Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram



nachtfresser@gmail.com

Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser



IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2017
Iskustvo i stil
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Punjene paprike (Jin je stigao)
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

postimage
















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
andrea
windica
Annaboni
Regina i ine
Dinaja
zub
euro
sewen
dražen
niskozemski propheta
sjedokosi
Špancirancije

Od 1.travnja 2017.:
homepage zähler
















.


08/17 (17)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)
12/15 (31)
11/15 (30)
10/15 (29)
09/15 (30)
08/15 (30)
07/15 (26)
06/15 (25)
05/15 (29)
04/15 (31)
03/15 (31)
02/15 (29)
01/15 (34)
12/14 (31)
11/14 (29)
10/14 (30)
09/14 (28)
08/14 (30)
07/14 (34)
06/14 (28)
05/14 (34)
04/14 (26)
03/14 (27)
02/14 (26)
01/14 (28)
12/13 (31)
11/13 (30)
10/13 (28)
09/13 (23)














.
































Vježbačice



U lijepoj borovoj šumici zabetoniran je veliki dio da bi se na njega postavile sprave za vježbanje i privukao dio turistica i turista ufuranih u trend zdravog života.
Neka ih, meni ih nije mrsko viditi, a poneke kao našu blogericu Leeloo podržavam od samih početaka, eto sad je unaprijeđena i u instruktoricu, lijepo je vjerovati u svoj, a uz to društveno priznati napredak.
U vječnoj borbi za očuvanje duhovnog ravnovisja, u sustavu kojem je jedini cilj skršiti jednoga ne bi li drugi bio zadovoljniji svojim napretkom, vjerojatno je to bolji izbor od eksperimentiranja s opijatima, tabletama i alkoholom.
Eto, barem o tome danas postoji opći društveni konsensus.
Mene raduje da oni koji vježbaju uglavnom vježbaju radi sebe, da bi se osjećali dobro. Ne mora ih se onda valjda lagati da izgledaju bolje od drugog djela populacije, onog koji fizički baš i ne radi na sebibelj



Komentari [0]

Pozerke na Kamplinu



Par dana smo otišli na Krk, ne zato što mi se išlo na more, valjalo je malo to obići nakon što su tu boravili prijatelji iz Berlina dok smo mi bili tamo i dobro da smo došli, neke prozore tamo samo domaćin zna zatvoriti.
Najbliže šetalište za Jina je tamo par trga Kamplin i obično odšetamo tamo pas i ja tamo nakon mog kupanja, ako je drugarica odsutna, ako nije onda radimo dužu turu. Postoje klupe tamo nakon što Jin obavi osnovne potrebe, klupe služe za moje potrebe promatranja.
Osim turista koji prolaze kao na traci par je okupljalište raznolikih samozaljubljenih pozerki i pozera. Kaže cura roditeljima :"Jeste li primjetili, svake godine kad dođemo u Krk na nekoliko dana taj čovjek tu sjedi s psom", slijedi smijeh.
Malo sam umoran, tek smo stigli s puta, dosta sam fotkao, razmišljao sam koje su mi fotke najnevažnije, pa su nekako ove pobjedile fotke vježbačica mada je moglo biti i obrnuto, ne želim stavljati ništa baš zanimljivo ak nemam neku poruku, nema veze što je do iste malo kome stalo.
p.s.
Čekalo me i par mailova i prijatno iznenadilo, jedno zapažanje da sam pogrešno označio zgradu na Potsdamer Platzu, moguće, ne da mi se sad tražiti i provjeravati, ovo je samo blog za koji nisam plaćen, niti mi se za tekstove da seriozno pripremati, ja sam mislio da je to ta zgrada, ako nije žao mi je, da je to nešto kao za blog knjigu ili buduću antologiju il da nekog zanima iz važne potrebe jel to zbilja ta zgrada provjerio bih, u svakom slučaju veseli svaka pozornost posvećena nečemu tak nebitnom kao što je ovaj blog i tih par mailova i komentara primjećivanja da nema novog posta. Hvala!



Komentari [7]

Jutros u dućanu



Nastavio sam jučerašnje razmišljanje o pročitanom o Margot Honecker, najomraženijoj njemačkoj političarki dvadesetog stoljeća, dosljednoj staljinistici koju sam ja u diskusiji u Berlinu uzeo u obranu, jer sam se sjetio koliko je pomogla kao ministrica u promociji kulture golog tijela (FKK), koja mi se u tadašnjoj DDR toliko svidjela. Ono što joj se s pravom stavlja na teret, a ono što ja nisam znao, su nemilosrdne ustanove za preodgoj problematične i "zanemarene" djece problematičnih roditelja, što neki kritičari smatraju jednom vrstom socijalističkog logora. S druge strane kako razmišljam, zdrava djeca su se prirodno tiho u sebi borila protiv diktature sustava, što svjedoče i njihova kasnija svjedočenja, nešto kao kad mi je bivša učenica pričala iskustva s fakulteta kako je podučavaju metodici nastave: "Bez brige, ja ću taj ispit perfektno, mada s malo gađenja položiti, a onda se potruditi što brže sve zaboraviti, i predavati na Vašem tragu."
Možda je mnogo opasnija, rekao bih pogubnija, indoktrinacijama standardima i mjerljivošću, koji demokratski kapitalizam propagira. Ako se ne prilagodiš i uklopiš u sheme funkcionera birokrata, koje su toliko jasne mada ti se mogu činiti pogrešne, nastradat ćeš i biti degradiran isključivo svojom krivicom, ako se pobuniš, tvoje primjedbe će naravno biti razmotrene, ali će ti se onemogućiti napredovanje, jer te društvo pazi da ne biš morao raditi nešto protiv svoje savjesti.
Mislim da sam ipak najveći problem ovog društva ja sam, za razliku od sustava koji zadire u tvoju privatnost jer brine za tebe, ja eto promatram i fotkam zanimljive nepoznate, bez ikakve želje da im pomognem u njihovim životima.
p.s.
Nikako zapamtiti koje su boje fucking štrumfovi, zašto ih miješam s vanzemaljcima?



Komentari [12]

Nijedne nema bolje od naše



Nema danas tekstovnog posta.



Komentari [7]

Ples oko štange



Govorim jučer, ma može se u ovoj zemlji još dobro pojesti, naravno ako ne pratiš po portalima što je zdravo, što ne, što se smije, a što ne. Razmišljam zašto me ni najmanje nije iznenadila ta prijava protiv žene koja se gologruda sunčala, kako svi naglašavaju, na svom posjedu. To je meni veći problem, jer ovo je toliko suludo i budalasto da ni na sudovima poput hrvatskih ne može valjda proći, znači da se to dogodilo na javnoj površini, bilo bi normalno da ženu kazne.
Jebote u zemlji kakvih budala ja živim. Jedna takva tupi po svim portalima da u ovom sustavu sposobni uspjevaju, nesposobni propadaju, polazi valjda od sebe hrvatine i ratnog profitera, nek to propjeva u birtiji u mom kvartu, pa ćemo čuti vijest o jednom zakovanom kovaču svoje sreće. Istina dobar dio ljudi, uključujući i mene, živi prilično dobro. No Žižek je to sjajno primjetio, ljudi se ne bune kad su stvari zaista loše, onda su uostalom beznadno zakovani, nego kad su im očekivanja iznevjerena. Politički već dominira kriminalna mafija, korupcija se umrežila po drugim područjima od gospodarstva nadalje, najslušanija glazba je istočni šund, narodnjaci najgore vrste, fejsom je kružio raspored ljetnih priredbi u Makarskoj ili nekom mjestu te rivijere, nije news bar, posjetitelji u prvim redovima mjesni glavešine.
Čujem da je izuzetna navala, naročito u ljetnim mjesecima, za posao gologrudog plesa oko šipke, natječu se uglavnom mlade studentice, budućnost našeg društva, te velika većina nema šansi za zaposlenje, sve naglašavaju da to zaista žele raditi. Pretpostavljam da bi i one prosvjedovale protiv sunčanja "amaterki", pa bilo to i na privatnom prosvjedu, jer su odgojene da to nije pristojno.



Komentari [9]

Vratili smo se



Nakon cjelonoćne vožnje smo se vratili u domovinu. Malo nakon što smo došli Jin je povraćao, a ja sam još loše volje. Nisam otišao u krevet, bio sam u dućanu, doma me sve iritira, ne samo frižider koji je poledio pola stvari. Na putu nas je uglavnom pratilo, sem na početku, ružno kišno vrijeme, čak i tortu sa sirom koju smo ponijeli smo pojeli pod kišobranom. Fotke mi uopće nisu uspjevale, no nebitno. Što reče jedan filozof iz mog društva, treba odrasti i umrijeti.



Komentari [9]

Ostaj mi dobro, Berlinu moj

Danas vjerojatno krećemo, kod nas nikad ništa nije sigurno, nazad u Hrvatsku, u tkz. realni život. Predpripreme su napravljene, velika većina stvari spakirana, benzin napunjen, kupljeno 12 peciva i mineralna za put, usisavanje planirano za 9.30, da se poslije stignem i tuširati prije nego što supatnici ustanu. Iako se sustav trudi uništiti ljude, primjetio sam i kod izbora okvira očala, da mi se potiho, da šefica ne čuje, sugeriraju bolji, kvalitetniji, a onda sam skužio, i jeftiniji. Po dućanima se vidi nervoza, kao da svak svakog nadzire, nisu dovoljne uobičajene kamere. Ove godine sam se odrekao druženja s mladim političarkama s kojima sam nekad imao piratsku avanturu, sad su u stranci die Linke, uspjele su, jedna je već u berlinskom predsjedništvu, druga parlamentu, nema više one mladalačke radikalnosti koja je meni zanimljiva. Obje imaju 32 godine, parlamentarka mi je pričala kako je malo iritirao muški egzibicionizam po gradskoj željeznici i parkovima, međutim otkako je postala poznata, doživljava uglavnom vrijeđanja u javnom prijevozu, spolovila su joj manje smetala. Kažem da se baš ona žestoko borila protiv video nadzora, no ispostavlja se ono što sam pretpostavljao, kamere nitko ne zarezuje, one nisu tu radi nemorala, nego traženja ciljanih osoba.
Još uvijek je dakle u Berlinu život drukčiji, vjerujem da je bio drukčiji nego u ostatku Njemačke u Hitlerovo vrijeme, a znam da je bio u podijeljenoj Njemačkoj. Metropola se ne da kontrolirati. Nažalost osjeti se i doslovno njuši i naličje, dok cure obojanih kosa mirno jedu u Vapianu, par koraka dalje previjaju se po pločniku prljavi narkići.



Komentari [10]

Nove berlinske očale

Evo iduće godine i desetljeće kako nam za oči brine ekipa iz optike Neumann, prošle godine mi se dogodila nezgoda da mi je pukao okvir i Berlin nije mogao čekati, no ipak sam išao kod sad već skoro prijatelja napraviti nazovi rezervne očale. Prošle godine su nabavili još precizniju makinu za pregled, optičarka je primjetila mrtve kutove kod jednog riječkog stakla i malo korigirala dioptriju, kaže da mi riječke mogu biti za dulji boravak na kompu, za čitanje i ostalo je preporučila svoje.
Evo sad već primjetim razliku između dvije "gole" fotke snimljene jučer belj, noćas je zahladilo i toga više biti neće, za sutra, kad se spremamo na put, prognozirali su još jače zahlađenje i pogoršanje vremena. Otpao ponovni susret s ženom s kojom prijateljstvo traje više od četiri desetljeća, počelo s dopisivanjem preko tadašnjeg časopisa "Pop", nešto slično "Bravu" i nikad nije prekidano. Imala je operaciju, koja nije baš uspjela i završila je u invalidskoj mirovini, na jedno uho jedva čuje i smetaju je ulični šumovi tako da smo to odgodili.
Inače vidim da me neki već smatraju nezadovoljnim i starački čangrizavim, pogrešno, proživio sam i preživio privatno sasvim zanimljiv život, s društvenim okolnostima sam uvijek bio nezadovoljan, pokušao sam ih mijenjati sasvim bezuspješno, to što pišem o gluposti oko sebe, ne znači da me živcira kao nekad. Rado bih pomogao barem nekome, da shvati mehanizam indoktrinacije koji ga uspješno pravi budalom, iako sam shvatio da su i šesnaestogodišnjaci već uglavnom formirane osobe, tko je došao na svijet samo zato jer su mu se otac i mater jednu večer zarakijali i poseksali, teško mu se može pomoći, odnosno rudarski je to posao.



Komentari [11]

Lipe i pobjede



Malo sam se pogubio koje su fotke neobjavljene, imam izdvojene za dva tematska posta koja neće izgleda ugledati svjetlo dana, danas između ostalog prilažem snimano iz busa s kata, na jednoj fotki se nazire iza spomenika Friedrichu, mislim trećem, legendarna aleja Unter den Linden (pod lipama), koja je inače većim dijelom raskopana jer se gradi novi priključak podzemne željeznice, na jednoj je pak poznati Siegessäule, stup pobjede, široj javnosti poznat ponovo nakon Wendersovog filma "Nebo nad Berlinom". Nijemci inače javno ne slave svoje pobjede u prošlosti mada su spomenici ostali.
Danas finaliziram ono meni osobno najvažnije ove godine, o tome možda u postu sutra, dao sam nešto napraviti, ali dama ima one rituale, rekla mi je da ne dolazim prije 11, bit ću malo zagonetan. Potražit ću i te arkade u kojima si je Matija, prijatelj koji je tu s nama, kupio super stvari na nevjerojatnim akcijama, npr. izuzetno kvalitetna nepromočiva jakna za kišu, idealna za riječke kiše.



Komentari [8]

Kupovanje mobitelske nostagije



Finaliziramo boravak ovdje, danas se rastrčao po planiranim kupovinama, najviše vremena i živaca potrošio oko famozne Nokie 3310, ljudi su poludili, što će im glupi telefon cijene onih pametnih, išao sam na sigurno, u Saturn, kod njih nestalo.U Mediamarktu pak nemaju željenu crvenu boju, pristajem na tu drugu, izuzetno se teško otvara kod zamjene kartica, kad su ipak uspjeli, dobro je skrativši škarama, krećem da ću se pohvaliti drugarici s novog mobitela, kad tamo unutra niti jednog kontakta. Ponovo se vraćam, objašnjavam što želim, njih se dvojica konzultiraju i igraju pokušajima jer mladi su, nokia im je nepoznanica, na kraju pokazuje i brojeve koje sam smatrao izgubljenim, bit će posla s brisanjem. Čitam pred dućanom upute da ne bi bilo još neugodnih iznenađenja, ne piše ništa o načinu punjenja prvi put. Pitam jednog djelatnika u dućanu, daje mi odgovor koji me iznenađuje, pitam drugog, daje dijametralno suprotan, doma guglam, ista situacija, najpouzdaniji Nijemac kaže da on prvi put puni po starom dvanaestak sati, al ne kaže jel ga potpuno isprazni prije, kao što se nekad radilo.
Dosta toga neće biti u postovima ovaj put, zanemario sam hranu, najviše smo kod Turaka, onaj seljački doručak je otkriće, nije veganski, ima sitno sjeckanog špeka i šunke, a i köfte su standardno dobre. Izbor čajeva po kafićima je isto izuzetan, ranijih godina nismo primjećivali jer smo jednostavno pili druge stvari. Kad smo kod pića, razveselilo me danas, dobio uz malu bocu jegera i pribor za roštiljanje besplatno. Ni auti neće doći na red.
Eh sad vidim da sam drugu fotku osobe 6 mislio objaviti, ne ulazim koja je bolja. Zanimljivo mi je bilo i s ovom damom koja je zaslužila čak tri fotke, skužila me na kolodvoru kad sam okinuo jednu neuspjelu fotku, onda nešto čudno, ide zamnom u udaljeniji vagon vlaka koji je stigao i sjeda naspram mene. Nije mi se dalo više fotkati.
Ovu sam mislio:



Komentari [9]

Jutro s Brechtom i brandenburška vrata



Kako vrijeme boravka u Berlinu doslovno curi, naravno ne stignem sve planirano obaviti, ubacio sam u treću brzinu, neke dane ustajem u pet da bih ispunio zacrtani plan. Pratilo nas je nezgoda pa smo prva dva tjedna prilično tog propustili.
Ne podnosim spomenike, ali Brechtov obavezno obiđem. Ovaj put sam išao sam pa nismo uz njega radili tulume kao ranijih godina. Ja sam Brechtu zahvalan, u formativnim godinama sam zahvaljujući njemu shvatio najbitnije stvari o ratovima, revolucijama i umjetnosti podučavanja i na vrijeme izgradio vlastite stavove, prije nevremena ovdje. V-efekt koji je on definirao svakodnevno (zlo)upotrebljavam. U kazalištu koje je vodio, koje se vidi na jednoj fotki, dopustio je pušenje i alkohol i u mnogim drugim stvarima je bio drugačiji. Nekoliko puta me je kroz kazalište vodio njegov suvremenik, sad vitalan starčić i dopunio moja znanja.
U neposrednoj blizini kazališta Berlin probija mekoćom rijeka Spree, i uz nju sam malo zasjeo i meditirao, a onda ipak odlučio, zadovoljan koliko vremena imam, obići i obližnju brandenburšku kapiju. Dočekalo me lijepo iznenađenje, jedna od dviju cura koje su noć provele u vreći uz ulaz u podzemnu, upravo se budila, volim takve prizore dokumentirati. Kod brandenburških vrata je druga fotografkinja nakrcana bogatom opremom lovila, vjerojatno po profesionalnom zadatku ili izazovu, ljude i motive okolo i to mi bilo zanimljivo promatrati, lako za spomenike, nikamo neće pobjeći.






Komentari [9]

Berlinski festival piva



Ukratko, kad je nastajao zvao se berlinskim svjetskim sajmom piva, mogla su se izlagati samo piva koja su zadovoljavala tada važeći zakon o čistoći piva i nije bilo naših. Sajam je zbilja bio reprezentativan i bila su izložena čak i meni, tadašnjem pivopijcu, najbolja svjetska piva po pristupačnim cijenama. Još uvijek me služi i tadašnja platnena vrećica kupljena za 1 euro. Ipak takva trodnevna manifestacija nije saživila, sad je to berlinski istina međunarodni festival, s izuzetno nepristupačnim cijenama i slabim izborom hrane, koje je na počecima zbilja bilo cjelosvjetske.
S cijenama su i naši na vrhu, vidim karlovačko su u momentu pili oni koji su ljetovali na Jadranu i tamo navikli na pljačku, no pili su uz uspomene na toplo jadransko more, a lijepe uspomene nikad nisu preskupe.



Komentari [10]

Neuvrštene



Nagomila se tako fotki koje nisu upale niukakav post, a kad su se već dogodile, ništa nisu nebitnije od drugih da ne bi ugledale svjetlo ovog bloga. Zašto je to važno, pitao bi netko, pa eto, samo zato jer sam ih ja napravio, a što sam napravim uvijek mi je važnije od slijeđenja trendova, svetih borbi, mrtvih priroda, predivnih fotki hiperrealizma, mačizma egotriperskih ratnih heroja i svega sličnog važnog i lažnog na ovom portalu. Važnije mi je od obrazovanja indoktrirane i nepopravljive fakultetske inteligencije s jedne, te po svom izboru primitno seljačkih huškačkih piskarala. Fotkati nebitno, biti nebitan i odživjeti iz drugog plana, ne namećući se sljedbenicima uljudbenih vrijednosti tihe većine.
Neki lik kome sam možda pročitao dva tri posta uopće halucinira o mojoj pažnji, ujedno mi se nejasno čini da se predstavljao, kad sam odlučio odmah na početku zaobilaziti taj blog, kao psiholog, pacijenti su ovdje sve duhovitiji.
Volio bih ipak od takvih zaobilaženje ovog bloga, nema smisla međusobno komentiranje, dotičnog što me jutros isprovocirao, jer sam ionako ustao živčan zbog mnogo bitnijih stvari, njega kao i par onih, među najhvaljenijim blogericama ovdje, zaobilazim u širokom luku, ne vidim razloga za slično postupanje druge strane, koliko god im teško shvatiti principe elementarne međublogerske pristojnosti. To što ja mislim o njihovim svjetonazorima ili oni o mojem nema veza s napisanim.
Hvala i isprika na suvišnom postu za drage, neke i višegodišnje, neke već desetljetne, čitateljke i čitaoce.



Komentari [11]

Berlin Potsdamer Platz



Potsdamer Platz je jedini berlinski trg čija se povijest nalazi u srednjoškolskom udžbeniku njemačkog jezika, tu lekciju svake godine obrađujem. Trg je zbilja bio prelijep kroz povijest, imao je baš svoj štih. U vrijeme socijalističke Njemačke jedno od najprivlačnijih mjesta je bila poznata pivnica koja je bila zanimljiva u svakom pogledu. Gotovo valjda polovica pivskih krigli koje su se sjajile je zaključano pod imenima čekalo stalne goste. Osoblje je bilo komunikativno i ljubazno, sjećam se savjeta tadašnje valjda gazdarice, da ako već imam novca, a imao sam, pijem samo Radeberger, ne njihova pučka piva, jer se samo ovog pazi i kvalitet itekako kontrolira.
Pao je i čuveni berlinski zid, došla je demokracija, cijena zemljišta je vrtoglavo porasla i trg je, uključujući i neprežaljenu birtiju za koju je ipak bilo nekih prosvjeda, trg je dakle, osim par povijesnih iskopina, sravnjen sa zemljom. Kapitalizam je odlučio pokazati svoju moć, u igru oko kupovine građevnog prostora su ušli najjači svjetski igrači, pobijedili su tada najmoćniji Sony i Mercedes i izgradili po nacrtima najskupljih arhitekata svoje zgrade, tu je naravno bila i njemačka banka DB, a jučer sam vidio da je svoje mjesto našla i kineska banka, nije je bilo prije, ne znam čiju su zgradu kupili. Sony je napravio uglavnom restoranski i kino kompleks s impresivnom ogromnom kupolom, Mercedes trgovački centar, poznate arkade.
U Mercedesovom centru je i izložba o Potsdamer Platzu prije i poslije pada zida, paralelne fotke, ono prije neuredan prostor, sad luksuz, ideološki obojana šarena laže kao i lekcija u našem udžbeniku. Ove godine sam došao na svoje, nisam baš zlurad, ali oba centra loše posluju, australijski restoran nema više na meniju kombinaciju klokana, krokodila i australijskog pilete, za koju smo svojevremeno platili 19.95 eura, pofotkano je i na blogu. U Mercedesu je veliki broj dućana zatvoren, nema baš posjetitelja i drugi ne useljavaju u napuštene prostore. Kapitalizam je nezajažljiv, pa je u mnogo ružnijoj zgradi kod kolodvora otvoren berlinski Mall, jedan od najvećih takvih centara uopće i pomeo turistima okrenutu konkurenciju.
Fotka jednog od najluksuznijih hotela tamo služi mi kao podsjetnik na davni bliski susret s Britney Spears, opisan u jednom davnom postu na ovom blogu, limuzinu poput one iz koje je ona izašla nisam zadnjih godina vidio.



Komentari [12]

Berlin- glavni kolodvor

Zanimljive su te priče o berlinskim kolodvorima i koji je glavni. Za vrijeme podjele države socijalistička Njemačka je dobila povijesno poznatiji dio, kao glavni kolodvor se nametnuo Alexanderplatz, na Zapadu je pak proglašen glavnim Lehrter kolodvor, mada je veći i međunarodno znatno frekventniji bio kolodvor Zoo, kojem nakon knjige o mladoj narkomanki nitko nije više mogao preuzeti titulu najpopularnijeg. Političari su pak smatrali da Berlin, sad kao prestonica ujedinjene Njemačke zaslužuje reprezentativniji glavni kolodvor i on je izgrađen- Berlin Hauptbahnhof. Gradnju sam pratio iz prve ruke, i čitajući, kolodvor u nastajanju je bio izložen žestokom kritičkom oku struke i javnosti, a i gledajući, dugo se nije naslućivalo što će na kraju ispasti, lako za makete, meni ni sad kolodvor ne sliči previše svojoj maketi. Međutim kad je završen, suprotno svom kritičarski nastrojenom društvu, ja sam bio oduševljen. Prozirnost i čvrstina koji ispunjavaju, rođen mi je novi miljenik među kolodvorima.



Komentari [11]

Designer outlet Berlin

Jučer smo autom išli na izlet u shopping raj malo iza Spandaua- designer outlet Berlin. To je u stvari umjetni gradić u kičastom ala dvorcu, nešto poput Las Vegasa, gdje se roba poznatih dizajnera prodaje po proizvođačkoj cijeni ili niže. Ono što se meni jako svidilo su klupice svuda posred potrošačkih šetališta te dosta vecea, čistih i besplatnih. Cijene su isto zbilja pristupačne, prevladavaju stvarni 50-70 postotni popusti. Jedino je nastradao onaj koji na cjelodnevnom izletu nije mislio na hranu i piće, hrana je jako skupa, pizze od 10 eura, kobasice 3,80 s nogu, al se i kod tih štandova imalo što viditi.
Razočarala me i prepotencija moje nekad omiljene marke levisa, za razliku od ostalih oni popuste nude samo po principu, kupi dvoje-dobiješ nešto jeftinije, a ni cijene im nisu baš outlet tako da su ispali iz igre, a baš sam imao namjeru kupiti klasične traperice. Na kraju mi je od jeansa ostalo u izboru nešto na što nikad nisam pomišljao Calvin Klein ili desigual, pobijedio je desigual jer je bio luđi i otkačeniji iako su u Kleinu znatno ljubaznije trgovkinje i trgovci, a i popust 70 posto. Iskeširao sam 30 eura, a sad, razmotrit će se, jesu li te traperice za školu ili samo za slobodno vrijeme po principu kad starci prolupaju. U svakom slučaju super su, al živimo ipak u Hrvatskoj.
Moja ekipa je zbilja iznenađena, bojali su se da ću se dosađivati, no ja zbilja volim i umjetne svjetove, pogotovo ovakve s puno klupica i ugodnom muzikom sa svih strana, prostore gdje moj pas može svuda samnom, a i dosta njih ne kupuje samo, nego (se) želi i pokazati. Pića sam, hvala na brizi Mekzubo, ovaj put imao dovoljno u torbici i vrećici sa sobom.



Komentari [10]

S Jinom turistički

Po prvi put sam se jučer uputio u dnevni izlazak samo s Jinom. Koliko je sparno bilo možda vam predoči druga slika sa stanice gradske željeznice.



Nakon dvadesetak minuta vožnje vidio sam da Jinu nije bilo najugodnije pa smo izašli pojesti kobasicu i relaksirati se u parku.



Berlin ima tri poznata uglavnom turistička autobusa, najmanje poznati, a ja ga najčešće koristim je M29, svi su inače klimatizirani i na kat, nas dvojica naravno uglavnom biramo ako je moguće prva mjesta gore.



Zatim smo se prebacili u bus 200. Od brojnih atrakcija smo izabrali za fotkanje dvije koje se ne najavljuju, Filharmoniju i zastrašujuću moćne banke Deutsche Bank.



Gužva u busu.



Jin se pokušava smjestiti.



I još par građevina na Lustgartenu za zaokružiti post.





Komentari [10]

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se