Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram



nachtfresser@gmail.com

Diem25Rijeka1DSC
Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser

IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2018
Neotuđena crtica
Trešnjevački teatar
Intimni otvori depresivnih ljudi
Modna osvježenja
Kupac ružnog limuna
Međupost
2017
Pao stoljetni park
Budimo na mi
Poderane čarape
Pijača bez leda
Ostaj mi dobro Berlinu moj
Iskustvo i stil
Sedacija, odlasci, promatračica života
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Srcamo se
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
Nisam mislio na Pariz
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Punjene paprike (Jin je stigao)
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
andrea
windica
Annaboni
Regina i ine
Dinaja
Pozitivka
zub
euro
sewen
niskozemski propheta
sjedokosi
Špancirancije
Contra
Grunf

Od 1.travnja 2017.:
homepage zähler
















.


06/18 (22)
05/18 (30)
04/18 (30)
03/18 (31)
02/18 (29)
01/18 (31)
12/17 (32)
11/17 (30)
10/17 (31)
09/17 (29)
08/17 (28)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)
12/15 (31)
11/15 (30)
10/15 (29)
09/15 (30)
08/15 (30)
07/15 (26)
06/15 (25)
05/15 (29)
04/15 (31)
03/15 (31)
02/15 (29)
01/15 (34)
12/14 (31)
11/14 (29)
10/14 (30)
09/14 (28)
08/14 (30)
07/14 (34)














.
































Crkva Svetog Križa i povratak dolje



Nakon ručka smo se uputili, što mi velimo, do zvjezdarnice, a autobusna stanica gore se naziva Sveti Križ, po istoimenoj crkvici, koju, sjetih se, baš nisam ni fotografirao za postove na blogu. Nije da mi se ne sviđa, dapače, ali iritira nepristupačnost i nemogućnost razgledavanja. Očito se troši na održavanje, pa bi onda red valjda i bio da zalutali turisti mogu što i vidjeti.
Inače pogled odozgo je klasično veličanstven, iako je jučer jako puhalo šetnica je bila za pet.
U gradu je već druga klima, zanimljivo je, iako je ponovo zatoplilo, da su ljudi oprezniji s razodijevanjem.



Komentari [8]

Stati na loptu



Kad se navikneš na presing najveći je problem stati na loptu. Evo dočekali nekoliko slobodnih dana, a mozak u radnom modusu. Noćas pljuštalo, sad kiši, jučer bilo presparno, pas ne bi šetao, bez šetnje problemi s probavom.
Sinoć gledali utakmicu, iako se manje pucalo od očekivanog, Jin nije htio vani. Pratio malo reakcije na twitteru, počeo je jedan Bosanac zločesto "Hrvatska je izašla na teren u svojim tradicionalnim crnim dresovima", na kraju se jedan poznati političar pita, što u stvari zna o toj Hrvatskoj, čini mu se da je čuo da imamo najdužu štrudlu na svijetu.
Moja Julia Schramm, koja je prije početka prvenstva objavila da navija za Argentinu, se već pita, može li Hrvatska biti prvak svijeta, jedan poznati pokeraš pak veli da je sad pravo vrijeme kladiti se na Argentinu.
Nisam dežuran na maturi iz matematike u srijedu, to je u stvari najvažnija vijest od jučer, jedan besmisleni dan u životu manje.
Skoro zaboravih napisati, ražnjići iz kućne radinosti su bili izvrsni.



Komentari [7]

Prigovor savjesti



Danas sam imao verbalni okršaj s dvije maturantice kojima sam razrednik, dogovoreno je da na matematiku drugi tjedan dođu prikladno odjevene, naime njih dvije su došle u šorcevima. Smatram da imam pravo prigovoriti, jer sam uvijek oko odijevanja bio, ako ne najtolerantniji, onda među njima.
Međutim rasplamsala se diskusija među djelatnicima u po meni potpuno pogrešnom smjeru. Udara se po razdrapanim trapericama, mjere dekoltei i providni materijali, kao i dužina suknji, te je čak najavljeno povjerenstvo koje bi propisalo "pristojnost", u koje su se dobrovoljno javili one koji smatraju konzervativnijima, s tim da im je jako bitno da, ako se nešto propiše, svi toga pridržavaju.
Ne pada mi na pamet mjeriti dubinu dekoltea ili duljinu suknji, ako je već liječnicima u javnoj službi dopušten problematičan prigovor savjesti oko nekih zahvata, doduše možda je i bolje tako, sad kad i u toj skupini postoje fanatici ispranih mozgova, ja ću se držati svog prigovora, savjest mi ne dopušta biti primitivan, konzervativan, zatucan, jednostavno rečeno pregažen i star.
Inače, nevezano s tim, jučer me dočekala fantastična torta sa sirom, ono u čemu su Nijemci inače majstori, danas sam dežurao na hodniku, ono što najviše volim od dežurstava i pročitao nostalgičnu i lijepo tužnjikavu knjigu naše Demetre "Pocjek", svojevrstan spomenik Slavoniji njenog djetinjstva, e takve vidove tradicije volim i poštujem.




Komentari [9]

Bezizlazni juriši



Većina mojih poznanika vole na internetu igrati šah protiv jačih rejtingom, jer, kako kažu, žele učiti, a ako slučajno dobiju korist za rejting je velika. Ja pak volim igrati protiv slabijih jer volim pobjeđivati, budući da protiv njih najčešće vodim riskantne napade, ponekad izgubim i onda mi rejting žestoko padne, no to mi je kao i u stvarnosti, zadnja stvar koja me zanima u igri.
Šah je jedna od igara u kojima sam profućkao svoj potencijal, vjerojatno nikad nisam bio najtalentiraniji u svojoj generaciji, što je poznata šahistica i glumica tvrdila, Predrag Nikolić koji je među sto vodećih svjetskih velemajstora me redovito pobjeđivao, al to je i meni išlo bez problema s današnjim velemajstorima Sokolovim, Draškom, Bistrićem i inima, međutim nikad se nisam mogao prisiliti, davati veću pozornost, ni šahu, ni životu, nego što to zaslužuju.
Trudiš se, trudiš, i onda se jednog dana samo upitaš zašto, sjetih se veličanstvenog Duška Radovića, koji me pak hvalio kao pjesnika, al eto, ja se zadovoljih ulogom jednog prosječnog životnog luzera, koji kad ode, baš i neće nekome faliti.




Komentari [13]

Eh kad se sjetim...



Zanimljivi su ti ljudi koji vjeruju u činjenice. Novinari im serviraju priču i oni eto znaju što se događalo ili političari spomenik ili...Danas me potjeralo u gradu, pa sam žurio preko mosta hrvatskih branitelja u uglavnom čisti javni vece. Na povratku slušam oca kako govori malom sinu, most ti se tako zove, jer su s ovom mjesta branitelji,pa i ja tvoj otac upućivani na front. Otac laže rođenog sina, svi znamo da je okupljalište bilo znatno desnije, al eto, prometno je valjda procijenjeno da su spomenik i most najpraktičniji na tom mjestu. O izbjegličkoj krizi i stradanjima znamo ovisno o medijima i političkoj opciji kojoj vjerujemo. Zanimljivo kako po našim medijima Merkel samo što nije pala, može pasti samo ako je ruše socijaldemokrati, a njih bi novi izbori potpuno uništili, pa baš ne vidim na twitteru da netko tu opciju smatra mogućom, iako svi misle da Trump i Putin zajedno rade na pomoći krajnje desnim političkim opcijama i destabilizaciji Europe.
Pogodili ste, danas baš i nemam neku ideju za post, jučer sam vrativši se doma primjetio da u haiku formi nisam napisao glagol koji mi je bio u glavi, nego drugi s istim brojem slogova, očito može i ovako. Mek pita za lijepe zelene boce, njih sam ja odradio, naime u zemlji u kojoj živimo zamjenske živote i ja zadnje vrijeme umjesto jegera trošim zamjenski bavarski Waldgirgl iz Konzuma (39,99 kunića), čak je nešto gorči što mi paše, a prazne boce doniram drugarici u plemenite svrhe.



Komentari [9]

Termička obrada

Ne gledaj dolje
poanta ti je gore
sirovi dečko.



photos @india&NF



Komentari [11]

Malo Krka



Skoknuli smo jučer i do Krka, vratili se danas uz obilazak riječkog dućana prije nedjeljom u dva, tek radi orijentacije koliko mi je rodno mjesto atraktivno. Inače svugdje izaziva radost, kao dar, sirup od naše bazge, drugaričin proizvod, propustio sam ga predstaviti u prethodnim postovima zbog mnoštva drugih fotografija.
Ovom dijelu grada Krka prema hotelima i Dražici, gdje su najatraktivnije stijene, su zadali konačni udarac tim kretenskim polupodmornicama, koje voze tik uz njih. Ja sam se jučer išao okupati u vrijeme popodne, kad sam ih računao sigurno izbjeći, jer su turisti na popodnevnom odmoru, i zbilja, nije bilo putnika al podmornica je išla iznad zemlje i tip se cerio i mrvio kruh u more. Prije, dok je još to bio raj golaća, klinci su išli barkom i dobacivali, čuo sam čak da im pop daje džeparac, al to mi je već bilo teško za povjerovati.
Turista baš i nema, nije to samo nogometno prvenstvo. Inače utakmicu sam gledao s klupe u parku na Kamplinu, dobar pogled na teve u kafiću, Jin je isto guštao jer je ugodno pirkalo, a svako malo bi prošla neka strana kujica, do sredine drugog poluvremena, e tad sam morao na vece, pa sam otišao doma i na spavanje, jutros nakon povratka s kupanja, jutrom i budaletine spavaju, saznao sam da je neposredno nakon mog odlaska pao i drugi gol za Hrvatsku i da je to bio konačan rezultat.
Ovo su sve fotke koje sam snimio u Krku osim jedne potpuno mutno, u Rijeci ih obično snimim u šetnji trostruko više od objavljenih. Prvi pogled na parkiralištu pred marketom mi je bio zanimljiviji od otočnih tangi s predzadnje fotke belj.



Komentari [8]

EPK susjedstva- Fužine



U sklopu EPK programa "27 susjedstava" jučer je bio posjet Fužinama. Našli smo se ispred zgrade u Liču u kojem je smještena etnografska zbirka. Dočekale su nas simpatične cure u bijelom, jedna mi je bila izuzetno poznata i čudilo me kako ja očito njoj nisam bio. Poslije sam se sjetio da se radi o jednoj šahistici, koju sam na nekom natjecanju i ufotkao. U zgradi je smještena i područna osnovna škola s pet učenika, znači sljedeća racionalizacija, a racionalizacije su u našem kapitalizmu ciklične kao i stezanja kaiša, i ove škole vjerojatno više neće biti. Jin i ja nismo obišli učionicu, igrali smo se vani oko jednog izloženog topa, što simbolizira i je li se možda i iz njega pucalo u zadnjem ratu nisam saznao.
Zatim smo se autima prebacili do Fužina, gdje smo se ukrcali u turistički vlakić i s njime se uputili do špilje Vrelo. Zanimljivo je da unutra dođu šišmiši, kojih više nije bilo, odspavati zimski sat, prolaze kad im dođe vrijeme kroz te zelene rešetke. Unutra se snimao film o Winnetouu i filmaši su unutra kao uspomenu ostavili par zgodnih rekvizita.
Nastavili smo dalje vlakićom oko jezera, vlakovođa koji uzgred sliči na to kako mali Perica zamišlja Matiju Gubeca, bio je malo nervozan, jer mu cure nisu precizno rekle na koji način će mu vožnja biti plaćena, ova simpatičnija i brbljavija kojoj nisam upamtio ime ga je ipak uvjerila mantrom o svemogućoj općini. Ona svira i u puhačkom orkestru koji sutra u 16 ima koncert, danas je pak tamo polumaraton, pozvala nas je na koncert, kaže sviraju popularnu glazbu o Beatlesa nadalje.
Boravak smo završili zakuskom kao što je to uobičajeno, uz koncert šestočlanog tamburaškog orkestra na kojem se Jin i ja ipak nismo zadržili, nego smo poslije par zalogaja otišli u šetnju. Zanimljivo da je Jin, koji je moj tester za hranu i znalac, kategorički odbio to nalik pršutu od divljači, ostali narezak je bio dobar.



Komentari [12]

Opuštanje i modna premišljanja



Prva potpuno opuštena šetnja nakon dosta vremena. Samo sam išao pogledati raspored za idući tjedan, dežurstva na maturi rano ujutro ponedjeljak i četvrtak, srijedu cijeli dan sjednice, moglo je i gore, nisam dobio utorak, esej iz hrvatskog, koji najduže traje, i kad je najveća vjerojatnoća, ako budu vrućine, da se nešto dogodi, tj. netko onesvijesti. Zanimljivosti me baš ne zanimaju, onda bolje meditacija od dva do tri sata buljenja u prazno, na što se to dežurstvo svodi.
Polako već počinjem osmišljavati, odnosno stvarati konture ovogodišnjeg Berlina, raduje me da ćemo najvjerojatnije biti u stanu u kojem smo bili zadnja dva ljeta, tamo i Jin ima svoje Talijanke, s kojima se baš dobro razumije pasjom mimikom. Razrađujem strateško i taktički što su mi ovogodišnji prioriteti, putovat bi se trebalo u drugoj polovici srpnja.
Eto uz jučerašnji djelotvorni grah i mali modni intermezzo. Zanimljivo da mi je glede odijevanja Rijeka postala mnogo zanimljivija od turističkog Krka, koliko sam vidio tamo onaj jedan vikend, i na plažama prevladava dosadni novi konzervativizam. Što je zavapila meni jedna od najdražih twitterašica Branka Vooković, dosta tog eksperimenta s vremeplovom, vratite nas u 21. stoljeće.



Komentari [8]

Jagode i krv



Slavim zadnji nastavni dan ove godine, sutra nemam ništa. U stvari mi je žao nakon dosta godina, jer gubim jednu malu izvrsnu grupu.
Nakon šetnje jučer smo zbrisali u Gorski Kotar. Nisam pisao, susjed se svojevremeno ponudio pokositi i našu livadu, iznenadilo ga odlučno odbijanje. Ne da mi se objašnjavati, ali oduševljava ta raznolikost koju košnja uništava, jučer je samo na našoj livadi u nepunih sat vremena drugarica ubrala lijepu dozu izuzetno ukusnih jagoda.
Inače Mek je pitao za konoplju. Netko ju je zasadio u obližnjoj državnoj šumi, bude tamo radnika, al očito nemaju pojma što imaju. Ti su inače sigurno da ih pitaš najveći neprijatelji droge.
Jučerašnji dan je inače obilježila sirnica, najbolja moguća, drugarica stalno usavršava te recepte. Ivana Sajko o kojoj sam pisao, a eto i naš Semper, je osvojila 20000 eura za svoj ljubavni roman koji sam recenzirao.
Zadnja slika je za blog budaletine koji ne vjeruju u pasje emocije, pogledajte Jinovu reakciju kad sam ga zaustavio u trku za presretanje ženke koja se tjera.



Komentari [17]

Poslije kiše



Opet jurnjava, nakon pljuska je sunce zasjalo, valja loviti Gorski Kotar. Vrijeme bi zbilja bilo za odmor, al eto, izdržat će se valjda taj finiš. Doć će vrijeme i za normalne postove i normalan život. Blogove posjećujem vjerojatno večeras.



Komentari [7]

Žrtvovan dan



Danas tek u 15.40 počinjem po rasporedu s poslom, al eto, od jutros sam tamo, sad sam samo dojurio nešto pojesti. Obavio sam ogromnu većinu administracije, najgori dio posla, upise u matične knjige, koje izgleda ne misle ići u ropotarnicu povijesti, iako je sve spremljeno i u e matici. Usput sam skupljao potpise za jednu peticiju, organizirao još par svjedodžbi za one svoje maturante, koji su se već zaposlili i načelno dogovorio novo razredništvo, s tim da sam odustao od principa uzimanja najproblematičnijih, baš suprotno, ovaj put idem na, iako je to uvijek kocka, odabrane.
Velika je vrućina i baš nikog primjerenog ne sretoh na užarenom asfaltu, za fotografirati. Zato vas častim sa zadnje objavljenom fotkom već vam poznate likice s instagrama:



p.s.

Jurim nazad do ustanove, blogove posjećujem na povratku, zadnji sat uopće s omiljenom grupom.



Komentari [14]

Zov prirode



Tjera se kuja
plačemo moj pas i ja
drugar mi pati



Komentari [9]

Terasa bez ograde



Jučer se dogodila zanimljiva koincidencija, jučer su naknadno odlučili prijatelj i poznanik zajedno slaviti svoje rođendane i to baš na rođendan mene trećeg, koji sam pozvan, tako da je ispalo poveliko slavlje, no opet se pojavio standardan problem, dio nazočnih uključujući vlasnika gitare se nije smio fotografirati, jer se nije smjelo znati gdje su, tako da se ovdje ne vidi pravi broj sudionika.
Drugarica je donijela mousse tortu, koju sam na kraju umalo zaboravio ukomponirati u post, torta je planula dok se čekao roštilj, nakon isto tako donesenog domaćeg sira škripavca, tako da je jedan od slavljenika, koji je sjedio uz roštilj, nije ni stigao probati.
Inače ima dobrih vijesti, ponuđen nam je za drugu polovicu srpnja, početak kolovoza, po dobroj cijeni najbolji berlinski stan u kojem smo do sad bili. Ako ne bude nekih operacija i nepredviđenog bacanja novca, smirio se zub koji me jučer pola dana bolio, i ove godine ćemo imati najdraže putovanje.
Na krhkost postojanja me podsjetila i nenapravljena ograda na terasi nedovršenog stana u kojem smo slavili. Moj pas Jin voli hodati baš po rubovima takvih mjesta, a da čovjek padne s te visine, što je nekoliko puta, istina ne previše ozbiljno, zaprijetilo kao mogućnost, vjerojatno bi poginuo. Na tvrdnju da treba vjerovati životinjskom instiktu prisutnog filozofa (po struci) odgovorio je drugi nazočan, meni dosad nepoznat lik, pričom kako se njegov mačak polomio padom s takve visine i kako su ga hitno vozili u Zagreb na operaciju, jer ovdje nije bilo uvjeta. Opet smo imali fotografska nadmudrivanja, sin jednog od najpoznatijih riječkih fotografa je objašnjavao foto legici nazočnoj na mojim fotkama, najbolju sam ipak objavio na instagramu, kako treba izbjegavati fotografiranje kontra svjetla, ona je pokazala glavom na mene, "a on sve može, on je bloger."
Ipak zajedno smo u kasne sate otpjevali, istina gitarom rockerski ubrzane, "Bella ciao" i "Bandieru rossu", koju je u jednom momentu grupica pretvorila u neru. Kad sam dovoljno ožednio popio sam neuobičajeno i jedno pivo, domaćini su osigurali samo odlična mutna pšenićna i "Kozel", eto testirao sam i to famozno češko, mogu reći da je zbilja dobro. Učinilo mi se da i ovi što piju vina piju dobra, al onaj što se najviše eksponirao nam je rekao, nemam pojma kakvo je vino, ja pijem bambus, i onda su pukli od smijeha od već često prepričavane anegdote, kad su išli u Beč na koncert, pa u kafiću u centru ovaj veli prijatelju znalcu njemačkog, ne znam kako bih naručio bambus, a konobarica ga čuje i veli, pa traži bambus, ispostavilo se da je negdje iz Bosne porijeklom.



Komentari [9]

Zub nevremena



Nek svira barem na blogu, kad me već zub podsjeća da sam prestar za opuštanje i slavlje. Dio njemačkih prijatelja mi se javlja sa stranačkog kongresa, kaže imaju sve potrebno za dobro druženje i svađu.



Ja sam izašao zasad samo do dućana i cigareta za drugaricu, ajd ipak, malo mode ufotkao.







Komentari [11]

Stupovi društva



Bivši učenik, po mojoj nepouzdanoj procjeni negdje tridesetogodišnjak, dolazi svaku sezonu s novim autom u Hrvatsku, već dvije sezone je ista djevojka i naravno pas, mlađi od mog Jina, ali one opake pasmine. Prošle godine sam mu pomogao da noću nađe veterinara, jer uz svu tu lovu postoje situacije kad su milijunaši bespomoćni. Prošle godine je imao izvanredno lijep BMW, kočili su kad su naletili na nas dvoje šetača, prekrasan auto otvorena krova. Ove godine je tu s audijem, kritizirao sam ga, onaj je bio ljepši, a ovdje je audi totalno out, svako političko govno ga vozi. Kaže učenik, je bio lijep, al znaju i ta govna neke stvari, recimo s onim bi me bilo sram pojaviti se na kongresu hotelijera, sad je u toj branši, otac mu se probijao na početku s pizzerijama, kaže BMW ima užasne auspuhe, katastrofa, al nebitno, iduće godine je kako idu stvari na redu merdžo. Rekoh jbga, meni onaj ipak najljepši,svaki Hercegovac iz Njemačke dolazi u Mečki. Da, veli, al ja pucam samo na najbolje, rekoh, tu klasu navodno ima i naš bivši bloger.
Inače dečko je uvijek bio simpatičan, dobro je govorio njemački,gramatika malo štekala, veli on meni na kraju, ma zaključite mi četiri, nasmijao sam se, najbolje sad da ti odlučuješ što ću ja zaključiti. Sjećam ga se dok razgovaram s jednim drugim vlasnikom mercedesa, koji na pogrešan način traži uslugu, i to uslugu koja mu ne pripada, Vi očito ne razumijete što ja govorim, a ne razumijem, ne razumijem, što se tu može, do viđenja.
p.s.
Maloprije je konačno pljusnulo nakon izuzetno teškog dana. Netko je u komentarima spomenuo blogericu Vitae, sreo sam je jučer na sastanku i snimio :D



Komentari [10]

Trošenje života



Post je trebao jutros nastati i biti otprilike paralela na vježbanje života, pokojnog Darka Gašparovića, naime na jednom šumskom susretu nas starijih, u prvi plan je izbila davna polemika Igora Mandića i gore navedenog, dok su se obojica tek brusili za daljne životne uloge. Gašparović je onda mogao biti stoput u pravu, i ak ćemo pravo bio je, kog će vraga radnici u narodnom kazalištu, no za narod je on bio štreber, a Mandić borac protiv elitizma.
Htio sam pisati o trošenju života, nemilosrdnom i samoinicijativnom, nas koji nemamo visoke ciljeve u životu, ravnodušni smo,ali dopuštamo da nas se iznenadi. Tako je mene danas novinarka hatevea iznenadila pozivom za razgovor o temi, za koji nisam imao ni pojma da se nametnula, predsjedniku sindikata se upalilo grlo i dotična je odabrala mene, tema je nasilje u javnim službama, improvizirao sam ni ne znajući stav sindikata koji je sazvao presicu. Nemam pojma kak jme ispalo, možda bude u informativnim emisijama.
Inače bliži se kraj ove školske i očekuje me neizvjesna sljedeća godina. Nitko nema ovdje sluha za starije na ovim prostorima, al to sam shvatio i dok još nisam bio u toj kategoriji. Valja se boriti, jbga nemamo šansi, kad su i nezaposleni i totalni luzeri za vladajuće, ovi ih tješe da im može biti još i gore, a da ne može drukčije sjete se oni, koji pamte ministra financija, tobož radničke stranke, za njihove vladavine.
p.s.
Ak negdje vidite prilog samnom, svejedno bih rado pogledao link.




Komentari [10]

Četrnaest godina noćojelca (NF)



Evo nakon Eurovog i drugi aktivni blog, moj, navršava 14 godina. Počeo je jedne nedjelje, na zelenoj pozadini ponuđenoj od blog servisa, prvi postovi su bili bez fotografija, jer mi se nije dalo ufuravati, kako se to prebacuje. Bio sam jedan od rijetkih ovdje koji je pak znao što je blog, jer sam par godina na platformi red7.de, u međuvremenu ugasloj, objavljivao na njemačkom jeziku pjesme i političke sadržaje, u otprilike blog formi, budući da su imali neki način bodovanja, u jednom momentu sam bio čak među prvih deset u trenucima uzleta te zajednice.
U stvari blog je bio neka vrsta kompromisa, ja sam u priličnoj unutrašnjoj krizi prihvatio 1999. poziv vjeroučiteljice na izuzetno jeftino hodočašće u Rim, razmišljajući u stilu, vidi Rim i umri, Rim me nije oporavio, samo sam definitivno raskrižio s kršćanstvom, i napale su me misli da sam zbilja luzer, ugasit ću se, a ništa ne ostaviti iza sebe, pa sam odlučio barem napraviti web stranicu s mojim dotadašnjim stvaralačkim vrhovima. Naravno, za informatičke neznalice i lijene tipove poput mene to je ispalo neizvodivo, preskupa avantura, i eto, pronašao sam taj nedavno otvoreni blog servis. Mislio sam pisati ozbiljno i povremeno, no sad vidite što je od tog sveg ispalo, 4856 objavljenih postova u 14 godina.
I moj način fotografiranja ima svoju predhistoriju, u gimnaziji smo imali foto sekciju, dobili smo i ključeve podrumske prostorije za rad. Baš zbog tog prostora sekcija je bila popularna i koristila se naravno i za šira druženja. Par nas zločestih dječaka je izmislilo svoja pravila i unutar foto sekcije osnovala super tajni "fuckers" klub u koji nije mogao ući svatko, posebna je bila inicijacija. To je bilo doba analogne fotografije, radilo se s fiksirom, mi smo se međusobno natjecali npr. tko će bolje u laboratoriju "izoštriti" fotke cura u uskim trapericama. Vjerovali ili ne, klub još postoji, doživotni predsjednik živi već dugo u Torontu u Kanadi, on je bio i najbolji fotograf od nas, ali ga život još uvijek zanima više od virtuale, prošle godine je bio na Oktoberfestu i na meni odvratnom sajmu napravio par dobrih snimaka. I prvi moj post ovdje je vezan uz tu jednu, interno legendarnu, fotografiju, za koju nismo više ni sigurni, tko joj je bio originalni autor i kako je završila kod mene.




Komentari [24]

Pisanica i jezik



Jebate nikad neću naučiti taj hrvatski jezik. Kad je počela filozofija s njim ja sam jednostavno prešao na njemačke forume i počeo se njemački preseravati i filozofirati. Budući da sam iz hobija još za socijalizma kao jezičar brzoglasio, povremeno bih ušao i u neku diskusiju ovdje, posebno s hrvatinama, naravno maskiran nickom. Tako sam objašnjavao seljačinama barjaktarima odakle potječe ta riječ, lik mi naletio s autobusnim kolodvorom u Gospiću, prošao sam igrom slučaja tamo i to može biti samo kolostaj, daleko izvornija hrvatska riječ.
Sad smo se eto nesvjesno zeznuli, od govedine izgledala dobra samo pisanica, jbga malo skupa, al govedina ionako otišla u nebo. Idemo guglati kad ono goveđa pisanica biftek, idite k vragu, za biftek nije ni bilo skupo. Naravno ta jela su mi dovoljna sama sebi. Sjetio sam se kako dugo nisam vidio dimljenog jezika, Gavrilović ga zadnji imao, u Berlinu od suhih stvari prvo njega u prvom dućanu nabavim, svugdje ga ima, uz španjolski ili talijanski pršut, ovisno koji je na akciji, neki je uvijek.
Niti znamo pisati niti govoriti, kako bismo prepoznali pisanicu i jezik?



Komentari [14]

Malo sezama i politike



Baš me razveselilo, iako politiku pokušavam svesti na najmanju mjeru, ovaj vikend, dok smo moj frend Jin i ja kiselili noge u moru, daleko od interneta, jedan od najčitanijih i najkomentiranijih postova na twitteru i fejsu je bio od mlađahne Julie Schramm, trenutno šefice kabineta jednog od šefova njemačke stranke "die Linke", političarke u usponu. Razveselilo me jer su me njena premišljanja podsjetila na opuštenu diskusiju jedne lijepe berlinske večeri ispred piratskog biroa tad već njenog bivšeg muža, kad sam ja u jednom momentu konstatirao, da u stvari ne vidim što je nama građanima gore, neoliberalni divlji kapitalizam koji se razuzdao i većinu nas polako ali sigurno pretvara u gubitnike ili fašizam koji neminovno dolazi, usmjeren naravno, ovaj put ne samo kontra židova, nego svih ranjivih kategorija kojih se umnožilo uključujući i emigrante koji su tad tek počinjali pristizati, i koji će u konačnici biti usmjeren i protiv svih rezultata za koje su se feministice izborile. Pažljivo me slušala, usput mi razjasnila, zašto je štetna po ljevicu bespoštedna kritika Izraela, tad sam čuo i za neke činjenice o bijegu istaknutih nacista i vojnih stručnjaka nakon izgubljenog rata, te o tadašnjem izraelskom ratu, meni je dotad bila poznata samo titoistička propaganda.
Uglavnom Julia piše, tko nije povezao sadašnje jačanje neonacizma s neoliberalnim opustošenjem svjetskog gospodarstva krajem osamdesetih prošlog stoljeća do današnjih dana, ništa nije razumio, prepoznajem ton članka i riječi. Inače sad mi se zbilja čini da je povijest ciklična i da se tragikomično ponavlja. Slušao sam diskusiju mladih alternativaca u krčkom hladu pokraj jedne plaže, inače svi redom djeluju pametno, mada čudno ofarbani, o nekim nezavisnim samoupravnim zajednicama unutar favela, do jučer sam znao samo za favele kao legla kriminala na rubu velikih brazilskih gradove, na čiji teritorij se policija ne usuđuje kročiti, kao jedna ekipa se sprema tamo. To me opet podsjetilo na ovaj put zbilja frenda, koji je za rata dezertirao i završio u predgrađu Barcelone, kod nas uvjetno osuđen s desetogodišnjom zabranom ulaska u Hrvatsku, no eto on se preračunao, pa su ga uhapsili na granici, jer se vratio nakon devet godina, regulirati stvari oko svog riječkog stana. Na kraju je dobro završilo, smijali smo se uz piće, kaže on, žestoko nas jebe matematika u životu.
Inače sezam na pohancima je zbilja otkriće.



Komentari [15]

"Ljubavni roman" Ivane Sajko

Dvije vikend noći sam proveo na Krku. U rodnom mjestu otkako su došljaci poharali i zauzeli stari grad, te neki bugarski mlađahni stručnjak, prije par godina napravio strateški plan, koji se itekako sprovodi, za područje dalje od Dražice, me ništa više ne privlači, sreća da nema novaca pa betonizacija i krčenje šume još nije počelo, al ne može se više po tim stijenama ni sunčati, okolnim djevičanskim područjem haraju "polupodmornice".
Neponovljiva je još šetnja Jinom prije šest ujutro, dok turisti spavaju, te kupanje oko sedam. Ne znam što rade budale koji svoj boravak tamo sami plaćaju do navečer, mene takva mjesta ne bi vidjela, oke, vjerski turisti valjda ostavljaju novca, katedrala je otvorena i puna.
Ja sam čitao, koliko je to moguće u hladu moje, sad prilično prometne terase. Pročitao sam "Ljubavni roman" Ivane Sajko i prvi put hrvatski prijevod "Biljara u pola deset" Heinricha Bölla. Ako niste dovoljno u depresiji čitajte izvrsno nemilosrdnu Ivanu Sajko. Precizno ubada svakojebnicu Lijepe Naše, a teško ćete, ako ste još i muškarac, koji još pokušava razumiti partnera glavne junakinje, izdržati do kraja. Ja sam uspio, snagu mi je dala, kad mu je u rijetkom trenutku idile prišapnula nježno i ak sam shvatio, dobre volje, na uho :"Smrdiš".
Prijevod Bölla,svog omiljenog pisca, knjige koju sam bar dvaput pročitao u originalu, i čak davno namjeravao prevesti, sam sigurno shvatio. Kroz roman se spominje sport, kojim se glavni junak bavi, a koji ja jednostavno nisam znao prevesti, a nije mi se dalo ni njemačke prijatelje gnjaviti, te sam odustao. Ovdje prevoditelj jednostavno opalio bejzbol, pa tko živ tko mrtav. Čitao sam još onda u njemačko njemačkom riječniku da je to narodni loptački sport koji ima neke elemente bejzbola. Super, kao što je teta od drugog velikana prevela "Brandung" s plima. Iritiraju i greške s č i ć, vidim da je netko naplatio korekturu, kad već prevodilac ili prevoditeljka ima i s tim problema. No ako je kraj romana smisleno preveden, riješio sam nešto što mi dugo nije bilo jasno, provjerit ću ipak još jednom original.
Ivani Sajko sad već dvostruko zavidim, zbilja izuzetno vješto piše i stvara atmosfreru, a eto, izgleda da je nakon jedne, valjda stipendije, uspjela ostati u Berlinu. U romanu se vidi da je hrvatsku stvarnost shvatila od vrha do dna, napredovati može samo tamo.



Komentari [10]

O oralnoj higijeni i vukov(c)ima



Popustila jučer bol, baš nakon što mi je to Regina, koja je slavila rođendan, poželila u komentaru, inače bivši zubar, kapitalizam se razmahao, pa nemam više love za privatnike, bivši zubar i susjed se uvijek čudio, kak može boljeti, ak je, u dogovoru samnom povadio sve korijene, živce il što to već je, e kod mene očito sve može.
Nakon što je popustilo izabrali smo tišinu Gorskog Kotara, kad sam se vratio, ušao sam u klasičnu dosadnu, u ovim krajevima nužnu antifašističku diskusiju kod Annabonni, jer me naljutilo što je neki navodni Srbin lupetao o Jasenovcu, da bih opet dobio klasični budalaški mail, bla,bla, bla, kak s takvim stavovima i spominjanjem Gudrun Ensslin (ono svi znamo tko je ona bila), sasvim moguće da sam je negdje spomenuo, možda ono u kontekstu Tita, al nema više na naslovnici, uglavnom autor zna, ali ne zna ni kopipejstat prezime, po svemu sudeći Hrvatina koja u pravopisu jedino Vuka poštuje, takvi su oni.
Uglavnom jednom za svagda, nikad mi na nastavi nije padalo na pamet baviti se politikom i ogromna većina učenika ne zna moj svjetonazor, čak i u planu i programu kakav jest ima mnogo zanimljivijih tema od politike, jadnici koji zamišljaju, kako bi kvarili mladež. Za moj blog ove nove generacije jedva da znaju, imam možda petinu svog razreda na fejsu, a oni evo upravo završavaju sa školom.
Prije su čini mi se ipak čitatelji bloga bili nešto inteligentniji, sad su mi na nivou jedne mame, jedine koja me dosad prijavila, jer sam na nastavi radio latinsko njemačke parove medicinskih pojmova, pa joj se kći požalila da sam "oral" preveo "durch den Mund"(kroz usta), što je malu odvelo u seksualne asocijacije, a očito i mamu u fantazije.
Sad nakon što sam jutros završio s administracijom završnih ispita ostaje slatka briga, kako iskoristiti popodne...



Komentari [13]