Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram



nachtfresser@gmail.com

Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser



IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
20171632080000

Rođendan na Praputnjaku
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Punjene paprike (Jin je stigao)
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

postimage
















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
andrea
windica
Annaboni
Regina i ine
Dinaja
zub
euro
sewen
dražen
niskozemski propheta
sjedokosi
Špancirancije

Od 1.travnja 2017.:
homepage zähler
















.


06/17 (25)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)
12/15 (31)
11/15 (30)
10/15 (29)
09/15 (30)
08/15 (30)
07/15 (26)
06/15 (25)
05/15 (29)
04/15 (31)
03/15 (31)
02/15 (29)
01/15 (34)
12/14 (31)
11/14 (29)
10/14 (30)
09/14 (28)
08/14 (30)
07/14 (34)
06/14 (28)
05/14 (34)
04/14 (26)
03/14 (27)
02/14 (26)
01/14 (28)
12/13 (31)
11/13 (30)
10/13 (28)
09/13 (23)
08/13 (25)
07/13 (30)














.
































Životna predvidivost



Tražim i nać ću, kad budem imao malo više vremena, pjesmu koju sam napisao sa 17 i zove se "Stari hipik". Već sam se hvalio da sam pisao odličnu poeziju koju je, između ostalih, pohvalio pismeno i veliki Duško Radović. Pjesme sam se sjetio jučer na zemlji, u Gorskom Kotaru, ne sjećam je se baš najbolje, al bila je proročka. Jedina bitna razlika između junaka pjesme i sadašnjeg mene je što, barem frizurom, a bogami i uvijek daleko od nekog mirotvorstva i voljenja prirode, ne podsjećam baš na hipije. O nemirenju s okolicom govori stih "daleko je normalan svijet", no neću više, kad nađem pjesmu objavit ću je i secirati, možda se i loše sjećam.
Kako je da je, gledajuć s nekim odmakom, sve je išlo manje više predvidivo, jedino je, i bez rata koji je ipak bio neko iznenađenje, bilo pitanje koliko će nas iz nekadašnjeg društva, skončati neprirodnom smrću, igrom slučaja, ja sam se dosad uvijek vraćao s ruba, broj je ipak povelik. Koliko god nekonvencionalni bili, izuzetno je teško izokviriti se, nema veze, ionako mi nismo inzistirali na ovoj igri, a tko želi biti veliki igrač neka bude, mene naravno to odavno više ne zanima.
p.s.
Bujan nema konkurenciju pa si može priuštiti prodati mi hrpu janjećih kostiju za 100 kuna, doduše ono malo mesa, za gurmane najukusnije. No i to me nije iznenadilo, požurivao sam ga s skidanjem janjca, a to čovjek hrvatskog mentaliteta, mora kazniti.



Komentari [7]

Poetika pranja



glavno da se blista
tko bi ušao u prljavo
dovoljno nam prljavštine
na putu od točke A do točke B
svakodnevno smradijanje
tko bi plaćao prljavštinu
mi mukotrpno zarađujemo
i volimo čisto
dovoljno nam prljavštine
nezaobilazivih sustanara
veša koji vonja
po vlazi neuspjeha
samo nek se blista.

p.s.
Jučer sam sreo i javio mi se bloger Izvorni život. Odradili smo sadržajni razgovor, nisam ga fotkao jer bih objavom fotke možda blogericama skrenuo pozornost od onog što piše, tako je svojevremeno bilo s Neverinom, a ovaj piše zaista zanimljivo, zadnje pamtim ono s Bozanićem i Lennonom, što su, iako kvalitetno, čak i na naslovnicu stavili!



Komentari [7]

Ozbiljotvoriti rad



Ima jedna super knjižničarka, osvježila mi svježi ali kišni riječki dan, inače radi na odjelu gdje su me zadni put iritirali isti ti knjižničari, sve je do ljudi, ali se nisam složio s kolegom poslije razmjenjujući misli ispred robne kuće, čekajući da se pljusak malo stiša, ne radi ona dobro svoj posao, ona uživa svoj posao što bi Nijemci rekli. Znam ih dosta što npr. u mojoj struci dobro rade, ali time široj zajednici i našoj budućnosti uglavnom samo štete.
Rad je uglavnom besmislen i valja ga odraditi jer je društvo tako koncipirano, ako ga ne radiš za sebe, po svojoj volji. Misao o punoj zaposlenosti kao smislu djelovanja i biti novog društva definitivno me odbilo od njemačkih socijaldemokrata. U kategorijama našeg pretpolitičkog društva ne razmišljam, treba preživiti od danas do sutra i tako je bilo otkad znam za sebe s tim da do prije par godina nitko iz moje okolice nije brinuo za ispunjenje osnovnih životnih potreba, sad je situacija mnogo gora, nitko ne osjeća ni najmanju sigurnost, i alat za kopanje je preskup.
Zato me trgovački lanci s vremena na vrijeme obraduju, odnosno nas koji znamo gledati, opet sam na akciji nabavio odličan pršut, znatno jeftiniji od ostalih prosječnih, nije hrvatski, no hrvatsko redovito kupuju samo oni koji redovito prate televiziju i domaće portale.



Komentari [13]

Filtrirani život



Život je teško nošljiv bez privida. Ukoliko želiš biti heroj i suočavati s njim pune bistre svijesti možeš završiti samo kao Nietzsche, odnosno nužna, u zadnjoj fazi, sredstva protiv bolova i nesanice, vode u ludilo, koje je možda i jedino realno rješenje.
Većina pak nas prosječnih eksperimentiraju s priručnim pomagalima, tu naravno ne mislim na dobar broj medijski zatrovanih, načitanih i zatucanih, kukavica u stadu, koji nas militantno pokušavaju dozvati pameti, nas s ovim ili onim porocima ili barem uljepšivačima svakodnevice poput sve zanimljivijih filtera. Stvaranje je najbolja terapija protiv ovisnosti, iskristaliziralo se zadnjih godina, a život može biti zanimljiv i kad imaš dojam da si ga dobro iscrpio, trebaš samo naći dobrog optičara i filtričara.
...Jer što su davno pjevali neprevaziđeni riječki Parafi (to što želimo reči, teško može proći, al mi se razumijemo i složno pjevamo)...
p.s.
Pohani gotovi kolutići lignji meni, blago rečeno, nisu dobri.



Komentari [16]

Ajvar u ZTC-u



Jučer je ipak popodne kiša neko vrijeme stala. Inače iako je bilo, kao što sam napisao, dosta neplaniranog slobodnog vremena, nismo stigli zajedno ručati, pa sam ja standardno ubacio samotničke kranjske u igru. Našli smo se popodne, nešto smo trebali u zapadnom trgovačkom centru, pa sam se sjetio da bi se tamo moglo što pojesti. Oboje smo se sjetili gdje ima pašte, točnije gdje je bilo, sad su tamo razni burgeri, propadaju i razmjenjuju se gastroponuđači dok si rekao keks. Imaju i toast, pitaju što ćeš za dodatak, imaju praktično sve, naravno samo nemaju iskustva s čudacima, meni ajvar pada na pamet...Imaju i pogled na one koji sjede na terasi s pogledom, naime stolovi su raspoređeni od različitih firmi, samo jedna ima izlaz na terasu, koju površnom žuritelju nije lako naći i identificirati čija je.
A dobro, pojeli smo vani ispred centra, na improviziranom šanku s još boljim pogledom. Danas bi trebao biti lakši i zanimljiviji dan, već sam obavio tržnicu, kivi koji sam kupio je skup i loš, iako je trgovkinja rekla suprotno, upamtio.



Komentari [7]

Bilješke jednog bez kišobrana



Dosadno kiši. Jedan razred je u Zagrebu pa imam veliku rupu u satnici: informacije roditelja-nema nikog, dva sata tog razreda, standardna rupa, sve u svemu, nakon početka u 8 pauza 8.50-12.30 pa nastavljam do 14, kad je već drugarica na poslu, ono baš da ne stignemo zajedno ručati, a vani kiši li kiši, ne može se ni šetati, a baš ni fotkati. Ipak i bez "materijala" pišem, polazim od sebe, meni glupo kad npr. kliknem na Mekonov blog, a tamo ništa, ima ih naravno još takvih. Mada izgleda totalno besmislen i ovakav dan će nečemu poslužiti, mada je često bolje da se ništa ne događa, nego da se neki ljubitelj rajskih djeva raznosi na javnom mjestu.



Komentari [9]

Poljodjelci



Jučer najprije bio u gradu fotografirati "Homo si teć", masovnu trkačku manifestaciju, te poslati kao prošle godine fotke na natječaj, kad ih sve tako demokratski prihvaćaju. Sve je išlo loše, baterija crkla baš kad su krenuli, dok sam zamijenio najbolji polumaratonci (paralelno se trče polumaraton i valjda maraton) su već bili daleko, inače fotkama sam jako nezadovoljan, objavit ću ih na blogu ako neka slučajno završi na izložbi.
Poslije smo išli u Gorski Kotar spašavati sadnice dovezene iz Slavonije, uglavnom i ono polumrtvo je zasađeno. To je ta jedina zemlja koju otac nije darovao ili budzašto prodao, samo zato jer se za života parničio oko tog stupa za dalekovod. Za razliku od drugarice i Jina (koji je glavni kopač), ne guštam previše u radovima u prirodi, doduše neki su već primjetili, da je teško naći nešto što mene zbilja veseli, samo nek se kreće.
Čitam Zweigovog Nietzschea, sve je dobro za odagnati misli o prestojećem radnom tjednu, i pitam se, koliko opisujući Nietzschea i njegovu herojsku usamljenost, autor u uvjerljive opise unosi sebe samog i svoj životni put. I ovdje svugdje pretešno vidim hegelijansku volju za priznanjem znatno izraženiju od nietzscheanske volje za moći.



Komentari [5]

Chevap, sladoled, konobarica



Jučer smo se išli u industrijsku zonu opskrbiti alatima za poljodjelstvo. Usput smo po preporuci prijatelja znalca testirali MCchevap kod Lesnine XXX. Navodno je izrekao i svetogrdnu rečenicu da su ćevapi bolji od sarajevskih. Ne znam, možda su se sad nakon toliko desetljeća koliko nisam bio tamo ćevapi komercijalizacijom i slavom zbilja pokvarili, ali moj dojam je da sam i u Zagrebu jeo bolje. Odlično izgledaju, s puno luka i dobrom mada malom lepinjom, ali ima nešto što mi je odmah pokvarilo ugođaj, preslani su. Znam da je došlo vrijeme veličanja začina i dodataka jelima međutim to kod mene baš ne prolazi, inače ukusniji jesu od prosjeka.
Zatim smo na ulazu u centar primjetili da u kafiću imaju sladoled, ugodno iznenađenje, a još znatno ugodnije iznenađenje je slijedilo kad nam je konobarica donijela naručenu po jednu kuglicu, što pričati, fotka valjda dovoljno govori, a sladoled je isto jako dobar, tako se privlače posjetioci.
I konobarica samo radi svoj posao, al radi ga onako kako to treba raditi, što većina kod nas još mora učiti.
p.s.
Sad žurim na "Homo si teć", a onda u Gorski Kotar, bar takav je plan, ako se što neplanirano ne ispriječi.



Komentari [7]

Naprćeni



Odlaze na jug
ljepotice, zvijeri
ruksaci pate.

Jutros nisam zaboravio kupiti jaja, naravno dio sam porazbijao, ovaj put su imala lijepu žutu boju. Toliko od mene danas, sunce čeka.



Komentari [6]

Idem i sutra



Nevjerojatno, svugdje neke gluposti. U gradskoj knjižnici me tip optužio da sam zadužio neki hit krimić i da ne vraćam. Ima li išta u ovoj državi što funkcionira kako spada. Stiže mail i upute o prebrojavanju članova sindikata, non stop prebrojavanja, po zakonu o reprezentativnosti, nema se pametnija posla nego prebrojavati, s tim da podatke trebaju supotpisati povjerenici svih sindikata u ustanovi, koji često ni ne komuniciraju međusobno. Sranje je što je sustav takav da ti eventualno mogu pomoći pravnici sindikata, jer oni su specijalizirani za to područje, svatko je u ovom društvu specijaliziran za nešto, naravno da kontra sindikata mudruju oni koji imaju veze i nemaju problema, oni što vole popovati da oni rade. Uspio sam predati zahtjev za povrat svog novca jer je ekipa naglo smanjila poticaje za štednju, prosto ne vjerujem da mi je to uspjelo za jedan dan, koliko će trajati procedura druga priča.
Evo čitam kako dosadan post, takav mi stil, bilježim što se događa, a danas cijeli dan trošim na gluposti, a kao neradan mi dan. Nikako ne stignem već par godina, dati uklesati jedno ime s slikom na nadgrobnu ploču, par puta sam bio nadomak cilja, ali uvijek nešto iskrsne kad nađem veremena, rade do tri popodne radnim danom, bolji su od gradske tržnice, oni rade do dva, uzgred, na tržnicu sam danas stigao, ali nakon svih gluposti zaboravio jaja i med, idem i sutra.
p.s.
Još jedan veliki uspjeh, drugarica je uspjela predati sve potrebno za osobnu, ima nade da bude nositeljica onog što ti daje potvrdu da postojiš, prošli tjedan su je nakon višesatnog čekanja vratili, kako nikad vani ne skida naočale fotkala se na automatu s njima, ne može, iako joj se bolje vidi boja očiju nego kod mojih mutnih.



Komentari [9]

No future



Prehladno jutro jutros. Očekivan početak sranja kod nečeg na što ne mogu baš uticati. Pročitao jednu lošu knjigu domaćeg pisca kojeg sam cijenio, s sagom o Rosenbergu, ideologu uništenja židova židovskog prezimena, se još mučim, nisam navikao ostavljati knjige nedovršene. Ispada da je on kojeg smatraju ideologom nacističkog pokreta bio najveći primitivac, a Goebels, njegov suparnik, intelektualac za njega, iako je imao ekspresionista Kirchnera na zidu stana, taj Goebels, organizirao je zloglasnu izložbu izopačene umjetnosti, uglavnom za dokazati Hitleru da nije mekši od Rosenberga. Dnevnici izuzetno dosadna svjedočenja jednodimenzionalnog uma, jedinu ljudskost srećemo kad je poludio, dok omiljeni vođa sklapa izuzetno pametan pakt s smrtnim neprijateljem Staljinom. Zašto se još bavim protagonistima tog suludog vremena nije mi jasno, tragično karikaturalno ponovljenog na ovim prostorima, čovjek valjda ima potrebu sam sebi dokazati, da za sve postoje neki racionalni razlozi. U stvari me zbunjuje samo da i neki sljebenici budizma nemilosrdno i okrutno ratuju. S druge strane, i neočekivani potezi mog psa, kad bolje promislim, ispadaju jako logični. Stoga još veća šteta šteta da Edo Popović nije iskoristio izvrstan naslov "Poglavnikov pudl" za nešto smislenije od knjige spomenute na početku posta.
p.s.
Banjalučki ćevapi standardno dobri, o knedlima s marelicama neću trošiti riječi.



Komentari [13]

Na snijegu



Jučer tijekom dana prateći vijesti shvatili smo da nije bio baš najmudriji potez ostaviti sadnice koje smo transportirali iz Slavonije u Gorskom Kotaru, te smo se nakon ručka zaputili do navodno još naše nedarovane hacijende. Naime za vrijeme očeve bolesti ostali smo bez sve imovine gore, on je sklopio, i tu vjerujući u kapitalizam kontra mrskog socijalizma protiv kojeg je bio, sklopio je ugovor o doživotnom uzdržavanju, a osim te žene, upao je u oči i drugim lešinarskim bandama, jedna je preuzela kuću i okućnicu s fotke 6. Za spomenutu navodno nedarovanu zemlju smo saznali kad se javio bivši očev odvjetnik koji je vodio spor oko nje i sad bi podigao lovu za to, provjerili smo onda i drugo u tim zemljišnim knjigama, naravno šipak.
Skrenuh s teme, dakle čuvši za snijeg krenuli smo u dramatičnu akciju spašavanja tek donesenih sadnica, darovanih nam u Slavoniji. Iako smo se kao što se vidi s fotki uputili još na vrijeme, vidili smo usput svuda tragove surovosti novih padavina. Nije ni čudo što su seljaci toliko religiozni, što im preostaje nego se u očaju moliti da prestane mahnitanje vremena, koje nimalo ne mari za njihov vrijedan rad. U nebo ne vrijedi pucati.
Jin voli snijeg, al morao je cijelo biti vezan, jer on bi se probijao sve dalje i dalje, dok se odjednom ne bi znao vratiti, što će se i nama dogoditi jednog dana, vezanim na podmuklije načine.



Komentari [10]

Kud plovi ovaj put



Jučer popodne oko 17 nakon ručka i raznih ceremonija oproštaja uputili smo se na put natrag domu svom. Za razliku od žurovitog polaska iz Rijeke ovaj put sam se odjenuo svježe sve u čisto, jer "tko zna što se može dogoditi" i za razliku od puta u Slavoniju ovaj put se ništa nije dogodilo. Avanturu smo pojačali skrečući s autoceste u mrkli mrak Gorskog Kotara, prognoza vremena za ovaj tjedan je prilično loša pa smo se odlučili za jedan eksperiment, dok je još suho, u tmini na zemlji koja je još na ime mog pokojnog roditelja. Sve je prošlo dobro, čak je i Jin, nešto prije deset navečer, kad sam ja već odmarao i pojeo dnevnu dozu sladoleda, izborio dodatnu šetnju. Može nakon bezbolne vožnje, treći program hrvatskog radija je malo razočarao, radio Karlovac još ima želje i pjesme, čestitari su uglavnom lokalni političari, a prijatno iznenađenje u završnici puta je bio HTV2 radio program s dobrom glazbom. Puna zanimljivih asocijacija su putovanja s poznatim odredištem.



Komentari [8]

Muškarčine uzvraćaju udarac



Lagano se miniblagdan privodi kraju, spremamo se za novu avanturu, za novi put, baš kad se Jin počeo snalaziti u novom društvu.
Jučer nisam uspio snimiti karikirano "atraktivno" odjevenu curu, tako nešto zbilja dugo nisam vidio, mještanin mi je rekao da se srame, da imaju najveći narodnjački klub u regiji, a možda i šire, s mnoštvom takvih dama i da ga čudi da je ovo prva na koju sam naletio. Al zato je vlast stabilna poput neprikosnovenog turskog predsjednika koji cenzurira internet, zabranjuje sve i svašta i sprema se dalje vršiti čistke, stabilna poput spomenika prvom predsjedniku, kojem ništa ne mogu stalni napadi golubova terorista.

Prođe i pokoji vlak kroz provinciju, prevario me subjektivni osjećaj prva dva dana da ni toga nema više.



Komentari [7]

Neka cvjeta tisuće jaja



Neka crvena jaja su kod navodno kod istinskih državotvoraca još jučer stradala. Ove godine naime Uskrs po oba kalendara pada na isti datum i na državnoj dalekovidnici je objavljena reportaža o jednoj obitelji, kod nas manjinske vjeroipovijesti, čiji članovi uvijek kroz vjekove farbaju jaja u crveno, te su neki pravovjerni pod hitno sproveli kontrolu nad svojim jajima.
Podsjetilo me to na svojevremeno prvi prijevod Biblije na bosanski jezik, što je bio kulturni događaj godine u većenm dijelu susjedne države. Jedan od junaka prevedenog djela, koji je izazvao pozornost i negodovanje dijela javnosti, bio je Ivan Umočitelj. Izbio je skandal s tim da nikoga nije zanimalo je li taj prijevod ispravan.
Kao prevoditelj ne znam za Bibliju, ali znam za recimo najpoznatiju grešku u prijevodu, na valjda svim europskim jezicima, kod Kafkine "Preobrazbe" ili čak u naslovu jednog Nietzscheovog djela, no živimo u civilizaciji u kojoj je korektnost važnija od ispravnosti i valja nam se prilagoditi.
Kategorija bi trebala biti humor, no nije se s tim stvarima šaliti na ovim prostorima, zato završavam (Juraj Dobrila inače u svom Vjekopisu isključivo upotrebljava glagol svršavati) želeći sretan Uskrs svim ljudima drage i dobre volje!



Komentari [7]

Živo i mrtvo



Sve više poznatih srećem što ih je satrao život. Sve više nas me podsjeća na Dustina Hoffmana iz Leptira, mislim da je to bio taj film, koji je zatočen na otoku oblikovao svoj vrt i ne pada mu na pamet bježati u slobodu.Besporočno bezživotno otaljavanje. Dobro, i na odmoru čujem vijesti iz mjesta radnog življenja, ne pada nikom tamo na pamet, kad se vratim, ostaviti me na miru, ljudi kojima je u životu neophodna dinamičnost, a da bi im život bio dinamičan, potrebni smo im mi, i ne mogu bez nas, kojima se suštinski fućka i za kapitalizam i za tkz. demokraciju i tkz. slobodu i sve slične pizdarije koje su im usuli u glavu perači mozgova.



Komentari [6]

Piknik u općini Klinča Sela



Sva sreća pa smo ručali u Draganiću, baš kao što smo našli na netu, kompletan ručak za 55 kuna, za prvi dan očekivanog odmora može proći. Vratili smo se na autocestu, produžili prema cilju, ja sam upravo otpio iz boce radenske, vruće je bilo, kad je auto zablokirao, otišao kuplung. Skrenuli smo nekako na nepoznatom mjestu, ovaj na naplatnim kućicama pojma nema ima li ikakvog automehaničara u blizini. Vozimo izuzetno sporo, koliko se može, dalje, nadajući se samo da nećemo naletiti na uzbrdicu, nailazimo na autoelektričara, dosta ljubaznog, no samo nam Saki može pomoći, valja nama pronaći dotičnog automehaničara, srećom put do njega je dobro opisan i stižemo još za radnog vremena. Šef je na terenu, trebao bi se brzo vratiti, procjena tipa tamo da se problem neće moći riješiti do sutrašnjeg dana. Jin i ja šetamo selom odnosno općinom, tražimo usput postoji li kakvo obiteljsko gospodarstvo za eventualno noćenje, moš mislit, kud god prolazimo domaći psi nas prate lavežom i režanjem, srećom, većina je vezana ili unutar ograđenog zatvorenog prostora.
Majstor Saki stiže i ipak preuzima pred kraj radnog vremena auto, radit će, prognoza je, do kasno navečer. Još jedan od ipak više sretnih momenata, imamo lijepo vrijeme, pa šetamo okolo tražeći birtiju, to bi ipak svaka općina morala imati, inače sreća je bila da je gospon Saki pronašao kuplung u Jastrebarskom, navodno zadnji. Malo u svojim mislima, ne pazim dovoljno na Jina, on se spušta u neki jarak, izvlačim ga crnog od valjda nafte, rashladio se, tako da imamo dodatnu zabavu čisteći ga, srećom ima i visoke nepokošene trave, a on ima njemačku ogrlivcu protiv krpelja i drugih nametnika. Nalazimo birtiju, Jin liježe zadovoljno na hladni pod, usput demonstrira da su mu šape još itekako prljave, mjesto je inače puno plakata za sutrašnju nogometnu utakmicu lokalnog tima, ako tražite ideju za originalan subotnji izlet, eto. Oko šest popodne idemo viditi kako radovi napreduju, prijatno iznenađenje, bit će gotovo za dvadesetak minuta, cijena popravka nešto ispod 2000 kunića, malo smo se mobitelom raspitali, procjene su bile više. Sretno smo stigli u Viroviticu, prespavali, i danas više nije trinaesti, bolje ipak da nam se to kod nas dogodilo nego u Njemačkoj na putu za Berlin.





Komentari [10]

Vježbanje uskrsnuća



Odrađen i zadnji sat prije malog predaha. Iako sam satove o Uskrsu i pjesme poput Lili Marleen mnogo radije i s većim guštem radio u socijalizmu, kad to nije moglo biti u kurikulumu i stoga nosilo sa sobom izvjestan, mada zbilja minimalan rizik (čini mi se da su danas mnogo opasnije verbalne zezancije- npr. kad sam jedne kapitalističke godine maturantima rekao da ne brinu, budući da zadnji zaključujem po rasporedu ocjene, da ću ih zaključivati uglavnom komunistički, odnosno svakom prema potrebama), bivši ravnatelj me vrlo brzo kao dobronamjerno u prolazu opomenuo da ne spominjem komunizam i politiku u nastavi, dakle iako te sate danas kad svi rade nešto prigodno otaljavam, ipak ostaje prostora za poigravanje simbolikom najvećeg kršćanskog nekom praznika, nekom blagdana. Odavno skoro baš pa ništa nije autentično i nedodirljivo i postoje tehnike za sve, pa zašto ne bi smišljali i vježbe na ovom području.
Meni to baš više i ne ide, ali moje je ionako samo da dajem početne smjernice i eventualno pomažem pri usmjeravanju.
Eto i to je završilo, valja nam sad usmjeriti ovo vrijeme kojim sami upravljamo.



Komentari [9]

Zadarske ljepotice



Evo završavam s zadarskim postovima, konac djelo krasi. Zanimljivo otkako sam prvu fotografiju objavio na instagramu, osim više stotina lajkova zapratilo me i više zadarskih službenih i neslužbenih portala, lijepo da se profesionalno odnose i prate ove nekonvencionalnije medije, na instagramu uz fotografije obično stavljam i lokacije fotografiranja, eto, nakon Krakova i Praga to je treći grad koji promptno reagira, i to sa nekoliko različitih internet stranica.
Primjetno je da što su vremena gora ljudi sve konzervativnije i živčanije reagiraju na ovakve fotografije, neki bi dopuštali samo mrtve prirode i "socijalno angažiranu" umjetnost koje bez navodnika itekako ima kod mene, samo je potrebno malo širine duha to za shvatiti. Na svom blogu nikad neću objavljivati odvratne fotke kao one moliteljica ispred ulaza u zadarsku bolnicu, zanimljivo da prosječnim Hrvaticama mnogo više smetaju fotografije "snimanja na javnim površinama bez pitanja."



Komentari [11]

Smještaj i iće u hotelu "Kolovare"



Ajd da se s par riječi i fotki osvrnem na smještaj i hranu ovaj vikend u Zadru. Bili smo smješteni u hotelu "Kolovare", ovaj put je hotel uvertirom ostavio bolji dojam nego jednom ranijom prilikom. Naime tu se održavao i državni skup germanista i ja sam mailom poslao upit za kućnog ljubimca, odbijen sam oštro, kratkom birokratskom frazom. Ovaj put sam išao ipak pogledati što se može naći o hotelu na netu, zbilja stoji da kućni ljubimci nisu dozvoljeni, međutim na jednom njemačkom blogu sam saznao da je tipu dopušten boravak s psićem jer je usred sezone izvisio u drugom rezerviranom hotelu. Ipak sam odlučio bez očekivanja poslati upit, već sam razmišljao tko će me zamijeniti kad dobijem odbijenicu i nemalo me iznenadio pozitivan odgovor potpisan imenom i prezimenom, doduše s detaljnim opisom što pas ne smije.
Oko smještaja se nisam složio u razgovoru s kolegom, iako sam imao sobu s izvrsnim pogledom, meni je ugodnije bilo zu objektu s isto toliko zvjezdica "Lišanj" kod Novog Vinodolskog gdje je bio prethodni skup. S hranom je stvar, moram priznati potpuno drukčija, ovdje je naime puno bolja i kvalitetnija, mada tri dana razne varijante istog. Jinu i meni jedino su hrenovke bile nekvalitetne (njemu bih švercao malo odabranog u sobu iako je strogo zabranjeno), ostalo sve pet, dobri i kuhari i slastičari, u nedjelju je jedino bilo malo smiješno, veliki red za lignje, malo loše organizacije.
Toliko za današnji post, Jin je svojim gospodskim ponašanjem sve oduševio, post je napisan u jednoj od dvije današnje stanke, inače sam praktično cijeli dan na radnom mjestu. Predvečer posjećujem blogove.



Komentari [10]

Sindikalni egotriperi i milenijska fotka



Tom iritirajuće egocentričnom sindikalnom vođi, koji iza sebe ima bulumentu nesamostalnih sindikalnih šefova, između ostalog mogu zahvaliti za ovaj lijep vikend u Zadru. Naime umjesto da u povoljnom momentu pred lokalne izbore pregovara s vladom o materijalnim pravima svojih članova, on je uvrijeđen s par riječi koje mu je u teve emisiji uputio drugi sindikalni čelnik Stipić i činjenicom da je i nakon ispekcije državnih tijela ovaj drugi ostao u pregovaračkom odboru, odlučio jednostavno darovati vladi vrijeme i pregovore odgoditi nakon lokalnih izbora, svi ostali sindikalni šefovi osim imenovanog su ga poslušno slijedili. Smisao je u tome da se po zakonu prije svakih novih pregovora prebrojava članstvo, te je on zamislio da međusindikalnim ratom može preokrenuti situaciju do idućih pregovora. Baš njega briga, kod nas je nemoguće da zbog budalaština koje rade članstvo smijeni nekog sindikalnog čelnika.
Mislim da se ovaj put taj lik prevario, najmanji prosvjetni sindikat ima najmlađe i u prosjeku najborbenije povjerenike. Na izazov su već reagirali s nekoliko akcija, stižu novi članovi, a jedna od zanimljivih vizualnih akcija je i snimanje milenijske fotografije uz neizbježnog Strikomana. Šime me prilično razočarao, vidio sam izbliza još jednog egotripera Ribićevog ranga, kojem je očito jedina briga kao i spomenutom sindikalcu kapitalizirati minuli rad. Zanimljivo i efektno je jedino dizanje čuvenog fotografa u nebo, ostalo me sve razočaralo, od načina davanja uputa do same fotografije. Mi na školi imamo jednog umješnog fotografa koji je u školskom dvorištu napravio bez tih spektakularnih pomagala milenijsku fotografiju, usudio bih se reći, mnogo uspješnije, vidi se mnoštvo sitnih detalja, kod Šimeta se ne razaznaje moj Jin kojeg sam digao u zrak. Bez veze.
Vrijeme je za nove ljude na svim poljima.
p.s,
Zadnja fotografija je posuđena sa stranice sindikata Preporod, ostale su po običaju moje.



Komentari [11]

Kalelarga na Cvjetnicu 2017. ujutro



Evo upravo se vratio sa sindikalnog savjetovanja u Zadru, jutros markirali predavanje da bismo malo prošetali, od pet bunara do Donata, naslovnom ulicom. S blogom mi je isto ko s sindikatom, imam materijala koliko hoćeš, al nemam volje, ima dobrih fotki, al mi se ne da trošiti za usputni post, pa sam se za danas ograničio na ovu lokaciju, sve fotke redom kojim su snimane. Pohvala kafiću na elitnom okupljalištu, kod Donata, normalne cijene, nenormalno za ovu državu, uzeo čaj sa strahom, 10 kuna uz med naravno, u Đurđevcu je npr. skuplje i med se posebno naplaćuje.



Komentari [9]

Jež i bezglave premijere



To ti je prijatelj, rekoh psu i on ga bez režanja zaobiđe, iznenađen drskošću tog nehajnog prelaženja puta, naletit će netko drugi, koji neće znati, da mu je to prijatelj.
Putujemo u Zadar na sindikalno savjetovanje, uspio sam mailom izboriti da prime, gdina Jina, iako na stranici stoji da hotel ne dopušta kućne ljubimce, vidjet ćemo kak to bude, uglavnom, ako sve bude dobro, sutra nema posta.
Gledam plakat za novu premijeru, usput ciljam curu koja je svoju premijeru vjerojatno obavila, glavu, danas ionako nebitnu, malo fulam, nadam se da wetter.com nije fulao vrijeme, oni su u proteklom stoljeću bili precizni.
p.s.
Pakiram se, vjerojatno vas ne stignem jutros obići.



Komentari [10]

Dupetu ne pakovati



Čitam jutros kolumnu Tene Štivičić o razgovorima koji profesionalke vode s damama dok im depiliraju bikini zonu (postoje teme koje se uče na tečajevima) i usput pratim što je nyfreehiker objavio na instagramu, doručkujem mladi luk i ljutu papričicu, ono baš muški početak dana. Instagram je prilično strog glede cenzure, meni je skinuto već nekoliko fotki, između ostalog i jedna bez golotinje, s pokretnih stepenica u robnoj kući, zato me često iznenadi što sve već imenovati uspije objaviti, ova je najnovija. Insta cenzori su neprikosnoveni, ne odgovaraju na žalbe, jedan je u rijetkom intervjuu izjavio da se izbjegava eksplicitna golotinja te ono što može otkriti identitet i eventualnu nevoljnost modela.
To što su na ovoj fotki razgolićena tri potpuno različita karaktera nikom ništa, pogledajte samo tu boju kose, narukvice i tragove valjanja po pijesku ove desne, ništa ovdje baš nije izbjegnuto, al svi ionako sve znamo o besmislenosti sličnih cenzura, tu je samo zanimljivo smišljanje razloga.
p.s.
U Rijeci je bilo ružno kišasto jutro, ništa od vanjskog fotografiranja, a čak ni Jin nije želio šetati, samo je obavio najhitnije.



Komentari [8]

Razredno slikavanje



Još uvijek se njeguje službeno fotografiranje razreda, nisam ni prije vidio nikakvu svrhu, a sad u vrijeme interneta pogotovo. Upamtio sam svejedno davnu priču iz osnovne škole jednog fotografa da su njegove slike doduše veće, kvalitetnije i skuplje no da će ih neki od nas sigurno čuvati, možda i uokvirene, cijeli život. Bile su uz dio gramofonskih ploča prve žrtve mog preseljavanja iz Sarajeva nakon završenog studija, ploča mi ipak malo žao.
Donekle pak razumijem to obilježavanje obljetnica mature, svaki izgovor za bilokakvo druženje je dobrodošao, mada ja na svoja, nakon razočaranja petogodišnjicom, nisam više odlazio, ove godine bi trebalo biti valjda 40 godina. Za razliku od mene učenici mojih razreda drže do svega toga, ne sjećam se da sam ikad ikome pokušao nametnuti stavove ili svjetonazor, znaju da ja neću mrdnuti prstom pa se samoorganizuju.
Na prvoj fotografiji sam ja jedan od dva najlošija učenika, sve ostalo su odlikaši, profesor matematike u sredini se u ratu istakao kao četnički vojvoda, danas mirno živi u Kanadi i uvjeren je da je cijeli život proživio dosljedno u skladu sa svojim načelima, pratio sam jedan dijalog na fejsu, mada ja, koji ga zbilja nikad za razliku od svih tih odlikaša, nikad nisam podnosio, pamtim stvari malo drukčije.
Vidim svejedno, svi vole te stare fotografije i lajkaju ih, uopće ne dovodeći u pitanje idilu nekadašnjih (m)učionica i dobro, iako se kao kritički osvrćem, potpuno razumijem sve te ljudske slabosti.



Komentari [15]

Usputno smislarenje



"Nać nekog vrijednog za sparit se, sparit se i to ti je život, moj naravno,"veli frendica na Korzu, "kod mene još i kompliciran jer ja nisam mogla dovesti nekog bez pedigrea doma.""Čekaj... uskačem ja: "al ti oduvijek imaš i pse."
"To se ne računa, to je ono što si mogu priuštiti, dodatan gušt poput Tajlanda ili tvog Berlina, nema veze sa smislom života.""A valjda ti znaš..."završavam ja; "ti si završila, ja samo započeo studij filozofije..."



Komentari [10]

Vječno baljezganje razočaranih



Neplanirano, po drugaričinoj želji, i jučer smo proveli dan rekreirajući se na zemljišnoj čestici koja bi još trebala biti na pokojnog oca. Jedno drvo, koje je nevrijeme načelo, smo dokrajčili, a i priredili mali piknik, nakon što sam prethodno nabavio janjetinu kod Bujana, jučer znatno boljeg okusa nego izgleda.
Ovaj put su me misli odvukle u smjeru Nietzscheove filozofije vječnog vraćanja jednakog i koliko ga je loše vjerojatna ljubav njegovog života Lou Andreas Salome razumila, povezujući njegovu bolest sa smjerom filozofiranja.
Sjetio sam se i života Thomasa Manna opisanog iz prve ruke, odnosno u dnevnicima, i on je stalno strepio bez koliko imovine će u nacističkoj Njemačkoj ostati, isto kao što ja u ovom kapitalizmu nisam siguran, kakvo ću rješenje o novom gubitku sutra dobiti, sjetio sam se koliko me razočarao izuzetno dragi Duško Radović u jednom intervjuu, u kojem je rezignirao, shvaćajući nemogućnost ikakve bitne društvene promjene na bolje u ovim krajevima i strepeći od mogućnosti otkaza na poslu od kojeg živi, on junak i heroj moje mladosti pa tako, povijest se na meni projicira kao farsa, jedino eto tu farsu ja mogu svjedočiti na blogu, i nekih stotinjak ljudi dnevno je može pratiti, zašto je to važno, nemam pojma.
Uglavnom nikakav vikend osim radnog ne može biti promašen.



Komentari [7]

Švicarska navlakuša



Jučer smo obišli to zemljište koje se eto još vodi na pokojnog oca, inače svega su ga još za života elegantno riješili, ovo je ostalo jer je otac vodio spor s moćnom firmom, sad se javio njegov odvjetnik koji bi se naplatio, no eto ja zezam s odgađanjem ostavinske, a to je zato, što vidjevši kako je on legalno opljačkan, ne želim ništa poduzimati što nisam siguran kak bi u konačnici ispalo, tko zna koliko ga je zadužila ona s kojom je, za sve osim korumpirane liječnice i socijalnih činovnika dobrano već otišao, potpisao ugovor kojeg se ona uzgred nije ni držala.
Inače u kraju oko Fužina je sve puno kuća s oznakom "prodaje se", polako se privodi kraju bajka lansirana prije par desetljeća, o idealnom predjelu iz snova, maloj Švicarskoj, ta usporedba zato jer su neki, uključujući i gradonačelnika gostioničara, sad već hotelijera, došli do podatka koje svote Švicarska bez mora izvlači iz turizma, a ovdje je sve ljepše, pa još i tad netaknuto, to je već bila istina, za netaknutost.
Lijepo se to uredilo, vlakić, brodić, spilja, jahanje, umjetno jezero, posebno se dobro naučila lekcija o elitnoj gastrohotelijerskoj ponudi, ima svega, ali u konačnici znatno skuplje nego na moru, u startu kuver deset kuna po osobi, druga zamka već i u nekim morskim svratištima popularna, prilog se posebno naplaćuje, ima toga još... Zadnje vrijeme furam pozitivu, konobarica je bila simpatična, kobasice su bile odlične kao i zelje koje nije zasebno naplaćeno, vepar isto jako dobar, sva sreća da ga se moglo po želji minimalno naručiti, uz krumpir koji se posebno cijeni, pa eto, zbog količine cijena ono nije bila baš nebeska.
Sama najava poreza na nekretnine već čini svoje, bio sam u Švicarskoj, nije mi se uopće svidilo, ali Švicarska i njeni standardi su nešto sasvim drugo. Slaba je utjeha nama pokradenima, ali došlo je vrijeme da i lopovi imaju problema s daljnom prodajom ukradene imovine.
Inače stari je, dok je još bio oke, imao suđenje za dio zemljišta, koje je tad proglašeno građevinskim, a na kojem je on sadio, međutim našlo se dovoljno svjedoka koji su potvrdili da je tamo sadio jedan drugi i stari izgubio spor, jučer smo gledali, to zemljište potpuno zaraslo. To je ta švicarska priča.
Zašto ja ovo pišem, ne znam, bitno je gluposti izbacivati iz sebe, a ovo je valjda jedan od načina.



Komentari [9]

Ja baš volim i ružne



Meni je opća relativizacija mjerila i vrijednosti čak i simpatična iz par razloga. Kao prvo uvjerio sam se koliko pogubne posljedice da pomama za mjerljivosti nečijeg rada ostavlja u školstvu i zdravstvu npr..Problema imaju kako sam čuo najbolji kirurzi pa poput Kirina bježe u sabor, te najkreativni profesori, u što sam se uvjerio, koji imaju i te kakvih problema kad se ideološki pogodne nesposobne ravnateljice svaki dan počnu zabavljati s vraćanjem istih u dopuštene administrativne okvire. Barem se mogu do mile volje šprdati, jer većina više ne razumije kad sam ozbiljan, a kad ironiziram, nije se za hvaliti time niti tužno tješiti.
E problem je s osjećajem za lijepo koji je kod površne većine uvijek definiran duhom i standardima vremena, uz dopuštena i poželjna mala odstupanja (npr. prije dupe Je-Lo sad Ni-Ce ovdje kod nas, kad su jedni na vlasti onda se preferira strano, drugi domaće valjda.) Mi smo svojevremeno u gimnazijskom foto klubu fiksirom fiksirali dijelove tijela fotkanih kolegica, to je dovelo i do čudnih trendova na mikro razini i kupanja u kadi u trapericama, vjerovali ili ne. Svaki dan smo u toj gimnaziji, s uglavnom lošim profesorima, puno naučili.
Najvažnije je valjda da ne dopustimo da ostanemo zarobljeni društvenim standardima, todorićima dvorci, ukus nama.



Komentari [7]

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se