bez uvoda
ne znam što je iritantnije
htjenje arhitekata da naprave kocku ili inzistiranje "naroda" na kućicama sa kosim krovom...
tvrdoglavost neuke mase, glupog naručioca, koji je zatupljen romantičnim idejama i pričama majstora...
ili upravo gledanje s visoka na naručioca koji cijeli život skuplja novce i sanja san...
san o sportskom automobilu u garaži... dobrom poslu...
dječici koja se vesele tatinom dolasku i ženici koja mu se osmjehuje sa kuhinjskog prozorčića ...jednom rukom razmiče zavjesu dok drugom stavlja finalni touch na ručak...
npr. G. Ivić...proveo je život kao podstanar u limenci ... ljeta vruća... zime ledene... sa sexom prestao kad je dijete pitalo zašto ne kupe novi krevet jer im ovaj svako malo skviči... susjed ispod mu buši gume na autu zbog preglasnog tuširanja a ovaj iznad uči kćer violinu...
marljivo je radio, stjecao i sad pred mirovinu napokon odluči uložiti sav novac sa banke u izgradnju kućice iz snova. Kupi parcelu, malo se raspita i ode kod čuvenog arhitekta... iznese mu prijedloge i želje, ovaj ga pažljivo posluša...
popiju jednu za uspješan posao i rastanu se na do daljnjega
Prolaze tjedni
iščekivanje raste
dolazi arhitekt sa papirima ...
G.Ivić razmišlja gledajući kako gospon inženjer nešto prebire po računalu...
da li mu je stavio krov dovoljno visoko da jednoga dana može preurediti potkrovlje u stambeni prostor...
arhitekt mrmlja nešto o pre niskom budžetu dok traži folder sa 3D prezentacijom...
G. Ivić se grize što mu nije rekao da bi htio i jedan balkon prema ulici.. ali ipak je to gospon Arhitekt! valjda se sjetio...
... samo malo...
...aha...evo ga gospon ivić, ovako sam ja to zamislio...
|