
Ljeto je uvijek budno i toplo i mokro i slano.

I neodoljivo zove.
Privlači poput najčvrščih muških šaka i ne pušta.
Ljeto je toplo i vodi te za ruku poput istih tih šaka.
Uvijek mu nanovo vjeruješ.
jer
Neodoljivo
je
Ljeto.


Odšetala..

utorak , 06.06.2017.

Neuračunljiv.

nedjelja , 28.05.2017.

Nakon noćne smjene, sve što napišem ili uradim, moglo bi da se stavi u kategoriju neuračunljiva.

Negdje noćas oko tri, baš me je uhvatila neka frka. Tišina, tišina i samo tišina.
Provjerila sam na telefonu vrijeme svitanja: 04.56. Cijela još dva sata. Iako je počelo da se plavi mnogo ranije. Jednu moju kolegicu izluđuju ptice koje počinju pjevati već negdje nakon tri. Kaže, to je podsjeća na to kako svi spavaju osim nas, a ptice su se već naspavale pa pjevaju.
Pijana omladina je počela stizati negdje oko pet. S ili bez policijske pratnje. Hitna pomoć, ljekar, tehničari. Vozač. Dežurni ljekar. Žena kojoj je pukao vodenjak u 32. nedjelji. Čovjek koji je noćas umro. Sin kojeg sam gledala kako odlazi prema kapiji bolnice. Pokriven čovjek preko glave na mom putu prema garderobi.
Jutro koje sviće. Ptice koje pjevaju. Sunce. Telefon. Cigara koja izgori. Kava koja je dobra i hladna. Opet ptice.

Pročitam negdje da neke ljude brinu žene u frizerskom salonu. I čujem ptice. Neke druge opet brinu cigani, neke Balašević, a neke tko zna što sve ne.

Slušajte Ptice.
I grlite dok možete ljude koje volite.

"Ni nebo mi nije visoko"

petak , 26.05.2017.

Za rođendan, želim
mnogo mnogo sunca na svom licu
da sedimo ma Kalemegdanskim zidinama i gledamo Dunav
(ne, ne želim u Zoo vrt)
želim parče čokoladne torte u kartonskoj kutijici
tvoju ruku koja drži moju

želim da mi opet kažeš kako godine nisu važne
i kako voliš moje lice, kosu, profil

I želim da te zagrlim jako jako
i mnogo sunca na svom licu
i Kalemegdanske zidine
i Dunav
čokoladnu tortu
i tvoje ruke.


Laku noć, tamo gdje si možda svanulo je

četvrtak , 11.05.2017.

Čudno kako u prostranstvu gdje samo bagremi i jablani ljube nebo, ti možeš doživjeti onaj jedan dragocjeni trenutak sjećanja na jedno sasvim drugačije svitanje; na čokoladne tetrapake mlijeka, zalijepljenu slamčicu na samo ponekom pakovanju, vrisku zbog iste, smijeh zbog otimanja, plavo razlijevanje neba, planina i vode.

Htjela sam ti napisati još ponešto o senzibilitetu.. Ali neću. Pustim da se sve razlijeva poput neba, planina i vode.
Nosim te pod pustim prostranstvom gdje samo bagremi i jablani ljube nebo, i pitam se koliko sam ti naudila svojim (ne)postojanjem?

Ono kad se ujutru probudiš sa sljepljenim trepavicama i nekako čudno žedan, i znaš da zatvaraš još jedan čarobni krug.
Povremeno ćeš još baciti pogled na rumene obraze na fotografiji i prelit će te ona čudna toplina zbog koje ćeš još neko vrijeme biti nasmiješena kad te nitko ne vidi.
Provjerit ćeš kupaonu i plin, iako će sve biti savršeno na svome mjestu, uzeti spremljene stvari, zaključati vrata, okrenuti se još jednom.

Uvijek je tako kad se ujutru probudiš, dan nakon, sa slepljenim trepavicama i nekako čudno žedna, dok zatvaraš još jedan čarobni krug.
.. ni sama od ovoga ne možeš više.

Pjesma ljubavna

srijeda , 26.04.2017.

Moj je Svijet rasčupan i i plav. Mekan kao one kovrče koje dlanom skloniš sa golog (mi) ramena. Mirišljav poput iste te kose spetljane među tvojim prstima. Čvrst poput stiska tvojih prstiju kroz moje, dok bježe brzi i topli uzdasi. Snažan poput stiska mojih prstiju kroz tvoje dok se isti ti uzdasi rasplinjuju negdje iznad nas.
Stvaran. Nježan. Topao. Siguran. Nasmiješen.
Ponekad razdvojen zemljopisom a opet čudesno spojen, bez obećanja.

(...)

Ljubav.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se