Zec nas je probudio u nedjelju u šest sati ujutro. Zapravo, nedjelja 6 ujutro meni je još uvijek subota al dobro. I Zec nije zeko zekonja nego naš lider i organizator puta u Belgiju. Zec, drag si mi ali bila sam toliko umorna i neispavana da bi te najradije bila zveknila onom sobnom lampom po glavi. Samo su dvije stvari zbog kojih bi se u nedjelju ujutro ustala tako rano: 1. Bode Miller dolazi na kavu i 2. idem u Spa Francorchamps gledat Formulu 1. Sreća tvoja da si raspolagao jednim od ta dva argumenta :)
Na stazi smo bili oko pola devet, malo razgledali pa ubrzo zauzeli svoju poziciju na zavoju Pouhon gdje smo, sjedeći na klizavoj strmini, proveli ugodnih (čitaj - hladnih, kišnih i vjetrovitih) pet sati. Da da, pet sati jer utrka počinje tek u 14:00, naravno, ali valjalo je uhvatiti mjesto. No dobro, jedno vrijeme nas je zabavljao Porsche kup, onda je počela GP2 utrka, pa u pola 1 parada vozača (ništa spektakularno, jedva se vide) i vrijeme do početka utrke brzo je iscurilo. Show je počeo u dva, krug za zagrijavanje i onda spektakl prvog kruga. Publika je poludjela i kad je Kimi izbio u vodstvo nastalo je opće oduševljenje, pljesak, pokoji vrisak i onda su zapadni Europljani sjeli natrag na svoju klizavu padinu i u relativnoj tišini odgledali ostatak utrke. Na našem se zavoju nije dogodilo ništa spektakularno i sigurno je da kao uživo gledatelji nismo osjetili svo uzbuđenje ovogodišnje Belgije kako su to mogli tv gledatelji koji vide cijelu stazu i imaju potpuni pregled događanja. Nedaleko od nas bio je ekran ali sjedili smo u dosta nezgodnom položaju u odnosu na njega i, premda smo vidjeli najvažnije stvari, puno toga nam je jednostavno promaklo. No mi smo imali nešto što televizija ne može dočarati, a to je zvuk. Kad pomislim na Formulu 1 uživo prvo pomislim na zvuk. Na Pouhonu smo u tom pogledu stvarno uživali jer smo bili sa svih strana okruženi brdima, a i staza je prolazila svuda oko nas tako da je zvučna kulisa belgijske utrke detalj koji ću posebno pamtiti. Ma zapravo, pamtit ću ja još stvari... npr kako sam u subotu ujutro na recepciji hotela zaboravila kovertu s kartama za utrku, jednostavno sam je ostavila na pultu.... sva sreća da je gospođa Belgijanka bila ljubazna pa je sačuvala i uručila mi je kad sam se vratila po nju. Sjećat ću se i pomfrita na stazi, i nekih ogavnih bjelkastih kobasica. I posjete Luksemburgu, pilećih krilaca u Pizza Hutu i orkestra koji je svirao pop klasike na jednom od gradskih trgova.... Sjećat ću se dugotrajne vožnje do Belgije i nazad, valjanja fora u kombiju, iskopanih autocesta u Njemačkoj i "sitnih" zastoja u Belgiji... A sjećat ću se i da tri posljednja kruga utrke, tri kruga za pamćenje, tri kruga Hamiltonove i Kimijeve borbe, tri kruga kiše i izlijetanja sa staze, e da... ta tri kruga nisam ni vidjela jer smo upravo tad krenuli prema pobjedničkom postolju kako bi stigli na proglašenje pobjednika. I kad smo se pojavili kod prvog tv ekrana vidimo snimku Kimija u zidu. Ljudi oko nas uzdišu i hvataju se za glavu, a iskreno, i ja uzdišem i hvatam se za glavu. Doduše, i da smo ostali na svojem mjestu ne bismo puno vidjeli jer se ništa od toga nije dogodilo na našem zavoju. I zapravo, kad bolje razmislim, drago mi je da ta tri kruga nisam vidjela uživo. Ma iovako nisam mogla vjerovat svojim očima!! I onda je, kad je utrka već završila a vozači izašli iz bolida, pao pravi pravcati pljusak. Valjda da nas probudi iz sna? I po tom smo pljusku šetali po startno-ciljnoj ravnini, prvom zavoju, gledali boksove, slikali bolide, skupljali komade gume, njuškali stazu i, naravno, fotkali se za uspomenu. Vrijedilo je. Svake kune, svake minute, svakog kilometra puta. Vidjeli smo kraljicu, uživali u njezinoj ljepoti i sad se u predstojećim tmurnim zimskim danima možemo hraniti uspomenama na boje, mirise i zvukove Spa Francorchampsa.
P.S. Zec me podsjetio na detalj koji nisam spomenula u postu i ima pravo pa se, evo, nadopunjujem. Naime, dečki su me u nedjelju na stazi, nekih sat vremena prije početka utrke, iznenadili kad su izjavili da imaju poklon za mene. Naravno da ga nisam očekivala, a nisam ni primijetila kad su otišli u nabavku, ali poklon je bio tu - Renault majica s Alonosovim imenom! Majica super, veličina taman, tajming perfektan, svaka čast i hvala još jednom :)
P.P.S. Upravo je imam na sebi jer još uvijek slavim Fernandovu jučerašnju pobjedu :)
Parada vozača. Hej, jel vidite kako mi je Fernando namignuo? Koji lisac... :))
Pogled na našu tribinu na zavoju Pouhon. Mi i par likova oko nas. Ništa pretjerano.
Kimi i Lewis prije skandala.
Španjolac.
Lewis na presici, na prvom zavoju. Tad je još bio pobjednik utrke. Više nije.
Pogled s prvog zavoja na startno-ciljnu ravninu.
Pokisli boks McLaren Mercedesa.
Pobjedničko postolje.
Prvi zavoj.
|
