Yo! Eto mene, nakon dugo vremena. Iskreno, bil sam lijen, neka me letargija ufatila.Ovo je doba, kada me uhvati početak „zimskog sna“. Ove je godine malo uranilo. Jutro, 6:30, vani šljiva, pingini u nesvijest padaju od hladnoće, palim auto, palim grijanje u autu, palim pljugu i napola spavajući krenem put posla. Stižem na posao, ulazim u tople prostorije i ubrzo zaboravim na šok izvana. A onda me podsjete da zima još nije ni počela. Ma da? Još bu hladnije? Strašno. Nikako ne volim ta jutra. Ne kužim ljude koji se ujutro probude i – budni su. Kak to uspiju? Di sam ja bil kad su nas programirali za rano buđenje? Nisam ja za ovo. Meni treba tropsko podneblje. Nerad. Bez plana i programa. Onak, probudiš se gol, odlepršaš gol u toplo more, a zatim se uvaljaš pred svoj bungalov, sjedneš, srčeš kafu (ili čaj, kak ti više paše) i duvaniš (ak nema duvana, uvijek se nađe neki supstitut). Bez brige i pameti. Sjediš i najveći ti je problem odlučiti se kakvu ćeš voćnu salatu izmiješati, Tko zna? Ak se ova civilizacija kao takva ipak raspadne (a čini mi se, na dobrom je putu), kada nestanu korporacije, vojske, granice, kad ostanu samo ljudi i priroda, pinklec na rame i odoh negdje gdje je toplo. Zasadim si ono kaj mi treba za preživjeti (a u mom slučaju to je stvarno minimala), izgradim si neko stanište i mozak na pašu. Brijem da bi se i moje životinjsko carstvo dobro prilagodilo. No…kaj se čeka…kada počinje kraj? Haaaloooo…heee-eeeej!!! Režiser!!! Scenarist!!! Anybody!!!!

PS: Baš neki dan nađoh jednog čudnog lika na net-u. Zove se John Titor, a doputovao nam je iz bliske budućnosti. Lik se pojavio, kao treba im u budućnosti neki dio iz nekog prastarog kompjutera. Pa eto, dok je bio tu i tražio ono po kaj je došel, ostavljao je neke podatke o budućnosti na jednom forumu. Budući volim SF, bilo mi je to zanimljivo štivo. Ako koga zanima naša bliža budućnost, neka obavezno potraži John-a na net-u.