Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram



nachtfresser@gmail.com

Diem25Rijeka1DSC
Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser



IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2017
Budimo na mi
Pijača bez leda
Iskustvo i stil
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Punjene paprike (Jin je stigao)
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

postimage
















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
andrea
windica
Annaboni
Regina i ine
Dinaja
zub
euro
sewen
niskozemski propheta
sjedokosi
Špancirancije
Contra

Od 1.travnja 2017.:
homepage zähler
















.


12/17 (19)
11/17 (30)
10/17 (31)
09/17 (29)
08/17 (28)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)
12/15 (31)
11/15 (30)
10/15 (29)
09/15 (30)
08/15 (30)
07/15 (26)
06/15 (25)
05/15 (29)
04/15 (31)
03/15 (31)
02/15 (29)
01/15 (34)
12/14 (31)
11/14 (29)
10/14 (30)
09/14 (28)
08/14 (30)
07/14 (34)
06/14 (28)
05/14 (34)
04/14 (26)
03/14 (27)
02/14 (26)
01/14 (28)














.
































Lijepa boja



Ne znam kako je na drugim školama, al kod nas je izjašnjavanje o prihvaćanju temeljnog ugovora stopostotno potvrdno, od jučer popodne do danas ujutro sam uspio poloviti više od 90 posto članova da glasuju, draže mi to nego sastančiti, iako napornije. Još jedna potvrda da je ljudima važnije hegelijansko priznanje s malim ustupcima od marksističkog materijalnog.
Nakon jutrošnjeg napornog dela smo odmah produžili u industrijsku zonu u nabavu osnovnih namirnica, a bio je i zadnji dan za iskoristiti konzumov kupon s popustom 12 posto ukupnog računa. Dok smo čekali drugaricu krajičkom oka sam primjetio samo boju kose prodavačice, opalio naslijepo preko ramena snimak, nisam ni znao da mi se još približila, super, još je dama i ugodna za oči, ovo crveno na fotki je dio moje jakne.
Ponovo filozofiranje do kraja kupovine o odnosu estetike i etike, tu sam nekad branio manjinski stav, sad odavno ne raspravljam niskim, ni o mnogo banalnijim stvarima, činovnički ispunjavam zahtjeve zajednice.



Komentari [7]

Kišne muke po prijevodu



Nakon jučerašnjeg lijepog, djelomice i sunčanog dana, danas bez prestanka pljušti. Pas je inzistirao na odlasku vani, kad je vidio kakvo je vrijeme, odmah je pojurio natrag, no ne može tako, odnio sam ga par metara, mala nužda se mora obaviti, i za tih par koraka sušio se desetak minuta. Čeka me težak radni dan, do dućana se mora, idealna prilika za isprobati ljetošnju jaknu zanimljive priče.
Naime prijatelj i berlinski ljetošnji docimer Matija se jedan dan vratio s moćnom crvenom jaknom, koja je odmah oduševila drugaricu, idealna reče, za riječke kišne dane, posebno je imponirala oznaka "wasserdicht" iliti vodootporna. Upamtio sam kako jakna izgleda, otišao u isti dućan, vidio je, na prvi pogled ista oznaka, povoljna cijena, kupio i ja. Doma se ispostavilo da sitnim slovima piše "wasserabweisend", nije me nimalo utješilo što google prevodi istom rječju, dakle vodootporna, shvatio sam odmah razliku, odnosno da je Matijina "vodootpornija" i htio sam je prevaren odmah vratiti, drugarica nije dopustila.
Nevoljno sam jaknu prvi put obukao jednog suhog dana, kad sam shvatio da mi je druga crvena prljava, a meni se baš nosilo crveno. Prvo pozitivno iznenađenje je bilo da je to bila prva jakna s kapuljačom u kojoj se, usprkos toplini vani, nisam znojio. Po zimi sam je nosio par puta poslije na posao, bila je topla, danas je ipak testiram prvi put na pljusku. Do dućana nije daleko, ipak hlače su se dobrano smočile kao i jakna, nepropusne čizme propustile, ipak ispod jakne sam ostao suh. Jakna se, za razliku od hlača, za par minuta osušila.
Ništa, ovo ne misli prestati, isprobat ćemo je na nešto dužu relaciju, jer kako god išao na posao, pješačenje izbjeći ne mogu.



Komentari [9]

Jutarnja šetnja prije podnevne smjene



Ako bude jedini rezultat ovog novog političkog projekta da se par mladih zanimljivih djevojaka međusobno upoznalo, bit će to dovoljno. Većina je ionako nepopravljivo indoktrinirana i za njih nema nade, posebno se to odnosi na moju i starije generacije. Skromnost nije vrlina, al treba se pomiriti s tim da si rođen na prostoru u kojem zatucanost cvate. Opet odoh u neželjenom smjeru, danas sam baš namjeravao širiti pozitivu.



Komentari [6]

Okićen trgovački centar



Eto, bili u nedjelju u trgovačkom centru, crni vikend, i nismo baš ništa kupili osim grickalica za Jina u Mülleru, voli momak. Po okićenosti već je krenulo maratonsko trgovačko mahnitanje, nadahnuto onim koji se žrtvovao za svih nas, i gužva je prevelika, rijetko smo prisiljeni parkirati na trećem katu i to be ili plus, onom višljem, te šifre nikako shvatiti, pa da je bilo po meni, potrajalo bi traganje za autom. Malo mi sumnjiva ta crna sniženja, kod mojih favorita ništa ni privlačno, kao da su sakrili ta tri dana akcije, no ljudi ponosno koračaju punih vrećica.
Kod Klemperera u dnevnicima ipak od 1938. nadalje kreće nagore, tu mu tek negdje postaje potpuno jasno da su Nijemci prihvatili Hitlera, no analizira sebe i ostale židove koji ostaju u Njemačkoj, u neizvjesnosti usprkos sve gorim ponižavanjima, nije siguran da će dobiti posao ako emigrira, a maltretirani osjećaju ipak neku sigurnost trpeći to maltretiranje, vjera u ljudskost i da se baš s njima neće ići do kraja. I ovi koji ih iseljavaju iz vlastite kuće su ljubazni, sve ide po propisima. Kažem puno toga mi djeluje poznato i jako dobro razumijem. Iako židovi jako drže do Božića i trude ga se i u neimaštini obilježiti.



Komentari [14]

Burek i slatko



Nisam ni slutio koliko ću se naću Klempererovim dnevnicima iz Njemačke tridesetih godina dvadesetog stoljeća i u njegovim promišljanjima situacije na poslu. On je bio židov koji je ostao živiti i raditi u Njemačkoj za vrijeme Hitlera, predavao je na fakultetu, u vrijeme antižidovske euforije, izborne kolegije, broj studenata mu se stalno smanjivao, bila je i preporuka da arijevci ne idu na kolegije kod nearijevaca, došlo je dio toga da drži predavanja za po dva tri studenta. Ja sam svoju situaciju opisao u postu 2013. "Profesor budala", stoji u linkovima na blogu lijevo, predajem njemački jezik i nije mi bilo teško razumiti Klemperera koji je svake godine računao da je siguran do sljedećeg semestra, te potiskivao u sebi razmišljanje, što će biti ako se sljedeći semestar ne upiše nitko kod njega, to se meni redovito događa.
On je bio ogorčen zbog nepoštivanja njegovih kolegija, kad se već njega kao židova ne smije poštovati, ovdje kod nas je pak prirodno da su drugi jezici osim engleskih bespotrebni i ne treba ih učiti, njemački je pak i štetan jer može poticati iseljavanje u, zna se, Njemačku. Razumijem Klemperera i oko njegove borbe za imovinu i materijalno preživljavanje, međutim i nacionalsocijalistički zakoni pisani kontra židova su mu davali prostora da svoju imovinu spasi, ja baš i ne vidim nikakvih izgleda za pozitivan ishod sage o svom nasljedstvu. On Klemperer je na kraju prisilno umirovljen, par godina mlađi nego ja sad, nije dobio otkaz, koji je meni stalno, kod bivšeg ravnatelja, visio nad glavom.
Naučili smo uživati u svakom danu, jer nitko ne zna što nam sutra nosi. Jučer smo ručali još uvijek odličan burek "Kod braće", a drugarica, inače u prijevremenoj mirovini, je opet ispekla izvrsne kolače, bila je i na besplatnom koncertu u muzeju suvremene umjetnosti, ja se ne mogu za takve stvari opustiti, a i nemam baš živce za kulturnu elitu, koja pohodi ta događanja.



Komentari [6]

Jurnjava za subjektom



Namučio se jučer pokušavajući pratiti Žižeka, duhovitu poantu sam doduše mislim razumio, "najveći protivnik komunizma je socijalizam". Kad piše:"Sloterdijk, koji nikako ne može bitti naš prijatelj, odlično je razumio..." ja se opet upitam, kako to da tog neprijatelja izvrsno razumijem, od fenomalne "Kritike ciničkog uma" do današnjih nebuloza i obrane njemačkog populističkog pokreta, a Žižeka, kojeg ipak više volim slušati nego čitati i koji mi je, kad mu pohvatam konce, izuzetno lucidan, njega pak i svoje prijatelje sve slabije. Svjestan sam otrovnosti svih baba koje direktno rade protiv moje egzistencije, s druge strane vidim prijatelje koji nastavljaju vješto taktizirati.
Ovu djevojku sam primjetio u gradu još ranije. Uvijek mi je bila prebrza za fotkanje, i danas je bila. Šteta, ima i zanimljivo ispirsano lice, ali nema običaj se nigdje zaustavljati. Nema veze, kod biblioteke sam skrenuo pametnijim poslom.



Komentari [8]

Gorka svjedočenja



Već sam spominjao da volim dnevnike, uostalom i diplomirao sam na dnevnicima Thomasa Manna, koji su za mene remek djelo, ravno njegovoj najboljoj književnosti, mada su ih svi kritičari redom proglasili literarno bezvrijednima. Sama ideja objavljivanja dnevnih banalosti, inspirirana velikim Mannom, odvela me do bloga. Danas sam u knjižnici našao konačno prevedene kod nas dnevnike 1933-1945. pod naslovom "Želim svjedočiti do kraja", s podnaslovom "Izbor", što me pak uvijek ljuti, zašto se uvijek čereče i probiru dragocjena štiva. Svejedno, očekujem zanimljivi doživljaj čitanja zapisa židova intelektualca, koji za razliku od Manna, nikad nije emigrirao, ako se dobro sjećam nastave književnosti s fakulteta.
Cura koja je vodila modni berlinski blog me dugo oduševljavala istrajnošću, ipak je pukla, sad uglavnom piše o hrani, piću i izlascima, rasplinula se, to meni dosadno, ponekad bacim oko na fotke na njenom fejs profilu, virtualni smo prijatelji. Ipak nikad nije, i bez mene, imala više pratitelja.
Tak sam jutros razmišljao uobičajeno šetajući, kako mene uglavnom zanimaju gluposti, svaki dan preletim preko bloga jedne anoreksičarke, piše isključivo o unosu kalorija i računa, te slijedi svoj cilj, usput fotke detalja ruke ili noge, kost i koža. Jučer je zgriješila s gorkom čokoladom, nasmijalo me.



Komentari [7]

Danas razumijem tihu većinu



Danas se osjećam tako prazno i blesavo da se samo bavim administracijom, rješavam najgluplje statistike i zadatke, a na instagramu gledam samo kratke filmiće i kreveljenja. Ponovo uznemiravaju Ameri prijetnjom neutralnosti interneta, samo bi nas trebali ugroziti i u virtuali.
Ručak je bio izuzetan, bar nešto danas.



Komentari [9]

Pa ti budi pametan



Zanimljivi su ljudi, nevjerojatno zanimljivi. Izabere te za neprijatelja pa radi protiv svojih principa samo da bi bila na strani kontra svoje i potpuno pomiješa uloge, ja bih trebao biti ona, a ona eto pozitivan ja. Kad kažeš to prijateljici ona pak sve relativizira, kaže, ja se ipak uvijek pitam, jesam li i ja negdje pogriješila.
p.s.
Može se koristiti instagram funkcija direkt na kompjutoru, kako je meni to dobro, već sam sinoć nazdravio s frendicama u birtiji, ja na svojoj lopti ispred kompa ;)



Komentari [9]

Izdali su Gotovca



Iako je odličan ručak bio gotov i čekao me nakon radnog dana, kasnili smo desetak minuta na predstavljanje knjige "Tomislav Gotovac: Anticipator kriza" u prekrasnom prostoru MMSU-a Rijeka. Nakon kraćeg razmišljanja ja sam ipak ostao vani s Jinom, ipak je to bilo predstavljanje za elitni kulturni krug, a drugarica će mi ionako prenijeti što je tko govorio.



Vani su se događali neobične stvari, Jin se igrao i družio s muškim psom, on među psima ima samo jednog muškog prijatelja, s ostalima se žestoko kači, uvijek na rubu incidenta. Unutra je izgleda Gotovčev poznanik i suvremenih prilično, recimo kritično, reagirao na knjigu uglavnom mlađih autorica, koja se i prodavala po prigodnoj cijeni od 160 kuna, mrtvi umjetnici su ionako uglavnom za reprezentaciju.



Malo sam popričao s publikom nakon predstavljanja, bolje da nisam, avangarda ostavlja revoluciju za ljepše dane. Izgleda da i novca za projekt grada kulture nema previše, a mnogi su ga osjetili. Otišli smo,bilo je vrijeme za opskrbiti se za večer u toplim domovima i vidjeti što se događa s krizom u Njemačkoj.



Komentari [11]

Nešto je krenulo u krivo



Na novom kompu su sve komande naštimane na hrvatskom jeziku, zadnje vrijeme sve češće ponavlja kad poduzimam neke radnje, ups, nešto je krenulo u krivo.
Jučerašnji prelijepi dan smo iskoristili odlazeći u Gorski Kotar napuniti kanistere izvorskom vodom, to već duže vremena prakticiramo. Zanimalo nas je i što je nakon svih tih oluja ostalo od našeg šatorčića, naravno nismo bili sigurni hoćemo li uspjeti doći do njega. Cesta je bila očišćena, vidi se da je posipana pijeskom, sve smo obavili po planu, šator je očekivano izgledao, Jin se nauživao u snijegu.
Čim smo se vratili počeo me pratiti neugodan osjećaj, razmišljanja o neriješenim problemima, dok sam šetao s najboljim prijateljem. Na kraju navečer nisam bio siguran jesam li popio lijek za tlak, koji mi je inače zadnje vrijeme bio savršen, pustio sam. Jutros mjerim u ljekarni, očito ga nisam popio, mada je još u granicama normale. Guglam što napraviti, naravno rezultati su kontradiktorni, jedni preporučuju jedno, drugi pišu nikako to napraviti. Divno vrijeme interneta i demokracije, pokušat ću ipak izdržati do navečer. Vidim ja, osim psa i drugarice, i kompjutor brine za mene, ali ne može ni on ništa kontra Google gospodara.



Komentari [9]

Nedjelja ujutro



Završio čitanje Prima Levija "Zar je to čovjek". Ostao čudan osjećaj nemoći, znači knjiga je uspjela. Fejs statusi još uvijek puni Vukovara, osjećaj da su većina prigodni i neiskreni, kao i kod smrti AC/DC gitarista. Mene kod njega još prije godinu dvije šokiralo kad sam pročitao da ne nastupa, jer boluje od demencije. Mislio sam da demencija pogađa uglavnom znatno starije ljude. Na twitteru pak čitam berlinsku raspravu, od par mjesta, koje je najugodnije za nedjeljni doručak, pored svih prošao, samo na jednom popio čaj i to zato što smo trebali vece. Lijepo bi bilo normalno živjeti u normalnom negdje i površno čavrljati.



Komentari [9]

Šetam



živjet normalno
dok vrište uspomene
iz svih skloništa.



Komentari [7]

Budimo na mi



Pod naslovom "Budimo na mi" jučer je počela direktna komunikacija voditelja projekta "Rijeka grad kulture 2020" i građana. Iako pozdravljam ovakve susrete, još neuobičajene za Hrvatsku, nisam se mislio zaustavljati, samo u prolazu uobičajeno napraviti fotku, dvije, međutim javio mi se legendarni kustos Branko Cerovac, stalni pobunjenik, živa enciklopedija umjetnosti, ali uglavnom nezaposlen, za razmijeniti par riječi (na fotki drži gospodina Jina dok ja fotografiram). Ugodno me iznenadio renomirani umjetnik prije svega, Slaven Tolj, koji je samoinicijativno ustao i prišao upoznati se s drugaricom i samnom. Malo smo pročavrljali i dogovorili susret u muzeju suvremene umjetnosti, čiji je Slaven sad ravnatelj. Iako je bilo hladno, našlo se ljudi, uglavnom mladih, koji su iz prve ruke željeli saznati kako se odvijaju pripreme za godinu u kojoj je Rijeka europska prestonica kulture. Neformalno i super.



Komentari [12]

Špekerica



Svaki put se iznova zaletim i kupim ponešto na ovim manifestacijama s domaćim proizvodima na Korzu, ove godine su nešto poranili, mjesec dana prije Božića. Lako što je uvijek bezočno skupo, nego uvijek i neke podvalice. Najbolje je što prodaju na izrazito atraktivnim mjestima pa sve i prodaju štogod donijeli. Ponestalo mi suhe šunke, Lidl nešto zadnjih dana zakazao, pa sam bez nareska. Danas na Korzu likice i likovi kao iz nekog zbilja obiteljskog gospodarstva, čak se i širi miris, gledam i pitam što je ovo, nešto što mi izgleda zdravodomaće masno, špekerica veli, koliko, osamdeset kunića, kao i odlična suha šunka koje trenutno nema, no dobro, ajd malo za probu, to nisam dosad jeo. Ajd i to sam probao, zbilja seljački začinjeno, prepapreno, presoljeno ma odlično, spasio me opet moj oprez. Mislim da ću božićne sajmove, barem dio s hranom, ovaj put preskočiti. Sva sreća, jučer ručak ječam i leća, super.
p.s.
Danas na Korzu nevjerojatno modno sivilo, jedva sam se natjerao izvaditi fotić, prohladno, al sunce se povremeno probijalo, pa je sve izgledalo još tužnije.



Komentari [12]

Protiv objektivnih mjerila



Ako se kod nas u nečemu trude u školstvu i društvu to je propisati objektivna mjerila za rad i napredovanje. Za rad u školi su uzeta mjerila Amerikanca kojem se u naprednijim europskim zemljama podsmjehuju, za napredovanje je korišten još gori recept, navodno je pravilnik originalan domaći. Štoviše, prije dosta godina sam u Gorskom Kotaru sjedio u birtiji s tipom koji se hvalio da je on glavni kreator tog pravilnika i nije dopuštao nikakve primjedbe. Rezultat je onakav kakav kreatori uvođenja reda u kapitalizmu obično žele, pojačani su nered i nepravda.
Tako se ne slažem ni s uvođenjem objektivnih kriterija za takozvane top blogere. Neka bude ovako kako jest, samo bi bilo pošteno reći, kao što je to Darius svojevremeno napisao, to je moja lista i što mi tu možete. Tako smo znali čijem se ukusu možemo smijati.



Komentari [12]

Brije bura



Lijepo je zahladilo. Nemam ništa protiv bure, dapače, samo da mi se i pas prilagodi novonastalim okolnostima. Na maloj tržnici na Brajdi samo dva štanda, vjetar sve rastjerao, nema moje tete s limunima, uzimam kod jedine koja ima i limun i mandarine, kaže teta, budite bez brige, vidjet ćemo. Mobitel mi stalno zvoni, djeca s otoka, Gorskog Kotara i crikveničkog kraja ne dolaze, zanimljivo, i ravnatelj je iz Crikvenice, njega sam jučer vidio. Ma dobro, roditelji odgovaraju za svoju djecu, ovi se barem javljaju. Vrijeme je nemilosrdno prema brižnim komunalnim službama. Iako se žene trude modno obojati zimu, nije to to. Valja opet dočekati ljepša vremena. Zadovoljan, u Konzumu ubo poluvisoke starke za 15 kuna, odmah izveo vanredno psa za isprobati, ništa im ne fali. Čitam Prima Levija "Zar je to čovjek", zapise iz Auschwitza, iako mi je sve otprilike poznato, ovakva autentična svjedočenja bez milosti su zastrašujuća. U Poljskoj svejedno neki dan marširaju oni što pojma nemaju.



Komentari [11]

Uoči nevremena (baterijska tuga)



Jučer je uoči nevremena sve izgledalo idilično, kao u bajci, čak se i sunce promolilo u trenu kad nam je stigao ručak na rivi. Ipak neka čudna nervoza i napetost su nas pratile, bez ikakvog realnog razloga. Onda je počelo, fotkali smo i u jednom momentu su drugarici ispale baterije iz fotića, događa se to, pa smo gledali bespomoćno kako se jedna polako kotrlja u more, usprkos laganom kretanju ništa nismo mogli napraviti, potvrdila mi je, one najblje panasonic baterije, kupljene još prošlogodišnjeg ljeta. Najgore je to kad shvatiš situaciju,pratiš, i ništa ne možeš napraviti. Nebo se i dalje igralo lijepim slikama, ja sam postajao sve nesigurniji, a Jin se po običaju igraio rubom obale. Išli smo autom doma, napravili još jednu pauzu za kupiti pakete radenske po 4,69, jbga, ja itekako razlikujem te mineralne vode, stigli do kuće, onda je počelo sijevati i grmiti i pljusnulo. Mi smo već bili doma, a Jin, sad već ozbiljno prestrašen, u svom skloništu.



Komentari [11]

Blog ispred angažmana



Iako se zna i primjeti da za pisanje postova ne trošim puno vremena, kad se broj objavljenih postova (ovaj je 4650.) pomnoži s tim minimalnim vremenom dobije se dobra cifra, za ono najvažnije čovjeku darovano, te često prirodno postavi pitanje, da si to vrijeme iskoristio za nešto korisno, gdje bi ti bio kraj. Je li to baš tako? Meni se više čini da treba znatno više žaliti vrijeme potrošenog za dobrobit zajednice. Više od deset godina sam bio u vrhu sindikata i u to vrijeme se izborilo dosta toga što se danas polako gubi, jedino što sam za to dobio su bili odlasci u Zagreb, a jedino pozitivno povezano samnom osobno, čega se sjećam, su susreti i upoznavanja s ponajboljim blogericama i blogerima nakon sastanaka. Kad su stvari počele ići, kako se meni baš i ne sviđa, povukao sam se, igrom slučaja i blogerska scena je sad znatno nezanimljivija i dosadnija nego onda.
Bio sam i "politički" angažiran, naime u Berlinu u kojem ljeti redovito boravim sam svojevremeno upoznao izuzetnu ekipu okupljenu oko Piratske stranke koja je onda i napravila nezapamćen uspjeh na berlinskim izborima te je pala ideja da se i u Hrvatskoj nešto napravi, u Berlinu sam u stvari i saznao da su neki ovdje već s tim projektom i krenuli. U Zagrebu je ipak ekipa bila dijametralno suprotna od berlinske, pokušali smo ipak izaći na izbore, dogodila se zanimljiva stvar, dobio sam u Hrvatskoj negdje oko 180 preferencijalnih glasova, većinu naravno u Zagrebu i Rijeci, a sve glasove iz drugih mjesta sam dešifrirao, bili su blogerski, npr. 1 u Ivanić Gradu od Trillian, jedino mi je ostalo nejasno tko mi je u rodnom Krku i u Fužinama, gdje sam znao boraviti, dao po jedan glas. Nije išlo, pirati su u cijeloj Europi podijeljeni u dvije nepomirljive struje, ovaj uspjeh u Češkoj je labuđi pijev, i oni će se raspati, pozitiva koju pamtim uz ugodna druženja s riječkom ekipom utorkom, pisao sam o tome na blogu, ta pozitiva je blogerska solidarnost.
Stekao sam ipak neku prepoznatljivost u alternativnim krugovima, nakon raspada njemačkih pirata su me tamo kao jedinog iz Hrvatske uvrstili u novoformiranu, nedavno ugašenu, međunarodnu progresivnu platformu, preko nje sam saznao i uključio se kao promatrač u novi transnacionalni pokret, u Rijeku je doselila jedna ambiciozna cura s završenim studijima u Rimu, kontaktirala me, i evo sad imamo iz središnjice priznat međunarodni ogranak u Rijeci, link na fejs stranicu sam stavio lijevo gore na blogu. Naravno ogradio sam se, tu sam samo za pomoći iskustvom. Prioritet je ipak da blog ide svaki dan, lijep je osjećaj objavljivati samo ono što sam napraviš i izabereš.



Komentari [11]

Splet izvanrednosti



Nešto je odjednom krenulo krivo
nisam se razbudio
čekala me poruka
sve je veliki nesporazum
pomislio sam i popio limunadu
meni se to ne može dogoditi
čudno sam izgledao u zrcalu
kao da sam odjednom ostario
zazvonio je mob, zove frendica
jesam li i ja na popisu
nemoguće, apsolutno nemoguće
pomislio sam šuteći
pas nije htio ići u šetnju
a ja nisam mogao govoriti
netko će i po mene doći.



Komentari [5]

Što uradi ženo...



Osim što je stalno nešto za popravljati na plavom autiću, prekrasan dan uz jedno od omiljenih jela. Ona knjiga što sam je jučer pohvalio katastrofalno završila, nakon svih avantura junakinja se udala, dobila dijete i čiča miča sretno završila priča, fali rečenica, i živjeli su dugo sretno i zadovoljno. Iako su mi žene znatno zanimljivije od muškaraca, način razmišljanja i sve to, moram konstatirati da mislim da se dobrom muškom piscu takve banalnosti ne bi mogle potkrasti, pogotovo kao kraj, jer sve je dobro kad se dobro svrši.
Nema veze, već sam zaboravio kako se zvala autorica, a i naziv knjige, nakon Mirele Holy još jedno pitkije razočarenje. Slijedi vikend, e to ćemo valjda s guštom kreativno osmisliti. Samo nek je ovog sunca, nama za zadovoljstvo toliko malo treba.



Komentari [10]

Surovost jutra



Mislim da sam barem tri desetljeća uglavnom nedoživljavao svanuća, razbuđivao se nešto prije podna. Kako su pak sve moje promjene drastične, zadnje desetljeće relativno rano liježem i ustajem prije nego što se razdanilo. Posebno zanimljivi znaju biti odlasci na tržnicu prije nego što se i otvorila i mimoilaženja s otpacima noći, nesretnim gubitnicima koji su jutro dočekali na ulici. Za ilustraciju samo djevojka koja po priličnoj hladnoći čvrsto spava na autobusnom kolodvoru.
Na tržnici, djevojka kod koje kupujem, vadi tek robu, ja promatram, stavlja neki limun boje stvarnog limuna, 18 kuna, stavlja preko natpis "domaći nešpricani", lovi mi pogled pospano i govori: "Ne gledajte, pustite marketing, vama treba za limunadu, imam i znatno je jeftiniji" i ide ekstra preko reda donijeti taj.
Vraćam se u svoje naselje, dućani su se tek otvorili, mirišu po pospanosti, ja se ne sjećam jesam li opalio fotku ili koliko, od viška glava ne boli, dosada čekanja u redu.
Doma čitanje "Inženjerke" Maje Orčić, baš mi je sjela ta pitkost stila, iako mi se u momentu činilo da će sve uprskati i skrenuti u klasični ljubić, mislim da nije, dosta je uvjerljiva.
Dan dobro ide, radim tek kasno popodne.



Komentari [5]

Realne i blogomdane uloge



"Svaki čovjek prije ili kasnije izabere neku ulogu, koju onda smatra vlastitim životom"

Max Frisch (po sjećanju autora bloga)

Blog svojim okvirima i ograničenjima ipak na neki način upristojuje autora i prikazuje ga podnošljivijim, nego što u stvarnom svijetu jest. Čak i oni koji se trude svakodnevno provocirati postaju brzo dio mainstreama, dvorske lude, ali naše dvorske lude, kojima su dopuštene stvari koje se u reali ne trpe.
Zajedničko svim životnim ulogama koje sam igrao je neprilagođenost, odnosno uvijek svojevrstan odmak od matice sustava.Uz to ide i neshvaćenost pa su mi dobro išla pionirska probijanja granica. S druge strane na blogu odavno igram potpuno rutinski, na neki način je ovdje izvan okvira pisao Budalacobanin, al je brzo izgorio. Upoznao sam ga, na fejsu vidio na jednoj od davnih fotki "dogodilo se na današnji dan" i to je bio povod asocijacijama i današnjem postu. Nemam pojma što je s njim, jel opet negdje u Africi.



Komentari [11]

Jutarnje razbuđujuće misli



Obavljena jutarnja kupovina, možemo u mrak iliti na posao. U Rijeci opet konstantno kiši, doduše moj pas i ja smo ustali nešto iza pet i uhvatili rijetko razdoblje suhog, sreli dvoje pasa s njihovim vlasnicama, slučajnih prolaznika nije bilo. Izgleda da rano otvara i birtija u sklopu Lidla ili se konobarica jednostavno rano mora pojaviti na poslu. Danas opet nisu bila topla peciva, nije mi jasna ta politika, nekad jesu, nekad nisu, zavisi valjda od voditelja smjene. Neću se buniti, bolje i tako nego jednoobraznost u koju nas djelatnike u školstvu pokušavaju strpati ukalupljeni mozgovi teoretičara školstva. Jutros me dočekao i mail ministrice obrazovanja, zakratko pomislio poslati odmah u spam, no onda primjetio par grešaka, ne bi dobila pet iz maturalnog eseja, možda ga je zbilja sama, dobre volje, pisala, dat ćemo joj šansu.



Komentari [5]

Kiša i stjuardese



Težak kišni dan ispunjen nervozom. Ajd, barem je netko stavio dobar citat u učionici u kojoj sam danas gostovao. Bio je spreman jutros drugi post s drugim fotkama, al nisam stigao, vrijeme me, što vele, prestiglo. Ručak odličan, veprić s vrganjima. Dosta interakcije oko ovog novog političkog projekta, no o tome drugi put.



Komentari [8]

Par impresija s fešte



Usprkos otkazivanjima u zadnji moment večer sljavlja drugaričinog rođendana protekla je ugodno. Najgore je prošla naša mlada šefica novoosnovanog i već međunarodno priznatog političkog kružoka, koja nam je, umjesto da se pojavi na fešti, poslala i fotku s hitne s šancovim ovratnikom. Sad je doma i već bolje, sudeći da je već aktivna na mailing listi. Teme razgovora su bile uvjetno nepolitičke, prvi dani u prijevremenoj, Rijeka prestonica kulture i igre oko projekta, te tko je tko od igrača, kako se radi otkriće večeri od neobičnog kolača s makom, pečena teletina i krumpir su bili mnogo bolji nego na slici, svi smo krenuli jesti, kad se oglasio šef ispod stola, na kojeg smo u trenu zaboravili, iako je i za njega sve bilo spremno,pukli smo od smijeha, bio je tako diskretan, gosti su komentirali, kako je samo pristojan...Raspravljalo se i o australskom cabernet shirazu kojeg su od više vina odabrali za piće, čini mi se da je bio dobar izbor, ja sam uvijek outsider, nekad sam bio s pivom, sad s radenskom i jegerom.



Komentari [11]

Gore i bolje



Nakon jučerašnjeg pljuska i ručka doma sunce smo uobičajeno lovili na Svetom Križu kod zvjezdarnice, pojavilo se i smjenjivale su se uobičajeno lijepe slike. Meni osobno najzanimljiviju fotografiju sam ostavio za instagram, tamo sam, što je u komentaru Annaboni primjetila, ipak malo motiviraniji, a i prati me nekoliko fotografa i umjetnika na glasu, uključujući i najbolje s bloga.
Danas najvjerojatnije nema izlaska, samo uobičajene šetnje s Jinom, feštamo drugaričin rođendan u odabranom društvu.
Dok pišem post sunce kroz prozor drsko izaziva.



Komentari [8]

Leteće pitanje



Danas mi ponovo usput postavljeno pitanje o legalizaciji i zašto ne legalizirati sve od "sredstava za uživanje". Moj princip je stvarno bio, da bi odraslim ljudima trebalo biti dostupno sve, međutim nisam uzimao u obzir da živimo u kapitalizmu. Zato bih se ipak zadržao na legalizaciji marihuane, jer ako bi se npr. legalizirao heroin, beskrupulozni kakvi jesu, naši biznismeni bi izazvali umjetnu nestašicu marihuane, a mladima što izlaze vikendom nužno je bilo što da otkače od ovog govnarskog društva, pa bi došlo u obzir i ono, što jedino dokazano relativno najbrže stvara fizičku ovisnost. Znači isključivo zbog karaktera našeg društva ne!



Komentari [6]

Šareni ražnjici



Na Korzu zanimljiv razgovor s curom koja studira u Austriji. Odiše zadovoljstvom, smještena u domu pokraj fakulteta, svakome preporučuje taj izbor, doduše ja bih dodao, za njemački jezik, a posebno njemačku književnost, bolji je Trst. Inače najuspješnijoj, po svim tim objektivnim mjerilima profesorici županije, sam ja predavao, nedavno je za godišnjicu mature snimila svoju nekadašnju stranicu, djeluje veselo moj rukopis, sve petice i dva komada. I njoj još mladoj, naravno savjetujem odlazak vani, no kod nas sustav perspektivne melje i troši, a vani traže odmorne i pune volje, no uspjet će ona, iovako i onako.
Drugarica ipak nije izdržala. Najbolja od svih nas otišla je u prijevremenu mirovinu. Ne može se raditi kad ti se nakači na vrat hrpe birokrata, od ravnateljice do bivše savjetnice, koja se na državnom seminaru brukala svojim neumijećem održavanja jednog jedinog predavanja, al se zato njena brojala u ocjeni svekolike papirologije. Za nas je već bilo prekazno otići iz ove države i početi sve ispočetka. Nema veze, nek joj je sretan današnji rođendan, drugarici naravno, babama sve najgore, slavimo u krugu uglavnom mlađih i perspektivnih u subotu.




Komentari [11]

Bezgaćno Korzo

Čitam knjigu Mirele Holy, njen obračun s njima, političarima iz bivšeg života, jako mi dosadna, ali moje prokletstvo, ne mogu prekinuti čitanje. Čini mi se da se i njoj čini da ljudima treba otvoriti oči, teško, ljudi su navikli zatvarati oči, gledati svoja posla, eventualno bace pogled kad skoro potpuno gola profesionalka, kao za otvaranja muzeja moderne umjetnosti, prošeta Korzom, da nije imala toliku pratnju, sumnjam da bi ih i tad previše obratilo obratilo pozornost. Ja pak što kažu, primjetim sve što ne treba, no teško mi dokazati ljudima što sam vidio, fotić što je stariji, više je sklon mutiti stvari.
p.s.
Živcira me detalj na novom laptopu, iako je zasad stalno priključen na struju, baterija je pala na 98%.



Komentari [10]

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se