...s polaskom u Budimpeštu, ajd onda još jedna dolična Majstorova fotografija za kraj, ipak će ovo stajati ovdje par dana, sretno još jednom...
Posjetiteljkama i posjetiteljima ovog bloga želim lud provod, mene par dana neće biti, društvo vjerojatno večeras kreće u pravcu čardaša i gulaš juhe, nadajmo se da je kiša neće dodatno zapapriti. Sretna 2010.!
Bez dvoumljenja, Noritoshi Hirakawa, od njega sam najviše krao i učio...
Evo samo za mog prijatelja u kanadskoj tudjini, doživotnog predsjednika neumrlog fuckers kluba, osnovanog još u gimnazijsko vrijeme, s napomenom da sam se ograničio samo na filmske scene i da je izbor izrazito subjektivan, Angelina mi nije ni među 20 bila, što dečko reče, nek se i o tome struka izjasni 
Bili smo i probali, zasad najbolje takvo iskustvo, uključujući i metropolu, ja bih čak rekao i Berlin. Jeli smo : Tije-pan i osam blaga...
Moj bivši učenik je vjerojatno najoriginalniji šahist u domaji, nikakve sheme ni etablirana otvaranja ne priznaje. Igrali smo dva puta, ja oba crnim figurama i obje sam partije dobio iako imam niži rejting. Uvijek na 1.e4 odgovaram s guštom 1...c5 no on je nastavio s 2.b3 pa smo se zbilja ugnjavili u za mene dosadnoj partiji. Drugi put sam promijenio otvaranje, vidi naslov,učinilo mi se da ću s 2...d5 brzo kazniti tu drsku provokaciju, no moš misliti, itekako je potrajalo. Ipak starije se nikad ne smije potcjenjivati, na to me podsjetio današnji ručak kod roditelja.
Prva fotka je snimka iz auta u vožnji, za vas nevjernike, za uvjeriti se da bradati Djed postoji, slijedi nekoliko s majstorskog ručka, fritule se baš nisu dale snimiti kako spada pa ih ovdje nema.
Na kraju tužno podsjećanje na vrijeme kad je adresa blog.hr bila respektabilna, jedna od nekad najblogerica, naša dubrovačko splitska manta je radila portrete besplatno za nas i članove naših obitelji, onaj mojih roditelja još uvijek krasi njihov zid u kuhinji.
Onima kojima je barem do drugog siječnja kao meni, svako dobro i ugodni praznici uz što raskalašeniji provod. Za fotke vam ne garantiram sad kad zaista znam s kim imam posla, ne znam hoće li ovo rezanje biti dovoljno, ma možete se slikati baš kao i sva raja...
Ulaze u blog.hr bez pardona, ne mogu ih se riješiti bez promjene dizajna, gadi mi se taj rvatsko merički primitivizam, jer prijavljen sam odavdje, vjerojatno od tih baba favoritkinja uredništva, al da ne mogu njihovo anglosaksonsko smeće sa svog bloga maknuti, to je već čak i na ovom servisu novost...
... i doslovno... Slušam na radiju, svi prioritetni pravci su očišćeni, lako za put do škole mislim.
Le Pen ima devetnaestogodišnju nećakinju koja je odlučna da demokratskim putem ostvari njegove nacističke ideale. Uspješno je startala.
Zašto ići na svađalaške blogove, valjda im je dovoljno dati dnevnu dozu Shakire...
Vani je hladno, brrrrrrrrr...
p.s.
Fotografije ukradene s fejs stranica prijatelja, na drugoj sam čak i označen 
Teška tema na sinoćnoj kolektivnoj prazničnoj večeri, pokušali smo naravno razgovarati na principjelnoj razini, da li sindikat treba stati iza neradnika, svog člana, koji dobije otkaz, završila je nervozom većine polemičara.
Jutros se budim oko 10 u mraku, vidi vraga, pardon snijega u sobi, u potkrovlju sam naime i spavam uz otvoren prozor.
Slavimo kraj torture, formalno je u srijedu, al sad je još samo strava od administracije ostala... i pola božićnice 
Uvijek mi izmame osmijeh, al u svakom slučaju lijepo izgledaju na crnobijelim fotografijama 
Danas sam promatrao vodu kako se ledi, naravno aparat nije mogao tu dramu pratiti.
p.s.
Dobio danas mail, zbilja žurim prema 2000. postu, dug je još put (325) večeras možda bude još jedan post, ak izađem na večer poezije, sve manje šansi, uvijek sam cijenio dvadesetak blogera, broj komentara po postu nebitan, sve što radim volim zaokružiti... I onda konstatirati, obavljeno, nisam siguran da ću uspjeti, drži me samo obećanje sanji_45, kojoj je uzgred rečeno skinut gips...
p.s.
Nekad davno, davno, bila je posve drukčija motivacija za pisanje bloga.
Otišao šef velike njemačke sindikalne središnjice opustiti se u muzej, prilazi mu jedan od čuvara i veli mu, znate li koliko ja dobijem na sat, 5.50 eura. Sommer svim sugovornicima s vladine strane idućih dana iznosi onako usput, svi se zgražaju, kako malo. Po svemu sudeći nešto će se promijeniti narednih dana...
Tako se to radi u Gvatemali, pljačkašicu građani uhvatili, skinuli, polili benzinom i zapalili, policija je u posljednji moment spasila...
U Ustanovi se na svakom koraku fotka...
U "Mornaru" kraj glavne riječke tržnice možda nije najbolji grah u regiji, ali bolju kobasicu u domaji još nisam jeo...
Početkom rujna su u Afganistanu bili ugroženi njemački vojnici te je ugroza otklonjena zračnim napadom, poginulo je 142 ljudi većinom civila, o tome se još i danas u Njemačkoj vode rasprave, novost je da je sad dopušteno i vojnicima da govore, svi odreda podržavaju taj napad. Mene je fascinirala oficirka iz Dresdena, 22 godine stara, a već iskusna ratnica zrelom argumentacijom. Inače Dresden je grad u kojem dobro znaju koliko su zračni napadi opasni i teško mogu biti selektivni. Njemačka će naravno obiteljima nevinih žrtava isplatiti visoka obeštećenja...
Žicaju me za koju pjesmu iako ne pišem više, s radošću se prisjećam kad me je najveći pjesnik među blogerima S.L. pozvao da pjesmom gostujem na njegovom pjesničkom blogu (uimerime.bloger.hr) pa evo pejstam taj meni drag tren, linkovi nažalost raditi neće :
srijeda, ožujak 21, 2007
MOJ GOST Nachtfresser
Pjesmu ja zapisah koju,
A slova je bilo dosta...
Sad otvaram stranu svoju
Za mojega dragog gosta
"Pjesma je posvećena
mojim uzorima Friedu i Schwittersu"
NACHTFRESSER
Trovanjska pjesma - in memoriam
Kurt Schwitters, Erich Fried
Ja sam te prvi razotkrio
Prvi sam ti usao Anna Lumeb
Prvi te prepjevao Anna
Ljudi pojma nemaju
Besmrtnici pojma nemaju
Anna Blume- Anna Cvijet
Vjecit cvijet
Sad si moja Anna Lumeb
Ti, od tebe, tebe, tebi
Ja tebi, ti meni- mi
Ja sam ti kvaka na vjecit
Ja cu te kvaciti
Schwitters te citao straga
Fried potpuno
Sad ti ja volim Anna Lumeb
Ja te vilom Anna
Lumim te sa svih strana
Tvoj znoj nije govedji loj
Razrjesio sam te prostaka Anna
Anna ti si narancasta
Ja nisam onaj koji ne vidi
Samnom je tvoj bumel, Anna Lumeb
Probuseni tejvic, nije vic
Ja sam taj koji te lumi
I bulji i diksa
Sa svih strana Lumeb Anna
Vjecit tejvic
I nisam analni pastork
Lanani prsokat Schwitters
Niti veliki ljetavedanomi Fried
Vjecnost je tvoja
Anna jeni pjesnice lijeni
Anna opet ima pticu
Anna je narancasta
Anna, ja ti lovim
Ti, od tebe, tebe, tebi, ti meni- mi ?
Zbori, imas !
Vjecit cjevit
Kvacica aj !
Wikipedia LINK - Erich Fried 1921-1988
Wikipedia LINK - Kurt Schwitters 1887-1948
Hvala mom gostu na posjeti i na ovoj snažnoj pjesmi!
Čitajte ga na njegovom blogu Nachtfresser.
Vodim sastanak, imam jednu informaciju, dolazim doma, na teve druga, naravno istinita, teško je živjeti u takvoj državi...
Još jedan veliki umjetnik je otputovao relativno mlad i prilično nepoznat u beskraj, fotografirao je uglavnom kurve i rubne likove...
Gledam berlinski modni blog, ništa naročito, a ni ovo što ja ovdje snimim nije baš nešto posebno...
Na fotografiji je ulovljen trenutak kad me poznata riječka pjesnikinja mlađe generacije pokušava nagovoriti da održim jednu autorsku večer čitajući svoju poeziju. U Rijeci takve stvari prolaze, čak se i plaćaju. Noviji čitatelji ovog bloga ne znaju da sam nekad pisao poeziju, koju su neki obožavali, drugi prezirali. Mislim da u ovom trenutku govorim nešto u stilu, da, to sam ja napisao, al sam još toliko fin, da bih mogao te perverzarije izgovarati glasno na javnom mjestu 
U klubu umjetnika na Sušaku sinoć je uz prigodan program predstavljen najnoviji broj časopisa , RE, okupila se riječka alternativna književna scena / krema
Specijalni gost večeri u klubu je bio srpski pjesnik i romanopisac Zvonko Karanović, pravi predstavnik urbane Srbije, na ovim prostorima poznajemo uglavnom onu ruralnu.
Dobro, obavih post, moć ću lagano opet u krevet 
To je to, o tom idealu vam ja pričam, a onda nakon doručka velebitsko, no to bi ipak bilo malo previše
Ispod ove kolibe na Antarktiku se nalaze već točno 100 godina dva sanduka viskija, koja je ostavio poznati istraživač Shackleton. Iduće godine je planirana ekspedicija restauratora koji će to otopiti i osloboditi
Gledam Majstorove stare fotke, opuštam se prije odlaska na nedragi sastanak, ni velikani ne traže dopuštenja od nesvjesnih modela, ova teta možda jednom uđe u povijest...
Jučer je u svim medijima popraćen izuzetno posjećen miting za bolju Rijeku Marina Miočića Stošića, potaknut besmislenim ubojstvom studenta Aleksandra Abramova u centru grada, peticija se masovno potpisivala i nakon isteka planiranog vremena, ja sam naletio kad je on već napustio štand, ovaj put nisam mogao biti duže uz njega. Za štandom sam čuo da je najjavio prosvjedni marš danas u podne do Lovrana pa nazad do Crikvenice. Desetak minuta koliko sam proveo za štandom su se dolazili informirati , uglavnom studentice i studenti, od kuda se kreće. No danas je pljusnulo, nebo se otvorilo i pogađate, nikog nema. Marin i još dvojica su ipak krenuli, on drži do svoje vjerodostojnosti...
Jučer :
Danas (fotka uzeta iz Novog lista) :
Evo na jednom jako ozbiljnom američkom portalu čitam o vrtoglavom uspjehu ukrajinske dizajnerice i modela, ma nikako mi na balkanskim prostorima da shvatimo koliko smo mali 
Kasno noćas se vratismo, oslušasmo Tamaru Obrovac, popih piće s najboljim prijateljem iz mladosti, obiđosmo sajam koji možda nije najzanimljiviji u regiji, mene je recimo zaintrigirala baš samo jedna knjiga o punku, al sajam s definitivno iznimno zanimljivim posjetiteljkama i posjetiocima...
Postoje i mamurni dani kad se zadovoljan probudiš.
Za dobro jutro listam Hundertwassera, dugo već nisam. On je 1968. gol protestirao sa svoje dvije asistentice protiv diktature ravne crte, ravna crta je bezbožnička i nigdje u prirodi ne postoji, mora joj se najaviti rat. Mene su fascinirali Hunderwasserovi vecei, gledam fotke i vidi vraga, koje svetogrđe...
http://www.youtube.com/watch?v=fi20N3idp44
Jedno vrijeme mi je njena mama Jane Birkin važila kao najljepša, naravno nakon Marie Schneider. Raduje me da i mala slijedi mamu, barem glede frizure. Inače vrijeme je šugavo, kiša dosadno pada, zasad se ne može pobjeći ni na Otok, ni u Gorski Kotar, a ovdje u blogerskom blatu, gdje je jedna jedina "zanimljiva rasprava", mi je zabranjeno komentirati 
Svaka njegova nova fotka me baca na pod s lopte na kojoj sjedim, vanzemaljac ili nadzemaljac pak...
Sve najbolje riječke rokerske snage su se okupile na riječkom Korzu pod motom "Vratite nam SVID radio, naime novi vlasnik je odlučio promijeniti uređivačku koncepciju kultnog radija. Već oko 18 kad sam smrznut napuštao područje ostavivši Urbana, Let3 i ostale mlađima, ambijent je bio veličanstven. Mene je oduševio bend kojeg sam prvi put slušao, Hesus Attor, nevjerojatna energija na pozornici, skoro ih je nemoguće fotografirati za vrijeme svirke, niti jedan nije statičan...
Koncert traje do kasnih sati, zato rokeri, jedina večerašnja destinacija za izlazak vam može biti Korzo, poslije Palach, besplatno je, za Korzo sam se uvjerio 
Neki nepoznati likovi mi jučer i danas vise na blogu, maaaarš, furešti, živite zdravo i jebite se... Ja moram sad ponovo van, na stručno usavršavanje , al moj nevidljivi špijun vas registrira 
Meditiram o vječnom vraćanju jednakog i termitima koji iznutra ruju...
Izvještaj iz prve ruke : "Drotovi su bili divni prema prema ovoj stoci iz ministarstva, gazile su nas štiklama i pljuvale..."
Večernji je objavio izvrsne fotografije:
http://www.vecernji.hr/vijesti/na-prosvjedu-studenata-pred-ministarstvom-interventna-policija-clanak-59460
p.s.
Naravno da sam i ja rezerviran prema ostvarivosti nekih zahtjeva, al studenti su, ako se ne varam, mislim na ovu generaciju, poput prosvjednika na Zapadu prvi put išli na blokadu tijelima...
Bitno je očima nevidljivo, kiše jesenje ubijaju u pojam, posežem za fotografijom iz zimnice...
