|
|
| < | ožujak, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
neki postovi će biti u trećem licu, ali to je post o meni, koji sam pisala ja...xD
AbOuT HeR:
*she likes:
*obitelj
*prijatelje
*fejs
*internet
*praznike i vikende
*she doesn't like:
*školu
*umišljene i licemjerne ljude
*laž
*povrće
*kad nema struje xD
OvO Bi BiLa OnA:
*_* KLiK Na SLiKu Da Je UvEćAš*_*
*_* KLiK Na SLiKu Da Je UvEćAš*_*
°°°kLiK°°°
°°°kLiK°°°
°°°kLiK°°°
°°°kLiK°°°
°°°kLiK°°°
°°°kLiK°°°
°°°kLiK°°°
°°°kLiK°°°
°°°kLiK°°°
°°°kLiK°°°
°°°kLiK°°°
SLLaTkiCa
Život Je saMo proCes UmiRanJa
Emo color girls
Lida i Kiki
Hip-hop 4 live
Sweet spider
lexxxve- Leona i Veronika
ŽaBiCa. °°
KaroLinA
@n(hy & Mery BFF
¤TwO GiRlS In cReAzY WoRlD¤
°°It'S AlL AbOuT Me°°
Ljerkin blog
<$My life$>
_CoNveRsE_4_EvEr_
BuNtowKee1
*luDacHa nA kWadrAt*
Le SoreLLe
fensy blogg
××°° TeeA °°××....xD
!#mala zajEbAnA#! xD
susieandheridols
LuCiJa
m@l@ pl@v@
°° OpIčEnE MaŁe°°
She wakes up to find herself
After all these years
And where all the time has gone
Still seems so unclear
'Cause there's no one else
Since she found real friends
She knows it's been so hard
They should know
If she die tomorrow
As the minutes fade away
She can't remember
Have she said all she can say?
They're her everything
They make her feel so alive
If she dies tomorrow...
O čemu će sad pisati...ova pjesma dosta toga govori, ali nikad nitko ne može izraziti osjećaje pjesmom. U njenom životu postoje mnogi strahovi, najveći joj je strah izgubiti sve prave prijatelje, prijatelje kojima može sve reći, a drugi najveći strah za nju je smrt. Ali ako izgubi prijatelje više se neće bojati smrti, bit će joj sasvim svejedno. Ona se jednostavno boji, boji se što će joj se dogoditi u životu. Sve je tako brzo prošlo, svih 14 godina brzinom treptaja oka. Boji se, boji se još jednom trepnuti, što će se dogoditi? Boji se zatvoriti oči jer kad ih otvori gdje će se nalaziti? Hoće li je drugi treptaj oka promijeniti do kraja, gdje će je te zatvorene oči odvesti? Toliko pitanja ima o svojoj budućnosti, ali nigdje ne pronalazi odgovore. Ni jedan jedini odgovor. Ponekad se zapita čemu ovaj život, samo nas priprema na put za smrt, ništa ne nosimo sa sobom, pa čak ni sjećanja, svi najljepši događaji će pasti u zaborav. Sve će pasti u zaborav, pa čak i mi sami...
Budi se da pronađe sebe,
poslije svih ovih godina
I gdje je nestalo sve ono vrijeme
ipak se čini tako nejasno,
jer nema nikog drugog
odkad je pronašla prave prijatelje,
Zna da će biti teško
oni bi trebali znati, također
Ako umre sutra
sve će nestati
Ne će se moći sjetiti
da li je rekla sve što je htjela?
Oni su joj sve
čine je živom
Ako umre sutra...
I evo nje opet sa svojim razmišljanjima o životu, sa svojim pogledom na život, malo čudnim,ali šta se može, neobična osoba poput nje, ima i neobičan pogled na ovaj okrutni, nepravedni život. Ali on nekad može biti fer. U ovih par dana život joj se okrenuo na bolje, to je tako dobar osjećaj, koji vam ona ne može opisati. Prvo dobro što joj se dogodilo u životu, imala je presuper rođendan, proslava je bila najbolja, darovi uopće nisu bitni. Drugo što joj se dobro dogodilo zadržala je prijatelje do kojih joj je stalo i nije više onako naivna kao prije. Treće što je super za dva tjedna ide u Zagreb na dva dana s best frendicom. Četvrto, ma ne da joj se više nabrajati. Sitnice, zaista mogu promijeniti život na bolje, mnogo bolje. Napokon se i njoj događa nešto lijepo u životu. Stavila je i novi dizajn, ali čini se da će ga promijeniti jer je tužan, a ona je trenutno happy, prehappy...Sinoć nije mogla zaspati, gledala je u zid i razmišljala o svim lošim stvarima koje su joj se dogodile, ali to je sad prošlost, prošlosti će se uvijek sjećati, ma kako loša bila, ostat će je u lijepom sijećanju. Čovjek treba živjeti u sadašnjosti, misliti na budućnost, i sjećati se prošlosti, inače nije čovjek ako mu fali neki dio života...prošlost...sadašnjost...budućnost...
Napomena: ovo je post o meni samo u trećem licu, i molim vas da mi ne ostavljate više od 15 komova, jer to zaista nemam vremena vraćati...sorry, ali vratit ću vam sve komove...pa onda vi ne vraćajte sve nego samo 15, jer nisu mi bitni komovi, nego vaše mišljenje i to da čitate postove
Prije 14 godina, točnije 20.03.1995 u 13:30 na svijet došla je jedna djevojčica, nebitnog imena, jer čije je ime više bitno, čovjeka se ne pamti po imenu nego po onome što je nekome učinio,bilo zlo, bilo dobro, ali više pamtimo zle ljude nego dobre. I ta djevojčica, nebitnog imena, rodila se u Puli, ali tamo nije odrasla, odrasla je u Drvaru(Bosni), Pisarovini(blizu Zg-a) i najveći dio svog života provela je u Udbini. Odrastajući počela je zaboravljati svoje djetinjstvo, naravno sjeća se nekih događaja, ali više se ne sjeća pola svog života. Kako je njen život prolazio, zaljubljivala se, plakala, veselila se, pila, smijala se, itd... Bilo je tu mnogo nesretnih ljubavi, i sretnih, ali sve je to prošlo i ponovno je nesretno zaljubljena. Na ljeto 2008 život joj je krenuo nizbrdo, bar jednim djelom, počela je slušati cajke,a dotad je slušala "normalnu" glazbu. A o prijateljstvu nikad nije htjela ni s kim razgovarati, imala je prijatelja, ima ih i još, bilo je puno svađa ali na kraju se sve izgladilo jer je odlučila da će se prije svog rođendana pomiriti sa svima s kojima je posvađana. Nije joj uopće jasno zašto uopće imaju svađe. I sad kad je osmi razred, odlučila je koju će srednju školu upisati, gdje će u dom, i još ne shvaća kako neki ljudi mogu lagati i kako su im laži sastavni dio života.Sad je našla nekoliko pravih prijatelja, kojima može sve reći. Pa sad razmišlja što će biti u nastavku života, a što bude bit će, ne treba se time zamarati.
Odvojite malo vremena i pročitajte ovaj, ne baš kratak post, hvala na komentarima, bit će ubrzo vraćeni, ako već i nisu. Pozz
Hej, hej...Kako ste? Kod mene sve super, napokon je vikend i danas se idemo rolati, Ivona, Ivona, Matea i ja, mislim da će nam biti baš super. Na žalost još uvijek slušam cajke, to Ivoni smeta, jer ona sluša rock i punk...hehe. Obožavam svoje frendice i ne znam što bi bez njih, nekad se uvijek naljutim na njih bez razloga, ali stvarno bez razloga i odem doma. Ovdje se vrijeme poboljšalo, nema više kiše i snijega, nego je došlo proljeće i sunčano. I sad da vam se zahvalim na komentarima, nisam još sve vratila, ali čim napišem post idem na vraćanje, i tako, kod mene je sve po starom, ima nešto novo, ali sad ne bi o tome. Idem vraćati komentare...pozzz 
HeLLo ljudi! Evo i ja odlučila napisati novi post, nakon 1020 komentara, hvala vam svima na komentarima, neke sam stavila i u linkove(linkovi su u box-u). Ne znate kako sam vam zahvalna. A sad malo o onome što se događalo dok sam ja vraćala vama komentare.
ŠkOLa-ide nekako, ja ne znam tko ju je uopće izmislio, ali nema veze valjda će mi ona jednom pomoći da uspijem u životu jer SaMo JeDnOm Se ŽiVi i SvE TrEbA PrObAtI
PriJaTeLjsTvO- a nemam se na što buniti, sve je ok. O prijateljstvu mi se baš ne da pisati, jer ono je sigurno kao vaše prijateljstvo.
LjUbAv-aaaa, nemam dečka, ma kad bolje razmislim ni ne treba mi, dobro kaže ovaj naslov posta, koji sam odabrala slušajući pjesme.
OpĆeNiTo- evo napisala sam kako mi je u ljubavi, u školi i u prijateljstvu. ŠtO Je NoVo nA bLogU? Promijenila sam dizajn, recite mi kako vam se sviđa. Onda stavit ću neke pjesme, ali ne znam točno koje, sviđa mi se pjesma od Karme- Pusti da te vodi ritam, pjesma je skroz fora. Ja se još jednom zahvaljujem na komentarima. Idem ja polako, trebam prati kosu i tuširati se...Samo nastavite tako komati, pozić =) wOLiM wAs =) <3 <3 <3
I za kraj nagradna igra ako ostaviš:
100 komentara dobivaš 150
50 komentara dobivaš 70
20 komentara dobivaš 30
ako ostaviš 10 komentara dobivaš 15
Ja se nadam da sam u prošlom postu vratila svima komentare, ako nisam sorry, pokušat ću da što bolje pratim što se događa s komentarima na blogu iako mislim da sam svima vratila...CiAo =)
