četvrtak, 30.11.2006.

Ljubav?

Dječak je u vrtu zasadio prekrasnu ružu koja je ubrzo procvala u svom najljepšem cvatu. Obilazio ju je redovno diveći se njenoj ljepoti i uživajući u njenom opojnom mirisu. Svakim danom je bivala punija novim pupoljcima, a dječak se nije mogao prestati diviti njenoj ljepoti. Cvala je svojim prekrasnim laticama, no pomalo su je nagrđivali stari ocvali cvjetovi i pokoji suhi listić. Suhih listova je bilo sve više više, a ružni osušeni cvjetovi su tužno visili s njenih smežuranih grančica. Zemlja je oko ruže bivala sve tvrđa i suša, dok jedno jutro nije potpuno usahla sama i zaboravljena. Kada ju je jedno jutro dječak ugledao tako ogoljenu i neuglednu, iščupao ju je iz zemlje i odbacio među ostali korov u svom vrtu i zapitao se što se dogodilo njegovom najdražem cvijetu, nije li možda bila preslaba i bolesna, a toliko ju je volio, obožavao njen miris i sjaj pupoljaka okupan jutarnjoj rosom. No zaboravio je da ju nikada nije zalio, nikada joj nije otkinuo niti jedan ocvali cvijet, nije ju oslobodio niti jednog osušenog listića, samo ju je «volio».

- 22:08 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.11.2006.

Noćas me samo tama grli
hladnim rukama svojim
Do mene samo dopire tišina
u srcu praznina....
Gdje su sada tvoje ruke,
gdje su sada plave oči,
tražim ih međ' zvijezdama sjajnim
i one se od mene kriju ove noći
Da li je to samo privid
ili se to nebo udaljuje od mene
svemir se širi u beskrajnu daljinu
razlijevam se lagano, oči već su mi snene

I sad sama u tmini utonut ću u san
srest ćemo se možda u snovima
negdje, u trenu kad rađa se novi dan

- 01:05 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.11.2006.

Mrvica sreće

Nevjerojatno kako smo u stanju biti neraspoloženi i izbedirani zbog postupaka i ponašanja samo jedne jedine osobe. Zakomplicira nam život, a da toga nije ni svjesna (ili ispituje našu granicu tolerancije). Ponekad i sami sebi zakompliciramo život svojim neprekidnim razmišljanjem, prežvakavanjem davno prepričanih priča koje su već odavno trebale biti zaboravljene, premotavanjem filmova i režiranjem onih koje se još nisu, a možda niti neće odigrati. Pomalo počinjemo odustajati i gubiti strpljenje pokušavajući skinuti teret sa srca. I taman kad pomislimo da sve kreće u ništavilo, tad nam se prospe ona iščekivana mrvica kojom utažimo svoju predugo trpljenu glad. Pa se pitamo je li to samo subjektivni doživljaj proizašao iz dugotrajne navike?
Ali dan nam je zbog toga ipak ljepši, oblaci su manje sivi i koračamo lakšim korakom nošeni povjetarcem sreće što nas otpuhuje u neznanom smjeru.

- 22:55 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.11.2006.

Iza oblaka

Kiša je
al' na mom licu još tračak sunca
što je provirilo iza oblaka u tvojim očima

- 18:44 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 10.11.2006.

Nagovještaj kiše

Jedna za drugom
klize niz već znano im lice
kortljaju se poznatom stazom
iz svog nepresušnog izvora
potaknute mislima

Kiša će....

- 20:58 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.11.2006.

Samo tren

"Sve bih dala da si tu
barem jedan tren da vičnost bude

Moje srce nije tvrda stina
i u svakom kutu tu za tebe mista ima"


*******

Samo na tren pruži mi privid vječnosti
Ili sakrij tragove u beskraju
da ne tražim uzalud meko perje ispod kamena...


- 23:19 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 04.11.2006.

Sigurnost

Kroz razgovor sa kolegicom shvatila sam kako svi u životu zapravo trebamo određenu sigurnost, osjećaj da negdje i nekome pripadamo. Kada smo sigurni u nečiju ljubav i kada znamo da se na nekoga uvijek možemo osloniti, tada je sve drugo nekako lakše prebroditi. Za taj osjećaj nekima, pa tako i meni, treba više vremena. Do tada prolaze dani i mjeseci u razmišljanju i preispitivanju svih izgovorenih riječi i postupaka osobe do koje nam je stalo, strahovanju od moguće skrivene pozadine. Izjedamo se od ljubomore koju ponekad uspješno, ponekad manje uspješno skrivamo, pa glumimo da nam mnoge stvari ne smetaju, a raspukli bi se od jada. Tražimo poneki znak pažnje i malo poštovanja, jednostavno dokaz da je nekome zaista stalo do nas, da nismo samo mrvica pijeska u njegovim očima. Kada se konačno uvjerimo u ljubav tada nestaju svi strahovi, postajemo manje osjetljivi na svaku sitnicu, otvaramo se i slobodno se prepuštamo da nas život nosi dalje.
Samo, lako upadnemo u začarani krug međusobno čekajući da se uvjerimo...

- 11:08 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Opis bloga

Photobucket


MUDROST ZNAČI ZNATI ŠTO TREBA ČINITI.
VRLINA ZNAČI TO I UČINITI.



Image Hosted by ImageShack.us



Kao osuđenik na klupi života
molim za malo ljubavi,
u zatočeništvu svojih osjećaja
žudim za nježnosti,
uhvaćena u zamci vlastitog uma
tražim izlaz do sreće.

Free Site Counter







Online Users


Image Hosted by ImageShack.us





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se