....kraj....


Nakon te večeri oni su postali nerazdvojni. Sve što su radili, radili su zajedno. Nitko nije očekivao da će ta veza trajati. No vidjelo se da se stvarno vole. On bi sve učinio za nju kao i ona za njega. Kikiju nije palo uopće na pamet da bi prevario Aminu. Svi govore kako savršenstva ne postoje, ali sve u vezi njih to vrijeme koje su provodili zajedno je bilo savršeno. Naravno nekada je dolazilo do manjih svađica, ali su uvijek našli kompromis. Jednog dana Amina je rekla Kikiju da mora s njim ozbiljno razgovarati. Rekla mu je da se seli. Kiki nije znao što reči na to. Pitao ju je zašto. Rekla mu je da je njezin otac našao novi posao i da će mu plaća biti puno veća. Rekla mu je da mora ići. On joj je rekao da bi mogla kada bi htjela ostati, ali joj očito nije dovoljno stalo do njega da ostane. Ma koliko se ona trudila objasniti mu da nije tako i da i njoj ovo sve teško pada, nije uspjela. On je samo otišao. Dva dana nakon tog događaja bilo je Valentinovo. Ja(ako ste zaboravili ovo priča Ivana, Kikijeva najbolja prijateljica, Martini, Kikijevoj kčeri) sam joj rekla da ode do mosta da je Kiki treba. Amina je otišla do mosta i tamo vidjela neka svjetla. Kada se približila ugledala je na tom malom mostiću stol i dvije stolice. Mostić je bio osvjetljen svijećama. Na stolu su bili tanjuri, pribora za jelo, šampanjac te jedna mala kutijica. Odjednom joj je netko prekrio oči. Bio je to naravno Kiki. Okrenio ju je i rekao oprosti te ju poljubio. Sjeli su za stol.
AMINA: Ovako nešto još nitko nije učinio za mene... Osjećam se kao u nekoj bajci... Odakle ti uopće ova ideja?!
KIKI: Ma nije to ništa... Oprosti mi što sam neki dan onako reagirao... Ali pomisao da ću te izgubit...
AMINA: A što misliš kako je meni? Pa bojim se da te više nikad neću vidjeti, da se nikad neću vratiti ovdje, da je sve ovo s nama gotovo... A vjeruj mi to ne želim. Da imam izbora ostala bih, ali moram ići...
KIKI: Znam, shvaćam te... Ali želim nešto učiniti prije nego što odeš.
AMINA: Što?
KIKI: Otvori tu kutijicu na stolu.
Amina otvori kutijicu što je bila na stolu i u njoj ugleda prsten. Upita ga: Što je ovo?. On joj odgovori:
Ovako ti želim pokazati da gdjegod ti bila moje srce će biti s tobom. Na neki način ovo je sebično od mene jer te ovo veže za mene i tako ja znam da ćeš mi se vratit. Amina, hoćeš li se udati za mene? Amina je bez ikakvog predomišljanja pristala. Odlučili su tajiti svoje zaruke. Rekla mu je da će čim se vrati njih dvoje vjenčati. Razmišljali su o tome kako će živjeti zajedno, imati djecu. Željeli su malo vjenčanje s ljudima do kojih im je stalo. Te večeri su prvi put vodili ljubav i to na mostu. I tako je došao dan odlaska. Amina je plakala cijeli dan, a Kiki je skrivao svoju tugu. Govorio joj je da će sve biti kako su zamišljali, da ovo nije kraj. Ona se odselila, ali nije znala što njen otac sprema. Kada su došli u novi grad prvih nekoliko dana sve je bilo u redu, ali kad je Amina pokušala nazvat Kikija otac joj nije dopustio. Kiki je nju nazvao, a njen otac mu je rekao da ju zaboravi. Rekao mu je da je Amina u novom gradu, ima nove prijatelje, novog dečka da njega ne treba. Ona je čula razgovor svog oca i Kikija. Pokušavala je nekako poslati pismo, ali njen otac ju je slijedio i zbog toga je dobila mnogo udaraca od oca. Nije shvaćala što se događa s njenim ocem. Često je bio pijan te joj govorio kako je kurva kao i njena majka. Često je u sobi plakala i gledala u prsten koji joj je Kiki poklonio. Samo ju je to spašavalo. Zamišljala je njihov ponovni susret, prisjećala se svakog trenutka s njim. Za to vrijeme Kiki je pao u depresiju. Nije htio nikoga vidjeti. Nakon nekoliko mjeseci počeo se polako oporavljati. Nije mogao shvatiti da Amini više ništa ne znači. Nije mogao shvatiti kako je tako lako mogla naći drugoga. Kiki je odbijao sve cure, ne želeći ni jednu. Nekako se u sebi još nadao da će se Amina vratiti. No prošla je godina dana, a od Amine ni traga. Bio je dobar s Amininom najboljom prijateljicom Marijom (Martininom majkom). Jedne večeri Kiki je opet pao u neku malu depresiju. Marija je došla do njega te ga pokušala utješiti. Ona je bila potajno zaljubljena u njega i nije joj bilo lako gledat ga kako pati. Bila je pomalo ljuta na Aminu zato što mu je ovo učinila. Prišla mu je i počeli su razgovarati. Marija je izgledom bila jako slična Amini. Marija je zagrlila Kikija, a on je zamislio da je ona Amina. Poljubio ju je i pozvao kod sebe. Ona je otišla s njim. Kod njega su vodili ljubav. No sutra kad se probudio shvatio je što je napravio. Nije ništa osjećao prema osobi koja je ležala pokraj njega. Znao je da će ju samo povrijediti. Dok je on razmišljao o svemu, Marija se okrenula i rekla mu da ga voli. Odlučio je pokušat zavoljet Mariju jer je znao da je ona to zaslužila i da joj je stalo do njega. Amina je našla posao te skupila nešto novaca. Odlučila se vratiti u svoj rodni grad. Prvo je mene (Ivanu) posjetila. Ja sam bila ta koja joj je morala reči tužne vijesti. Skoro sam se unesvijestila kada sam je vidjela ispred vrata. Ispričala mi je sve što se događalo te za postupanje njenog oca. Kada me pitala za Kikija ušutila sam.
AMINA: Reci mi što se događa!
JA(IVANA): Kiki se ženi...
AMINA: Što? S kim?
JA: S Marijom... Ti nisi dolazila, nisi se javljala. On nije znao što se događa moraš ga shvatiti, a i nju. Znaš da je uvijek bila zaljubljena u njega.
AMINA: Znam da je bila zaljubljena u njega, ali mi je bila i najbolja prijateljica.
JA: Svi smo mislili da si bila nepravedna prema njemu pa čak i ja... Nismo mogli znati što se događa...
AMINA: Želim ga vidjeti!
Odlučila je da se nađu kod mosta. Rekla sam Kikiju da moram razgovarati s njim i da dođe na most. Jedva sam ga uspjela nagovoriti da dođe na to mjesto. Previše mu je bilo bolno odlaziti na to mjesto jer je bilo toliko uspomena koje su ga vezale za to mjesto. Kiki je otišao na most. Nije mogao vjerovati što vidi. Amina je stajala ondje na mostu kao što ga je uvijek prije nekoliko godina čekala.
Došao je do nje i upita ju: Zašto si sada došla?
AMINA: A tebi nije trebalo toliko dugo da me zaboraviš? Rekao si mi da ćeš me čekati, ako treba, zauvijek. Zauvijek je onda za tebe dosta kratko razdoblje!
KIKI: Trebao sam zauvijek čekati dok si ti sretna s drugim?!
Amina mu je tada ispričala cijelu priču što se događalo otkako je otputovala. Kiki nije mogao vjerovati. Osjećao se krivim. Na mostu su bili satima. Bojažljivo ga je upitala da li voli Mariju. Rekao joj je da mu je draga, ali da ni za koga ne može osjećati ono što osjeća za nju. Pitala ga je zašto se onda uopće ženi.
KIKI: Znaš da bih učinio sve da mogu vratiti vrijeme, ali to se ne može učiniti. Mislio sam da se nikada ne ćeš vratiti i da trebam nastaviti sa životom. Marija mi je pružala ljubav i bila mi je podrška. Ona me na neki način spasila nakon što si ti otišla. Znam da prema njoj osjećam samo zahvalnost, ali moram se oženiti s njom. Marija je trudna.
Amina nakon tih riječi zaplače. Kiki ju je pokušao utješitit, ali i on je počeo plakati. Proklinjao je njenog oca, sudbinu. Uhvatio joj je ruku,a na ruci je vidio prsten. Gledao je onaj prsten koji joj je poklonio, zaručnički prsten. Prisjetio se onog dana kada su odlučili da će se vjenčati čim se ona vrati. Sjedili su na mostu i samo plakali, riječi su u tom trenutku bile suvišne. Marija je saznala da se Amina vratila. Iste te večeri Marija je posjetila Aminu. Marija je bila već duže trudna pa joj je trbuh bio poveći. Amina se upravo bila vratila u hotel gdje je odsjela kad je Marija pokucala. Ova je otvorila vrata i bez riječi je pustila u sobu. Ja sam joj već bila ispričala Amininu priču. Kada je ušla unutra rekala joj je samo: Oprosti, nisam znala. Amina joj je rekla da je sve u redu da zna kako ga je Marija voljela i da ga je zaslužila. Rekla joj je da ga nikad ne povrijedi i da ga čuva jer je on nešto najbolje što joj se u životu moglo dogoditi. Ubrzo su se zagrlile ipak su dugo bile najbolje prijateljice. Marija ju je zamolila da im bude kuma. Znala je da će to biti teško za sve troje, ali i Kikiju i Mariji je Amina jako značila. Amina je odbila. Ali ju je ova duže vrijeme nagovarala, nakon čega je ova pristala. Marija je otišla kući. Iza ponoći netko je kucao na vrata Aminine sobe. Otvorila je vrata, a tamo je bio Kiki. Nisu progovorili ni riječ nego su se odmah zagrlili. Kiki ju je počeo ljubiti i ubrzo su se našli na njenom krevetu. Proveli su strastvenu noć. Ovo im je bio poput nekog oproštaja. Znali su da nije u redu, ali to je bilo jače od njih samih. Znali su da je ovo njihova zadnja večer koju će provest zajedno. Za 5 dana bilo je vjenčanje. Svi su se svečano obukli i vjenčanje je moglo početi. Sve je bilo tako lijepo. Mladenka je polako došla do oltara, izmijenili su se zavijeti, ali nitko od gostiju nije znao da su se u tom trenutku dva srca slomila. Amina je bila isto ispred oltara, ali ne kao mlada već kao kuma. Kiki je razmišljao kako bi volio da je Amina ta koja pokraj njega stoji u bijelom. Znao je da mora oženiti Mariju zbog djeteta koje nosi, ali nikako nije moga preboliti to da mora okončati svoju ljubav s Aminom. Previše ju je volio. Amina nije mogla izdržati. Odmah nakon ceremonije otišla je na most. Ondje je napisala pismo koje si (Martina) našla te si je odmah nakon toga oduzela život. Kiki je primjetio da nema Amine odlučio ju je potražiti. On je našao njeno tijelo u velikoj lokvi krvi na mostu. Uzeo ju je u naručje, znao je da više nema pomoći. Pogledao je prema pismu i uzeo ga. Nikada nije imao dovoljno hrabrosti da ga otvori. Napravili su obdukciju nad njenim tijelom. U izvješću je pisalo da je bila trudna nekih 6 dana. To je bio najtužniji dan u ovom gradu kojeg svi želimo zaboraviti. Tvoja majka se ubrzo nakon toga razboljela i umrla. Mislim da je to bilo djelomično i radi ovog događaja. Tvog oca si ti spasila da nije bilo tebe ne znam što bi se s njim dogodilo. To je priča o Amini. Martina je bila sva u suzama na kraju priče o njenom ocu. Nije shvaćala što je sve njezin otac proživio. Osjećala se krivim zbog smrti Amine. No ona nije bila ni zašto bila kriva... Neke stvari sudbina odredi i mi sami ne možemo utjecati na njih...

---------the end-----


18.02.2007. u 17:21 | K | 24 | P | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.


  veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv







Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us






MySpace Layouts



MySpace



MySpace images






Images for your blog



image hosting for myspace

Image Hosted by ImageShack.us




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se