Danas je deseta godišnjica Harissonove smrti, te istovremeno nekadašnji Dan Republike, neću napisati što je meni osobno važnije. Ne snalazim se na radnom mjestu, niti u životu, stabilnost mi održava to što tu i tamo snimim neku facu...
"Guzica je plebejac, bazični demokrat i kozmopolit među dijelovima tijela.Ona pruža solidnu materijalnu bazu. ona je kod kuće na klozetima svih bogovetnih zemalja...
Guzica svladava sve granice igrajući se, za razliku od glave, kojoj mnogo znače granice i posjedi. Ona bez prigovora čuči na ovoj ili onoj stolici. Neiskvarenoj guzici posebno ne imponira razlika između nekog prijestolja i kuhinjske klupice, stolice za šankom i Svete Stolice..."
Sloterdijk
Povratak korijenima, tako sam pisao prije nešto manje od dvijeipoltisuća postova.
Jučerašnji sunčan dan sam iskoristio za pješačiti par kilometara do groblja i natrag. Kad pješačiš svašta vidiš :
I onda stigneš...
Navečer nakon duuuugog vremena opet fešta. Izabrali smo jednoglasno i šeficu stranke u osnivanju, ima nas raje tu više ali svi ne dopuštaju fotografiranje 
Rat ih rasuo svud po svijetu. Osjećaš njihovu radost kad te nađu na fejsu. Njihovim profilima dominiraju fotografije djece sa slavlja završetka koleđa ili ženidbe. Bave se nekim poslovima za koje nisam ni čuo, bezuspješno mi pokušavaju objasniti sadržaj onog što rade. Na chatu osjetiš njihovu sjetu, ovi iz SAD-a, Australije, Kanade, Engleske,Saudijske Arabije, i tamo nas ima, se ne mogu načuditi nama ovdje koji izbjegavamo proslave raznih godišnjica i druženja nas koji smo blizu jedni drugima. Frend mi je nedavno napisao, vozim isključivo njemačke aute, al tek sam nedavno shvatio da ni sebi ni kćerci neću nikad moći priuštiti najnoviji model mercedesa. Mali ljudi igraju loto.
Mali fotografi šetaju gradom.
Kao i svi pravi muškarci i Nietzsche je bio nježan prema ženama svog života, danas pročitah jedno pismo upućeno prijatelju, a odnosi se na Lou Andreas Salome, i bez njega jednu od najvažnijih dama tog vremena :
"To prljavo isušeno majmunče neugodna mirisa, sa svojim umjetnim sisama – Sudbina ! Pardon !"
Kategorija : snovi, neki nažalost nimalo bezazleni
Nakon skoro tri mjeseca prošetao sam jučer kratko gradom. Nisam sreo Jadranku Kosor ako vas na to asocira naslov posta. Svi snimci napravljeni u žurbi, zadnji čekajući marendu, nemojte nikad pokušavati tako snimati, ne bih ni ja, al model je djelovao previše izazovno za nekog s fotićem. Ne želim kukati, al kad me pitaju kako sam, odgovorim, neću lagati ...
Bolestan i neispavan na radnom mjestu. Pa ne bi bilo preporučljivo s jednog bolovanja odmah na drugo, logika kapitalizma za koji smo se uostalom i borili, tak se priča po mahali. Jučer vani dok sam se borio s laganom vrtoglavicom, zadnje vrijeme skoro niš ne jedem, ne ide mi, sretnem nekadašnjeg frenda, pričamo čekajući bus, kaže, ti barem imaš posao. To je to. Ni fotkati mi se ne da.
Evo probat ćemo onako kako je Tina sugerirala.
p.s.
Mada mnogima vjerojatno izgledaju poznato meni u kompu stoji da ove fotke još objavio nisam na blogu.hr 
Mare ga je testirala sa svojim omiljenim slatkim temama, i ja ću sa svojim omiljenim slatkim probati naći optimalnu veličinu (fotke) ovdje. Ogromna razlika između velike i jako velike.
p.s.
Euro i vi stariji blogeri, znam da ste fotku već vidjeli.
Napadaju nas stalno, s najjačim intenzitetom jučer. Napadnuti su uglavnom moji komentatori i favoriti. Nečiji blogovi nisu još vraćeni u prvotno stanje, Teobaldin, Joannin (najbolje je bilo reklamiranje na naslovnici opustošenog bloga), Tinin, Neverinov, ima ih još, prekinuću nabrajanje da nekog ne izostavim...
Pobjegneš na blog zbog realnih drkadžija u obitelji i na poslu i eto ti vraga. Nešto se ipak na ovom servisu na kojem sam sedam i pol godina mijenja, može se komunicirati s uredništvom.
Za ilustraciju uspješne komunikacije ništa povoljnije nego ukrasti fotku naše poznate blogerice :
Zanimljiv fenomen, kad jedan časopis tradicionalno proglasi najseksipilniju ženu godine, ona se za njih ekskluzivno skida. Znam da Rihannu ne bih skinuo, imam par drugih kandidatkinja, uvjet bi naravno bio da ih ja fotografiram. Osjećam opasnost prije postavljanja pitanja pa ga nadopunjujem, ak izuzmemo predsjednice vlada koga biste vi skinuli
Jel možete zamisliti da neki muškarac devedesetih godina prošlog stoljeća odbija unosnu ponudu za posao u Njemačkoj iako vlada tim jezikom. E i takvih budala ima. Razmišljam o tome dok u provincijskom bircuzu čekam popravak auta, po kome je preko noći divljao neki jebivjetar ala . Nemojte me samo pitati jel prijavljeno policiji, to je isto kao da se uzdaš da su na otoku otključana vrata hitne pomoći. Neke fotke su mi opet mutne, al to je ništa prema mutežu ove države.
Što ima novo u svijetu slavnih, ništa, jedna nova tetovaža i jedne nove gaćice. Idem doktorici, bojim se da se uskoro vraćam u svoj nespokoj.
Prijatelj mi nudi opkladu da će hadezeovi mrtvaci opet pobijediti, pogotovo sad kad imaju tuđmana, ne usuđujem se prihvatiti.
Njih nitko ne primjeti na ulici, one nemaju iluzija da bi mogle postati Berlusconijeve ljubavnice. Ako imaju sreće nađu nekog sebi odgovarajućeg pa kuhaju i plaču uz sapunice. Nešto najuzbudljivije što im se u životu može dogoditi je Nachtfresserov post njima posvećen.
Debil je bio ovdje, navodno hrvatski, mada je to po svemu sudeći dvojbeno, svi znate da se radi o debilu Mirku Malenici Mirčetu,ovo zbog tražilica . Svejedno, ovaj je blog nulte tolerancije na debilizam. U Konzumu ista priča sa zaštitarima, jebiga ženi odrezan mali dio glave, posljedica snimanja bez gledanja.
p.s.
Isprobao novi servis, mašala, očito mogu stavljati i veće fotke !
Jednom u životu sam platio seks, točnije streaptease, bila je akcija, čini mi se pet marki za pet minuta u ondašnjem Berlinu, bez ikakvih pregrada. Isto kao i svaka normalna kurva nudila mi je dodatne usluge, opravdao sam se istinom da žurim na vlak. Čitam jučer na portalu da crnkinje imaju šire vagine, koliko se sjećam da.
Glup post ali imate li vi što pametnije
Jučer nakon dužeg vremena opći kolaps prometa u mom naselju. Otvara se Kika na mjestu pokojnog Merkura. Mislim si, u tom metežu će se naći i materijala za fotkanje ali šipak, nije to taj tip ljudi. Idem prema ogromnom redu vidjeti što to raja traži, kad tamo, ćevapi 9 kuna porcija. U redu stoji više ljudi nego onih koji su pohrlili u centar. Mislim da su za otvaranje mogli ponuditi i besplatne ćevape ali onda narod ne bi vjerojatno u tolikom broju navalio.
Usput se igram s maksimalnim (z)umiranjem.
Najviše volim u objektima s jasno izraženim znakom zabrane, a posebno kad te zaštitar sa strane "diskretno" cijelo vrijeme kupovine nadzire, opaliti jednu fotku, a da baš nitko ne primjeti, što sam ja danas opetovano napravio
Što se sve ispod bundi krije, od zakonitih rupa, do mita i korupcije ?
p.s.
Sadržaj teksta nema nikakve veze s fotkama iz današnje kratke šetnje...
http://sz-magazin.sueddeutsche.de/texte/anzeigen/36546
Bliži se 19. studeni, svjetski dan vecea. Skoro polovica čovječanstva nema pristup veceu. U Njemačkoj se šire organizacije, vidi se u ovom članku, koje se bave problemom pristojnog pišanja. Skandalozno je da na njemačkim autoputevima moraš ubaciti 70 centi za pristup veceu, doduše oni imaju već vodiče po gradovima s urednim mjestima gdje možeš besplatno obaviti nuždu. Na austrijskim autoputevima obično ispred hrama sjedi žena te apel da se nuždu donira 30 centi, ja se obično strpim do Slovenije gdje je besplatno, al na nekim mjestima malo zaudara, tipično za tu državu.
Zadnja dva dana sve su pobijedili i superiorno ponovo ulaze u drugu ligu. Doduše tu sam i ja pomogao jer nisam igrao. Svratio sam svejedno danas na desetak minuta, nisu me primjetili, ja sam napravio par fotki u toj dvorani sa svjetlom koje me jebe, kao trening za ženski velemajstorski turnir u ožujku, na stranici turnira imam svoju galeriju, pola fotki je opet za baciti, a muški heroji ove priče mi ionako nisu privlačni za blog pa prilažem prvu fotku iz arhive koju sam našao.
Moj omiljeni pjesnik Erich Fried je izuzetno puno pisao. čini mi se i kad je imao i kad nije imao inspiraciju. Tako bi omjer bio otprilike na 100 pjesama pet odličnih, često i remek djela. Ja kad moram rano ustati kao danas nemam inspiracije, al eto, otkad ne pijem kavu postom se lagano razbuđujem, nakon šetnje po portalima, danas vam serviram jednu tetovažu.
Noćas oko tri mi stigao od bloga.hr aktivacijski kod za aktiviranje bloga. Kreten jednom prodao foru, sad će je pokušati prodati valjda svima koji imaju neku mail adresu na svom blogu. Kako gadno izgleda kad virus dospije u organizam možete vidjeti kod alexxla.
S berlinskog modnog bloga još jedan dokaz da Berlinčanke pojma o modi imaju.
Ovim pitanjem ne mislim na glumice za potrebe uloge, skidanje je u Bertoluccijevim filmovima potpuno opravdano, dapače. Ne mislim ni na posrnule glumice i pjevačice kojima je to jedini način povratka putevima slave.
Razmišljam o dobitnici oskara na vrhuncu karijere. Ne treba joj ni novac ni slava. Da li je to samo narcisoidna želja da svima pokaže adute koje posjeduje ili samo bivšim ljubavnicima da uvide što su izgubili ?
Vjetar mi raspuhao snove
Odnio u ništavilo moje rime
U suncu ti se nazire ime
Sretan ti rođendan.
Šetam snovima posve stranim
Nemam pojma gdje se nađoh
Jučer prekočih jednu provaliju
Slaba mi je to utjeha.
Blatni putevi, nikakva metafora
Dugo si me takvog trpila
Srljah tražeći novi bezdan
I poeziju usput izgubih.
Tko ništa nema niš ne gubi
Suludi ljudi traže tragove
Mene je usisao jedan
Sretan ti rođendan.
Mirče idi u sto pizdi udbaških materina kao i uredništvo koje ti dopušta i stimulira preseravanje. Dalje komentare neću brisati,samo izvoli.
