Bio jednom jedan mali dječak, Stanko se zvao. Stanko je imao svog imaginarnog prijatelja Martinu s kojim je non-stop brojao subatomske čestice unutar jende molekule koja se vješto skrivala u digitalnom manumetru koji je nažalost bio pokidan. Uvijek su se zabavljali jer je broj atoma iznosio približno 47852123321.1437563. Stanko je volio zaokruživati brojeve na dvije decimale, to mu je bila najdraža zanimacija u njegovom veselom i ispunjenom životu, ali ipak osjećao se usamljeno jer ja patio od monomultiplalanularnepoludijabatskeskleroze. On je polako umirao zbog monomultiplalanularnepoludijabatskeskleroze koja je uzrokovala zatajenje njegovog bubrega iz nepoznatih razloga dokoru Marici Hamedinakovićinovičić. Stanko je uvijek volio svog prijatelja Martinu koji je jako dobro igrao škočipapadni društvenu igru, ali nikada nije znao brojati do beskonačno... To je bio glavni razlog za smrt Stanka kojeg je udario auto dok je brojao subatomske čestice unutar jende molekule koja se vješto skrivala u digitalnom manumetru koji je nažalost bio pokidan.