nabrzaka
četvrtak, 15.11.2007.
27. post. Prestaje li život u trideset i osmoj?
|
Kad je prošle godine u Monzi Michael Schumacher objavio odlazak u mirovinu i ja sam, premda njegova zakleta neljubiteljica posljednjih 15-ak godina, pustila suzu ili nešto barem slično suzi. Priznajem, bilo mi je žao što odlazi. Prvo zato što nikako ne volim odlaske, oproštaje, ceremonije i dramatične promjene, a i navikla sam se na Schumija koji je uvijek nekako bio tu i kad su utrke bile "dosadne" čovjek se uvijek mogao zabaviti tračajući Michaela i njegove sumnjive poteze na stazi (i izvan nje, no rjeđe). Ne bih rekla da je baš on, ili bilo tko drugi, bio centar Formule 1 oko kojeg se sve vrtilo ali svakako je bio nešto najbliže toj definiciji. Michael je također bio i mjerilo pomoću kojeg smo ocjenjivali i sudili druge vozače. Mogao je netko odvoziti fantastične utrke i odraditi nevjerojatna preticanja, ali pravi kredibilitet bi zaradio tek kad bi pokazao zube ili očitao lekciju slavnom prvaku. Kao Fernando u Imoli 2005. ili Kimi u Spa 2004. I naravno, Montoya. Primjerice, ove godine postoji veliki problem oko definiranja točnog stupnja genijalnosti Lewisa Hamiltona. Svi znamo da je dobar. Naravno. Ali koliko dobar? Neki će reći dobar u rangu Senne, a drugi misle 'dosta dobar, ali u McLarenovom bolidu izgleda bolji nego što zapravo jest'. Da se stvari nisu odvijale kako jesu i da je Schumacher ostao u Formuli 1, mislim da bi nam sad bilo mnogo lakše ocijeniti Lewisa i njegovu izvedbu. No, što je tu je. Schumi je zaključio da je bilo dosta, pokupio prnje i otišao kući ženi i djeci. Nakon što je cijeli svoj život vozio trkaće automobile, radio, trenirao, testirao i natjecao se, ovu je godinu proveo na turističkim putovanjima, vodeći klince u školu i odmarajući se, a Formulu 1 pratio je uglavnom iz svog dnevnog boravka. Istina, u prvom dijelu sezone se pojavio nekoliko puta na Velikim nagradama u ulozi ferrarijevog savjetnika za nešto, ali činilo se kao da se dosađuje i kao da mu stajanje na pit wallu samo dodaje sol na ranu. Zapravo, ove mi je godine svaki put bilo iznimno teško gledati Schumija, na televiziji ili u novinama. Izgledao mi je kao nesretan čovjek i premda su njegove izjave govorile nešto sasvim drugo, ipak mislim da mu nije nimalo lako. A nakon ovotjednih testiranja u Barceloni na kojima je s ferrarijevim F2007 ostvario najbolja vremena (1:21.922, prvi iza njega Badoer s 1:22.129) i naočigled uživao u svakom trenutku, sigurna sam da se još nije navikao na dosadnu svakodnevicu bez Formule 1. Evo Schumacherovih prvih dojmova iz Barcelone: "Trebalo mi je nešto vremena, možda dva kruga, ali onda sam se vratio u igru. Moram reći da sam sam sebe iznenadio što sam ponovno bio tako brz. Bio sam pomalo nervozan. Možda je to bilo pomalo djetinjasto, osjećao sam se kao da ponovno imam 18 godina... Još uvijek je dobar osjećaj voziti na stazi." I nedostaje mu očajnički, kladim se u to. Evo nova nagradna igra - pobjednik je tko nazove Schumija i dobije potvrdu da sam u pravu :-) I za kraj - legenda svih legendi - David Coulthard: "I think there is a guy called Michael. It looks as though he's got a talent. He will make his way to F1." |
