petak, 21.11.2008.

Prisoner of life

"Welcome to my mind". To ipak ne bih preporučila nikome... I sama se jedva snalazim u toj ogromnoj količini pitanja, zaključaka i pretpostavki. A pretpostavka je majka zna se čega .....

I tako lutajući šumom mojih šarenih misli uvijek se nekako nađem na putu onoj razornoj bujici koja me polako nosi u neki mračni kutak koji samo čeka da me proguta. Na kraju najčešće progutam samu sebe poput samouništavajuće crne rupe, rastežući se nestajem u prostoru da bih se u zakrivljenosti vremena vratila na početak.

Rijetki su trenuci u mojem životu u kojima ne vlada vječita zabrinutost. U kojima nije već sve unaprijed osuđeno na propast i u kojima svaki događaj u mojoj glavi ima najgori mogući ishod. Brinuti se oko nečega što se nije dogodilo, a vrlo je vjerojatno da niti neće, samo iz razloga što za mene to znači "biti spremna na sve", nije baš ugodan i pametan način da se bude korak ispred vremena, dok sve ljepote življenja prolaze pored mene kao u magli.

Jer mojim mislima caruje strah. Najgori mogući neprijatelj svakog pokušaja iskoraka u nepoznato. Tlo pod mojim nogama tada se polako pretvara u pijesak da bi na kraju nestalo i ono posljednje zrnce na kojemu bih mogla naći oslonac. I kada se ispred mene ukaže most kojim obično prelazim preko nastalih problema, uvijek postoji onaj ali... što ako... ?

Biti svjestan svojih strahova, a ne biti sposoban suočiti se s njima, ne biti u stanju ništa naučiti iz toliko puta viđenih obrazaca slijeda događaja, najteži je dio postojanja.
No mnoge sumnje i strahovi kriju se upravo u sjećanjima pospremljenim u ladicama najskrivenijeg i zabačenijeg dijela moje svijesti.
Možda pomalo (svjesno ili nesvjesno) odbijam priznati kako dopuštam silama prošlosti da me odguraju u mračne hodnike budućnosti, ne pružajući priliku svjetlu da dopre do mojih zjenica i izmičem se ruci sreće iz straha od novog pada.



I am hunted by the future
Will the future be my past?




And when it seems that were in a dead end street
Theres no reason to cry
Cause we have a helping hand whos always aside

- 23:04 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.11.2008.

...



Image Hosted by ImageShack.us


Da sam bila sunce
da te jutrom milujem po licu
ili povjeratarac topli
da pomrsi ti kosu
Što nisam bila oblak
da na oči spustim ti rosu
Da sam bila voda
da isperem ti rane...
Da sam mogla maglom
prekriti tvoj pogled,
zaustaviti vrijeme i izbrisati prošlost...
Bila bih što nisam,
što nikad neću biti...
mogla sam ja u snovima se tvojim kriti,
mogla sam najljepše sjećanje za sobom ostaviti...
Sad samo tuga mojim tragom se liježe,
nosim ti kamen spoticanja,
može li biti još teže...?
Gdje vodi taj put što kraja mu nema,
da l' izgubili smo se lutajući danima...?
Da l' sreća se skriva u nama samima?

- 01:48 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Opis bloga

Photobucket


MUDROST ZNAČI ZNATI ŠTO TREBA ČINITI.
VRLINA ZNAČI TO I UČINITI.



Image Hosted by ImageShack.us



Kao osuđenik na klupi života
molim za malo ljubavi,
u zatočeništvu svojih osjećaja
žudim za nježnosti,
uhvaćena u zamci vlastitog uma
tražim izlaz do sreće.

Free Site Counter







Online Users


Image Hosted by ImageShack.us





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se