Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram



nachtfresser@gmail.com

Diem25Rijeka1DSC
Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser

IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2018
Starac i (r)evolucija
Neotuđena crtica
Trešnjevački teatar
Intimni otvori depresivnih ljudi
Modna osvježenja
Kupac ružnog limuna
Međupost
2017
Pao stoljetni park
Budimo na mi
Poderane čarape
Pijača bez leda
Ostaj mi dobro Berlinu moj
Iskustvo i stil
Sedacija, odlasci, promatračica života
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Srcamo se
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
Nisam mislio na Pariz
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Punjene paprike (Jin je stigao)
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
andrea
windica
Annaboni
Regina i ine
Dinaja
Pozitivka
zub
euro
sewen
niskozemski propheta
sjedokosi
Špancirancije
Contra
Grunf























.


07/18 (18)
06/18 (29)
05/18 (30)
04/18 (30)
03/18 (31)
02/18 (29)
01/18 (31)
12/17 (32)
11/17 (30)
10/17 (31)
09/17 (29)
08/17 (28)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)
12/15 (31)
11/15 (30)
10/15 (29)
09/15 (30)
08/15 (30)
07/15 (26)
06/15 (25)
05/15 (29)
04/15 (31)
03/15 (31)
02/15 (29)
01/15 (34)
12/14 (31)
11/14 (29)
10/14 (30)
09/14 (28)
08/14 (30)














.
































2017. (4700.post)



Rezime 2017. godine, najprije dobre stvari : mogli smo si priuštiti opet tri ljetna tjedna u Berlinu, od legalno opljačkanog nasljedstva dobio sam ipak rješenje za jednu livadu, doduše stiglo je i rješenje županijskog suda da je pola stana pokojnog oca moje, zna se što mogu učiniti s tim papirom, dok su drugi unutra, al recimo eto pozitiva, privid pravne države, usprkos djelovanju sustava u istrebljivanju stranih jezika osim engleskog iz školstva i kolektivne memorije, dobio sam par učenica do sljedećeg rujna i sljedećeg iščekivanja.
Mnogo je više naravno negativnog, drugarica je protjerana u prijevremenu socijalnu mirovinu, to je doduše zarad njenog zdravlja možda i pozitivno, ko bi izdržao s tim ravnateljicama tipa one hiperrealistične iz romana Ivane Bodrožić.
Na blogu se poklopilo da eto, one dane kad je najslabija čitanost, slavim 4700.post, znači ove godine bi mogla biti dostignuta cifra od pet tisuća, u što ipak sumnjam, kao što sam skeptičan i oko toga hoće li mi biti dopušten rad do mirovine, iako npr. možda jedna do dvije učenice znaju koje su moja politička opcija ili svjetonazor, pa mi to što odobravam masturbaciju ne bi smjelo presuditi. Na blogu je i meni osobno usprkos "bugu"-ha,ha, ugodnije nego nekih ranijih godina, ni ne pokušavaju više dolaziti razni mudani, koji sad pišu pod drugim top nickovima, rjeđi je i jado iz tuđine, nemam baš ništa više protiv paralelne egzistencije i favoriziranja tih nekih likica i likova.
Sve najbolje u novoj prvenstveno onima s kojima se pratim i čitam, a onima koji veličaju sustav, želim da i oni malo padnu u nemilost i osjete blagodat opće korumpiranosti i beznađa.
Sebi si želim zdravlje bližnjih i svoje, malo Berlina i nastavak pune norme, više mi ne treba, valja se primiriti dok bezumlje divlja po ravnoj ploči, što zemlja momentalno valjda jest. Živjeli!




Komentari [8]

Samo organizirano



Razvija se i kod nas industrija zabave, uspjevamo i nju ukalupiti. Prolazim provincijskim korzom, maheri osmišljavaju prastare fore za najluđu noć. Naravno nužan je i individualan pristup, neuračunljivo ponašanje je ukalkulirano i ispadi poželjni. Novo je da se ipak treba i nesvjesno suzdržavati od razgolićavanja, mobiteli su sveprisutni. Buka i vatromet će biti raskošniji nego ikad.
Ne znam za svog psa, ja sad već tradicionalno pokušavam veći dio toga prespavati. Šetnje smo prilagodili hladnim praskozorjima dok heroji tuluma spavaju. Drugi đir je isto do podne, dok amateri još nemaju dovoljno alkohola u sebi "za život", a poslije, ma snaći ćemo se nekako i mi koji ne znamo živjeti.



Komentari [6]

Opet je lijepo i hladno



Opet rutinski provodim vrijeme, za razliku od jugokišne Rijeke, u vedroj besparknoj Virovitici. Ispada po nekim mojim postovima da samo na brdovitom Balkanu dominiraju primitivci. Nikako, svjetsku šahovsku federaciju vodi već 22 godine milijarder, koji je u jednom teve intervjuu ustvrdio da su ga 1997. oteli vanzemaljci, nakratko provozali po svemiru i vratili ga. Onda je uz svjetsku šahovsku federaciju izabran i za predsjednika neke male ruske republike, tamo je vladao do 2010. uz Putinovu punu podršku. Usprkos pojedinačnim prosvjedima non stop organizira najjače turnire, upravo svjetska prvenstva u ubrzanom šahu, u Iranu i Saudijskoj Arabiji, od važnijih šahistkinja titulu ne brani zbog pravila odijevanja ukrajinska svjetska prvakinja, skupila je rekordni broj lajkova na instagramu, zbog odluke, ne sudjeluje prosvjedno ni najjači američki igrač Nakamura (svojevremeno me kratko pratio na Twitteru) i to je to, nagradni fond je visok, kog briga za par dana pod maramom i ljudska prava.
Opet ne želim da me se pogrešno shvati, sad zbog religiozne isključivosti, mlada šefica moje nove političke opcije (tu sam istina samo savjetnički ;)) je već par tjedana u Omanu, vodi turiste i super je tamo, nisu uopće zadrti kao dvije najveće islamske sile, išla je mjesec dana skupiti malo love, u Dubaiju radi već duže vrijeme nekoliko mojih bivših učenica, po fotkama na instagramu se vidi da ima i boljih provoda od onih u narodnjačkim klubovima naše metropole.



Komentari [9]

Pao stoljetni park

Šok u centru Virovitice, naravno samo za nas goste koji se trudimo razmišljati van duha domovinske svakodnevice. Čuo sam komentar preparirane virovitičke glasačice, to sad možda djeluje ružno, al bit će to predivno kad se sredi. Ne sumnjam da su projekt amenovali stručnjaci, uostalom još za socijalizma su stručnjaci npr. tvrdili da su za Plomin rješenje visoki dimnjaci, s njima nema zagađenja. Ne sumnjam da će se posaditi bolje i starije drveće. Kako bih u to sumnjao kad vjerujem da će roditelji izboriti da njihova djeca smiju učiti da je zemlja ravna ploča, jer demokracija je i oni su za tu slobodu riskirali život. Konačno su ljudi dočekali da više ne moraju razmišljati, za njih misli njihova stranka, a njima preostaje samo da budu njihovi vojnici.
Shvaćam da je dvorac turistička atrakcija, a ne nekakav ginko i da se izmuzao neki novac za njegovo uređenje. Sve ja shvaćam, a možda će jednog dana shvatiti čemu je to rastinje u prometnom središtu služilo.



p.s.
Pogodio sam i da je bilo nevrijeme i da se neko stablo vjerojatno urušilo, politika je nevjerojatno nedomišljata, ta je priča bila i u Rijeci, a zašto bi se smišljalo nešto drugo, kad ionako ljudi sve vjeruju kad im "naši" govore. Nas što smo prošli tolika nevremena ionako je vrijeme pregazilo.



Komentari [20]

Bijeg od magle



Jutros samo problemi s postom, nemam više vremena za dotjerivanje, najprije se ispostavilo da u kompu domaćina postoje neke druge fotke istog naziva i naravno njih je objavilo, pa brzo brisanje, kao da mi nije dovoljna nevolja što nemam Irfana ili sličan program, barem za dotjerati fotku jedine dame koju sam sreo na ulici u Virovitici.
U Rijeci je jučer bio bolesno tmuran dan, na brzinu smo se spakirali i evo nas u hladnoj, al još uvijek zdravo vedroj Slavoniji. Kako dalje, vidjet će se.



Komentari [11]

Božićna janjad



Za Božić smo se opet okupili kod Dolores, kako je bilo prošle godine opisano je u izdvojenom postu sa strane. Prisjetili smo se ovaj put gosteći se uz varešku gibanicu i slične poslastice i božićnog janjeta, janjeta rađenog iz kalupa livnice, kojom je rukovodio pokojni otac od Dolores, u ono mračno vrijeme, kako nam sad tumače Rvatine, kad se nije smio slaviti Božić, te događanja uz crkvu za vrijeme polnoćke, iako je kak sad mudraci tumače bilo zabranjeno, unutra nije bilo mjesta za sve, a mi mlađi se baš nismo ni gurali. Sad kad su se vremena promijenila, i u prve redove se u crkvama guraju barabe, nas nekoliko se samo informiralo , je li tko od poznatih viđen na polnoćki. Naravno nema velikih iznenađenja, što reče Andrić, dođu tako neka vremena, kad se treba taktički povlačiti iz javnih prostora. Hrana izvrsna kao uvijek, zanimljivi razgovori, prvenstveno o Rijeci kao europskoj prestonici kulture, sve pet, uz zabrinutost zbog jačanja klerofašizma u Europi i slaganja u teoriji tko ga je i kad potakao i početno organizirao.



Komentari [6]

Moć pisanja



Završio sam čitanje dokumentarno izuzetno vrijedne knjige "Jedna žena u Berlinu" Marte Hillers, berlinske novinarke, koja je vodila dnevnik 1945. prije, za vrijeme i nakon ulaska ruskih pobjedničkih trupa u Berlin. Nije da mi stariji, obrazovaniji i načitaniji nismo znali za tamne strane drugog svjetskog rata, uostalom i uoči ovog balkanskog ja sam dobro znao da u ratovanju nema ništa romantičnog i na osnovu znanog, donosio sam odluke. Znali smo i za masovna silovanja posebno izražena od strane ruskih vojnika, uostalom srpski pisac Bulatović je u tad popularnom romanu napisao da je to uvijek bitno doprinosilo ruskim pobjedama, svejedno je drukčije, kad svjedočanstvo pročitaš od jedne stvarne žrtve u prvom licu. Žene starci i djeca su ostavljeni na nemilost orgijanja pobjedničke vojske. Dnevnik je svjedočanstvo i kako se ljudi prilagođavaju svim novim situacijama, živjeli u ropstvu ili takozvanoj demokraciji, svejedno. Marta svjedoči i o poznanicama, koje su događanja slomila i uništila, konstatira da bi se vjerojatno i njoj to dogodilo, da nije događanja podrobno bilježila i racionalizirala. Malo je zbunjuje nerazumijevanje njenog dečka Gerda, kad se vratio iz rata i pokazala mu dnevnik, ona je u stvari kad je shvatila da je nezaštićen plijen pijanih vojnika koji lutaju, i kad je na žalbe oficiru dobila odgovor, da su sve to zdravi dečki, zavela najprije jednog, poslije drugog oficira i živjela pod njihovom zaštitom. Čak je razumjela donekle divljanje pobjednika, jer je znala za strahote njemačkih koncentracionih logora.
S objavljivanjem je bilo poteškoća, knjiga nije odgovarala ni Nijemcima ni Rusima, na potencijalne izdavače je vršen pritisak, pa je kao dnevnik anonimke objavljena prvo u SAD-u. Tek poslije je s engleskog prevedena na njemački, u Njemačkoj je izazvala nevjerojatno oštre reakcije, a jedan istraživački novinar je otkrio identitet dotad anonimne autorice. Marta Hillers, koja se u međuvremenu preselila svom novom dragom u Basel, nije negirala autorstvo, al je zgrožena reakcijama u domovini zabranila doštampavanje i korištenje dnevnika u bilo kakve svrhe za njenog života. To je potrajalo jer je živjela 90 godina. Po dnevnicima je snimljen i uspješan film.
Terapijsko djelovanje pisanja i osobno mi je poznato, mislim da bih 2013. poludio kad mi je prijetio otkaz i kad sam definitivno shvatio, kakve budaletine imaju moć u školstvu i uopće u društvu, i racionalizirao sam poput nje, da nisu oni bijedni krivi, što im je dodijeljena takva moć.
Fotografiju Marte Hillers iz onog vremena sam skinuo s interneta, a knjigu je 2016. izdao "Šareni dućan".




Komentari [5]

Hladno bijaše jutros



Nema više janjeta od tijesta, božićnog drvca, fritula, ni bakalara, neće ni sutra biti janjetine s mladim lukom. Baš mi ništa od tog ne fali osim ljudi koji su održavali te običaje. Promijenio sam način života, shvaćanja, ravnodušan sam prema tradiciji, jutrost me ipak iziritirao centralni intervju u božićnom broju Novog lista, novina koje su preživjele i ratno jednoumlje, intervju je s Orbanom, idolom fašista središnje Europe, koji svoju državu s njim na čelu smatra braniteljima kršćanske Europe, u stvari da, to je to kršćanstvo, isključivo, nehumano, dominantno još u Poljskoj i kod nas.
Svejedno onima koji oduvijek ove blagdane slave, tradicionalno i u miru i poštovanju prema ljudima bilo kojeg svjetonazora i religije, želim mir i zadovoljstvo u krugu obitelji, danas uz ribu, sutra uz pečenje.








Komentari [6]

Kompletiranje



Ovako se već da. Nakon limunade i kolača koji ne fotkam jer ga uvijek konzumiram u polumraku, u kojem ga fotić ne prepoznaje, šetnja s gospodinom psom bez prijetnji buke petardi, jučer je inače gospođa iz susjedne zgrade zvala policiju, njena kujica se uopće ne da vani, drugi susjed je već jednom mulcu zavrnuo ruku i oborio ga, veselo je. Nakon uspješne i ugodne šetnje nešto sam guglao i ustvrdio da je i kod nas preveden berlinski dnevnik iz 1945. Marte Hillers, te sam tome prilagodio svoje planove i odšetao u grad do biblioteke, pronašao knjigu i već stigao do ulaska Rusa u grad i prva dva silovanja autorice. U gradu je bio parkiran i kamion s južnohrvatskim registracijama, opskrbio sam se i s limunom i time zaokružio moje praznično sveto trojstvo, uz suhu šunku iz Lidla i pijaču iz Metroa. Sad izlazimo dalje, vani je sunce, a i moramo iskoristiti Konzumovih 12 posto, meni još treba Radenska. Na povratku me sačekala i poruka s pohvalama par instagram fotki, lijepo, idemo dalje.



Komentari [13]

Gotovo je, gotovo!



Gotovo je gotovo, petak sad i što se mene tiče može biti velik. Ne bih se u ovoj ludnici niti sjetio koji je datum i dan, međutim na riječkom Korzu se to moralo osjetiti. Sve je riblje zaudaralo po praznicima. Sardelice su se već uveliko jele, a za bakalar, koji još nije bio gotov, formirao se već veliki red, kad sam ja prolazio na putu ka knjižnici i praznicima. Lijepo je kad siromasi osjete milost kršćanske vlasti, makar miris tog, valjda doniranog ulja, ne ulijevao povjerenje, sigurnije je u svakom slučaju to jesti, od skupih kobasica.
U biblioteci sam zadovoljan ulovom, "Život kao voda što hlapi-izbor iz dnevnika 1961-2006" znanstvenice i pjesnikinje Divne Zečević. Fascinira sama činjenica da inače njena dnevnička građa broji preko šrest tisuća stranica, inače 2006. je ona umrla. Malo sam prelistao, dosta oštra zapažanja o poznatim književnicima, a in inače joj je dnevnik bio mjesto za zbrajanje katastrofa. Dnevnik se reklamira kao tipična navlakuša za ove prostore, kao autorica tu iznosi i svoje nacionalno-identitetske dvoumice između etničkog srpstva i političkog hrvatstva. Vjerujem, budući da za autoricu znam kao izrazitu individualisticu, da u dnevnicima razotkriva i svoju intimu i barem djelomice seksualnost, al na ovim prostorima te stvari nisu dovoljan mamac za čitanje.
Tu ću stati, osvrt na knjigu, kad pročitam. Ako stignem naravno, jer u neradne dane baš i nemam slobodnog vremena, valja nadoknaditi sve propušteno.



Komentari [5]

Zaleđeni lift



Jutros u polumraku krivo vidio na pametnom satu vrijeme, pas odmah reagirao kao da je točno onoliko koliko vidim,te ustao sat vremena ranije od željenog, trebao sam vjerovati vešmašini od susjede, koja nepogrešivo završava, po valjda jeftinoj tarifi, prije šest, a jutros je radila.
Zato sam, prije no što se razdanilo, već pješačio u grad na tržnicu. Opet izuzetno hladno, no ove godine sam opremljen toplim jaknama. Ne razmišlja mi se, samo odbrojavam dane do učeničkih praznika, palo mi je na pamet, svi zabundani, neću uloviti ni fotku za modni post. Ipak našlo se i onih kojima su ovi dani važni, smrznuto dotjeranih.
Zagrijavajući se doma naletio sam na jednom njemačkom portalu na intervju s poznatim njemačkim pjesnikom Gruenbeinom, evo ja germanist prvi put čujem, zanimljivo razmišlja, rođen je u Dresdenu, ali je jako kritičan prema tim događanjima naroda tamo. Naravno, odmah sam guglao njegovu online poeziju, vrlo pretenciozan što baš ne volim, al jedna me pjesma, među rijetkima kraćima, kupila na prvu, otprilike život kao vožnja liftom, kad dođeš do odredišta izlaziš slobodan, jer si izdržao ne pritisnuvši gumb za slučaj nužde.



Komentari [11]

Predblagdanske pjesme



Kao premlaćen odbrojavam vojnički dane do praznične pauze. Čitam da guzonje najavljuju povećanje godina za odlazak u mirovinu, nema šanse ni ovako, bolja opcija izgleda otići u socijalu od privremene mirovine, nego furati apsurd. Danas se već iz učionica čuju božićne pjesme, mislim da sam "Stille Nacht" s popratnom pričom o nastanku iste pjesme, radio među prvima, dok još nije bilo popularno obrađivati tako nešto, sad mi nije ni na kraj pameti to koristiti kao dodatni materijal, a naravno ni pjevati.
Zadnjih dana više ni ne pješačim uzbrdo, uskačem tih par stanica u bus.
Prošli tjedan jedan moj učenik nasjeo na dezinformaciju da me nema, pa otišao na engleski od mlade kolegice na zamjeni. Priča da je bilo zabavno, podijelila ih u više grupa, svaka grupa povezala mobitel s njenim i igraju nešto poput kviza, tko će brže. Pohvalim kolegicu kako se dobro sjetila, ja zaboravim da baš svi imaju mobitele, ona kaže, da imaju, ali nemaju kredita na njima, morala sam im ja dodati. Opet mi mučno, zbilja treba izbjegavati školske i medicinske teme, bitno da love ima, pomaže se ustanovama susjedne države.



Komentari [8]

U slavu rutine



Umalo zaboravih napisati današnji post, srećom imam onih koji zabrinuto pitaju, jel sve samnom u redu i to je meni potpuno oke i hvala im. Neki radni dani te naprosto zaposle s zadacima,gledajuć objektivno, ne previše, ako iako bitnim, pa se eto i blog zaboravi.
Ipak treba održati Böllov biljar u pola deset, napisati blog post, treba onda otići rutinski obići blogove, pohvaliti u postovima ako se što ima pohvaliti, jer inače priznajemo da smo zarobljenici ovog sustava u kojem vodeće uloge odigravaju primitivni divljaci i sve više dokazani nasilnici.



Komentari [7]

Nedjelja okolo Fužina



Dok je većina naroda iskoristila vikend za posjet najboljem božićnom sajmu u Zagrebu, nešto malo manje njih se uputilo i na ukrašeni Trsat, mi smo pak, atipični kao uvijek, nakon ručka krenuli u gorskokotarsku avanturu, ja i s potpuno nelogičnom idejom, napuniti kanistre s vodom. Naravno, il je zamrznuto il je slavina na neki način blokirana, ništa od toga. Ni trikovi s zagrijavanjem nisu pomagali. Zrak je bio čist i bilo je nevjerojatno zimski hladno. Na jezeru smo ulovili i nešto sunca.
Svejedno je nama urbanima falio smrad adventskih kobasica belj



Komentari [10]

Dekoriranja i farbanja



Nešto mora biti biti odlično, da bi dodatnim dekoriranjem postalo izvrsno i neodoljivo. I te kako se jede i očima, al ako nema sadržaja forma samo privremeno utješi. Slijede trgovački praznici, majstori ukrašavanja su izuzetno traženi, oči sve kupuju. Puno povjerenje u ovakvom sustavu možeš pokloniti eventualno kućnoj radinosti.



Komentari [10]

Jednostavno ili prosto



Patka je bila izvrsna, s mlincima, inače i omiljeno jelo mog psa. Ne gledam teve niti slušam vijesti pa mi prvi put promakla zabrana vode za piće, no pas je nije pio. Ne treba njega upozoravati.
Evo piše učiteljica iz Berlina, koja je sad dobila u razred Kopte iz Egipta i kršćane iz Sirije i Iraka, da su ih Nijemci relativno dobro prihvatili, ali zato su Turci prilično agresivni prema njima, no o tome se ne piše. U stvari stara priča, svatko tko se osjeća slabiji u kapitalizmu i životu, naći će već nekog u većoj nevolji, koga može zlostavljati.



Komentari [8]

Uznemiravajući sadržaj

Moje mišljenje o preovladajućim vrijednostima današnjeg društva i primitivizmu onih koji ih zastupaju, nemalo ih je i na ovom portalu, je poznat. Jasno je da oni misle da ja nisam posve normalan, meni je pak jasno da toj većini ispranih mozgova nema pomoći. O E.T. sam već pisao na ovom blogu i predstavio ga s dvije fotografije s psima. Ovu danas ću rezati jer mi se ne da raspravljati s topovima, pretpostavljam da će svi pogoditi što je na drugom djelu fotografije. Jedna od ove dvije fotografije je jučer dočekala stotine objavljivanja po twitteru i nebrojene po ostalim portalima, zbog druge je između ostalog zatvoren jedan profil, uznemirava se javnost. Ne očekujem pogađanje, pa normalno je da navijač izaziva interes javnosti, a mama s djetetom istu uznemirava.



Komentari [9]

Skinuše jače navijače



Jutros sam imao ideju za jedan, moguće, dobar post. Ono napišem post o jednoj državi koja je uzor našim fucking desničarima, i srpskim doduše, mogao bih ko na fejsu dodati fotku s twittera kako policija ispraća potpuno golu grobarsku navijačku frakciju sa stadiona, jučer sam ja, koji ne pratim nogomet, saznao da su igrali partizan i zvezda, na fejsu su mi makli, uz opomenu, tu već prilično lajkanu sliku, no ovaj put ću stati s skretanjem od teme.
Mislio sam opisati sve idiotske zabrane koje već postoje i koje su predložene, u toj državi jadnijoj od izvorno balkanskih, naravno ne napisati, jel to stvarno negdje ima i ono kao neutralno se postaviti, vidjeti hoće li netko od oke blogera nasjesti i napisati, ovo je super. No dan je dug, neki od nas još uvijek imamo posao, tako da sam umoran i pokisao maloprije izveo psa, malo sreće, kiša je stala, malo pseće pristojnosti, obavio je s zakašnjenjem potrebe, al nit zamišljenog posta sam definitivno izgubio.
Vrijeme mi je oduzela i ta jebena radoznalost, naslovnica me odvela na blog, koji inače, iako veliki čitatelj i ljubitelj književnosti ne pratim, koncepcija bloga mlađeg od mog mi je, ispunjena dijeljenjem linkova, bila uvijek nepodnošljiva, mada je autor u nekim relevantnim književnim polemikama bio na, za mene, pravoj strani. I onda ispada da se sad ovdje slažem s blogerom, koji me podsjeća na nekoć izuzetno popularnog babu ili duška, kojeg su uredničke budale forsirale na naslovnoj stranici, isto kao i vedrana mudana, koji mi je otprilike bio blizak kao ovaj sadašnji hiperaktivni blog junak, al eto, bavimo se glupostima, a kod detalja se sa svakim možeš naći na istoj strani.



Komentari [8]

Nesnalaženje



pljusak je pljuska mom psu
bezglavi vozači zapljuskuju prolaznike
pljuskovito zaslijepljeni plaču
jugovito razbijeni ne vide više put
sudaraju se neznani u polumraku
urednik pametuje u kancelariji
ne primjećuje da se vrijeme zaljuljalo
i da će početi padati sablasni plafoni.

za utjehu pijani vodimo ljubav
ni to, pijani, više ne umijemo biti.



Komentari [14]

Kao da si netko



Jučer sam bio na televiziji, svi su primjetili i gledali, osim mene samog. Odavno nisam u prvim redovima, blogerice su primjetile samom činjenicom što odavno nema redovitih odlazaka u Zagreb i susreta s njima, beznačajan sam i svakog rujna se borim za opstanak, imam dosta protivnika, jer na načete borce svi napadaju.
I onda jedan dan budeš warholovski važan, snimatelj se sjeti, da je narod ponekad sit lica glavnih junaka, i instiktivno zaustavi kameru na tebi, i onda umorni trudbenici poslije napornog radnog dana iz fotelje ispred televizora vrisnu, hej, njega dobro znam i šetači psa jedva dočekaju da ti ispričaju nedaće sa svojih radnih mjesta, ti slušaš i klimaš glavom, kao da si netko, a možda i jesi, tko zna, bio si na televiziji, na kraju je to zasjenilo i izvrstan domaći špek, sindikalne povjerenice domaćice, smiješan sustav vrijednosti.
p.s.
Lijepo sam se družio, bila je tamo i blogerica Vitae, snimio sam ju, al fotka nije uspjela, i sad, kao da je nije bilo, il je možda kamera i nju ulovila?!



Komentari [11]

Budale i Lola- međupost

Kratko svjedočim zbog neinformiranih budaletina. Iskustvom. Kao apsolvent germanistike tvrdoglavo sam inzistirao da pišem diplomski rad o Nietzscheu, kojeg su izvjesni socijalistički teoretičari proglasili ideologom fašizma i tu glupost je bilo teško osporiti, kao što je danas teško dokazati neštetnost masturbiranja. Profesorica na fakultetu, koja uzgred nije bila članica partije, mi je obećala to dopustiti, ako u literaturi nađem nekog komunističkog ideologa koji pozitivno piše o Nietzscheu. Igrom slučaja našao sam Loline spise, u jednom spominje prvo Nietzsche onda Marx. Našao sam spise da je Lolina karizma prije smrti bila ravna Titovoj, iako su bili toliko različiti. Onda je poginuo, navodno izdan, priča o njegovoj besmrtnoj ljubavi s Slobodom je jedna od najljepših priča uopće. Neobrazovane budaletine predvođene zlonamjernim obrazovanim Hrvatinom Hasanbegovićem stvaraju novu povijest.
Rosenberg je isto bio iz baltičkih država, po svim dokumentima sasvim moguće židov, glavni teoretičar antisemitske rasne teorije, uvjek se ko farsa ponavljaju istine o najekstremnijim ideolozima..
Ujutro ide novi post, ukratko, fašisti odjebite od Lole, igrajte se i dalje svojim Titom, o kojem nešto i znate.



Komentari [5]

Put za Pulu



Kao što iskusniji među nama znaju, u stvari ne samo iskusniji, svi osim ovih prepotentnih koji znaju ishode, put je cilj. Uspjeli smo se opet konačno usuglasiti s frendom oko puta, uštedi se, al ljudi postaju, bez obzira na krizu, sve komotniji, pa to ispadne uspjeh.
Ponovo smo kretali u popodnevno vrijeme, kad nebo stvara prekrasne fotografije, šteta što nije bilo nekog od top blogera s njihovom aparaturom. Meni se slijepca od fotića ni ne da vaditi, baš ništa ne vidi. Snimio sam i trenutak prije ulaženja na sajam, već se spustio mrak. Voditeljica programa se, dopisujući se s drugaricom, izjasnila da joj se u momentu učinilo da je vidjela mene u publici, trebali smo se javiti piše, izuzetno rijetko se više spontano javljam.
Ima dobrih fotki na povratku u mraku, u snijegu, posebno je Jin uživao na tim pauzama. Zaboravio sam na njih i ostaće neobjavljene, takav je život.



Komentari [6]

Subota u Puli na "Sa(n)jam knjige 2017."



Usprkos smiješnim pretećim najavama o snijegu u Istri uputili smo se jučer tradicionalno na sajam knjiga u Puli. O putu eventualno poseban post.
Svi znate zašto ovaj sajam za razliku od zagrebačkog volim, najprije, dopušten je ulaz s psima, forsiraju se kao volonteri, relativno mladi, uglavnom i vode programe, poput bivše drugaričine učenice, sad valjda direktorice centra za ženske studije Nataše, gosti i programi su zanimljivi, ide i uspješan program za djecu, u to me jučer uvjerila neočekivana vriska i smijeh. Organizatori se trude ponuditi i pristojne popuste, mada to ne pomaže previše, jer su knjige definitivno kod nas preskupe.
Na čaj smo otišli u kafić "Mate", koji je nekad vodio naš najbolji boksač svih vremena Mate Parlov. Kafić je jednostavno uređen, dominiraju fotografije i trofeji pokojnog šampiona, nama ne manje važno, dopušteno je i pušenje i ulaz psima. Čaj je u usporedbi s Rijekom, na nevjerojatnih 8 kuna za centar grada. Puštali su, meni najvažnije ne preglasno, Olivera, jer su nasjeli dezinformaciji o njegovoj smrti. O kupljenim knjigama možda neki drugi put, izlet koji uvijek ispuni, šteta što će očito naši izdavači i dalje jedan po jedan propadati, kapitalizam je to, nikom nije u interesu da se čita.



Komentari [11]

Kolektivna večera



Sinoć je bio potop, bez prestanka je pljuštalo. Uplatio sam unaprijed večeru, inače me zbilja ništa ne bi izvuklo iz kuće. Sve sam asocijalniji, naročito nakon događanja 2013. opisanih i na ovom blogu, no ipak su se neke stvari promijenile, od pozitivnijeg vodstva do činjenice, da većina članova kolektiva koje smatram oke odlazi na takva druženja, većina zločestih ih demonstrativno izbjegava. Problem je što su muškarci mojih godina sve komotniji i nema ni onih nekadašnjih muških društava. Uspjeli smo naravno po pljusku i mraku i zalutati, tako da sam zakasnio, mjesta su bila uglavnom i zauzeta, te se nije moglo birkati gdje sjesti. Možda je tako i bolje jer sam sjeo za stol simpatične ekipe pomoćnog i tehničkog osoblja, kojima nije bilo do plesa, pa se u rijetkim trenucima, kad bend nije izvodio poskočice i u pauzama moglo i razgovarati, inače je bilo prebučno, no konstatirao sam u Draženovom stilu, kad smo bili mlađi bilo je slušati što glasnije, sad nam to eto smeta, naravno mene nije smetala buka kao takva, nego repertoar, a nije se moglo bježati vani s pušačima, kao što je na tim zabavama uobičajeno, jer je kišilo, a i puhalo je neugodno jugo. Otišao sam oko 22.30 i nisam bio prvi, njoki s divljači kao predjelo ni nisu bili loši, kolače nisam čekao.
Odgovorit ću i na Draženovu primjedbu iz komentara prethodnog posta, nemam više kontrolu što sam objavio, nisu još spašene i prebačene fotke iz pokojnog laptopa. Danas ću sigurno objaviti nešto što još nisam, lijepa fotka lijepe junakinje jučerašnje fotke, upravo objavljena kad sam stigao doma. Mell se osvrnula i na stalne seksističke i neukusne komentare koje prate njene objave, nekultura nije nipošto odličje samo prosječnih Hrvata, srećom nisam na ti s engleskim, pa barem kod nje ne ulazim u polemike, mada me stvarno budale živciraju, što ako zbog takvih najbolji prestanu objavljivati, kao što su s ovog servisa otišle neke od ponajboljih blogerica.



Komentari [8]

Neugoda golog



Jutros mi se prije posla uopće nije dalo pisati, naime jučer sam upao u zamku radoznalosti, ono bacanje pogleda na top anketu na naslovnici. Uvijek me iznenadi ta samouvjerenost nekih figura, ha,ha, samo po sebi je razumljivo da su dame topovi. Istina aktualna kritičarka istih, koju baš previše ne pratim, jer kad su se svi grebali za njene i dizajne njene frendice, ja sam imao svoju dizajnericu, pa mi nije bilo nužno umiljavanje. Dotična je progutala drsko bačenu udicu na opće zadovoljstvo, te pola fresh pola top ekipe, okupatora naslovnice, tako da je ispalo da su admini i adminice zbilja face.
Mnogo je gora stvar od ovih internih zajebancija, tek danas mi je to pokazano crno na bijelo, da su zbilja svi ti smrtni protivnici drkanja, kontrapederske neiživljene babe, šefice ekipa za neukusne perfomanse pred porodilištima, zauzeli strateške pozicije u obrazovanju i već se spremaju za temeljito čišćenje, za početak lektirnih sadržaja s imalo erotskog, a to je maltene sve, tu imaju orijentir, ne diraj Krležu i one za koje je čula većina djelomice pismenog pučanstva.
p.s.
Druga fotka je uzeta s instagram profila od Melisse Barry...



Komentari [7]

Lakoća laganja



Imam osjećaj da ljudi više nisu ni svjesni kad lažu, to im postaje prirodno stanje, razmišljaju samo o tome što im može poslužiti za životno napredovanje. Godinama su indoktrinirani, stimulirani za olakost postupanja, neuki da bi primjetili vještinu manipuliranja likova iza scene. Goebbels je bio prvi od velikih majstora, polazio je od par jednostavnih paradigmi, najpoznatija je ona :"Laž koja se ponavlja postaje istinom." Svejedno je nacionalsocijalistička Njemačka poražena, ljudi su lagano postali oprezniji pred tim toliko očitim oblikom manipulacije, koji još pali samo u zaostalijim državicama poput naše, počele su se igrate perfidnije igre zatupljivanja, ljude se naučilo da dragovoljno kao umišljeni subjekti uvjereno ponavljaju laži uperene protiv njih samih, u interesu nekog drugog.



Komentari [11]

Šibe i guze



Danas sam napisao poveliku pjesmu, ustvrdio da joj fali nešto i obrisao je, mada nije bila za baciti. Učinila mi se malo previše poučna na kraju, moram se odučiti od poslanja slanja poruka. Mi gubitnici ispadamo smiješni kad nešto popujemo, nije da me previše tišti što ispadam smiješan, ali to jednostavno nema smisla. Sad nemam vremena napisati nešto drugo, gledam fotke od jučer tražeći ideju za post, u Konzumu su besplatno dijelili šibe, pitao sam tetu hoće li i šefovi dobiti, odgovorila je, nije se nama s tim niti šaliti. Sad mi ostaje još samo naslov za post, moram završavati, vrijeme, he, nametnuo se sam od sebe, uh kategorija, nek bude, kad nešto mora, moda.




Komentari [7]

Danjenje



Mjesec već spava
rashuktao nam se dan
pozitiva prijeti.



Komentari [11]

Najbolji instagram fotograf



Naravno to nisam ja, mada tamo objavljujem uspjele fotografije, uvodna fotografija je samo, da se ne zaboravi što sam jučer jeo, takva koncepcija bloga, koliko to nekima infantilno bilo.
Instagram po svojim pravilima svakako spada u najkonzervativnije društvene mreže, pun je najraznovrsnijih zabrana, fotke se brišu bez ikakve rasprave, meni se valjda tri puta dogodilo, jednom sam i opomenut prije brisanja profila. Instagram koriste milijuni korisnika, tako da je naslov čista provokacija, nikako ne možemo biti sigurni da je to istina jer ni ne možemo, ako bi i htjeli, pogledati sve te profile. Prije par godina sam otkrio Noritoshi Hirakawu, on mi je i danas, bez ikakve sumnje, najveći majstor fotografije, ali mu je instagram profil prilično bezveze.
I na instagramu kao i inače ograničio sam zanimanje na uličnu i erotsku fotografiju. Kad sam otvorio instagram račun prvo što sam uradio je bilo,ukucati sva poznata fotografska imena živućih umjetnika, dosta sam ih našao, nisam sve. Mene su pronašle izvanredne umjetnice, najblogerica, te moja nenadmašna blog dizajnerica, njihove profile neću reklamirati, jer njima mislim nioje ni stalo da ih tamo posjećuju blogeri.
Iznenadilo me kad sam na jednoj svojoj fotki, među stotinama, pronašao lajk Emmanuela Thomasa, kontroverznog francuskog fotografa, čija bi velika većina fotografija kod nas bila ili zabranjena ili izazvala javnu sablazan. Pretpostavio sam da se cenzurira, nitko tamo nema privilegija, no uglavnom ne, samo stavlja zvjezdice preko sisnih bradavica, bira baš one fotke koje ne protuslove strogim pravilima. Budući da najlajavije blogere iritiraju psi blogera koji objavljuju redovito za predstavljanje E.H. sam odabrao dvije fotke s psom.




Komentari [13]

Samo najbolje



Razgovarajući s ljudima stečem dojam, da se sad, što je gora kriza bolje jede. Janjetine i odojka sam se nažderao u mladosti, u škampima i lignjima uživao sve te godine, tako da nas taj let cijena u nebo i nije previše pogodio, odojci i nisu valjda previše zdravi. Bifteci i klokanove šnicle, što je u stvari vrlo slično, jesu super, al ionako mi nisu nikad bili za svaki dan. I pohanci su super stvar, a oni su sasvim dobri i s piletinom, koja je još relativno jeftina. Znalci poput mene znaju naći jeftinu suhu šunku kvalitetniju od uglavnom precijenjenih pršuta. Dobro se jede jer se razmišlja o jelu, još kad bi ljudi počeli razmišljati, kako ih uglavnom neobrazovana glupa manjina tlači, stvorio bi se lako i bolji sustav.



Komentari [7]

Trieste ljubavi moja



Za ovaj vikend je bila nedoumica, Pula gdje je jučer otvoren daleko najprivlačniji sajam knjiga na ovim prostorima i Trst, ponestalo kave i sličnih namirnica, koje su tamo tri put jeftinije i bolje, a i volimo tršćansku arhitekturu. Činilo se da će logično ovaj put Pula prevladati, ni Igor Mandić kao glavni gost prvog dana nije bio za baciti, no zadržali su nas problemi s drugaričinim kompom i ini, koje uvijek imamo nakon obilnih pljuskova. Pokazalo se sunce pa smo krenuli na zvjezdarnicu na čaj i onda me drugarica pitala zašto više ne volim Trst. Radilo se naravno o nesporazumu, ja sam samo kao škrti racionalizator mislio da je previše za ovaj vikend, pogotovo što je drugarica večeras do kasno na koncertu My boody moose il kak se već zove bend u kojem briljiraju Benčić i drugi njeni bivši učenici. Okrenuli smo se, pravac Trst, slijedile su, pauza za punjenje benzina i prvi vece, u Sloveniji smo Jin i ja tražili još jednu stanku na proširenju ceste, u Trst smo stigli kad se već lagano spustio mrak, pa je otpao planirani odlazak na rivu i šetnja centrom, drugi put. Giulia i njen Pam su nam sad omiljeni za šoping, jednom davno sam na blogu kritizirao centar jer je imao zabranu za pse, drugi put je već bila oznaka da su psi dobrodošli, ne tvrdim da je ikako moje pisanje moglo imati uticaja, ali (slijedi smajlić). Svaki put nas nešto prijatno iznenadi, ovaj put Australian čizme na super akciji, 29,99 eura, baš sam jutros malo guglao, te cijene nema nigdje. Odmah sam ih isprobao u večernjoj šetnji s Jinom, jako tople, sad čekamo neumitne riječke kiše za test. Fotografija jedne miješane punk ekipe, koja se pri izlasku iz dućana igrala s Jinom nije uspjela, jedan stari gospodin kojem se Jin također svidio postavljao mi je takva pitanja, da je ispalo po mojim odgovorima, kao da znam nešto talijanskog, jako lijep izlet i pogled na svjetla grada kojeg ostavljamo, naravno moj fotić to ne može registrirati, svjetla mu se nužno prelijevaju.



Komentari [8]

Neslano krasnoslovljenje



svako svoje originalno razmišljanje
kradem od nekog o kome nemam pojma
brojni su popili isti broj piva poput mene
i pojeli isti broj i preslanih ćevapa
brdo njih je na istu feminističku priču
stekao isti broj prijateljica pobunjenica
u pijanom zanosu stotine poput mene
vrištale su internacionalu i starogradske
na rođendanima i godišnjicama
bukowski je milijunima bolji od millera
jebeno teško je biti originalan u svijetu
u kojem milijarde uniformno šljakaju
i serijski se subotom opijaju
te začinju neželjenu djecu
nakon slučajnih susreta u zloglasnim barovima.



p.s.
gomile tih poput mene ispražnjeno dočekuju vikend.



Komentari [5]