Od svih istina,najbitnije i najtrajnije su istine srca :)

Otvori oči.Pogledaj me.Što vidiš? Dodirni me.Što osjetiš?Svojom rukom me pomiluj po mom obrazu,jel je još uvijek topao i mek? Primi me kao meku pahulju na svoj dlan,digni me visoko,pokaži me NJEMU...
Šapćem ti na uho.Ne čuješ me.Čuješ samo lagani povjetarac vani.Čuješ ptice kako cvrkuću,pse kako laju,aute,kamione,bicikle kako se kreću.Ali mene ne.Vidiš sunce kako sija,nebo kako se plavi poput mojih očiju.Da.Za koje si oduvijek govorio da su tvoje more.Da su poput neba,poput mora.Znaš,more nema boju.Ono je samo prozirna voda bez kraja.Puna soli.One teške.Primi moje tijelo i reci osjećaš li još uvijek ono što si osjećao.Poljubi mi usne i zagarantiraj mi da su to one usne koje si ljubio prije 2 tjedna.
Kao što napisah u prošlom postu: Kad bih barem mogla pružiti najvišlji štap prema suncu da mu pokažem koliko mi treba.U puno navrata.Ne sunce kao sunce,sunce kao radost,zadovoljstvo,ljubav.
Trenutno je lijep dan.Sunce sija,nebo je predivno,na svakom koraku se čuje cvrkutanje veselih ptičica.Čak i moji psi vani plešu i vesele se.Gdje si nestao optimizmu moj,dal' je to još samo jedna od depresija,ili je to nešto što nema ni početak ni kraj.A ako kraj svemu već mora biti,neka barem i on ima neki sjaj.Koliko god se trudila ne mogu spojiti riječi u cjelinu i opisati kako se sada osjećam.Osjećam zlo koje me guta,koje se ruga svim mojim osjećajima.Ljubavi?
Sram me je,svega me sram.Ispadam kao najoibčnija kukavica bez ponosa.Trudila sam se,ne znam bolje.
Kosa.Tvoja kosa.Fali mi.Tvoja lijepa duga kosica.,sva se presijava od sunčevog sjaja vrelog.

Kako bi rekao naš Hari :
Poljubi me
Kao nekad, kao nekad
Dok nebom zvijezde plove
Dok sje?anja još gore
Kao nekad, kao nekad
Nek nam još tople usne
Tu grubu rije? ne puste
Neka pamtim dodire

Oprosti mi što pišem ali stihovi mi dušu liječe.

See it's a chance we've gotta take 'Cause I believe that we can make this into something that will last Last forever, forever ;)

~Vani je tmurno,magla...očekuje se poneka kap ledene kiše...da,baš ledene..kao što su i njihova srca,poput najtvrđeg leda kojeg ne možeš razbiti....osluškujem i čujem voz vlakova i tramvaja...jutro je i sunce još nije izašlo...Hm,hoće li uopće i izaći? kad bih barem mogla uzeti najvišlji štap i pružiti ga gore prema suncu da mu pokažem da mi trenutno treba... u mnogo navrata.Dugo ga nije bilo.Vrijeme je tako odvratno,ne mogu pronaći riječi kojima bih opisala to vrijeme....moram priznati,jedva čekam proljeće...ne LJETO,baš PROLJEĆE...hmm,da.. nešto između...da nije ni zima,ni jesen,niti ljeto,nego baš proljeće...Danas sam sretna i mogu se time pohvaliti,ne znam još baš zašto me tolika depresija hvatala ovih dana tj. ne mogu još pronaći točan razlog,ima ih dosta.Svako u životu se barem jednom mora osjećati tako,zar ne? Priznajem,nije to meni prvi put ali i ... nije ni zadnji.Uvijek će toga biti.Dakle,zauvijek!
Žao mi je samo što moram sa sobom snositi stvari koje nisam uopće napravila.Više mi je uopće svejedno.Ledena kiša je pala.Hmm...hvata me neka nostalgija,ne znam... danas sam baš sretna.Dan mi je super,škola ide sve bolje,a ljubav je najbolje :) Moj Nikola me ne ostavlja niti me ikad ostavio,imam svoje prijatelje koji su uz mene,svoju family ;) Ne znam,stvarno se bolje osjećam :) Moram priznati da je jedan od večih razloga bio NJEGOV odlazak...Nije mi prije tako bilo,nisam se tako prekrasno osjećala s njim...mislim jesam... ali ovo je bilo nešto posebno,ja sam doslovno svaki tren uživala,htjela sam da se zaustavi vrijeme i da tako ostane;)Iz susreta u susret mi se sve više čini da ja neću moći bez njega,da mu neću dati više da ode nazad,da me ostavi... jednostavno nije lako,praktički živimo skupa nekih 2 tjedna i onda odjednom nestane i vrati se za mjesec,dva...ali Bog je tako htio,mi smo tako htjeli :)
Moj život je potpun,i više nego potpun.Imam sve što sam ikad u životu htjela...dobro,jedno nemam ali... nije ni bitno,postaje sve manji razlog ;) ta faza će sa vremenom proći i ja ću prestati razmišljati o tome,pomiriti ću se sa ovim što imam :) Sada zvuči kao neki veliki razlog ali vjerujte mi,nije :)
To što sam rekla da mi se čini da neću moći bez njega,hm,ne doslovno...proći će to,naviknut' ću se ja,ali jednostavno ta ljubav iz dana u dan sve više raste,iz susreta u susret...Ne mogu dočekati svojih 16 godina,proljeće,dan kada ću napokon otići kod njega... Živim za to,a i da se riješi moje stanje sa bubrezima... Nadam se najboljem! :)




Ovih dana sam samo padala po tom ledu,da! Jučer kad sam na praksu išla malo sam zaronila,hh... MALO PUNO! i napravila špagu...ne doslovno,ali rastegla sam mišiće i sada dobila upalu mišića,boli me svaka hebena kost na tijelu.
Aaa glupi led! Jadni ti ljudi koji su završili na traumi! :( Kreće učenje,pakao!Nemam volje ništa....ja bi samo spavala :) Hehe... ali mora se :) .Bila sam i na španjolskom i bilo je super...Prepričavala sam svoj život,kako bih se reklo prijenos nekih informacija i pohvalila me da se iznenadila i da sam super to ispričala,i da srela sam Doricu svoju i s njom se malo ispričala.Trebala sam jučer svoga odnijeti svoga mačka kastrirati tamo kod sebe u ambulantu ali zima je,nisam ni zub išla vadit.Uf,piša nam po cijeloj kući!Ništa,idem ja,sve vas lijepo pozdravljam! Posebno Doricu B. s kojom jedva čekam da opet odem van,a i kad Nikola dođe...Pusa svima :)

~ Sve što imam u duši i srcu ti dam,jer za me si ti suđeni,neka iskreno pjevaju anđeli sad jer zauvijek ćeš bit' jedini... :)

Vratila sam se blogu...Bok dragi moji ljudi :) Ja sam dobro,može i bolje...Danas mi je ljubav otišla pa me malo hvata neko plakanje i tako,al no dobro :) Trebala sam se ja već odavno naviknut na to... Bilo mi je prekrasno ovih 16 dana...Uživali smo u potpunosti jedno u drugom,ni jedne sekunde se nismo odvajali...Jao,da je barem zauvijek tako,da smo povezani,da se ne mičemo jedno od drugg,da dišemo jedno pored drugog..Najrađe bih to htjela koliko ga volim.. Zaista je bilo prekrasno!Nikola,Dora i Ivan su se napokon upoznali,išli smo zajedno u kino i gledali -Twilight(sumrak).. film je bio predobar ;)




Dani su prolazili toliko brzo.Ispočetka uopće nisam imala taj osjećaj,ali se postepeno pojavljivao.Mislim da nisam trebala toliko razmišljat' o tome odlasku.Trebala sam se samo što više prepustiti...ali,prebrzo je prošlo.Nova Godina je bila predivna,bili smo na trgu,gledali smo vatromet i snimali,padao je snijeg...malo smo i pjevali,da :) Ukratko: Uživala sam ; .. Bili su to dani,dani prepuni jake ljubavi,sreće i što bih još trebala reći?Naravno,htjela bih vratiti unazad dane :)) U ovoj mojoj maloj sobici,još si sama u glavi čujem..~ Bebo,a bebo,a majeno moje,dođi mi! ~ njegove su riječi uvijek prepune tople sigurnosti...Majeno moje,fališ mi već sad,kao da te nisam 2 mj vidjela...Fali mi ono najljepše na tebi,a to su prelijepe tvoje oči i onaj blaženi pogled u kojem točno vidim tu preveliku ljubav...Znaš...fališ mi maleni... ali i znam da ću te ubrzo opet vidjeti,da ću te ljubiti kao nikada prije i nadam se da ću zauvijek biti samo tvoja malena...







Volim te anđele,najviše na svijetu :) Pozdrav svim blogerima,i mojoj Dorici koja se nadam ne zamjera više zbog jučer ;) Pusa mojoj ljubavi!



UPDATE :



ljubavi poslušaj tu pjesmu ;)


Throughout our times, people have searched their lives
Hoping that they might find the chance where they can make things right
Through my desire, thank God I found the fire
Oh, for everything has led me straight to you (Youuuu....)
I CHOOSE YOU ;)