my-way

Smiješno kako dvoje ljudi teško uspostavi komunikaciju.
A trebalo bi biti vrlo jednostavno.
Nekad i je, na prvu loptu, kad ništa ne očekuješ.
I bilo je.
Sad, i kad bih htjela nešto reći, uvijek je nešto-previše očiju/ušiju, kontanje kakva će biti reakcija, što ako sam si ja nešto zabrijala (a uglavnom si zabrijem:), a opet, s druge strane nešto mi se često mota po glavi.
Pa se tako samo gledamo.
A možda on gleda mene jer ja gledam njega?!:)
Kako tako jednostavne stvari postanu tako komplicirane?

No, bez obzira na tu bezizglednu situaciju, od ranog jutra si pjevam...EKV na putu za posao, pa set talijanskih evergreena, pa My way. Nadam se da će se dan i završiti u ovakovm raspoloženju:).

Ljudi, želim vam ugodan dan!