Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram



nachtfresser@gmail.com

Diem25Rijeka1DSC
Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser



IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2017
Budimo na mi
Pijača bez leda
Iskustvo i stil
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Punjene paprike (Jin je stigao)
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

postimage
















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
andrea
windica
Annaboni
Regina i ine
Dinaja
zub
euro
sewen
niskozemski propheta
sjedokosi
Špancirancije
Contra

Od 1.travnja 2017.:
homepage zähler
















.


12/17 (19)
11/17 (30)
10/17 (31)
09/17 (29)
08/17 (28)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)
12/15 (31)
11/15 (30)
10/15 (29)
09/15 (30)
08/15 (30)
07/15 (26)
06/15 (25)
05/15 (29)
04/15 (31)
03/15 (31)
02/15 (29)
01/15 (34)
12/14 (31)
11/14 (29)
10/14 (30)
09/14 (28)
08/14 (30)
07/14 (34)
06/14 (28)
05/14 (34)
04/14 (26)
03/14 (27)
02/14 (26)
01/14 (28)














.
































Pitralon poslije brijanja



Ilustracije danas zaista nemaju veze s naslovom, par letećih fotki u šetnji do tržnice, radim popodne.
Tek nakon šetnje sam se obrijao, sad se brijem ako procijenim da ću usprkos brijanju, stići obaviti druge važnije radnje, u to između ostalog spada i ovo pisanje bloga. Nekad je to bilo drukčije, izuzet ću desetak godina nošenja brade. Nekad je to bilo važno, više od svakodnevne rutine. Prvi losion poslije brijanja bio mi najjeftiniji, Pitralon, svi smo ga prezirali, ali eto, lovu smo trošili na skuplje poroke. S odlascima u Trst odabir je pao na Paco Rabanne, i cure u društvu su bile zadovoljne mojim odabirom, kod dečkiju je bio trend, što nemarnije to bolje, sramota je bilo npr. kosu prati više nego jednom tjedno. Čak ni moja tadašnja cura, velika ljubav, nije to radila. Kao student sam jedno vrijeme jako dobro stajao s novcem, išlo me i u kocki, pušio sam najbolje cigarete iako uvijek nemarno odjeven, tad sam otkrio Diorov "Eau de sauvage", koji mi je i ostao najdraži miris ikad. Tad smo i skužili da se s mirisima i vara, isto kao i s cigaretama i da treba paziti od kojih izvora nabavljaš. Eksperimentirao sam i s "Man" Jil Sander, dao sam šansu i drugom Nijemcu Joopu koji je tad bio jako skup, Davidoff se pak sviđao nekim klinkama pa sam i njega isprobao, al Dior je ostao glavni izbor. Međutim nakon rata se to počelo svoditi najprije svakodnevno razne "Sport", ovaj jedan ili dva put tjedno dok mi je postao potpuno nevažan i dok ga nisam ukinuo. Pitralona više nema u okolnim dućanima, neki dan sam pomirisao Ravlon, iskomentirao u sebi, super, ovo je grozno kao nekad i zadovoljno kupio.



Komentari [9]

Isprani prljači prostora



Lijep vikend utroje po poznatim lokacijama. Malo prizemljen razgovorom koji smo Jin i ja morali čuti u lokalnoj birtiji. Jedan ponavlja "uz Krista protiv komunista", drugi mu pijan sekundira, drugi mu odgovara "Imalo se, Tito je krao al i nama dao." Kao da nema prostora za nas ostale. Svakako nas je većina živjela znatno bolje u ona mračna nedemokratska vremena, al kao što reče onaj bloger Dražen, bili smo i mladi, uglavnom financijski se bolje stajalo, ali i kupovalo preko granice na omraženom Zapadu.
Netko će reći, filozofiraš, a jedeš vani, da, al zdravu piletinu na žaru, umjesto nezdravih ražnjića koji su dvadeset kuna skuplji. Sustav svojim tržišnim principima želi zdravlje svojim prirodnim neprijateljima i to će mu se valjda obiti kad tad o glavu.



Komentari [6]

Oproštaj od Centra



I tako se s vremena na vrijeme stane na loptu. Vidjet gdje si i pokušati shvatiti to Nigdarevo .Sinoć sam se uz piće prisjetio kako smo jedne davne bosanske zime nakon boravka u šahovskom klubu jednog provincijskog, tada još gradića, do 22 sata ritualno mi muški odlazili kavanu Centar na pijaču prije spavanja. Predvodio nas je tad najjači igrač, a bilo nas je jedva punoljetnih, pio se badelov, zvali smo ga, konjak. Cure su pak žurile kući, bilo ih je, uostalom neke sam i ja, iako mladac, trenirao. Bilo bi u to doba u kavani Centar zanimljivih ljudi za šankom, mjesnih uglednika, uvijek je sve bilo puno, svi bi pozdravljali svoje šahiste, koji bi utresali par pića.
S druge strane sam se eto sinoć prisjetio događaja oko kojeg mi mlađi ni nismo znali baš detalja. Naime s igranjem u klubu se svečano oprostio tad isto jedan od najboljih igrača i najuspješniji trener. Oproštaj je bio prilično formalan, hladan, mi smo i tu večer završili u Centru, naravno bez njega. Naime u javnosti je postalo jasno da je homoseksualac, razgovaralo se s njim, i zajedno, tako sam čuo, zaključilo da je najbolje da napusti klub s tako poznatom omladinskom šahovskom školom, iako ga eto nitko ništa nije prozvao. Meni ni tada stvari nisu bile najjasnije, i mene je znao pratiti kao sekundant na prvenstvima republike, ljutio me samo što je bio protiv dogovorenih remija, kojima sam bio sklon, jer on je želio imati ili "pobjednika ili pokojnika". Igrao sam po svom, nikad prvak.
Meni je uspjelo da se djevojka koju sam trenirao kvalificira za prvenstvo tadašnje države Jugoslavije. Igralo se u dalekoj Makedoniji uz Prespansko jezero i novca je bilo samo za jednog pratitelja. Lijepo je razgovarano samnom, situacija je bila razmotrena sa svih strana i s njenim roditeljima, premala je bila razlika u godinama između učitelja i učenice, diskretno mi je skrenuta pozornost da smo u malom mjestu, u kojem se priča da sam sklon raznim porocima, te je zaključeno da je najbolje da s curom putuje otac, iako je loš šahist. Bila je predzadnja ili zadnja, al čulo se da se tamo ipak dobro provodila. Ja sam se postupno počeo odvajati od šahovskog kluba, imao sam drugu zanimljiviju i kudikamo poročniju ekipu, koju nije previše zanimala zatucanost okolice.



Komentari [4]

Ponovo "online" na svom



Eh sad, jučer popodne kupovina laptopa već obavljena, trebao danas prijepodne ići post s ovim fotkama i onda moram posumnjati u novi laptop zaboravljajući da je uvijek ovdje prva opcija, smetnje kod blog servisa.
Dogovorio se s drugaricom, ona išla unutra finalizirati dogovor oko kupnje, Jin i ja se načekali i usput pomalo fotkali. Na prvi pogled mi se komp čini oke, jedino se trebam naviknuti na tu desetku, a i umorila me ta masa pitanja prije nego su se windowsi opet digli.
Bili danas u Gorskom Kotaru, umoran sam, ovo će biti dovoljno za današnji post, koji je trebao biti objavljen znatno ranije.



Komentari [9]

Bauljanja



Život van virtuale i nije baš nešto. Nije da se dobilo nešto na vremenu, stotine besmislenih stvari čekaju da budu obavljene, jučer sam čak usisavao ne bih li prekinuo taj niz besmislenih administrativnih sranja. Ne žalim se, zadnjih par godina nisam zlostavljan na poslu i normalno radim, većina nemaju tu sreću. Ne razumijem baš potpuno neporočne ljude, kako se nose s nužnošću socijaliziranja u društvo kakvo jest. Dobro, dobar dio nas ima pse, ali eto, otkako je crko laptop mom se sve kraće šeta. Jučer me iznenadila kriva procjena, djevojka s treće fotke lijepa je i sprijeda.



Komentari [8]

Intermezzo



Obavještavam cijenjeno blog pučanstvo da mi je stari dobri laptop definitivno crknuo, ja šetam i fotkam dalje, al je pitanje, hoće li funkcionirati redovito objavljivanje postova, a blogove ću isto vjerojatno nažalost rjeđe moći obilaziti dok se situacija ne normalizira. Dan je inače prelijep, pas i ja dobro, djevojke lijepo utegnute...



Komentari [13]

Razbuđivanje je trajalo



Naprasno jutarnje buđenje, još u potpunom mraku, Jin povraća. Čistim, oblačim se, bauljam po stanu, on vidi da se ide vani, pije tek natočenu vodu. Vani većina svjetala radi, baš uz stube jedno ne, ovaj put nisam promašio stepenicu. Razmišljam koliko smo krhki i ranjivi, naselje još spava, dva tri svjetla gore. Jin juri u travu, muči se i nateže, nešto je jučer krivo pojeo, no bistre su mu oči i kad je iz daljine izronio neki pas, isto muški, spremno je zauzeo pozu i zarežao, dobro je.
Koliko beznačajnih vremenskih prolaznika uključujući naravno mene, krije samo ovo naselje i koliko se prave važni, pa i bahate, u krugu svojih obitelji, navodnim uspjesima. Gledam u Novom listu fotku s te svečane akademije, i ja se nazirem u crnini, sve te fotografije zrače istom lažnom idilom. Spremam se za dućan, Jin me sad već upitno za svaki slučaj gleda, ponovo je svoj, objašnjavam mu da ne može samnom. Zbrajam što trebam, kruh, tablete za perilicu suđa i par mutnih dupeta za blog.
Agonija svakodnevice može početi.



Komentari [12]

Snaga gubitništva



Jučer sam se više puta prisjetio, gdje ja to u stvari živim. Stvar je malo spasila banjalučka mješavina ćevap plus šiš, ali sve skupa je bilo deprimirajuće. Prisjetio sam se i mantre jednog inače pametnog blogera, da smo si, ako smo neuspješni, sami sebi krivi. Krivi smo u toj mjeri, u kojoj nismo svladali tehnike opuštanja, dok se možda jednog dana, ne stvori kritična masa za novi preokret. Do tada ćemo se svaki dan čuditi i takvim sitnicama kao naprimjer, da je u jednoj Hrvatskoj, moguće napraviti i strašno dosadnu seriju o tako zanimljivom čovjeku, kao što je veliki pjesnik Ujević.



Komentari [6]

Vožnja u polumraku



Za vrijeme jučerašnjeg potopa igrali smo šah, bili smo uspješni, ekipa je pobijedila u oba meča, no svejedno smo ispali iz lige. Takav je život, 4 boda u jedan dan, preko cijele godine 3, s još tri ekipe dijeliš mjesto sa 7 bodova, al tvoje su minimalne i ti si najlošiji. Nema veze, nadam se samo da će se dio niže lige odigrati iduće godine u Puli, za nju nikad nije sigurno, ta jedna pulska hoteska noć mi puno znači. Prva fotka je snimljena kad sam se udaljio od ploče i razmišljam, da li remizirati u boljoj poziciji s jačim igračem od sebe i važem psihološki profil i pozicije ekipe, da li će i s mojim remijem moći pobijediti. Pobijedili su, no nisam pogodio tko će kiksati, a tko pozitivno iznenaditi. Moment snimanja je jedan od rijetkih kad se pljusak bio donekle primirio.
Druge dvije fotke su snimljene jutros rano, jedna na Korzu, jedna u busu, okinuo sam ono da imam što za post. Život ide dalje, dobra stvar je da je danas dan škole, pa nema nastave, loše što sam već trebao krenuti na svečanu akademiju, a još, poput zadnjih curica, nisam odabrao što ću odjenuti.



Komentari [6]

Šah, chilli, dame

Igramo šah za opstanak u ligi, prvu meč loptu smo proćerdali, Kraljevica nas uvjerljivo pobijedila, i ja sam izgubio i to s bijelim figurama na prvoj ploči, gledam poslije uz pomoć kompjutora, kompjutor procjenjuje da je bila loša partija. S druge strane Labin se pojačao s Dariom Grgurić, koja je samouvjereno nastupila i odmah pobijedila, a zatim i tim, veliko je to pojačanje, oni će ostati u ovom rangu natjecanja, a mi ćemo pokušati napraviti danas čudo u zadnja dva meča.
Inače ručali smo jučer izuzetan chilli con carne, bogatstvo okusa, kukuruz se također odlično uklapa. Inače cijeli dan sam bio u nekoj žurbi, al uspio sam ufotkati jednu tetu, koja je nekamo kasnila više od mene.



Komentari [10]

Gastro petak i još ponešto



Nakon ručka, pohanca punjenog šunkom i dodatkom posebnog umaka, išli smo u Krk pokušati spasiti nasljedninu, ono što se eventualno spasiti da u kaosu ove pravne države. Susret s rodbinom je bio uglavnom konstruktivan, utvrdili smo da se po upisima dotepenaca kuća sastoji iz najmanje pet polovica i slične zanimljivosti. Poslije kratka šetnja s psom i druženje kod dijela ekipe, izvrstan pršut sušen kod domaćina na selu kamo uglavnom bježe u slobodno vrijeme, a ni lososu nisam našao mane. Nije čak bio loš ni liker kupljen na nekoj super akciji, Weltmeister il tak nekako.
Prisjetio sam se banketa nedavno kod novopečenih bogataša, ma bolje se jede kod starih ljevičara i laganih gubitnika, ukus se ne može kupiti.



Komentari [4]

Revolucija i kavane

Ne ometajte druge
u ostvarenju vaših snova
dovoljno ste brljavili
i pokazali da ne znate.

Dosta ste se nadobivali
policijskih batina
najbolje još da se idete tući
s ustašom koji vam plaća piće.

Družite se s razočaranim ljubavnicama
a ako banda izgubi vlast
u vaše ime
počastite one koji su znali.

Njima ne treba priznanje luzera
al vama treba da u kavani možete reći
jebote sve ovo
sam ja onda započeo.

Omamljeni od više opijata
nećete se moći sjetiti kad
ali to nikoga ni ne zanima
vrijeme je nove svjesnosti.






Komentari [11]

Lijepo je bilo



Jutros je sve krenulo ludo naopako pa ću post posvetiti prošlim sunčanim danima, različitim modnim detaljima uz jučerašnji ručak.



Komentari [7]

#MeeToo plus boje



Prije par dana sam vidio kod američke fejs frendice status s gornjim hashtagom i napomenom da ga dijele žene koje su bile žrtve seksualnog uznemiravanja ne bi li se podigla svijest o nedopustivosti istog, status je nekoliko puta podijeljen. Zatim sam isti hashtag vidio kod njemačkih twitterašica koje pratim, ali ovdje je postupak već bio drukčiji, iznosile su se svoje osobne priče, u jednom momentu mi se učinilo da to opet postaje kao neke ranije akcije, što pikantnije opisano, to bolje i više srdašaca. U Francuskoj je akciju podržala i poznata predsjednikova supruga, s tim da su Francuzi, kako bilježi, čini mi se Spiegel, u svojoj analizi, s oštrijim hashtagovima u stilu, raskrinkaj kurvinog sina. Meni osobno najzanimljivija je bila priča jedne novinarke, koja je eto upoznala jednog maltene idealnog muškarca i sve je bilo super, dok je on jedno jutro nije iskoristio kontra njezine volje, nije se stigla ni probuditi, te brojni komentari ispod, uključile su se i meni dvije drage twitterašice sa svojim komentarima koje odražavaju njihove osobnosti, jedna je napisala da je, ak je zbilja tako zanimljiv tip bio prije, da mu je trebala skrenuti pozornost da je grdo pogriješio, i ako uvidi grešku i ispriča se, možda mu dati šansu. Druga pak frendica je isto logično problematizirala sam način iznošenja trauma, odnosno čak neku vrstu pritiska, na njih koje su isto nešto takvo ili gore doživile, al to prerađuju u sebi, zašto bi iznosila tako nešto u javnost i izlagala se riziku komentara poput nekih ovdje, ako je spavala u njegovom krevetu morala je biti spremna na tako nešto ili pa i nije ti neka priča. Kod nas još nisam vidio nešto slično, u susjednoj državi je već naravno sve karikaturalno, nasilje tipa guranja u autobusu ili, znao sam, fotografiranja na ulici..
Jučer opet perfektan ručaki, čini mi se da je dio tajne kod dobrog jela, svakako i umijeće miješanja boja. Inače raspisao sam se, odgađam mrsko ispravljanje prvih testova.



Komentari [10]

Vrganji iznad svega



Zanimljivo, na kraju je bio najukusniji onaj vrganj kapitalac, fotku sam objavio na blogu, ako se dobro sjećam. Faširke punjene šunkom, sir i vrganji su se pokazali izuzetno ukusnom dobitničkom kombinacijom. Opet u Zeitnotu pišem post i jurim u podnevnu smjenu.



Komentari [9]

Još jedan lopovluk u nizu



Sunce i nedostatak izvorske vode motivirao nas jučer, iako još malo prehlađene od prošlovikendnog glivarenja, na odlazak u prirodu. Tko zna koliko će trajati ova ljepota od vremena, idući vikend igram šah u Rijeci, treba koristiti svaku priliku. Zanimljivo, ja ne volim jesen, al jučer je zbilja bila dobra prilika, za ove s boljim fotićima za bilježenje prave rapsodije boja. Imali smo neki neugodan miris u autu, i tragajući za uzročnikom, otkrili da nam je netko otuđio i rezervnu gumu, kako se netko još moše busati u prsa ljubavlju prema ovoj odvratnoj državi lopova, naravno osim ako mu to nije dobro plaćeno. Sad bi trebali biti detektivi i nagađati tko ju je popalio, vulkanizer ili perač auta, budući da auto nije obijen.
Žurim na posao, valja zaraditi, sad i za novi kotač.



Komentari [8]

O suncu, ajvaru i još ponečemu



Lijepa će biti ova nedjelja, sunce se već probilo ili promolilo, kako vam draže, u dućanu ranim jutrom, iako prohladno, djevojke u trenerkama, trenerke, pogotovo ako su svjetle, uglavnom ulijevaju optimizam.
Djevojka što sam je jučer upoznao ažurna i poduzetna, već u međunarodnu centralu poslala zahtjev za registraciju naše male političke skupine. Za doručkom ipak prvi problemi, otvorena zadnja teglica ajvara, nema više ni ljutih papričica, jedva se stigle malo osušiti u ostavi.
Završio i čitanje "Memoara jednog makroa" Laszla Vegela, izvanredan kraj, baš me obradovao, roman i nije baš nešto, al sve je dobro kad se dobro svrši.



Komentari [8]

Presica i poslije



Već zbilja imam iksputaipsilon presica iza sebe, samo sad nemam više nikakvih funkcija pa ne sjedim nasuprot kamerama, te se mogu baviti zanimljivijim stvarima, naprimjer promatrati mlade novinarke i pogađati što im se krije u glavama. Nisam uspio pogoditi niti približno koje će pitanje teve novinarka postaviti, a u stvari je jako logično, ako je presica posvećena pregovorima za kolektivni ugovor, ništa logičnije nego pitati nešto, što bi možda moglo zanimati malog čovjeka uz teve, možete li nam ukratko reći zašto su kolektivni ugovori važni.
Poslije sam imao u birtiji sastanak s novom političkom leadericom međunarodnog pokreta, moju potporu ima, o platformi više ako se ekipa aktivira, sve je kod nas još u povojima.



Komentari [9]

Noževi i boje



Primjetio sam se da se cure, pa čak i mlađe klinke, sve radikalnije farbaju. To nekako ohrabruje, jer dok sve veći dio starijih zaziva molitve i odricanja, postoji očito i dio roditelja koji toleriraju i priličnu različitost. U dućanima su pak sve više noževi u prvom planu.
p.s.
Žurim na presicu i sastančiti, sindikalni čelnik stiže u Rijeku, a poslije imam sastanak i s jednom studenticom koja bi se, atipično za mladež, bavila politikom, al nekom "drukčijom".



Komentari [7]

Poderane čarape

život mi je isparao
toliko obečavajućih priča
to je dobro
stekao sam iskustvo.

outsideri su ponovo in
mada nitko iz mog društva
ne bi imao šansu s najcurama
nedovoljno smrdimo.

bauljam preumoran gradom
neobično mi njušiti najjeftiniju kolonjsku
ništa mi nije izazov
raduju me rasparane čarape.

diora smo prevazišli
one godine kad je rat
treskom zatvorio prozore,
a mi zaključali oružje.

par zalutalih granata
nam ubilo prijatelje
ni za poeziju to nije
bistrenje bisti.



Komentari [8]

Sunce na Križu



Jučer popodne, loveći sunce, završili smo na brdu Sveti Križ iznad Rijeke. Dogodi se to tako. Bistrili smo neizvjesnost sutrašnjice, samo da zdravlja još bude, ostalo sve ćemo se valjda nekako snaći, mada ništa ono baš ne obećava. Baš sam nešto komentirao, lijepe slike se same nude, čim sunce malo priviri, cure su brze u svlačenju, al eto, meni se zabundanom nije jučer baš dalo fotkati, rekoh onako sam sebi, moram ponekad zadovoljiti ljubiteljice pejzaža i naravno Jinov fan klub.



Komentari [12]

Pretumbane fotke



Jutros sam pogledao blog post koji sam na fejsu linkao prije par godina. Imam što viditi, na njemu je potpuno neodgovarajuća fotografija, čitam komentare, svi očito komentiraju neku sasvim drugu fotografiju. Idem na brzinu nasumce po starijoj arhivi, to nipošto nije izdvojen slučaj, kako je to moguće, malo je teže objasniti. Sva sreća da se odavno pretjerano emotivno ne vezujem za stvari, pa tako ni za ovaj blog.
Dok su na ovom postu još originalne fotografije pogledajte treću i četvrtu, zanemarite cenzurirano s treće. Dijelite komplimente makar preko pasa, pogledajte na zadnjoj fotki koliko se tip već udaljio, nakon što je na trećoj fotki prozborio par riječi, a djevojčin osmijeh još traje.



Komentari [12]

Igre




Razvedrilo mi nedjelju iznenadno događanje. Dojurila drugarici simpa cura i užurbano na engleskom objašnjava, ima dvije minute za fotkanje, to ja shvatio, drugarica maše da je Jin i ja slijedimo. Uspostavilo se nakon svega, opet ako sam dobro shvatio, da u Rijeci ima već dosta inozemnih studenata, a da se eto našla pametna gostoljubiva ekipa, koja će im kroz razne zadatke vezane uz grad približit ga i osmislit im prve nedjelje. Ovdje je jednoj ekipi, nama je prišla nasmijana cura s fotke, bio cilj u dvije minute skupiti što više ljudi s kojima će se fotografirati ispred narodnog kazalište. Jebote koliko smijeha, ufuranosti i pozitive, nakon dužeg vremena sam se osjećao kao da živim u normalnom gradu i normalnoj državi, istina, izuzetno kratko...
Tko bi ovdje igrao kad se u svakom trenu opuštenosti kockaju s budućnošću sviju nas.



Komentari [9]

Nesuvisli poput blogera



Još jedno uobičajeno rano ustajanje, što prijatelj zna što je nedjelja, vrijeme je za šetnju. Poslije lagano prelazim preko par portala, opet ničim izazvano vrijeđanje, ne onog kriminalca, nego normalnih svakodnevnih blogera. Kad je akademik pljuvao, mislio sam, znamo kako se u Hrvatskoj imenuju akademici, osim toga star čovjek, no ovaj put je u pitanju još relativno držeća teve kritičarka, kaže otprilike da nastupi likova u nekoj emisiji svojom konfuznošću sliče studentskim blog uradcima. Pokušao sam se sjetiti, znam li kog studenta da vodi redovito blog, Neverin i Pero rijetko pišu, moja dizajnerica skoro pa nikako, možda Pozitivka, uglavnom studenti imaju pametnija posla od bloganja, oni žive. Ako ih i vidim npr. nedjeljom ujutro u Lidlu, kupuju pivo ili drugu pijaču, nastavljaju "odrađivati" noć. Ne bi ni Kriminalac vodio blog da ima drugih mogućnosti obraćanja široj javnosti.
Inače ova uobičajena podcjenjivanja "malih ljudi" podsjećaju me na Njemačku. Još prije par godina sam negdje na blogu napomenuo da će ljudi koji pomalo gube sve, a ima nas sve više, ako im ostane jedini realan izbor između neoliberalizma i takozvane slobode i demokracije, te fašizma s druge strane, izabrati ovo drugo. To se sad ostvaruje u Njemačkoj, no uvijek je bilo tako, danas u Njemačkoj, sutra u cijelom svijetu. Sustav mora čovjeku osigurati sredstva za osnovne potrebe inače će pojedinac naći, makar iracionalno, krivce, a na pladnju ih se nudi sve više, emigranti, crnci, blogeri...



Komentari [9]

Eh ta šesetosma



Nevjerojatno, uzeo sam u biblioteci nasumce dvije knjige s police najčitanijih, "Djevojke" Emme Cline i "Memoare jednog makroa" Laszla Vegela. Malo sam pročitao odmah jedne, malo druge, i onda shvatio, u obje u pozadini šezdesetosma godina, prvu se reklamira da je hit u više od 35 država. U stvari donekle je i logično, u vrijeme puritanizma, zabrana, agresivnih religioznih poslanja, da bi pisao o ljubavnim lutanjima i seksu najjednostavnije je pobjeći u šezdesete i sedamdesete prošlog stoljeća kad se još kako tako prirodnije živjelo, doduše često uz diskretnu pomoć kemije. Ipak ne da mi se ozbiljno promišljati, možda sam samo slučajno tako ubo. U svakom slučaju opušta nakon Frančiškovićevih religioznih mudrovanja iz zatvora i ludare koja su pak mnogo bliža ovom vremenu.
Feštali smo jučer uz grah, dodatno mi uzdrmao i onako načeti organizam, al eto, nakon jučerašnjih duhovnih vježbi danas se ipak osjećam malo bolje i nekako pročišćeno.
p.s.
Sunče čeka, blogove obilazim popodne.



Komentari [9]

Još na nogama



Dovršio knjigu čovjeka s kojim se u izuzetno malo stvari slažem, naporno je to, s druge strane zanimljiv mi bio dokumentaran opis boravka u našim zatvorima i duševnim bolnicama. Užas, paralelna nepoznata stvarnost, noć koja ispada, može svakog od nas zadesiti. Neke stvari treba znati.
Još me drži prehlada, s druge strane Jin koristi moju slabost i forsira me, možda je ipak bolje tako nego da zalegnem. Kiše su stale, sad je hladno.



Komentari [10]

Nek bude sivi post



Dan je takav bio, a eto sad saznajem, u gradiću u kojem sam završio gimnaziju i koji je u prethodnom ratu skoro kompletno raseljen, večeras se zatvara kafić "Jazz in the house" u kojem su se odvijale vrijedne svirke i kulturna događanja, na kojima bi mogli pozavidjeti veći gradovi. Sustav je to, ponavljam ja, pa vi i dalje navijajte za glupost, da najbolji opstaju, najlošiji propadaju, moš mislit. Inače kafić se nalazio u Varešu, u susjednoj državi, al to je moglo biti i u, u kojoj onoj šupaniji bješe priča o onom bračnom paru koji svi vole i svi za njih glasuju, a oni se eto varaju, uništavaju i tuku.



Komentari [7]

Jutarnja kupovina



Nema predaha iako nas je većina bolesna, meni curi nos i kišem, posjet gorskokotarskoj šumi u ljetnoj jakni se osvećuje, Jina zeza probava, odnosno vjerojatno dijelom njegova razmaženost, jučer je uglavnom lagano kišilo, a danas je sve mokro, od asfalta do trave. Jutros sam guglajući nešto sasvim deseto slučajno otkrio spominjane sebe u negativnom kontekstu, od strane nekadašnjeg školskog kolege koji sad živi u Americi, a kojeg se inače baš ni ne sjetim. Ne možemo kontra sebe, ostajemo zajedljivi čitav život, kud god nas putovi i karijere odveli. Inače prije nekog vremena sam vidio njegovo ime u jednoj diskusiji na fejsu, iznenadilo me da dijelimo mišljenje o nekim nacionalističkim barabama za razliku od kojih, nismo prije gradili karijeru u savezu komunista. Ipak jaz koji je ostao od školskih dana je među nama očito nepremostiv, nešto kao što Jin dva tri psa ne može viditi, iako jedan imam simpatičnu gazdaricu. Meditiram u tim kategorijama i lagano pogledom tražim žrtvu, moj blog je ipak neka vrsta foto bloga.



Komentari [11]

Moja cura u Vegasu



Eto tehnologija je učinila i to mogućim. Prije možda godinu zapratila me na instagramu cura koja dobar dio godine provodi radno u Las Vegasu i još mi je na listi pratilica. San svake hostese, foto modela ili jednostavno obične djevojke iz provincije, koja vjeruje da je ostvarenje američkog sna još moguće, je raditi u Vegasu. Često smo se međusobno lajkali, čak izmijenili par komentara, ona je zadnje vrijeme otkrila čari photoshopa, to mi se već nije sviđalo.
Prvog je eto došlo do tog famoznog napada prolupalog tipa, oko 70 mrtvih. Ostvariš san, završiš u umjetnom raju usljed pustinje i bezveze te likvidiraju. Doživili smo i to da se narod s nostagijom sjeća selektivnog terora u Njemačkoj kad su likvidirani industrijalci bivši ratni zločinci, političari i slični, te paljene vojne baze. Terorizam se ne može izbjeći dok postoje ljudi bez šansi u životu koji jednostavno zarazno šire taj očaj. Vidio sam i neki naslov negdje da ovo nije terorizam, ajmo se igrati riječima. Dok sam se kratko bavio politikom zastupao sam bezuvjetni temeljni dohodak (basic income). Barem bismo nešto pokušali.
Ne javlja se, pretpostavljam da je dobro i da bi već netko u komentaru naveo da je među žrtvama. Uostalom to je samo virtualna prijateljica. Ja šetam dalje prehlađen prije posla i fotkam, u Rijeci još nije pljusnulo, radim popodne.



Komentari [12]

Povratak u civilizaciju



Prošao je vikend, jučer smo bili opet u šumi, Jin se usavršava u traženju gljiva mada još baš, poput mene, ne razlikuje otrovnice. Malo smo se i prehladili, jutros smo u šetnji obojica kihnuli par puta. Sinoć smo žurili, isticao nam kupon popusta u Konzumu od deset posto. Kad smo napokon završili u toplom domu, poziv preko skypea, ljudi su stvarno smiješno blesavi sa smišljanjem teorija zavjere, stvarnost je uglavnom vulgarno prozaična, to što su možda neke sile iz pozadine radile na masovnom zatupljivanju čovječanstva je prošlost, uspjeli su. Sad preostaju samo dragovoljna postepena samoukidanja.
Ha,ha, post koji izgleda kao njurganje nezadovoljnog starca, pa zasad još ni nisam nezadovoljan. Stavio sam u kategoriju "fitness", većina vas ne zna koje je umijeće kretanja po tim šumama, jučer se pas par puta vraćao po nas, začuđen kako ne nalazimo najjednostavnija rješenja među preprekama, ipak da bi se došlo do traženog vrganja, treba se malo pogubiti.



Komentari [9]

Ruke u hlačicama



Nevoljko odlazim u svoje rodno otočno mjesto, postalo mi je potpuno strano i bezdušno, okupirano i rasprodano. Gade mi se kontakti s doseljenicima i domaćinima koji su se promijenili u trci za lovom, s hotelima i planom razvoja u rukama stranaca, jedino se katedrala u gradskoj jezgri tvrdoglavo drži, dok se iz nje u glave preostalih stanovnika sipaju dodatna ograničenja.
Ipak ponekad se mora, umjesto dobrodošlice jučer nas je dočekalo povećanje dažbine za ulaz na otok s 35 na 39 kuna. Nevjerojatno, iako je bio lijep dan nije mi se dalo ni fotografirati. Osim ovih fotki snimio sam još i pizzu, al iako obimna, nagrdila bi mi post. Nismo prespavali kako je bilo planirano, nema veze što i danas najavljuju sunce, lijepo je dok si još, barem vikendom, spontano možeš priuštiti mijenjanje odluka.



Komentari [8]

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se