nedjelja, 18.02.2007.
....
Dragi moji, ostavljam vam nekoliko Jesenjinovih stihova kao ogledalo moje duše....
Mislim na sve vas, ali oprostite što vas danas ne mogu čitati i komentirati
.... danas ne mogu...
Puno vas voli Clarisss!
Budućnost
Budućnost je kao magla daleka,
K njoj vodi put mi nepoznat,
Da li sreća ili tuga me čeka,
Ili utjeha za moj teški jad.
Ili će mi opet magle sive,
U grudima da probude žal,
Nanositi srcu rane žive
I bez vatre peći kao žar.
Iz daleke i maglene tame
Zasvjetlio rumen sunčev zrak.
Tužnoj zemlji to je smrtni znamen:
Njoj je smrt, ali meni mira znak.
Moj život
Kao da je moj život osuđen na stradanja
zlo zajedno s tugom mene vječno kuša
kao da mi je život lišen svih nadanja
od tuge i rana skapava mi duša.
Ja uvijek dajem patnjama svoj udio
mene je dopao udes nezavidan
oduvijek sam puno trpio, žudio
od tuge mi katkad duša zaplače.
Tmurna daljina, radost, sreću obećava,
a priđem li, uzdasi i suze teške,
odjednom se smrkne, počinje mećava
i ruši čudesne, divne slike mašte.
Shvatio sam nužnost životnih obmana,
ne gunđam protiv kobnog svog udesa
ne pati mi duša od tuge , od rana
u stradanju nema pomoći, ni čudesa.
- 22:39 -
