Pročitao jednu knjigu. Jedini problem, puno vremena i nepodnošljivo primjećivanje primitivizma i gluposti u "hipnotiziranoj gomili".

Berlinski pirati imaju svoju listu za savezne izbore, opet su posebni osam od četrnaest mjesta, od toga i prvih pet zauzimaju žene. Ja sam imao dvije favoritkinje, obje su prošle, jedna kao druga druga kao trinaesta. Sudeći po twitter izvještajima u subotu je ovacije pobrala svojim nastupom Mareike, takvo je bilo i njeno raspoloženje na twitteru od kojeg se ne odvaja, gušt mi je uvijek pratiti nekog mladog koji nesebično dijeli osjećaje s cijelim svijetom. Usljedilo je tajno glasovanje, čudo se ipak nije dogodilo, masa je uvijek demokratski oprezna prema emotivnim radikalima ma koliki humanisti oni bili, Mareike je ušla na listu ali kao trinaesta, što bi do prije nekog vremena bilo tretirano kao uspjeh, ovako sad kao pušiona, tak je konstatirala u twittu, noćas dok su budni pratili dodjelu oskara ona se na twitteru javno preispitivala.
I o drugoj favoritkinji sam pisao, studentkinja koja je uživala stipendiju ak se ne varam i u Saudijskoj Arabiji Miriam, ona zadnje vrijeme nije puno ni twittala ni pokazivala osjećaje, politička pozicija joj nije jasno definirana prema aktualnim događanjima i gle : uvjerljivo drugo mjesto. Ako pirati na saveznim izborima osvoje pet posto ona sigurno ulazi u parlament. Sjetio sam se jedne rečenice klasika westerna Zane Greya: Radilo se o igri pravog revolveraša i onog koji se to tek sprema postati.
Ponavljam sliku pobjednice, ni ona noćas nije spavala

Malo stvari nas veže uz toliko željenu domovinu, papagajsko ponavljanje o dobivenom ratu više nikog ne zadovoljava. Na strateškim mjestima poslušni birokratine, domovino, teška si ti bolest. Mogu ti se diviti samo smetlari izbjegli u Njemačku poput pjesnika Gebäudereinigera zaštitnog znaka bloga.hr, privremeno pripitomljenog.
p.s.
I u stanu miruje uređeni kaos...

Društvo iz Londona kod mene sinoć, nismo se fotkali, razgovaramo i o mogućim poslovima u Maastrichtu, odlaze, uspiju otići, dolazi drugi dio ekipe, jutros i mala soba zatvorena, ostalo nas je i zatočenih koji spavaju ovdje. Šetnja s Jinom, pasje radosti, ima fotki i za njegov blog nakon doručka.
Inače nisam bio jučer na demonstracijama, gosti, a i smeta mi naglašeno antieuropejstvo (pa gdje zaboga bježati iz ove močvare), vidim neki se podsmjehuju ulici, u najmanju ruku nije mudro, sjetite se DDR-a, a uzgred svi su zaboravili, davne 1989. vukovarski radnici su okupirali u Beogradu saveznu skupštinu sa socijalnim zahtjevima, neki kažu da su nacionalne elite već tada shvatile da treba sjebati taj podunavski gradić, ostalo je povijest, tko zna kakvu pouku gospodari sudbina daleko od očiju javnosti , od vas, sad izvlače.

U svijetu se diže medijska galama oko google kamera i uopće snimanja na javnim mjestima. Naravno šuti se o nadzoru i zloupotrebi svih vidova snimanja od strane državnih službi. Što veća buka to se manje čuje bitno. Sustav bi bio ugrožen da se na čelna mjesta javnih i državnih službi te njima podređenih ustanova ne stavljaju poslušni birokrati. Svi su uvjereni da su izabrani zbog svojih sposobnosti, čak vjeruju u svoju duhovitost jer se podređeni na njihove dosjetke smiju. Svaki put kad vođa Sjeverne Koreje nešto prkosi novine izvjeste da je jedan Sjevernokoreanac pojeo od neimaštine drugog i svi ih žalimo. Iranci su počeli egzekucije korumpiranih bankara, ajme meni ako se ravnoteža slobodnog svijeta naruši.
Moja je već narušena, zato je post još konfuzniji nego obično, pas mora u šetnju, prijatelji samo što nisu stigli, a cijeli dan nešto radim

Sve sam netolerantniji prema ljudskom otpadu, Jin je izgubio prijatelja isto westija, otrov za štakore navodno.
Prije nego što sam saznao sam prisustvovao jedinom prizoru koji mi je izmamio osmijeh danas, radovao se Šilji kojeg je dobio povodom devet mjeseci koje navršava prekosutra. Svoju fotelju polako ali sigurno dokrajčava.
U hrani se ipak uživalo, to mi gamad nije uspjela ogaditi.

Nakon šetnje posjet još jednoj aktualnoj izložbi. Razmišljam istovremeno o više stvari, čemu umjetnost u doba općeg primitivizma, o pritužbi na moje verbalne egzibicije na satu, o najavi berlinskog pirata Lauera da će prestati objavljivati na twitteru jer ako se sad toliki prave glupi i ne razumiju ga, kako će se tek njegovi ispadi procjenjivati 2020 kad bude zacementiran sustav masovnog zatupljivanja, o nemogućnosti dostojanstvenog starenja te o tome da konačno mogu definirati što mi smeta u Malom Salonu kao izložbenom prostoru, na fotkama se jasno vidi.
Sve to razmišljam jer kao i uvijek na izložbama stanem na loptu i čudom se čudim kako su stvari providne, a ne primjećuju se. No tko bi još stao zbog jedne lokalne grafike, barem jedna je za dobro se zamisliti, al nikad nećemo imati vremena jer su prilagođeni postavljeni hijerarhijski iznad nas i ludost logično funkcionira, eventualno nam dopusti mrvicu ekcentričnosti samo da osvijestimo njezinu moć.

Lijepo popodne na zvjezdarnici ko u neka stara vremena. U paketu kapućino, tost i cijeđeni sok 22 kune, može, internet besplatan, besprijekorno funkcionira ko da smo u 21. stoljeću, malo svježe, prebacujemo se u unutrašnjost kafića, smije i Jin, tako ja zamišljam grad.

Zato što je nepromišljena onako balava, 24 godine su joj tek, zato što je stariji i pametniji moraju tumačiti i vaditi iz govana, zato što stalno radi pizdarije, zato što je novog šefa policije u Berlinu nazvala rarističkim š....m pa se ispričala da nikad više neće neće tipkati prije jutarnje kave kad još fula slova, zato što s pravom ne podnosi nikog od nas starijih, zato što je još blesava i misli da je važna i može promijeniti svijet, ja sam zadnji koji će se takvoj ludosti suprotstaviti i da sam u Berlinu zaokružio bih njeno ime na glasačkom listiću jer mi ne treba nitko pametan tko će učiniti nešto za opće dobro, takvih barem ima na svim izborima na stotine.

Ipak sam ja u biti modni bloger, uočavam sitno ali bitno.

Cijeli dan vani. Naravno eliminirana su u startu govnarska mjesta gdje Jin nema pristup. Zanimljivo, gdje je dopušteno psima i jelo je po pravilu bolje.

Nakon par godina prekinuh na par minuta bojkot tih zabava, cure su me lijepo pozvale što je u vrijeme kad nitko od mladeži ne zna plesati valcer iznenađujuće. Nažalost fotke one koja mi je uručila pozivnicu i koju u prvi mah nisam ni prepoznao nisu uspjele, tak mi i treba kad više ni ne snimam drukčije nego s boka

Prekrasan miran dan, šetam s Jinom razmišljajući o ispranim mozgovima i koju pizdariju smo kolektivno napravili od života.

Ne mogu vjerovati
mene svako govno uspješno zajebava
kupljena liječnička govna
govna birokratska
roditeljska govna
govna staroljudskih lešinara
činovnička državoposlušnički izmet
upravno pravna govna
govna nejebačka
paučinopičkasta govna
govna sveznajuća
govna što znaju
po kojoj kanalizaciji ploviti
govna koja kliču
bez smrada
garantirano bez smrada
i silno se nadaju
da ću i ja
popušiti spiku
bomba otkucava
neću vam ništa
bez brige neću vam ništa
dragi moji govnojedi.

p.s.
Nek vidi narod kakav ti limun kod mene dobivaš, hej, limun fotkaj, nisam ti ja...

U sjeni događanja oko uvođenja zdravstvenog odgoja i diskusije čiji nivo govori o općoj zrelosti hrvatskog društva događaju se mnogo perfidnije pizdarije ne samo na prolupalom Balkanu nego i u svijetu. U SAD-u kao prvaku slobodnog svijeta su pali prvi otkazi profesorima zbog pojava na fejsu, u Njemačkoj i Velikoj Britaniji su prvi disciplinski postupci u tijeku, u nekim poznatim zatucanim državama Zapadne Europe se uvodi kodeks ponašanja pazite samo prosvjetnih djelatnika s brojnim ograničenjima. Ovdje ću naglasiti da to ne pada na pamet nikome npr. u Teutinoj Češkoj koja ima i izvrstan zakon o zloupotrebi opojnih sredstava kao i napredni Portugal, mala digresija. Jadna Hrvatska bez obzira na spolno naprednu vlast naravno slijedi najzatucaniju bandu, kako nazvati drukčije kretene koji ti ugrožavaju egzistenciju. U tajnosti je spremljen jedan dokument s kojim sam sinoć upoznat, a koji se sudeći po zadnjim događanjima kad sam i diskretno opomenut oko jednog albuma na fejsu već i primjenjuje.
Epilog budući da mi se oko pizdarija ne da više javno natezati, jutros sam izbrisao 107 (stosedam) prijatelja s fejsa kao prvi korak, na diskreditaciji debilnih zakona ću gerilski raditi bez intelektualnih egzibicija kao što je izvodila američka profesorica koja je dobila otkaz (oduševila me al jebeš to u primitivnom društvu, tko bi je suptilnu razumio),
nakon što je dobila opomenu zbog neprimjerenih vlastitih fotografija napravila je album parodiju na kojem "drogirana" ispravlja kontrolne iz matematike i ostalo je povijest.
I ja npr. neke stvari ne razumijem, nikad mi npr. ne bi palo na pamet učeniku ili nedajbože učenici nuditi prijateljstvo, to je kao u vojsci samo obrnuto, časnik ti može pružiti prvi ruku, ti njemu ne , nepisana logička pravila za čije kršenje me zaboli, ali eto mogu shvatiti.
Inače od sve hrane na blogu nisam uslikao sladoled, a s njim se šopam svaki dan već barem devet mjeseci, u toj sam ovisničkoj fazi, lijevo su Jinove tablete koje zanimljivo voli više od bonbona, što li u njih stavljaju.

Jučer kao što sam najavio, osim neobavezne šetnje Korzom cijeli dan rješavanje problema za koje ne mogu vjerovati da se meni dešavaju. Saga sa starim ocem se nastavlja putem koji su mi stariji iskusniji nagovjestili već majčinom smrću, rasprodao je gotovo sve, ostao je nadam se ne baš sasvim bez svog novca, upravo dovršava posao prodajom ili darom vrag će ga znati stana i svi vele da se tu ništa ne može napraviti pa makar došlo do najcrnjeg scenarija.
Na poslu sam prijavljen zbog verbalnih egzibicija, ljut zbog neznanja latinskog rekao sam između ostalog da je oralno dio opće kulture, u slobodnom društvu to je jedan od dovoljnih povoda da me slobodni likovi koji vjerojatno nemaju pojma o oralnoj higijeni prijave, jučer je bio razgovor s učenicima koji su se čudom čudili o čemu se priča.
Treća sreća, mi u stranci imamo neke koji se kuže u ta bežična kompjutorska sranja i čudom se čude zašto taj Bandićev besplatni internet toliko mora koštati, stranka je izdala priopćenje koje je par portala čak i objavilo i gle čuda, iskopaše našoj mladoj predsjednici uvjetnu osudu iz tamo neke 2006. godine, to je način komunikacije u slobodnom društvu, ja te pitam za bacanje milijuna ti izvadiš stare novine. Sva sreća da barem u stranci izbjegavam prvi plan, ne ufuravam se baš pored svih ovih svakodnevnih pizdarija, tako da se tu uglavnom smijem što bi reko pjesnik da ne bih plakao.
Naše društvo je gomila opasnih karikaturalnih likova, jučer me samo rastužilo kad sam vidio kak Alexxl malo s visine spominje Poljsku i Portugal, kakav samo muzej moderne umjetnosti Portugal ima, a hrana u Poljskoj, al sam se u centru Krakowa prežderavao za sitan novac i nijednom nisam pokvario želudac, navodim samo banalne primjere jer živimo u banalnoj državi, i u Jugoslaviji smo se precjenjivali, a sad zbilja više nemamo nikakvih razloga, osim mora koje još uvijek u potpunosti ne uspjevamo ograditi od običnih smrtnika.

p.s.
I grah u kućnoj radinosti sam glede hvale zaboravio

Izuzetno ranjivi ispod fasade, kad se fasada naruši žestoko navaljujemo njušeći krv, to je današnja civilizacija. No čovjeka nikad ne treba potcjenjivati, može poput Ratzingera postati najjači u trenutku velike slabosti i jednostavno odšetati iz naših fantazija, to nazivam pobjedom.
p.s.
Vezano uz temu, koja vam se fasada više sviđa, kod mene ne postoji dvojba ?

Već danas nepodnošljiv svakodnevni cirkus garniran hladnoćom, snijegom i sad kišom opet. Danas nije bilo posta jer se paralelno odvijalo pet suludih priča, nisam znao kojoj gluposti dati prioritet, o kojoj gluposti je pak uopće poželjno pisati, tako da ću pričekati sutrašnje odluke i razgovore ili monologe drugih strana, u krajnjoj liniji svejedno, dok se ima hrane i slatkog.

Neću ništa komentirati, pohvala da je bežićni internet neuobičajeno dobro radio, funkcionirala i skype komunikacija što tjera na razmišljanje, kako je ponekad i to moguće.

Noćas sam završio ono što sam davno planirao, malo sistematizirati blog postove. Tako sad lijevo imate linkove na postove po godinama, svaki mjesec jedan link odozdo prema gore, dakle post skroz gore ispod godine je od prosinca pa novembar itd.. Izabrani postovi nisu uvijek najbolji postovi po mjesecima, ali su orijentir onoga o čemu se i kako pisalo i fotkalo, ako netko od tog posta želi zagrabiti lijevo ili desno. Prijatno sam iznenađen da su postovi svi na broju, neprijatno koliko je fotki popušeno zahvaljujući ImageShacku i TinyPicu koji se uzgred još uvijek reklamiraju iznad postova, a u usporedbi sa npr. fotos-hochladen.net (pozdrav Alexxl) totalna su pušiona i smeće servisi. Blog je prošao razne faze, a i komentari ispod postova su odraz vremena. Postove s ostraštenim i s distance gledano bezveznim ad hominem (NF)polemikama sam izbjegavao linkati, ne znam, možda je ostala jedna, nisam siguran, dvoumio sam se u kasnim satima, u kojoj je Modesti hladno profesorski nadigrala Zonu. Sad je i kod nje nestalo te hladnoće pa manje pratim novije srazove. Ovo sam napravio čisto radi sebe i mogu mirno bez lažne skromnosti konstatirati da je blog bez obzira i usprkos dosadnim provokatorima kojima ipak hvala što su ga pratili cijelo vrijeme, držao zbilja solidan nivo.
U ilustracijama su nevezano za tekst naravno jučerašnje fotke, sve je ovdje ipak kroničarskog karaktera, uz zbilja vrhunske doručak i ručak

Na istom području gdje jučer nije bilo prosvjeda jer ga mediji nisu zabilježili danas i sutra se očekuje invazija maškara i svi će biti hrabri kritičari vlasti i sustava. U nekim kladionicama već strah, stoje natpisi sa zabranom ulaza maskiranih osoba. Danas je xxx povorka, te me stranice odavno ne zanimaju, a i previše je hladno za xxx.
Zabilježih par detalja za zagrijavanje :

Sudjelovalo četrdesetak ljudi, desetak pijanih mladaca, jedan bebač u kolicima i jedan pas. Kao i uvijek u Rijeci najorganiziraniji anarhisti iza svoje zastave te neizbježni Marin Miočić Stošić kao moderator. Zakasnili smo pas i ja, navodno je bilo legitimiranja i incident s nekim primitivcima. Jedna od glavnih parola: "Ovo nisu maškare, ovo je stvarnost !" Nažalost stvarnost je i ovakav prosvjed protiv rasprodaje javnih dobara. Plaši frustrirana galama par mladaca prema promatračima : "Bogate pičkice !" kao i ogorčenost prema policiji koju neću prenositi. Organizatori su vidim bili trezvenih glava ali organizatora je malo, ako gomila počne rasti stalno petkom u pet kako je najavljeno. Sjećam se Leipziga 1989, bio sam tamo, "unutra", povijest zna kako je završilo, popušili su prosvjednici ali i pao je ondašnji sustav, tamo su bile demonstracije ponedjeljkom. No oni su od početka imali šansu, crkva je bila uz ulicu.
p.s.
Fotkano jednom rukom bez ciljanja, morao sam paziti na Jina, uznemiravale su ga sirene, megafoni i nabrijana atmosfera.

Doma traje izuzetna faza slatkog. Bio u gradu, sreo poznate, nevjerojatno, nevolja se ne događa drugima, sve više uzornih ljudi u financijskom škripcu i izgledno bezizglednoj situaciji, što je najgore, ne razumiju ju, traže racionalna politička rješenja kao lijek za svoje nevolje. U tom smislu nikad potpuno logično neću razmišljati. U busu gužva, samo što jedni drugima ne sjedimo na glavi, zadnja fotka priložena kao dokaz tvrdnje

Pola sata do dogovorenog odlaska na bazen, pa eto par aktualnih fotki, lignje s palentom i zelenom salatom su bile odlične, ali nisu naj uspjele, a i postoji izvjesna zasićenost njima ovdje. Tri prve fotke su od jutros, zatim malo vožnje s radnog mjesta busom, nimalo poseban dan.

Evo slažem linkove s lijeva, ono mi namjera da bude sa strane sve ove godine (od 2004.) svaki mjesec po jedan post. Nemam vremena natenane pregledati pa često nisu to ni najbolji postovi. Idem od kraja, završio sam s 2011. psihički spreman da možda baš i neću sve naći. Jednu nezgodu sam već skužio, ponekad npr. sad nazovem fotku onako kako sam prije objavljivanja nazvao neku drugu tamo daleke 2010., nema majci, ova automatski zamjenjuje onu tako da su neki postovi na neočekivani način uništeni.
Kod uvođenja reda uvijek netko ili nešto strada, represivni aparat sluša naredbe.
p.s.
Izrazito rana jutarnja šetnja, i Jin je osjetio što su probavni problemi. Zanimljive su ulične svjetiljke, kasno se pale, kasno se gase, poslušne

p.p.s.
Brišem fotke jer mi se umjesto kolača pojavio stari kolodvor, a nemam vremena za preimenovanje ...

Ne mogu ni ja, ne treba vjerovati u mene. Uz sve i pas je čudan i fotke su loše, za popizditi.

U nekim kulturama su shvatili da zavjese služe skupljanju prašine. U nekim kulturama su shvatili da ormari služe skupljanju prašine. Na nekim prostorima nikad ništa neće shvatiti. Ostat će u uvjerenju da je ukusno nezdravo, lijepo sramotno, a iskreno glupo. I biti će sretni vidjevši da bulevarski mediji potvrđuju njihovu normalnost.

p.s.
Za ovu glumicu bih ostao u uvjerenju da je ružna, no paparazzi su me, uz očit njen mali osobni trud uvjerili u suprotno, vrijeme loših redatelja, na sreću u kuhinjama ne ovisimo od njih.

Šetam tako nesretnim oronulim gradom u predkišnoj depresiji i odjednom ga ožive trube, plemeniti pas nehajno prelazi ulice. Pored nekoliko prolaznika zabija se baš u mene i nakon kratkog maženja odlazi preko ceste u nespokoj...

Usprkos i unatoč svemu održano je školsko natjecanje iz njemačkog jezika, imamo uvjerljivu pobjednicu s odličnim rezultatom za županijsko, ako je neka birokratska procedura ne spriječi, i tu gdje nitko nikakve koristi nema, trudimo se na sve moguće načine jedni drugima zagorčati život. Neki jadnici bi na svaki način željeli dobiti potvrdu da su jedinstveni, uvijek iznova mi se potvrđuje da je kod ljudi jača Hegelova želja za priznanjem, od Marxove želje za materijalnim, imamo uostalom Gatesa i onog lika u Gorskom Kotaru kao primjer. Curo sretno dalje, meni se ne trebaš više dokazivati, sad trebaš pobijediti još samo samu sebe, to je prava bit natjecanja.

p.s.
Tablet naravno danas nije lovio signal, školska posla, iduće godine navodno uvode e-dnevnike, za cirkus spremni ;)

Ručak, benzinska crpa Vrata Jadrana te posjet prijateljima u zapadnom dijelu grada, jučerašnje popodne. MCD (mekdrek) ima internet, pogodite kamo će klinci srljati. Kod prijatelja smo se brzo premjestili iz stana vani na dvorište, čim je Jin munjevito obilježio teren. Nedjelja nekako paše uz Zapad, danas ponovo na radno mjesto u zaostali Istok, danas školsko natjecanje iz njemačkog, održat će se eventualno nakon neodgodivog kontrolnog iz fizike, o tempora, o mores, nemojmo ipak biti nepravedni, uvijek je na svim radnim mjestima bilo svakakvih vrijednosnih prioriteta, samo što su se nekad neke stvari prećutno podrazumjevale, nema više toga, prepariranje mozgova se približava kraju.

Strah me koliko udruge imaju novca. Strah me kako predviđam stvari. Ljuti me kad pas osjeti moju nervozu koju od njega pokušavam skriti. Jedan jedini je razlog za ulazak u EU i taj bi kod mene prevagnuo da kojim čudom građani imaju pravo glasa, nevjerojatna koncentracija zadrtosti i primitivizma na ovim prostorima, a EU ne dopušta ratove na svom teritoriju.

Krenulo je, tko će u konačnici pobjediti, pirati ili anarhisti ? I rat je počeo sukobom na nogometnoj utakmici Dinamo-Crvena Zvezda.

Telefonsko produženje ugovora i već za dva dana je stigao tablet za 99 kuna. Danas smo lovili internet po gradu, nije nemoguća misija, eno na fejsu jedne lokacije. Sad već sličim onom kak mali Perica zamišlja pirata, doduše svjestan da se pred istima nije preporučljivo hvaliti alcatelom. U Njemačkoj su tableti korisni, ima se para, mobilni ljudi, sinoć na twitteru npr. Klaus javlja Juliji koja je na putu da u četrnaestom vagonu ima četiri ležaja slobodna, Julia to nalazi i onda dalje umjesto spavanja s nama twitterašima dijeli doživljaj mirisa tijela suputnika. Meni to zanimljivije nego pratiti krimiće na netu. Koje ćemo sve doživljaje s Europom dijeliti kad naše željeznice poput njemačkih u svim relevantnim vlakovima uvedu besplatni internet, ne želim ni zamišljati.
Još ću samo s vama podijeliti doživljaj pečene rajčice, pri rezanju istih mogu nastati izuzetno kvalitetne fleke.