ponedjeljak, 08.03.2010.
Drobljenac...
... s podnaslovom "U potrazi za srećom"
Jedva nekako uspjeh počupati onaj korov i probiti se do tipkovnice, ali s tim raslinjem kao da su se zakorovile i moje misli... Valjda sam već do sada izrekla sve što sam mislila, a što nisam, vjerojatno niti neću.. barem ne ovdje.. Kao što je nekima poznato, Clarisss je pootvarala još prozora u blogosvijet, za svaki njezin dio višestrukog unutarnjeg života po jedan, pa kroz njih prosipa svoje frustracije, ovisno o trenutnom stanju i raspoloženju. Znači - pukla do kraja 
Shvatila sam ja to davno, ali su me glasovi u glavi uspijevali uvjeriti u suprotno, hahaha...
No nije ni vrag uvijek tako crn kao što se čini, tako da i u mojoj glavi još uvijek ima dovoljno razuma za normalno funkcioniranje (iako je i pojam normalnosti diskutabilna varijabla). I dok ja čekam da se u mojem životu pojavi nešto što bi se iz moje perspektive moglo nazvati "normalnim", vrijeme se nezaustavljivo razlijeva oko mene, okružujući me kao otok usred ničega. Uvijek istom duljinom valova, vrtloga i bujica. I uvijek kad pomislim da sam ukrotila i zajahala val, on se propne i zbaci me u svoju dubinu. A ja opet plivam i plivam, jer tlo svjedno ne mogu dotaći, iako mi voda već povremeno dolazi do grla. I preko glave...
Preko glave mi je već svega pomalo... Krize, recesije, politike, licemjerja, prenemaganja, glumatanja, "kruha i igara"... Stojimo ispred pozornice nekog ironičnog komada, sa naizmjeničnim predstavljanjem tuge, jada, čemera i zla, te blještavila, jet-seta i wannabe (ah što volim ove nove "hrvatske" izraze) zvijezda koje se pred našim pogledima podvrgavaju "plastificiranju" ne bi li sami sebe uvjerili kako su krasni. Napumpavaju sve što se napumpati može, naravno na tuđi račun, a naša svekolika mladež i poneki koji to više nisu (čast izuzecima) u njima nalazi svoje idole. Sve počinje pomalo ličiti na veliki izlog u koji se svi trpaju da bi vidjeli i bili viđeni. I ono što imaju ponudili na "tacni" pa tko voli nek' izvoli. Razmjena, roba za robu, dam - daš. A većina misli da mora imati sve što vidi, a poslije ... nije puno uložio pa neće puno ni izgubiti kad roba izgubi na kvaliteti i cijeni... Izlog je pun, samo treba pružiti ruku...
I sad, htjeli mi to priznati ili ne, svatko od nas za sebe želi postići najbolju cijenu na tržištu. Pošto-poto. Pa se utežemo, istežemo, gladujemo, smanjujemo, sužavamo i širimo, a na kraju shvatimo da smo opet nezadovoljni i nesretni, da nam uvijek nešto ključno negdje nedostaje... ili to imamo ali na krivim mjestima...
Samo, najveća zamka krivih mjesta je što na njima tražimo sreću...
- 23:43 -
