Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram



nachtfresser@gmail.com

Diem25Rijeka1DSC
Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser



IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2017
Budimo na mi
Pijača bez leda
Iskustvo i stil
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Punjene paprike (Jin je stigao)
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

postimage
















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
andrea
windica
Annaboni
Regina i ine
Dinaja
zub
euro
sewen
niskozemski propheta
sjedokosi
Špancirancije
Contra

Od 1.travnja 2017.:
homepage zähler
















.


12/17 (19)
11/17 (30)
10/17 (31)
09/17 (29)
08/17 (28)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)
12/15 (31)
11/15 (30)
10/15 (29)
09/15 (30)
08/15 (30)
07/15 (26)
06/15 (25)
05/15 (29)
04/15 (31)
03/15 (31)
02/15 (29)
01/15 (34)
12/14 (31)
11/14 (29)
10/14 (30)
09/14 (28)
08/14 (30)
07/14 (34)
06/14 (28)
05/14 (34)
04/14 (26)
03/14 (27)
02/14 (26)
01/14 (28)














.
































Nedjelja okolo Fužina



Dok je većina naroda iskoristila vikend za posjet najboljem božićnom sajmu u Zagrebu, nešto malo manje njih se uputilo i na ukrašeni Trsat, mi smo pak, atipični kao uvijek, nakon ručka krenuli u gorskokotarsku avanturu, ja i s potpuno nelogičnom idejom, napuniti kanistre s vodom. Naravno, il je zamrznuto il je slavina na neki način blokirana, ništa od toga. Ni trikovi s zagrijavanjem nisu pomagali. Zrak je bio čist i bilo je nevjerojatno zimski hladno. Na jezeru smo ulovili i nešto sunca.
Svejedno je nama urbanima falio smrad adventskih kobasica belj



Komentari [7]

Dekoriranja i farbanja



Nešto mora biti biti odlično, da bi dodatnim dekoriranjem postalo izvrsno i neodoljivo. I te kako se jede i očima, al ako nema sadržaja forma samo privremeno utješi. Slijede trgovački praznici, majstori ukrašavanja su izuzetno traženi, oči sve kupuju. Puno povjerenje u ovakvom sustavu možeš pokloniti eventualno kućnoj radinosti.



Komentari [10]

Jednostavno ili prosto



Patka je bila izvrsna, s mlincima, inače i omiljeno jelo mog psa. Ne gledam teve niti slušam vijesti pa mi prvi put promakla zabrana vode za piće, no pas je nije pio. Ne treba njega upozoravati.
Evo piše učiteljica iz Berlina, koja je sad dobila u razred Kopte iz Egipta i kršćane iz Sirije i Iraka, da su ih Nijemci relativno dobro prihvatili, ali zato su Turci prilično agresivni prema njima, no o tome se ne piše. U stvari stara priča, svatko tko se osjeća slabiji u kapitalizmu i životu, naći će već nekog u većoj nevolji, koga može zlostavljati.



Komentari [8]

Uznemiravajući sadržaj

Moje mišljenje o preovladajućim vrijednostima današnjeg društva i primitivizmu onih koji ih zastupaju, nemalo ih je i na ovom portalu, je poznat. Jasno je da oni misle da ja nisam posve normalan, meni je pak jasno da toj većini ispranih mozgova nema pomoći. O E.T. sam već pisao na ovom blogu i predstavio ga s dvije fotografije s psima. Ovu danas ću rezati jer mi se ne da raspravljati s topovima, pretpostavljam da će svi pogoditi što je na drugom djelu fotografije. Jedna od ove dvije fotografije je jučer dočekala stotine objavljivanja po twitteru i nebrojene po ostalim portalima, zbog druge je između ostalog zatvoren jedan profil, uznemirava se javnost. Ne očekujem pogađanje, pa normalno je da navijač izaziva interes javnosti, a mama s djetetom istu uznemirava.



Komentari [9]

Skinuše jače navijače



Jutros sam imao ideju za jedan, moguće, dobar post. Ono napišem post o jednoj državi koja je uzor našim fucking desničarima, i srpskim doduše, mogao bih ko na fejsu dodati fotku s twittera kako policija ispraća potpuno golu grobarsku navijačku frakciju sa stadiona, jučer sam ja, koji ne pratim nogomet, saznao da su igrali partizan i zvezda, na fejsu su mi makli, uz opomenu, tu već prilično lajkanu sliku, no ovaj put ću stati s skretanjem od teme.
Mislio sam opisati sve idiotske zabrane koje već postoje i koje su predložene, u toj državi jadnijoj od izvorno balkanskih, naravno ne napisati, jel to stvarno negdje ima i ono kao neutralno se postaviti, vidjeti hoće li netko od oke blogera nasjesti i napisati, ovo je super. No dan je dug, neki od nas još uvijek imamo posao, tako da sam umoran i pokisao maloprije izveo psa, malo sreće, kiša je stala, malo pseće pristojnosti, obavio je s zakašnjenjem potrebe, al nit zamišljenog posta sam definitivno izgubio.
Vrijeme mi je oduzela i ta jebena radoznalost, naslovnica me odvela na blog, koji inače, iako veliki čitatelj i ljubitelj književnosti ne pratim, koncepcija bloga mlađeg od mog mi je, ispunjena dijeljenjem linkova, bila uvijek nepodnošljiva, mada je autor u nekim relevantnim književnim polemikama bio na, za mene, pravoj strani. I onda ispada da se sad ovdje slažem s blogerom, koji me podsjeća na nekoć izuzetno popularnog babu ili duška, kojeg su uredničke budale forsirale na naslovnoj stranici, isto kao i vedrana mudana, koji mi je otprilike bio blizak kao ovaj sadašnji hiperaktivni blog junak, al eto, bavimo se glupostima, a kod detalja se sa svakim možeš naći na istoj strani.



Komentari [8]

Nesnalaženje



pljusak je pljuska mom psu
bezglavi vozači zapljuskuju prolaznike
pljuskovito zaslijepljeni plaču
jugovito razbijeni ne vide više put
sudaraju se neznani u polumraku
urednik pametuje u kancelariji
ne primjećuje da se vrijeme zaljuljalo
i da će početi padati sablasni plafoni.

za utjehu pijani vodimo ljubav
ni to, pijani, više ne umijemo biti.



Komentari [14]

Kao da si netko



Jučer sam bio na televiziji, svi su primjetili i gledali, osim mene samog. Odavno nisam u prvim redovima, blogerice su primjetile samom činjenicom što odavno nema redovitih odlazaka u Zagreb i susreta s njima, beznačajan sam i svakog rujna se borim za opstanak, imam dosta protivnika, jer na načete borce svi napadaju.
I onda jedan dan budeš warholovski važan, snimatelj se sjeti, da je narod ponekad sit lica glavnih junaka, i instiktivno zaustavi kameru na tebi, i onda umorni trudbenici poslije napornog radnog dana iz fotelje ispred televizora vrisnu, hej, njega dobro znam i šetači psa jedva dočekaju da ti ispričaju nedaće sa svojih radnih mjesta, ti slušaš i klimaš glavom, kao da si netko, a možda i jesi, tko zna, bio si na televiziji, na kraju je to zasjenilo i izvrstan domaći špek, sindikalne povjerenice domaćice, smiješan sustav vrijednosti.
p.s.
Lijepo sam se družio, bila je tamo i blogerica Vitae, snimio sam ju, al fotka nije uspjela, i sad, kao da je nije bilo, il je možda kamera i nju ulovila?!



Komentari [11]

Budale i Lola- međupost

Kratko svjedočim zbog neinformiranih budaletina. Iskustvom. Kao apsolvent germanistike tvrdoglavo sam inzistirao da pišem diplomski rad o Nietzscheu, kojeg su izvjesni socijalistički teoretičari proglasili ideologom fašizma i tu glupost je bilo teško osporiti, kao što je danas teško dokazati neštetnost masturbiranja. Profesorica na fakultetu, koja uzgred nije bila članica partije, mi je obećala to dopustiti, ako u literaturi nađem nekog komunističkog ideologa koji pozitivno piše o Nietzscheu. Igrom slučaja našao sam Loline spise, u jednom spominje prvo Nietzsche onda Marx. Našao sam spise da je Lolina karizma prije smrti bila ravna Titovoj, iako su bili toliko različiti. Onda je poginuo, navodno izdan, priča o njegovoj besmrtnoj ljubavi s Slobodom je jedna od najljepših priča uopće. Neobrazovane budaletine predvođene zlonamjernim obrazovanim Hrvatinom Hasanbegovićem stvaraju novu povijest.
Rosenberg je isto bio iz baltičkih država, po svim dokumentima sasvim moguće židov, glavni teoretičar antisemitske rasne teorije, uvjek se ko farsa ponavljaju istine o najekstremnijim ideolozima..
Ujutro ide novi post, ukratko, fašisti odjebite od Lole, igrajte se i dalje svojim Titom, o kojem nešto i znate.



Komentari [5]

Put za Pulu



Kao što iskusniji među nama znaju, u stvari ne samo iskusniji, svi osim ovih prepotentnih koji znaju ishode, put je cilj. Uspjeli smo se opet konačno usuglasiti s frendom oko puta, uštedi se, al ljudi postaju, bez obzira na krizu, sve komotniji, pa to ispadne uspjeh.
Ponovo smo kretali u popodnevno vrijeme, kad nebo stvara prekrasne fotografije, šteta što nije bilo nekog od top blogera s njihovom aparaturom. Meni se slijepca od fotića ni ne da vaditi, baš ništa ne vidi. Snimio sam i trenutak prije ulaženja na sajam, već se spustio mrak. Voditeljica programa se, dopisujući se s drugaricom, izjasnila da joj se u momentu učinilo da je vidjela mene u publici, trebali smo se javiti piše, izuzetno rijetko se više spontano javljam.
Ima dobrih fotki na povratku u mraku, u snijegu, posebno je Jin uživao na tim pauzama. Zaboravio sam na njih i ostaće neobjavljene, takav je život.



Komentari [6]

Subota u Puli na "Sa(n)jam knjige 2017."



Usprkos smiješnim pretećim najavama o snijegu u Istri uputili smo se jučer tradicionalno na sajam knjiga u Puli. O putu eventualno poseban post.
Svi znate zašto ovaj sajam za razliku od zagrebačkog volim, najprije, dopušten je ulaz s psima, forsiraju se kao volonteri, relativno mladi, uglavnom i vode programe, poput bivše drugaričine učenice, sad valjda direktorice centra za ženske studije Nataše, gosti i programi su zanimljivi, ide i uspješan program za djecu, u to me jučer uvjerila neočekivana vriska i smijeh. Organizatori se trude ponuditi i pristojne popuste, mada to ne pomaže previše, jer su knjige definitivno kod nas preskupe.
Na čaj smo otišli u kafić "Mate", koji je nekad vodio naš najbolji boksač svih vremena Mate Parlov. Kafić je jednostavno uređen, dominiraju fotografije i trofeji pokojnog šampiona, nama ne manje važno, dopušteno je i pušenje i ulaz psima. Čaj je u usporedbi s Rijekom, na nevjerojatnih 8 kuna za centar grada. Puštali su, meni najvažnije ne preglasno, Olivera, jer su nasjeli dezinformaciji o njegovoj smrti. O kupljenim knjigama možda neki drugi put, izlet koji uvijek ispuni, šteta što će očito naši izdavači i dalje jedan po jedan propadati, kapitalizam je to, nikom nije u interesu da se čita.



Komentari [11]

Kolektivna večera



Sinoć je bio potop, bez prestanka je pljuštalo. Uplatio sam unaprijed večeru, inače me zbilja ništa ne bi izvuklo iz kuće. Sve sam asocijalniji, naročito nakon događanja 2013. opisanih i na ovom blogu, no ipak su se neke stvari promijenile, od pozitivnijeg vodstva do činjenice, da većina članova kolektiva koje smatram oke odlazi na takva druženja, većina zločestih ih demonstrativno izbjegava. Problem je što su muškarci mojih godina sve komotniji i nema ni onih nekadašnjih muških društava. Uspjeli smo naravno po pljusku i mraku i zalutati, tako da sam zakasnio, mjesta su bila uglavnom i zauzeta, te se nije moglo birkati gdje sjesti. Možda je tako i bolje jer sam sjeo za stol simpatične ekipe pomoćnog i tehničkog osoblja, kojima nije bilo do plesa, pa se u rijetkim trenucima, kad bend nije izvodio poskočice i u pauzama moglo i razgovarati, inače je bilo prebučno, no konstatirao sam u Draženovom stilu, kad smo bili mlađi bilo je slušati što glasnije, sad nam to eto smeta, naravno mene nije smetala buka kao takva, nego repertoar, a nije se moglo bježati vani s pušačima, kao što je na tim zabavama uobičajeno, jer je kišilo, a i puhalo je neugodno jugo. Otišao sam oko 22.30 i nisam bio prvi, njoki s divljači kao predjelo ni nisu bili loši, kolače nisam čekao.
Odgovorit ću i na Draženovu primjedbu iz komentara prethodnog posta, nemam više kontrolu što sam objavio, nisu još spašene i prebačene fotke iz pokojnog laptopa. Danas ću sigurno objaviti nešto što još nisam, lijepa fotka lijepe junakinje jučerašnje fotke, upravo objavljena kad sam stigao doma. Mell se osvrnula i na stalne seksističke i neukusne komentare koje prate njene objave, nekultura nije nipošto odličje samo prosječnih Hrvata, srećom nisam na ti s engleskim, pa barem kod nje ne ulazim u polemike, mada me stvarno budale živciraju, što ako zbog takvih najbolji prestanu objavljivati, kao što su s ovog servisa otišle neke od ponajboljih blogerica.



Komentari [8]

Neugoda golog



Jutros mi se prije posla uopće nije dalo pisati, naime jučer sam upao u zamku radoznalosti, ono bacanje pogleda na top anketu na naslovnici. Uvijek me iznenadi ta samouvjerenost nekih figura, ha,ha, samo po sebi je razumljivo da su dame topovi. Istina aktualna kritičarka istih, koju baš previše ne pratim, jer kad su se svi grebali za njene i dizajne njene frendice, ja sam imao svoju dizajnericu, pa mi nije bilo nužno umiljavanje. Dotična je progutala drsko bačenu udicu na opće zadovoljstvo, te pola fresh pola top ekipe, okupatora naslovnice, tako da je ispalo da su admini i adminice zbilja face.
Mnogo je gora stvar od ovih internih zajebancija, tek danas mi je to pokazano crno na bijelo, da su zbilja svi ti smrtni protivnici drkanja, kontrapederske neiživljene babe, šefice ekipa za neukusne perfomanse pred porodilištima, zauzeli strateške pozicije u obrazovanju i već se spremaju za temeljito čišćenje, za početak lektirnih sadržaja s imalo erotskog, a to je maltene sve, tu imaju orijentir, ne diraj Krležu i one za koje je čula većina djelomice pismenog pučanstva.
p.s.
Druga fotka je uzeta s instagram profila od Melisse Barry...



Komentari [7]

Lakoća laganja



Imam osjećaj da ljudi više nisu ni svjesni kad lažu, to im postaje prirodno stanje, razmišljaju samo o tome što im može poslužiti za životno napredovanje. Godinama su indoktrinirani, stimulirani za olakost postupanja, neuki da bi primjetili vještinu manipuliranja likova iza scene. Goebbels je bio prvi od velikih majstora, polazio je od par jednostavnih paradigmi, najpoznatija je ona :"Laž koja se ponavlja postaje istinom." Svejedno je nacionalsocijalistička Njemačka poražena, ljudi su lagano postali oprezniji pred tim toliko očitim oblikom manipulacije, koji još pali samo u zaostalijim državicama poput naše, počele su se igrate perfidnije igre zatupljivanja, ljude se naučilo da dragovoljno kao umišljeni subjekti uvjereno ponavljaju laži uperene protiv njih samih, u interesu nekog drugog.



Komentari [11]

Šibe i guze



Danas sam napisao poveliku pjesmu, ustvrdio da joj fali nešto i obrisao je, mada nije bila za baciti. Učinila mi se malo previše poučna na kraju, moram se odučiti od poslanja slanja poruka. Mi gubitnici ispadamo smiješni kad nešto popujemo, nije da me previše tišti što ispadam smiješan, ali to jednostavno nema smisla. Sad nemam vremena napisati nešto drugo, gledam fotke od jučer tražeći ideju za post, u Konzumu su besplatno dijelili šibe, pitao sam tetu hoće li i šefovi dobiti, odgovorila je, nije se nama s tim niti šaliti. Sad mi ostaje još samo naslov za post, moram završavati, vrijeme, he, nametnuo se sam od sebe, uh kategorija, nek bude, kad nešto mora, moda.




Komentari [7]

Danjenje



Mjesec već spava
rashuktao nam se dan
pozitiva prijeti.



Komentari [11]

Najbolji instagram fotograf



Naravno to nisam ja, mada tamo objavljujem uspjele fotografije, uvodna fotografija je samo, da se ne zaboravi što sam jučer jeo, takva koncepcija bloga, koliko to nekima infantilno bilo.
Instagram po svojim pravilima svakako spada u najkonzervativnije društvene mreže, pun je najraznovrsnijih zabrana, fotke se brišu bez ikakve rasprave, meni se valjda tri puta dogodilo, jednom sam i opomenut prije brisanja profila. Instagram koriste milijuni korisnika, tako da je naslov čista provokacija, nikako ne možemo biti sigurni da je to istina jer ni ne možemo, ako bi i htjeli, pogledati sve te profile. Prije par godina sam otkrio Noritoshi Hirakawu, on mi je i danas, bez ikakve sumnje, najveći majstor fotografije, ali mu je instagram profil prilično bezveze.
I na instagramu kao i inače ograničio sam zanimanje na uličnu i erotsku fotografiju. Kad sam otvorio instagram račun prvo što sam uradio je bilo,ukucati sva poznata fotografska imena živućih umjetnika, dosta sam ih našao, nisam sve. Mene su pronašle izvanredne umjetnice, najblogerica, te moja nenadmašna blog dizajnerica, njihove profile neću reklamirati, jer njima mislim nioje ni stalo da ih tamo posjećuju blogeri.
Iznenadilo me kad sam na jednoj svojoj fotki, među stotinama, pronašao lajk Emmanuela Thomasa, kontroverznog francuskog fotografa, čija bi velika većina fotografija kod nas bila ili zabranjena ili izazvala javnu sablazan. Pretpostavio sam da se cenzurira, nitko tamo nema privilegija, no uglavnom ne, samo stavlja zvjezdice preko sisnih bradavica, bira baš one fotke koje ne protuslove strogim pravilima. Budući da najlajavije blogere iritiraju psi blogera koji objavljuju redovito za predstavljanje E.H. sam odabrao dvije fotke s psom.




Komentari [13]

Samo najbolje



Razgovarajući s ljudima stečem dojam, da se sad, što je gora kriza bolje jede. Janjetine i odojka sam se nažderao u mladosti, u škampima i lignjima uživao sve te godine, tako da nas taj let cijena u nebo i nije previše pogodio, odojci i nisu valjda previše zdravi. Bifteci i klokanove šnicle, što je u stvari vrlo slično, jesu super, al ionako mi nisu nikad bili za svaki dan. I pohanci su super stvar, a oni su sasvim dobri i s piletinom, koja je još relativno jeftina. Znalci poput mene znaju naći jeftinu suhu šunku kvalitetniju od uglavnom precijenjenih pršuta. Dobro se jede jer se razmišlja o jelu, još kad bi ljudi počeli razmišljati, kako ih uglavnom neobrazovana glupa manjina tlači, stvorio bi se lako i bolji sustav.



Komentari [7]

Trieste ljubavi moja



Za ovaj vikend je bila nedoumica, Pula gdje je jučer otvoren daleko najprivlačniji sajam knjiga na ovim prostorima i Trst, ponestalo kave i sličnih namirnica, koje su tamo tri put jeftinije i bolje, a i volimo tršćansku arhitekturu. Činilo se da će logično ovaj put Pula prevladati, ni Igor Mandić kao glavni gost prvog dana nije bio za baciti, no zadržali su nas problemi s drugaričinim kompom i ini, koje uvijek imamo nakon obilnih pljuskova. Pokazalo se sunce pa smo krenuli na zvjezdarnicu na čaj i onda me drugarica pitala zašto više ne volim Trst. Radilo se naravno o nesporazumu, ja sam samo kao škrti racionalizator mislio da je previše za ovaj vikend, pogotovo što je drugarica večeras do kasno na koncertu My boody moose il kak se već zove bend u kojem briljiraju Benčić i drugi njeni bivši učenici. Okrenuli smo se, pravac Trst, slijedile su, pauza za punjenje benzina i prvi vece, u Sloveniji smo Jin i ja tražili još jednu stanku na proširenju ceste, u Trst smo stigli kad se već lagano spustio mrak, pa je otpao planirani odlazak na rivu i šetnja centrom, drugi put. Giulia i njen Pam su nam sad omiljeni za šoping, jednom davno sam na blogu kritizirao centar jer je imao zabranu za pse, drugi put je već bila oznaka da su psi dobrodošli, ne tvrdim da je ikako moje pisanje moglo imati uticaja, ali (slijedi smajlić). Svaki put nas nešto prijatno iznenadi, ovaj put Australian čizme na super akciji, 29,99 eura, baš sam jutros malo guglao, te cijene nema nigdje. Odmah sam ih isprobao u večernjoj šetnji s Jinom, jako tople, sad čekamo neumitne riječke kiše za test. Fotografija jedne miješane punk ekipe, koja se pri izlasku iz dućana igrala s Jinom nije uspjela, jedan stari gospodin kojem se Jin također svidio postavljao mi je takva pitanja, da je ispalo po mojim odgovorima, kao da znam nešto talijanskog, jako lijep izlet i pogled na svjetla grada kojeg ostavljamo, naravno moj fotić to ne može registrirati, svjetla mu se nužno prelijevaju.



Komentari [8]

Neslano krasnoslovljenje



svako svoje originalno razmišljanje
kradem od nekog o kome nemam pojma
brojni su popili isti broj piva poput mene
i pojeli isti broj i preslanih ćevapa
brdo njih je na istu feminističku priču
stekao isti broj prijateljica pobunjenica
u pijanom zanosu stotine poput mene
vrištale su internacionalu i starogradske
na rođendanima i godišnjicama
bukowski je milijunima bolji od millera
jebeno teško je biti originalan u svijetu
u kojem milijarde uniformno šljakaju
i serijski se subotom opijaju
te začinju neželjenu djecu
nakon slučajnih susreta u zloglasnim barovima.



p.s.
gomile tih poput mene ispražnjeno dočekuju vikend.



Komentari [5]

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se