my-way

Umjesto jedne, imat ćemo i reprizu.

Sinoć: noć, ti i ja sami, eksplozija strasti.

Danas: slatko iščekivanje ponovnog susreta.

Volim kad nam se pogledi susretnu u mnoštvu, izmamiš mi smješak na lice, a nitko ne može pročitati o čemu razmišljam.

Tko zna što nam donosi ljeto, ali, ako ništa drugo, ostaju nam noći za pamćenje.

Ako ti kažem da večeras jedino želim biti u tvome naručju, što ćeš mi reći?

Ne pije mi se, ne priča mi se, želim neko intimno mjesto i da budemo sami.

I mislim da ćeš mi faliti.

Uhvatila me želja da pobjegnem.
Iz Zagreba, od svega.
Pa i od njega.
Povlačim kočnicu.
Razum govori jedno, ja radim suprotno.
Pokušavam predvidjeti buduće događaje.
Želim, želim, želim, a ništa ne radim da nešto i dobijem.
Još dva dana i odlazim.

Tvoje usne na meni
Tvoje ruke na meni

Večer upravo onakva kakva bi trebala biti-cuga, šetnja, razgovor uz jezero i na kraju-poljupci.

I ne smeta mi što smo iz različitih svjetova dokle god se smijem.

007 se potrudio i iz telef.imenika došao do broja.
Trčanje nije bilo uzalud:D
Pa mogao si pitat, sigurna sam da bi dobio broj, trep trep:).

Looking forward for tonight...

Oni pozitivni žmarci u trbuhu.
Smile na usnama.

Samo da ne ispadne kreten.

Odrezat ću si jezik.
Ili prste.

Ili ću počet samo fotke stavljat na blog.

NE RAZUMIJEM LJUDE.

Zašto su muški takve papčine?
Ili samo oni na koje ja nailazim...
Kao, nije te briga, ali ipak pitaš-viđaš se s još nekim?
Pa stojiš na parkingu 5 minuta i gledaš kako frend prebacuje ruku preko mog ramena.
Što te briga, ako se ionako ponašaš kao kreten?
Pa onda onaj iz prošlih postova..."Dobro jutro, D.!", sa smješkom od uha do uha, pa prije toga doslovce dotrči do mene ne bi li sa iskaznice pročitao ime (kao da nije mogao pitat?!) koje sad ne zaboravi izgovoriti svaki put kad se sretnemo. Pa hrpa pitanja, beznačajnih, ali daju do znanja da pamti nebitne sitnice. Pa ipak, nema muda/volje/ko zna čega za nešto više.
Ne mrdam malim prstom kad su tipovi u pitanju.
Nigdje me nije dovelo kad sam ja inicirala, koliko god tvrde da bi bili sretni da im žena uleti, mislim da ih takve odbijaju.
Sad sam odlučila čekat da mene netko osvaja.
Pa makar i ne dočekala.

Bond.
James Bond.

Malo slatko stvorenje koje škicam zadnjih dana ima na iskaznici ni više ni manje nego 007.:D

Opalila sam se smijat: James Bond, ni više ni manje:).
Ali, ljudi, ono, doslovce-sa oružjem, i okružen ženama:).

Ne mogu se prestat smijat!:D

Nego, što bi mi falilo da budem Bondova djevojka?! LOL!

Smiješno kako dvoje ljudi teško uspostavi komunikaciju.
A trebalo bi biti vrlo jednostavno.
Nekad i je, na prvu loptu, kad ništa ne očekuješ.
I bilo je.
Sad, i kad bih htjela nešto reći, uvijek je nešto-previše očiju/ušiju, kontanje kakva će biti reakcija, što ako sam si ja nešto zabrijala (a uglavnom si zabrijem:), a opet, s druge strane nešto mi se često mota po glavi.
Pa se tako samo gledamo.
A možda on gleda mene jer ja gledam njega?!:)
Kako tako jednostavne stvari postanu tako komplicirane?

No, bez obzira na tu bezizglednu situaciju, od ranog jutra si pjevam...EKV na putu za posao, pa set talijanskih evergreena, pa My way. Nadam se da će se dan i završiti u ovakovm raspoloženju:).

Ljudi, želim vam ugodan dan!

Uopće nisam tipična ženska kokoš. Me neeeeee...
Samo sam jutros malo pažljivije odabrala kombinaciju za posao, našminkala oči, stavila sjajilo na usne, i kaj se desi: onaj-koji-me-inspirirao se jutros nije pojavio na uobičajenom mjestu.:)