Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram



nachtfresser@gmail.com

Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser



IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2017
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Punjene paprike (Jin je stigao)
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher







postimage
















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
andrea
windica
Annaboni
Regina i ine
zub
euro
sewen
dražen
niskozemski propheta
sjedokosi














.


02/17 (25)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)
12/15 (31)
11/15 (30)
10/15 (29)
09/15 (30)
08/15 (30)
07/15 (26)
06/15 (25)
05/15 (29)
04/15 (31)
03/15 (31)
02/15 (29)
01/15 (34)
12/14 (31)
11/14 (29)
10/14 (30)
09/14 (28)
08/14 (30)
07/14 (34)
06/14 (28)
05/14 (34)
04/14 (26)
03/14 (27)
02/14 (26)
01/14 (28)
12/13 (31)
11/13 (30)
10/13 (28)
09/13 (23)
08/13 (25)
07/13 (30)
06/13 (30)
05/13 (38)
04/13 (40)
03/13 (40)














.
































Baština i baštinice



Većina vas zna koliko držim do tradicije i tradicionalnih vrijednosti, skoro pa ništa. Izuzeo bih neka jela i pića spremljena na tradicionalni način, al to nije ta priča.
Jučer sam do Prometne škole i seminara, imao sam vremena, pješačio donjom cestom koja vodi uz INA-u, stare kolodvore i uopće industrijsku zonu. Područje je očito spomenički zaštićeno, uljezima se mogu eventualno smatrati partizanski spomenik i neki kiosci.
Eto spadam u te, koji pamte zlatna riječka industrijska vremena, poznavao sam izloženije riječke kurve, vrijeme opijanja po birtijama i kasnije uključenog ponekog kafića, te odlazaka u okolicu na pjevaljke, razlika prema današnjim takvim mjestima je što je tamo onda masovno lumpala i punila dekoltee pjevačica novčanicama radnička klasa, ja kao student uglavnom bi bio konstantno čašćen, a danas su to kultna mjesta najbogatije klase, zlatne mladeži. I onda i sada je to bilo sranje, al eto, bitno je bilo ništa ne propustiti.
Meni ta Rijeka ne nedostaje, ljepša mi je bez sve te raskoši, sa šetnicom po lukobranu. Ipak moram priznati da me raduju ti očuvani dijelovi puni patine, čak su mi estetski prihvatljivi, počeo sam ih cijeniti zaobilaznim putem, nakon proučavanja Boysove umjetnosti.
Ni u školstvu, barem kod kod nas umirućeg njemačkog jezika, nije sve crno, županijska šefica je već duže vrijeme moja bivša učenica i sastanci su smisleni koliko mogu biti. Al što vrijedi kad su na ra(u)kovodnim mjestima, čast izuzecima poput moje škole, uglavnom negativnom političkom selekcijom odabrane ravnateljice, kojima se patuljci iz ministarstava ne žele miješati u autonomiju izbora stranog jezika, većina naravno oštroumno forsira samo engleski, a često, isti ti rukovodioci, ne znaju osnove ni tog jezika, a kamoli nekog drugog.
Nema veze, ja nisam plemenit poput Nietzschea ("ljubav prema najdaljima", onima koji dolaze), baš me briga što odrastaju sve bedastije i indoktriniranije generacije, što političar jučer reče, oni koji će znati slušati.



Komentari [9]

Kad ništa ne možeš



Uh, danas je užasan tmuran dan koji ne može proizvesti ništa drugo sem nervoze, popodne sam na seminaru, jutros se Jinu baš nije šetalo, nije obavio najvažnije, sad će me se načekati dok se vratim. Nekad zlatnih osamdesetih seminare su nam vodili Nijemci, Austrijanci i Švicarci i dalo se svašta naučiti, npr. i kako Švicarci bezveze rade, nivo koji smo mi sad dostigli, sad predavanja drže oni koji koji skupljaju bodove za napredak koji iznosi par stotina kuna po plaći, treba biti majstor prikupljanja dokumentacije svega što se boduje. Je, na državnom seminaru prošle godine je bilo jedno zanimljivo predavanje mlade profesorice s čudnim pristupom, poslije sam saznao da je na svojoj školi dobila pismenu opomenu pred otkaz.
Iskoristili smo zadnje lijepe dane za Sveti Križ, brdo iznad Rijeke, malo je čudan bio osjećaj da se tih dana gore samoubio taj jedan kojeg je policija tražila blokiravši cijeli kraj, zbog navodnog ubojstva supruge, naravno birtijska čaršija je imala drugu verziju priče, droga i to, naravno jadna djeca koja ostaju. Prisjetio sam se svih samoubojstava u svom okružju, a bilo ih je, ne normalno, mozak ne pita u kom će smjeru kad se zalaufa, filozofski odlutao, na Camusovom tragu, o tom pitanju, visina potiče osjećaj malenosti. I kao da je droga krivac, vežu je uz većinu priča, sjetio sam se jedne uz koju su je isto glupo spominjali, bila je to besmrtna ljubav, hipersenzibilni prijatelj je morao na odsluženje jebenog vojnog roka, poslije nekog vremena pobjegao je na "odsustvo", nešto je krenulo u krivo i objesio se. Mjesni hodža je zaključao groblje, nas nekolicina s lijesom, a zatim cijela tužna kolona, smo preskakali ogradu.
Eto, nisam znao kamo će me odvesti post, nisam od onih koji znaju planirati život i napredovati u istom. Nadam se da će moja mala herojčina sa što manje problema izdržati do navečer, više se tu ništa ne da napraviti.



Komentari [11]

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se