srijeda, 20.12.2006.
Dopustite si ljubav!
Bez obzira koliko bila zauzeta svakodnevnim obvezama, moje male sive moždane vijuge također su zaposlene neprestanim razmišljanjem tražeći odgovore na mnoga pitanja koja se nameću lutanjem po labirintu života i percipiranjem stvarnosti koja nas okružuje. Tako razmišljam o tome kako mnogi ulaze u veze bez jasno određenog cilja. Da li je prepuštanje čistim tjelesnim užicima zaista samo ono što im treba? Bez imalo emocija i ljubavi zadovoljavati svoje nagonske potrebe zaostale iz nekih pradavnih vremena? Nekima čak predstavlja zadovoljstvo upustiti se u strastveni izlet s potpunim strancem gledajući ga samo kao objekt svoje požude koji nestane s prvim nagovještajem novog dana. Mnogi se u sličnim vezama zadrže i mnogo duže, nikada jasno definirajući svoja očekivanja i namjere. Drže te tek toliko na tankoj niti, dovoljno čvrsto da poletiš u nebo do najvišeg oblaka, ne bojeći se visina. Kada shvatiš da si previsoko, pogledaš iza sebe - nit je popustila; padaš u ponor do najdubljeg dna sam sa svojom boli. Prihvaćaš igru u kojoj nema pravila, iznova dopuštajući povlačenje niti, pitajući se kakav će biti ishod.
Život je igra puna uspona i padova, pobjeda i poraza; zar bi zato trebali zaključati svoje srce i ne dopustiti nikome da nam se približi? Odreći se bliskosti i prepuštanja iskrenim i toplim zagrljajima, lijepih riječi i osmjeha; zadovoljiti se samo bezosjećajnim užicima ... bojeći se ljubavi?
Ne dragi moji, uživajte u svakom ponuđenom trenutku nježnosti, slobodno se prepustite krilima mašte nek vas ponese svojim putem, otvorite svoja srca kad ljubav pokuca, jer netko vas želi voljeti! 
- 00:47 -
