nabrzaka
utorak, 24.07.2007.
11. post. Nürburgringški transkripti
|
Kakav je to sajt koji nikad ne objavljuje tajne transkripte još tajnijih razgovora? Svako tko drži do sebe i svojih čitatelja, ponudit će im s vremena na vrijeme ekskluzive snimke i zato - brijunski, pojedite se! Stižu nürburgringški transkripti! Alonso: You did it intentionally, as in Barcelona. Massa: No, I did not. Alonso: You broke my sidepod there - go and have a look at it! Massa: Go f**k yourself! You won and you say something like this. Alonso: Mate, it can't break itself. Alonso: I have fought with Heidfeld, with everybody, what you did with three laps to go can't be done. Massa: He wins and says that. You must learn. Alonso: It is you who has to learn. I have fought with everybody and with three laps to go, we touch! Massa: Bravo. Alonso: Bravo you! Massa: You say that I did it on purpose, like I did that on purpose in Barcelona? You were remained behind. (As this point Ron Dennis steps in) Dennis: Boys calm down. Massa: Tell him to! Utrka je bila fantastična i sigurno joj nije nedostajalo začina, ali Fernando i Felipe su nam ipak dodali mali bonus. Jer mi to zaslužujemo, naravno. Smiješno je i fora vidjeti ih kako se prepiru, ali svađa je ipak bila nepotrebna jer incident na stazi nije bio vrijedan tako teških riječi i bedastog ponašanja. Između ostalog, kod ljudi mi se ne sviđa arogancija i bahatost kako se u ovoj diskusiji postavio Alonso. Dakle, onako s visoka, izazivajuće i zajedljivo, a s druge strane likujući u kameru. Malo bezveze. Ne slažem se s teorijom koja je zapravo dosta učestala a kaže da si neki ljudi mogu dopustiti aroganciju, ako su npr. vrhunski genijalci u poslu kojim se bave. No way, ne slažem se... nema opravdanja... i iako je bolji vozač od Masse, no no, Fernando, tako se ne razgovara. A Felipe je popušio foru, zagrizao udicu, dao se isprovocirati i eksplodirao. Da je npr. uključio smisao za humor, mogao je cijelu situaciju okrenuti u svoju korist. Ali, kužim, naravno. Utrka je bila stravično teška i iscrpljujuća, kad je sve završilo otpustili su kočnice pa im se omaklo. A mi uživamo :-) Zanimljivo je što su Brazilac i Španjolac pričali na talijanskom jeziku što je definitivno najbolji mogući izbor kad se radi o lupetanju i trabunjanju gluposti. Ok, Massa je talijanski naučio u Ferrariju, ali ne kužim Alonsa. Jučer sam negdje pročitala da ga je naučio još davnih dana u Minardiju a usavršio pričajući sa Sticky Flavijom. Mada, koliko se ja sjećam, Flavio ga je češće hvatao za dupe nego što su razgovarali. I kad sam već kod tih hvatanja u trenucima slavlja, čini li se to meni ili Fernando više nije onako zabavan kao što je bio prethodnih sezona? Nema više plesa i koreografije nakon pobjede, ludih frizura i marama, ne grli se s mehaničarima... ok, s Ronom Dennisom bi bilo previše za očekivati... Kaže Barrichello u jednom od F1 Racinga da se Fernando promijenio, ove godine se ne smije često i isto kao prije. Gdje su nestale ludorije i emocije, sve ono na spomen čega se Kimiju okreće (votka) u želucu? Baš po ludorijama, emocijama, odličnim forama i beskrajnom šarmu uvijek ću pamtiti jednog drugog Finca - Miku Hakkinena. Njegove su press konferencije bile urnebesne i eto, danas mi to fali. A evo zašto, između ostalog, volim Miku i zašto mislim da ima nade za Fernanda - Link na JUBITO P.S. Tko naglas pročita naziv posta iz prvog pokušaja, plaćam piće! |
- 09:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #
srijeda, 18.07.2007.
10. post. Boys don't cry
|
Svi oni koji ovaj blog čitaju kako bi saznali sočne detalje kao što je npr. veselica prošlog petka (čestitam Bejbelini još jednom, ne postaju mi prijateljice svaki dan doktorice), mogu slobodno preskočiti ovaj post. Naime, oporavljajući se od gore spomenutog petka, vikend sam provela u stanu, sa spuštenim roletnama i bocom mineralne (gazirane) te surfajući internetom naišla na nekoliko zaista zanimljivih pa čak i fascinantnih stvari. Prva je ovo: Link na JUBITO Pogledajte obavezno sva 4 dijela jer ovo je predivan primjer intervjua s Ayrtonom koji je, kao i uvijek, iskren (kad kaže da je popularan među djecom, to je velika odgovornost i on se uvijek trudi biti ok prema njima, dati autogram i sve to ali nekad nije uopće raspoložen i ne da mu se), artikuliran, karizmatičan i beskrajno šarmantan. Koliko god je verbalno jasan i odlučan, toliko je njegov govor tijela nekako stidljiv i simpatičan. Kao što je rekao Goran Dijaković u svojoj posljednjoj kolumni za F1 Racing: "Ovaj svijet nije bio predviđen za njega jer nije zavrijedio njegovo savršenstvo." U drugom dijelu obratite pažnju na Rubensa Barrichella (intervju je iz 1986. kad je Rubens imao 14 godina). Jako, jako smiješno. Drugu zanimljivost pronašla sam na hrvatskom F1 portalu www.f1-hr.com, točnije na njihovom forumu pod temom "Pitajte Jergovića". Pitanja, odgovora i svega između ima jako puno tako da nisam ni sama još sve pročitala, ali na 48 stranica arhive pitanja i odgovora - 19.4 - 30.6.2007. može se zaista puno toga saznati i naučiti. Mladena Jergovića prvi put sam vidjela u HRT-ovom Studiju F1 i bio mi je simpa. Činio se informiran i upućen u problematiku, a istovremeno normalan, ležeran i neopterećen. Onda mi je postao upitan kad sam počela čitati hrvatsko izdanje F1 Racinga jer je, za vrijeme njegovog uredništva, časopis bio apsolutno nečitljiv, loše preveden i lektorski katastrofalan. Ali Mladen mi se ipak čini ok lik. Osim toga, svaka mu čast na strpljenju i volji za sudjelovanje na ovom forumu. Iskreno se nadam da za svoj trud dobije i koju kinticu! A evo što kaže Mladen! O DANAŠNJIM VOZAČIMA: "Moji favoriti danas su Alonso i Raikkonen. Uvijek velim da vozača trebate vidjeti uživo izbliza, recimo u Monte Carlu. Ja sam ih gledao tamo puno puta. Ova dvojica su nešto posve drugo. I naravno, M. Schumacher, koji je, po meni, čak bio i za nijansu bolji od obojice. Morate, recimo, stati tik uz stazu na ulazu u kompleks oko plivačkog bazena, i gledati, gledati. I sad mi se ježi koža kad se sjetim." O SENNI: "Sa Sennom sam osobno, na samo, razgovarao samo jednom. U subotu, 30. travnja 1994. u Imoli. Prije toga me nije često pozdravljao. Taj dan je odlazio navečer sa staze, u pratnji brata, nakon pogibije Ratzenbergera. I onda je samo tako stao i počeo pričati sa mnom. Brat je otišao do rentiranog auta i tamo čekao. Pričali smo o televiziji, o stazi u Imoli, o autima, utrkama 1993. (kad je bio tako veličanstven). Nevjerojatan čovjek. Sutradan je, naravno, bio 1. svibnja, i sve je nestalo, ali ja se i danas sjećam svake pojedine rečenice. Treba li reći još nešto?" O SENNI I SCHUMACHERU: "Njih su dvojica, u svemu osim karakteru prema van i različitoj vrsti karizme, zapravo bili vrlo slični. Zvuči kao blasfemija, ali, vjerujte, i nije baš." (evo konačno nekog tko se slaže samnom) "Već sam više puta odgovarao na ovo pitanje, i uvijek mi je teško. Prije svega, mislim da su njih dvojica bili vrlo, vrlo slični. Jednako brzi, jednako obožavani od svojih ekipa (osobito mehaničara), jednako nemilosrdni prema svim rivalima na stazi, jednako posvećeni samo jednom cilju - pobjedi, jednako samouvjereni, jednako rezervirani prema onima koje nisu dobro poznavali, jednako darežljivi (bez samoreklame) prema onima koji su rođeni siromašni ili hendikepirani. Ali, Senna je imao veću osobnu karizmu, bio je elokventniji (na engleskom) i nosio je uz sebe tu specifičnu auru misticizma/religioznosti koja je bila toliko privlačna milijunima. To, i činjenica da više nije živ, stvorili su od njega možda nešto veću legendu." "Obojica su (bili) posve izuzetni ljudi i vozači." NIJE U STATISTICI SVE: "Gilles Villeneuve je bio jedan od najtalentiranijih i najbržih vozača ikada u Formuli 1. Bio je kao Ronnie Peterson. Dakle, strašno brz i neproračunat. Niti jedan nije osvojio naslov prvaka, i niti jedan više nije živ." O BRIATOREU: "Flavio želi nešto za ljude s malim rasponom pamćenja, kao što je njegovo." :-) O BERNIEJU: "S Berniejem sam nekoliko puta puno pričao o ˝pravoj˝ Formuli 1. On je u redu. On jest biznismen prije svega, ali u srcu je isti kao vi ili ja, kad je u pitanju prava ljubav prema Formuli 1." I još za štrebere: stranica 12 - transkript 'rasprave' Senne i Irvinea na VN Japana 1993. godine, o Eddieju Irvineu na str. 21, o stilovima vožnje mnogih vozača - str. 27, o 'sudaru' Schumachera i Coultharda u Spa 1998. - str. 29, o Mladenovoj biografiji - str. 39 i na istoj stranici savjeti kako preko TV-a prepoznati vanserijske vozače, i za kraj nekoliko bisera Murraya Walkera - str. 46! I da štreberi ne bi mislili da nisam primijetila, a naravno da jesam - Jergović se u nekoliko postova vraća na temu Imole 1994. i kaže kako za nesreću nije kriv ni Ayrton ni momčad Williamsa, ali da postoje neki podaci koji još nisu dostupni javnosti i o kojima ne smije pričati. "O onom što se u Imoli dogodilo 1. svibnja 1994. mogao bih pričati tri dana non-stop, i još ne bi bilo dosta. O samoj Senninoj nesreći imam vrlo određeno mišljenje, kao i o njezinim uzrocima, ali, na žalost, još o tome ne mogu pisati. Razlozi su vrlo ozbiljni i konkretni. Jednostavno, morate mi vjerovati na riječ kad velim da još nije vrijeme." Ja mu vjerujem, ali... |
