Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram



nachtfresser@gmail.com

Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser



IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2017
Iskustvo i stil
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Punjene paprike (Jin je stigao)
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

postimage
















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
andrea
windica
Annaboni
Regina i ine
Dinaja
zub
euro
sewen
dražen
niskozemski propheta
sjedokosi
Špancirancije

Od 1.travnja 2017.:
homepage zähler
















.


08/17 (15)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)
12/15 (31)
11/15 (30)
10/15 (29)
09/15 (30)
08/15 (30)
07/15 (26)
06/15 (25)
05/15 (29)
04/15 (31)
03/15 (31)
02/15 (29)
01/15 (34)
12/14 (31)
11/14 (29)
10/14 (30)
09/14 (28)
08/14 (30)
07/14 (34)
06/14 (28)
05/14 (34)
04/14 (26)
03/14 (27)
02/14 (26)
01/14 (28)
12/13 (31)
11/13 (30)
10/13 (28)
09/13 (23)














.
































Ah te zlatne pauze

Ustajanja u pet i ljudska glupost me ponovo počinju lagano iscrpljivati, stvar spašava jedino da one ljuče protivnice na radnom mjestu, koje me smatraju neradnikom, uglavnom ne borave na istom, imaju valjda još turiste, tako da se družim s onim uglavnom inteligentnijima, budući da je primjećeno da čitam Žižeka o Lacanu, malo smo se zakačili oko međuodnosa žudnje i tjeskobe, meni se sviđa ta teza da, ne žudnja, nego nedostatak žudnje uglavnom dovodi do tjeskobe, mlada kolegica se dohvatila onog poznatog kvarenja priče, da je najprije potrebno definirati žudnju, ipak zabavno je to ping ponganje pojmovima, kad smo već kod ping ponga, druga mlada kolegica me pitala znam li što znači igrati se ping ponga u Tajlandu, ja sam naravno pogodio da je nešto u vezi sa seksom no ovaj put sam otišao u pogrešnom smjeru.
Sve se to događa, da ne bude zabune, u stankama između obavljanja besmislene administracije i čekanja da završe predugi ispiti državne mature, naime u jesenskom roku su pospajani i utrpani u po jedan dan ispiti iz hrvatskog i stranog jezika, tako da su nesretnici koji su jučer pisali, ostali zajedno s nama iz povjerenstva, od ujutro do 13.15, danas nešto kraće.



Komentari [9]

Razminiravanje depresije



Kako se motivirati
kad ni pjesmu ne umiješ složiti
nekad bi samo bljesnulo dupe
i sama bi se nadovezala filozofija
Diogenovog sranja na trgu
i Jong odnosa sa svršavanjem
valjda nakon devet minuta
ili sam pobrkao i pretjerao
uglavnom nastala bi poezija.

Sjećam se jedne pijanke ili droganke
kak je bolje to nazvati
ja sam bio jebeno trijezan
samo ću probati, došapnuo mi frend
i zabio ga najnevinijoj od nas
koja je nešto prije bljuvala,
ja sam je tad držao,
nemoj me, vrisnula je
al trajalo je neko vrijeme.

Ja sam poslije s njom pio kave
i čekao hoće li biti sreće
i bilo je, hoću reći bio sam prijatelj
i milijun puta sam tak bio prijatelj,
no dobro, moram priznati
i one su hvalile moje pjesme
makar bile katastrofalno loše
poput ove koja se ne da napisati.

Ajde već kad sam se sjetio
zaokružit ću ovo što sam započeo
iako je strašno nebitno
na godišnjici nečeg još beznačajnijeg
valjda dva desetljeća nakon toga
pitala me onako usput
ti znaš što se onda dogodilo
jesil možda od nekog čuo
jesam li bila sama s njim u sobi.

Pogledao sam je otvorenih očiju
izraz pun čuđenja nepoznatog muškarca
sam vidio u zrcalu i konstatirao
nemam pojma, zar se ne sjećaš
bio sam napušen ko stoka.



Komentari [12]

Pravljenje važnim i prevare

Budući da sam sljedećih dana od rane zore na maturama danas sam odredio dan za odvjetnika i tržnicu, jednostavnom logikom, nakon odvjetnika, kad shvatim da jbga ne možeš ništa nasilnicima koji te stavljaju pred gotov čin, smirivanje na tržnici. Nikad ništa ne ispada kad treba, odvjetnika nije bilo pa sam mu, nakon što smo se čuli, dokumente ubacio u novi sandučić, na tržnici sam se iživcirao. Moja teta je još na godišnjem i vrlo brzo sam shvatio, da mi je druga žena uvalila, iako po 20 kuna kg. i dva neupotrebljiva kivija, ipak sam već bio predaleko, guštaju naši u prevarama.
Naranče su joj dobre, al teške za nositi, pa sam tao stao kod pekare s desnom rukom iza leđa, kad eto mi bivšeg učenika, kaže, što više ne fotkate. Nasmijao me, a gdje mi je ruka. I tako prošetasmo, do poziva mobitelom za ručak, nakon dužeg vremena ponovo one lignje, i one su po prvi put bile preslane, loš dan. Kaže učenik prije rastanka, samo nemojte reći dok smo šetali da ste snimili neku fotku za blog, pokazujem mu, on neskroman kaže, pa mogli ste malo i zumirati.



Komentari [9]

Uoči godišnjice blogerske knjige

Ne znam kad je knjiga izdana, znam da je predstavljanje bilo i da sam je ja dobio 29. kolovoza 2015. u Europskom domu u Zagrebu te mi je taj datum mjerodavan. Fućka mi se za obljetnice no kad sam taj detalj već primjetio, u sad kod mene neobično uredno složenoj arhivi fotki u dokumentima, evo par riječi.
Bilo je dosta zločestoče oko izdavanja knjige no eto, Sjedokosi, Lastavica i Siniša su uz pomoć tadašnjeg urednika Ribafisha i tko zna još koga uspjeli ideju finalizirati. Od 39 autora, koliko je meni poznato, ravno polovica, njih 19, više ne piše na blogu, meni iskreno fali Mayday, te troje uključujući Neverina, više manje.Ipak jako mi je drago da je knjiga izdana.
Tkz. promocija je bila jako dobro organizirana, najviše je naravno vukao Sjedokosi, a među voditeljima je bila i Decy, čija je druga fotka ovog posta. O toj večeri sam napisao dugačak post, bilo je skoro 40 komentara, post je među izdvojenima sa strane na mom blogu.
Imali smo vremena za druženje i upoznavanje, nekolicina nas je imala posebne razloge zašto je želila ovu knjigu, među njima i bloger Mrvičak. Ispočetka mu je bila kod upoznavanja simpatična ta poslovična blogerska površnost, poslije, čini mi se baš i ne toliko, naime, dok sam ja bio prisutan, baš svi su ga miješali s Draženom, uostalom i ja sam upoznajući se upitao :"Dražan ili Dražen?!"
On je doputovao iz Austrije, gdje je živio, i izrazito emotivno čitao pjesmu majci posvećenu. Meni je bilo važno da se ukoriči jedan davni, ne baš uspjeli, ali istinit, blog post o smrti. Eto na godišnjicu mi je prva asocijacija bila da Dražana Mihića više nema, al knjiga je tu, u više navrata sam je uzimao u ruke, u stvari uopće nije loše ispala, šteta što je tiskana u samo 200 primjeraka, no ovdje više zbilja brojevi nisu važni, kao što su bili važni u pripremi.

Lijepo, zbilja lijepo, da smo i to uspjeli ostvariti.



Komentari [12]

Čekamo odlazak

Sve rjeđe putujem vlakom, nije to više to, nekad se pilo, pušilo, družilo, ružilo, preskakalo ili prespavalo odredišta, nestala subkultura putovanja, propali vagon restorani, toaleti su doduše bili prljaviji. Zahvaljujući jeftinim mjesečnim kartama prošlo se i dosta Europe praktično živeći u vagonima.
Ipak često posjećujem kolodvore, zadržali su mi neku mistiku odlazaka u nepoznato. Jedan od rijetkih u koje nisam doputovao, onaj praški, jako mi se npr. svidio kad sam boravio prije par godina kod prijatelja koji je stanovao u blizini, po jutarnja peciva ne bih odlazio u Spar u centru, nego u Billu na kolodvoru, i Jinu se sviđala okolica.
Za rata sam pisao i objavljivao na netu isključivo na njemačkom jeziku, no usput malo i učio korienski i slične hrvatske. Za naše željezničke postaje ipak bolje paše starohrvatska riječ "kolostaj" od ove koji su svi prigrlili "kolodvor", opet odlutah od onoga što sređeni blogopuk naziva temom posta.



Komentari [9]

Kolateralna žrtva

totalno lud zbog nereda u državi
ja iskonski anarhist navikao na
malo rezona i logike
razmišljam kako konačno razumijem
jedan film s michaelom douglasom mislim
koji koka li ga koka
upadam tako u red u supermarketu
polako vadim fotić iz prednjeg džepa
pritišćem
i pucam li pucam




Komentari [5]

Nakon jaja na naslovnici



Danas sam sjedio čekajuči pred zgradom u kojoj sam radio valjda oko dva desetljeća. Nije bilo baš nikakvih emocija, jedino sam se nadao da će to čekanje što prije završiti, nije ipak ugodno. Prvi put primječujem, i ti grafiti, pogotovo noviji, su uglavnom besmisleni, odgovaraju duhu vremena u kojem živimo i u koji se i škola u stvari dobro uklopila.
I inače ovdje na blogu mi je zanimljivo čitati te nostalgične postove, meni je baš žao što i nemam nekih emocija prema "boljoj prošlosti", nije sporno al ni utjeha da se bolje živilo.
Život jeste lijep, ali usprkos okolnostima, ovdje je zbilja uhvatilo korijena ono punkersko "no future". Malo se u prošlom postu spomenuta povremena blogerica znakovitog nicka Mocvara iznenadila da me nije barem razvedrilo da postoji za izbore stranka u kojoj su i Rudanica i meni simpatičnija Ella Dvornik, ne znam kako bi to trebalo razveseliti nas stare anarhiste (eto sjetih se kako mi je frend i studentski cimer, sad arhitekt, karikaturist i uopće ilustrator, prorokovao, da takvi kao ja postanu poslovično u starosti žestoki vjernici i desničari), e žestoko se zeznuo, mene malo i žalosti da svoja osnovna politička uvjerenja nisam mijenjao, ni kao pirat, ni sad kao pristalica Varoufakisovog sveeuropskog Diem25 pokreta.
Zašto redovito izlazim glasovati na izbore mi je enigma, kad mi je loše bilo i kad sam sam sudjelovao s kim sam sve u istoj stranci. Zapravo već sam mislim pisao na blogu, dojmio me se razgovor svojevremeno u Berlinu s ženom koja je nakon 20 godina izašla iz zatvora uvjerena da su imali dobre analize društva, samo krivu procjenu da će ljudi razumiti ono za što se bore i da shodno tome imaju svoju šansu. Uvjerila me da je sve što je pisalo o njima kao plaćenicima tajnih službi ordinarna glupost i da je zanimljivo koliko se kampanja zatupljivanja javnog mijenja toliko usavršila dok je ona izbivala iz stvarnog života.
I zbilja, evo čitam, u Dubrovniku kažnjavaju oskudno odjevene te turiste s psima, oke, golaći ih podsjećaju na potisnutu seksualnost, no što su im psi krivi.



Komentari [11]

Zaboravljam ulogu

Mi koji nemamo neku misiju ili barem čvrsto zacrtani put remetimo sklad društvenog poretka. Zijevanjem provociramo budne, dosadom rastrčane. Jaja nisu loša ako su prirodna, ne serijski uvećana. Blogerica s talijanskim prebivališten, koju sam sreo, zbunjena, tek poslije skužio da više ne fotkam, a od mene se to očekuje. Jebiga, treba me podsjetiti, ja bih to napravio, unuka joj je baš simpa.



Komentari [12]

Heroji preskočiše Indiju

Protratih prije podne s administracijom, nisam uspio sve riješiti, e matica neobjašnjivo šteka. Većine još nema u gradu, i to onih koji sve mjere i broje, najgore mi što im ne zavidim i što ću već sutra zaboraviti da sam radio, oni nikad ne bi.
Dobio prijetnju ovrhom ako ne platim ogromnu svotu za stan pokojnog starog koji je okupirala njegova lešinarka, smjestila kći s djetetom, promijenila bravu i očito ništa ne plaća. U panici sam jer znam u kako idiotskoj državi živim, odvjetnik ne odgovara na poruku.
Jin se sva tri tjedna u Berlinu, gradu odvezanih pasa, nije potukao, ovdje stalno prijete okršaji, ima problema s probavom, danas nije srao.
Ljudi nemaju tih problema osim par meni bliskih, u birtiji bal pripitih ratnika. Jedan, inače ratni zapovjednik, sjeda bez pitanja za moj stol, konobarica zbunjeno gleda, kimam joj da je sve u redu, pitam gdje mu je Be.. i velim da je super pas, on kaže, misliš na mog Bo.., miješam ta američka imena, no ne dopuštam da mi se plati piće, dajem stotku, konobarica zbunjeno, samo za jeger, da, potvrđujem, kao obično.
Drugi, prepoznajem ga kao učenika prijeratne škole u kojoj sam radio, potpuno pijan objašnjava da sam bio, iako tako ne izgledam, najspretnijin i najbrži ratni izviđač, i on bi svima platio turu. Smješkam se, kažem griješiš, al ne ulazim u priču, rat se nakon toliko godina potpuno promijenio, a oni su se zbilja borili.
Reagiram kad mi spomene bivšeg frenda kojem je bio nadređen, kažem znam ga iz prošlog života i da si mu bio dobar, omogućavao mu umjetnički rad, on skreće temu, svašta sam poslije proživio, a nikog nisam ubio, moj umjetnik je nakon rata otputovao u Indiju, kad se vratio nije me prepoznao, sjećam se u sebi, nitko nikog kao ubio nije.
Kaže mi, često mi djeluješ kad te vidim u parku nezadovoljan, čak i napušen, mimika prošlog vremena, objašnjavam, nitko me naravno ne čuje, dolazi novi heroj i svi ga srdačno prekidajući svoje priče pozdravljaju, Jin je popio svoju vodu, ja svoj jeger i neprimjećeni odlazimo s devedeset kuna u džepu.
p.s.
Depresivan dan, napravio samo jednu fotku izvanrednog crnog rižota pripremljenog doma, a vama prilažem ostatak krčkih, imam osjećaj da mi se neće dati naknadno objavljivati. Netko sređen bi najmanje tri posta napravio od toga.
p.p.s.
Post je u stvari posvećen tipu kojeg sam u ono vrijeme slučajno čuo u birtiji, nakon Vukovara je imao teoriju, da samo treba biti razuman i onda si teško ranjiv, pretpostavljate završetak...



Komentari [9]

Nestanak Wagnerovog psa

Na Krk smo se uputili na dva tri dana, nisam ni punjače nosio ni išta suvišnog, u posljednji moment sam stavio i Haffnerove "Bilješke o Hitleru". Ispostavilo se da mi je knjiga bila karika koja nedostaje u razumijevanju jednog vremena i eto pomogla mi u razumijevanju i svladavanju indoktrinacije kojoj sam i ja bio, koliko god se trudio nezavisno razmišljati, sustavno izložen. Knjiga mi nije promijenila mišljenje o luđaku i psihopati što je Hitler bio, ali mi je razjasnila kako je bilo moguće da se tako nešto dogodi.
Znao sam i to smo učili da je Njemačka poražena 1918.godine i da joj je nametnut ponižavajući mir te da je ostala bez nešto teritorija, al ja osobno nisam znao da je veliki dio Nijemaca smatrao i prihvatio jasno pogrešnu tezu Hitlera, političara u usponu, da Nijemci ne bi izgubili rat da im njemački socijalisti nisu zabili nož u leđa pokušavajući 1918. iskoristiti metež pretećeg poraza i pokušavajući izvesti socijalističku revoluciju.
Slijedi još detalja koje nisam znao, između ostalog razlike u odnosu prema kapitalizmu nacionalsocijalizma i fašizma.
Nameće se misao da je netko 1938. likvidirao Hitlera, u trenutku kad je mirnim putem već vratio njemački izgubljeni teritorij i iskorijenio nezaposlenost (bilo je 6 milijuna nezaposlenih kad je došao na vlast), ostao bi zabilježen, bez obzira na idiotsku retoriku, kao jedan od najuspješnijih vladara u povijesti. No ludost, kad joj se da prilika, teško je zaustaviti.
Budući da smo u Krku ostali duže nego planirano, našao sam tamo u policama i nepročitani Wagnerov "Moj život". Wagner mi je uz Liszta uvijek bio omiljen kompozitor, a kao student germanistike sam sudjelovao u polemici oko prijevoda Nietzscheove knjige "Der Fall Wagner", kod nas, a i po Europi prevođenoj kao "Slučaj Wagner", polemiku smo naravno izgubili mi što smatramo da to nije baš potpuno ispravno ni precizno, a knjiški moljci su nas i podučili da ne znamo ni upotrabu genitiva. U knjizi se naravno radi o Wagnerovom padu, a on se može dobro pratiti čitajući njegovu biografiju.
Iako nisam imao pojma o Wagnerovoj mladosti i prvom braku, osobno me pogodilo što sam čitajući nepogrešivo pogađao nadolazeća događanja, ne volim to, znači da sam zaista star i oboružan iskustvom, te što sam osjećao da je u stvari teško što moglo ići drukčije. Jedino nepredvidiv mi je od početka bio njegov odnos s psom, do kojeg je došao čudnom igrom slučaja, koji je njega i prvu ženu pratio na izuzetno riskantnom ilegalnom putu za Pariz, bio s njima u trenucima najvećih pariskih kriza te nestao kad su dospjeli u dužničku krizu i doživili dno dna.
Tu je mnogo toga nejasno, radi se o velikom psu koji je stalno bio odvezan, Wagner je tumačio da mu je ukraden, no otprilike godinu dana nakon toga on jedno maglovito jutro sreće psa za kojeg je uvjeren da je njegov nestali, ovaj ga navodno prepoznaje, stalno izmiče i na kraju ipak pobjegne, Wagner to tumači sjećanjem na neka kažnjavanja kojima ga je svojevremeno podvrgnuo.
Slike krčkog odmora ne prate baš post, i selekcija prilično nasumce vršena, nisu samo dobre tu. Na predzadnjoj se baš ne vidi, radi se o redu za plažni vece, al se vidi ono što mi nije bilo jasno pa sam fotkao, učinilo mi se da vidim ženu bez gaća. Inače zbilja nikad nisam vidio meni gluplji modni trend, ovo, malo jesu, ali baš i nisu tange.
p.s.
Jedna fotka dokumentira da ima poduzetnih muškaraca s frizurom identičnom mojoj zubo




Komentari [12]

Cipele



Pokušavam se sjetiti kakvi su mi blogovi negdje prije desetak godina bili baš bez veze i raditi nešto u tom stilu. Recimo moda bez modela, to mi je totalno glupo. S druge strane kad netko fura svoj film na bilo kojem području, vrijedan je moje pozornosti. Eto dogodi se da se ta dva stava preklope na konkretnom primjeru.
U tom berlinskom dućanu postoje dvije vrste muških cipela, jedne izuzetno lijepe nevjerojatnih boja i jeftine, ali i izuzetno tvrde i teške, od nekih od tih nisam vidio ljepše, al ne da se s njima napraviti ni par koraka. Drugi tip su ove visoke tenisice tipa starki s gumom dolje za riječke kiše.
Kupio sam odmah one s kojima sam se već pohvalio da vidim kak se u njima hoda, a zadnji dan i druga dva modela iz izloga, sad sam miran. Treće se ne vole fotkati, a meni ih se ne da namještati, inače su crne darkerske. Zanimljivo kak ti sitnice promjene neka razmišljanja i kolika je ljudska taština. Davnih godina kad sam tek počinjao raditi, sad već pokojna profesorica filozofije je radila istraživanje, kojoj subkulturi pripadaju mladi ili su samo "normalni" te koje predmete vole, a koje misle da znaju. Od 200 anketiranih 9 je bilo darkerica i svima je omiljeni predmet bio njemački, više od trećine onih koji su se izjasnili za taj jezik koji sam tada samo ja predavao.
Treba li napomenuti da iako alternativac ja tad nisam imao pojma čime se zanimaju darkeri, osim što sam načuo da su mračnjaci, što kod mene može izazvati samo pozitivne asocijacije, danas znam sve i o gothic sceni, a eto, nije mi mrska ni crna boja.



Komentari [19]

Put nazad



Pas voli zavičaj. U tri i pol ujutro je nakon trinaest i pol sati puta želio napraviti đir kvartom, nisam dopustio. Bilo bi zanimljivo svratiti do rodne mu Velike Gorice i promatrati hoće li se radovati poput ljudi koji vole svoje kako god im je tamo, ne bi me iznenadilo. Uživao je on i u berlinskim skitnjama, vidilo se dan prije polaska kad smo zbog pospremanja stana prije puta duže ostali u njemu nego što je uobičajeno, jasno je negodovao.
Zanimljivo mi bilo za svojevremenog uživanja istočnonjemačke stipendije proučavati, uglavnom cure, kad bi ih počela pucati nostalgija i kad bi se neke počele doslovno pakirati, ne mogu više, nije se moglo s njima racionalno razgovarati, primjetio sam to kod naših i Bugarki, nikad Slovenki, filozof Ukrajinac je imao teoriju da su to slavenske iracionalnosti, Za Slovenke je tumačio da je to atipična štreberska grupa, one su i međusobno razgovarale njemačkim.
Ja nemam baš nikakav odnos prema svom rodnom mjestu, da nema starine, ne bih ga uopće posjećivao, nekad sam uživao tamo, sad su drukčiji ljudi, staru gradsku jezgru su naselili plemenski vezani ljudi, a i ovi što još žive su se pokonzervativili. Svejedno nisam postao fašist, rat je sjebao i mnogo urbanija mjesta koja ga kao nisu osjetila, tako to biva, ratovi i jesu da bi i seljačine dobile šansu za samodokazivanje.
Austrija ima daleko najskuplji benzin na ovoj putnoj relaciji, tko zna da li bi Bernhardt i to povezao s većinskim nacističkim mentalitetom, Hrvatska se na tom polju dobro drži.



Komentari [9]

Berlinski bus linija 100



Najpoznatiji berlinski turistički busevi su linije 100 i 200 koji su uvijek puni i obilaze najpoznatije berlinske znamenitosti na relaciji Alexanderplatz, povijesno sjedište Berlina i dugogodišnji istočnonjemački centar i kolodvor Zoo, dugo najveći međunarodni kolodvor, nikad zvanično glavni berlinski kolodvor, kojeg je dodatno proslavila knjiga "Mi djeca s kolodvora Zoo". Danas je izgradnjom Hauptbahnhofa (glavni kolodvor) Zoo pomalo marginaliziran kao prometno središte no zato je s obližnim Kudammom turistička meka. Ovi busevi pogotovo stotka su najbolji za prvo upoznavanje s Berlinom, za njih vrijede i pokazne karte gradskog prometa od dnevne, preko različitih namjenskih do mjesečnih. Mi smo eto izabrali zadnje predvečerje u Berlinu ove godine, ako sve bude u redu, za vožnju i turističko fotografiranje na toj relaciji, opet sam ja bio znatno lijeniji od drugarice, na njenoj fejs stranici je vožnja mnogo obimnije dokumentirana.
Na kraju sam zaboravio napomenuti da smo još jednom nakon nekoliko godina izabrali još prije desetak dana vođenje Brechtovim Berliner Ensemble, vodio nas je Werner Riemann, Brechtov suvremenik i čovjek koji je u tom kazalištu od prvih dana, danas ima 83 godine, ovaj put smo pitali, saznali smo još dragocjenih povijesnih detalja, između ostalog imitirao je razgovor između Brechta i njegove družice koja je imala muškiju boju glasa. Gospodin Riemann se odmah zbližio s gospodinom Jinom, vođenje nije moglo zaapočeti dok on ne nađe i Jinu donese ukusne štapiće, ispričao nam je da je svojevremeno započeo učenje za veterinara no život ga je, na radost svih nas, odveo u umjetničke vode.



Komentari [10]

Dućani i dvorci



Ranijih godina sam pratiteljkama i pratiocima bloga skrenuo pozornost na više originalnih dućana, reakcija je bilo, sjećam se, na post o dućanu s modelima željeznica. Ove godine su dva apsolutno najzanimljivija dućana ovaj u kvartu kojeg drži stari hipik koji mezi pancetu dok razgovara s mušterijama i kod kojeg je drugarica kupila zbilja super sony fotić za 25 eura, te dućan cipela na Kreuzbergu koji drže uvjereni alternativci, u izlogu su tri modela visokih muških tenisica, možete pogađati koje sam kupio.
Jin je već živčan, spremamo stan, uspješno sam sklopio usisavač koji gazda nakon svake upotrebe, valjda radi štednje prostora, rastavlja, obavio posao i sad krećemo kasneći u uobičajenu skitnju. I on osjeća na neki način da se sutra popodne putuje natrag.
Za svoje romantičarke na blogu smo ovaj put posjetili i fotkali Citadelu, odnosno prirodu oko ulaza koji se, valjda od ove godine, i naplaćuje. Uče Nijemci.



Komentari [6]

Nesvrstane



Jučer smo prijepodne proveli uz uobičajenu nedjeljnu kavu na buvljaku na boxiju, popodne s kolegicom koja živi i radi u Berlinu, sjedili smo u poznato obiteljskoj slastičarni Fester u Spandau, još jednom pored uobičajenog časkanja ustvrdili što sve treba za stalno zaposlenje, i pismeno će to poslati, inače fotkao sam i u slastičarni, ta bi isto zaslužila poseban post kao svakako i nebo nad Berlinom i pogled na Berlin s visine koji smo si i sinoć priuštili s terase naše zgrade, bili smo i prije susreta popodne i na citadeli, divna priroda i fotke i dvorac za romantične čitateljke, eto to je samo dio mogućih postova od jučer, zanimljive kvartovske birtije i taj genijalni dućan u kojem je drugarica kupila svoj fotić isto tako nisu došli ne red. Ipak svake godine ispadne hrpa fotografija koje, ako već nemaju neku vidljivu grešku ili detalj koji treba izrezati, nemaju šanse doći na red jer ih se nigdje nije svrstalo, a to je nepravda.
Nepravda je što se bliži i kraj našeg boravka u Berlinu i iako smo sami izračunali da je tri tjedna optimalno, ima još ideja za lutanja, ima i te kako.



Komentari [6]

Berlinski pivski sajam 2016



Ne da mi se truditi, birati i razvrstavati fotke pa evo prilažem sve što sam tamo pofotkao. Već tradicionalno se početkom kolovoza u Berlinu održava pivski sajam koji je prije uz sebe imao i atribut svjetski, ove godine ga nisam primjetio iako je međunarodan i zastupljeno je više kontinenata. Raznolikost djeluje impresivno na posjetitelje od kojih većina ne zna kako je to fascinirajuće bilo na počecima, dugogodišnji čitatelji mog bloga, iz vremena dok sam i ja još pio pivo, to znaju. Već par godina organizatori se ne drže ni njemačkog zakona o čistoći piva, tu se predstavljaju i piva s raznim neoprostivim dodacima, sve je znatno skuplje nego inače, a ni gužva inače inače nije kao ranijih godina. Organizatori su prihvatili dio filozofije Oktoberfesta gdje nitko ne pita koliko pivo košta, ali zaboravljaju da je münchenski cirkus stariji i tradicionalno znatno jači. Osobno sam primjetio da nema meni najboljih njemačkih i svjetskih piva ovaj put (Uerige ću samo imenovati), a nova su samo ta trenutno popularna Rasta pivo, te je znatno veći izbor jačih kao i lokalnih berlinskih piva (posebno je zastupljen Kreuzberg). Hrvatsku zadnjih godina predstavlja karlovačko pivo, prvo što me iznenadilo s obzirom na poznati hrvatski seksizam su bili muškarci za šankom i štandom (inače su i hostese i konobarice znatno zakopčanije nego ranijih godina), drugo iznenađenje je bilo pak još veće. Hrvati su imali svoje stolove za kojima se moglo sjediti, prvih godina su takvo iznajmljivanje prostora si mogli priuštiti samo najjači, a i pridružili su se onome što smo mi nekadašnji pivopilci nazivali seljačijom, nude se samo 0,3 količine po cijeni od 3,5 eura, dovoljno smo egzotični da turisti i domaća pijana mladež to ipak isproba. Sajam svake godina sve više stagnira, no za propadanje još ima prostora.
p.s.
Fotke se mogu uvećati klikom na fotku.



Komentari [7]

Neudobnost



Eh ta putovanja, eh taj život...



Komentari [3]

Mirchi i vukovi na kolodvoru



Ove godine baš ne stavljam u Berlinu puno hrane na blog jer, iako se hranimo međunarodno, svaki dan jela drugog naroda, ponavlja se ono što sam ranijih godina elaborirao. Jučer smo eto po prvi put bili u singapurskom restaurantu na Kreuzbergu kod Mirchija, sve što smo jeli, a jeli smo najobilnije do sad, sam fotkao i sve do jedne fotografije nisu u polumraku uspjele. Ja sam uglavnom jeo janjetinu s prilogom kao na gulaš, dobili smo juhu i salatu uz to, 6 i pol eura, drugarici se dimio dolazeći miks piletine i janjetine, pečeno i dobro začinjeno, vjerojatno na njenom fejsu postoje fotografije, nisam stigao pogledati.
S druge strane strane uz berlinski Hauptbahnhof (glavni kolodvor) danas se otvara izložba Rainera Opolke "Vukovi se vraćaju". Jutros je jako kišilo pa smo Jin i ja brzo obavili jutarnju šetnju te sam iskoristio vrijeme i prije sedam se uputio u centar grada. Budući da mi se dućan na Alexu otvara tek u 8, odlučio sam skoknuti punim S-bahnom do glavnog kolodvora, čija arhitektonska rješenja, mješanje čelika i stakla jako volim, za razliku od većine iz mog društva. Izložba je već postavljena, iskoristio sam je za fotografiranje, sastavni dio izložbe je diskusija umjetnika s građanima, uobičajeno u 18 sati, što se događa kad se poremeti unutrašnji red jednog društva. Inače Rainer i njegov brat blizanac s izumitelji LED žarulja, postali su pomoću njih milijarderi, borave uglavnom u svom dvorcu otvorenom za javnost, zabranu ulaska, doznalo se kad su probali ući i razgledati, imaju funkcioneri novih neonacističkih stranaka i pokreta. Inače kod Rainera su sve izložbe besplatne, financirao je po cijeloj Njemačkoj da se iznad plakata neonacističke stranke NPD lijepe njegovi plakati s pticom i natpisom, pokaži nacistima pticu.
Vukovi su mu baš moćni, dajem mu prostor jer i sam znam da se sve što je besplatno, uostalom poput sadržaja ovog bloga, nikad neće cijeniti u široj javnosti.
p.s.
Ako vas je naslov posla asocirao na blogosmetalo, vidite da nadimci sami po sebi ne mogu biti negativni, kao ni narodi uostalom.



Komentari [7]

Kentridge u Berlinu



Zbog njegove izložbe u Gropius građevini je Berlin trenutno središte svijeta ljubitelja umjetnosti koja trenutno uživa kultni status. Priznajem da do planiranja Berlina nisam ni čuo za tog tipa, mlada frendica s boravištem u Zagrebu nam je rekla da se sprema doletiti do Berlina samo na tu izložbu, ona prati te najnovije trendove i zna. Drugarica je čula za umjetnika iz još izvora i čitala o njemu pa je bilo jasno da će se nešto morati poduzeti. Malo sam guglao tipa i u stvari shvatio da to mene ne zanima, u tom uvjerenju me učvrstila i cijena ulaznice od 11 eura, uvijek se sjetim one od Bukowskog da nijedno dupe na svijetu ne vrijedi više od deset dolara, ovdje bi vrijedilo, nijedna izložba na svijetu ne vrijedi više od 8 eura. Nas dvoje imamo sreću da u ovim šminkerskim muzejima ne puštaju pse unutra, tako da sam se ja odrekao ulaska (inače siguran sam da bi se Jinu svidjela izložba s filmićima kao što mu se svidio filmić o rudarskom štrajku koji smo gledali u Labinu, ja sam htio dalje, on se ukopao). Vani sam upoznao obitelj koja je zbog izložbe i arhitekture Sony centra, Mercedesa, DB-a (njemačke banke) i Bundestaga doletila na dva dana iz Australije, vidio sam i ekipu mladih, neurednu, neuglednu, prljave kose s isusovkama na nogama koja se jednostavno ušetala i valjda platila taj doživljaj.
Izložba mi je ipak bila suđena. Drugarica se vrativši oduševljena raspitala, iako trgaju ulaznice na ulazu one vrijede cijeli dan i možeš se vratiti, onda je neki tip potrošenu bacio i to je bilo to. Kentridge uopće nije loš, dapače izvrstan je, vjerojatno po tim tkz. objektivnim kriterijima, jedan od najboljih. Teško je opisati što se unutra događa, fotografirati nema smisla (zabranjeno je, ali ne bi bio nikakav problem da sam htio). Crne siluete koje u zamračenoj prostoriji plešu po zidovima u ritmu odlične glaznbe da bi se gubile i pojavljivale u pokretima povezane za aparate na infuziju praćene valjda goničima robova nemoguće je zaboraviti, tehnički neprejebivo napravljeno, ljudi su se gužvali i uzdisali i uz neki film u drugoj prostoriji, bilo je i onih gledanja kao na vidikovcima kad ubaciš lovu, staviš oko pa gledaš uvećano, bilo je i ubačenih djela starih majstora pa sam se u trenu upitao da nisam, smotan kakav jesam, zagubio i skrenuo u pogrešnu prostoriju, svega je bilo, ali mene se više ne da odgojiti, a i jako teško me oduševiti, tako da sam razočarao drugaricu jer sam nakon 20 minuta bio gotov s posjetom, dvije njene cigarete predaha.
Opet prilažem par mutnih fotografija, probajte takve motive snimiti, posebno u autobusu, ako preživite mnoge stvari će vam biti jasnije zubo



Komentari [7]

Berlinski shopping

Vidili ste već kakav sam "meštar" od trgovine, moj zbilja predivan sat od tri eura sam vam već predstavio i bio je čak na blog naslovnici, privlačniji od teta koje su se besramno sunčale. Spomenuo sam već i vojničku jaknu s buvljaka od 7 eura, evo je sad i na fotki, još se lufta na balkonu i luftat će se, dugo je bila konzervirana, proć će još koje pranje al je prava. Na Kreuzbergu postoji dućan obuće sa savršenom robom i cijenama, zasad sam kupio samo te crnobijele tenisice za 15 eura, što bih ja rekao, najbolje na svijetu, ne mogu se naravno mjeriti s drugaričin nešto skupljim cipelama s prve fotke. No zato me ona šije s torbicama od 1 euro, super su, kupila je i hrpu knjiga, ja to iz principa više ne radim, neću ih čak ni fotografirati, ja sam doma pak donio ogroman besplatni berlinski telefonski imenik kojeg su upravo izašlog dijelili prvog kolovoza ujutro, nema što nema unutra, meni najvažnije, web adrese svega i svačeg. U Berlinu tradicionalno kupujem i torbice koje nosim o ramenu, ona vojničkih šara je pet eura, ova druga savršena s motivom brandenburških vrata i poznatog auta nešto skuplja. Ženski kaput iz Desiguala još je na promišljanju, bio je već kupljen, no onda se uspostavilo da se cijena na blagajni ne slaže s onom ne etiketi, pa smo se naljutili i zasad ostavili, nekad bi Nijemci u takvom slučaju priznali cijenu s etikete, no došla su druga vremena, a i firma je, čini mi se, ne zanimam se previše tim stvarima, španjolska.
Jako je zahladilo, mi smo jučer bili u zimskim jaknama i tenisicama, pa je eto i shopping za razliku od ranijih godina došao na red za post. Naravno zaboravio sam sigurno neke kupljene stvari, najviše smo se namučili tražeći privjesak za ključeve, oboje smo strgali gazdine, na kraju smo ih našli po cijeni već jednom spomenutoj u ovom postu.
p.s.
Opet sam prekrdašio vrijeme za post, moram hitro do Alexa, noge su mi već bolje.
p.p.s
Za mobitel sam dao 19.50 eura, tu sam se najviše dvoumio, između ovog bijelog i crvenog više damskog s preklopom s druge dućanske fotke.



Komentari [10]

U Berlinskoj galeriji



Svugdje gdje god smo boravili meta su nam bili i muzeji suvremene umjetnosti, tu naravno ni Berlin nije izuzetak. Jednostavno čovjek mora odabrati neko područje i koncentrirati se na njega, moderna je bliža našem senzibilitetu od klasične, iako je pitanje koliko će to narednim generacijama djelovati moderno, pa i Bitlsi su već tradicija.
Najpoznatiji muzej moderne umjetnosti u Berlinu je Hamburger Bahnhof, ima zbilja vrijednu stalnu postavku, a i prvih godina je oduševljavao znalce iz cijelog svijeta. No zbog katastrofalne politike novog vodstva tog muzeja (sve su komercijalizirali i skoro svaku izložbu unutar povelikog prostora posebno naplaćuju, te svakako, ne najmanje važno, izbor im je jednostavno često loš).
Pozitivan primjer je pak Berlinska galerija (berlinische Galerie) koja zbilja stalno oduševljava svojim odabirima, a smještena je van klasičnih turističkih ruta te su posljedično i posjetiteljke uglavnom zanimljivije od prosjeka.
Trenutno ide izložba Erwina Wurma, interaktivna, s izlošcima po kojima se možeš valjati, kreveljiti i koristiti na razne načine. Tako je moja glava bila u torbi (fotke kako trebaju izgledati su pod opcijom javno na mom fejsu), što je bila zloguka vizija, jer sam odlazeći s izložbe zapeo i pao (namah sam se sjetio Mekona), no izgleda da nije strašno kako je u prvi mah izgledalo, jutros sam odradio uobičajenu jutarnju šetnju s Jinom bez većih problema, malo osjećam zglob, a koljeno se izgleda sinoć dovoljno nakrvarilo.
Paralelna izložba uključena u cijenu prvog ponedjeljka u mjesecu je bila o berlinskoj umjetnosti 1880-1980. isto tako jako zanimljiva, no eto, mojim čudnim odabirom ne stane u jedan post, a toliko tog se svaki dan događa, da zbilja nije lako birati.






Komentari [12]

Buvljak u Mauerparku



Berlin je poznat i po buvljacima vikendom, mi svake godine pohodimo nekadašnje sastajalište alternative Boxhagenerplatz, sad su uspjeli i njega komercijalizirati i otjerati zanimljivije proizvođače pa tako od prošle godine svratimo i na svakako najpoznatije takvo mjesto ne samo u Berlinu, buvljak uz nekadašnji zid u Mauerparku. Tu je nedjeljom i bogata astronomska ponuda, održavaju se i besplatni koncerti, prostor je jako velik kao i raznolik asortiman robe, a može se i samo izležavati na okolnim livadama. Zanimljivo mjesto za nedjeljni izlazak. Takva mjesta, već sam o Boxyju pisao ranijih godina, me ne zanimaju posebno za kupovinu, više me privlači originalan outfit posebno posjetiteljki, tako da sam jučer bio i pomalo razočaran, doduše mi se nismo predugo zadržali, no u gužvi je dominirala prosječnost. Štand koji mi je izazvao pozornost bio je onaj na kojem su se prodavale vojne odore istočnih vojski, poznato je da sam ne pacifist, nego vojskomrzac, i kad sam sam bio vojak ponavljao sam ono: "Prokleti da ste vojnici svi, odsada do vječnosti", no eto, nije danas lako naći održivu odjeću. Ovo je sve očito masovno vađeno iz naftalina i ispirano, odlično mi je sjela jedna jakna, mi ni za izlazak u grad nismo imali bolje, uspješno mi se lufta na balkonu, u Berlinu je noćas zahladilo, pogodili smo se na 7 eura. Inače ovako odvojeno se ni ne primjeti da je pripadalo vojsci.



Komentari [8]

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se