petak, 27.10.2006.
Sutra je novi dan
Svladao me umor užurbanog ritma svakodnevice i nije mi preostalo energije za duboko analiziranje svih događaja koji me i dalje opterećuju i zbunjuju. Nije uzalud izreka «u radu je spas».
Ponekad je teško kad se na kraju napornog dana zatvoriš u svoja četiri zida, a nemaš s kim podijeliti ni radost i tugu, iskoristiti toplinu ovih preostalih sunčanih dana. Tada je tu uvijek ispružena ruka prijatelja i riječ utjehe koja pomaže u neizvijesnosti i strahu od sutrašnjice. Da, i sutra je novi dan. Svanut će isti kao i mnoge subote prije. Možda svane vedrije jutro i dan obasja suncem, možda mi večer donese toplinu pod plaštom noći, a možda me opet zapljusne val poznate hladnoće koja skriva jednu toplu i romantičnu dušu. 
- 21:59 -
ponedjeljak, 23.10.2006.
Uhhh
Da, uhhh, previše razmišljanja samo donosi glavobolje.
Tako poželim isprazniti um i otjerati sve misli daleko od sebe, pustiti ih niz vjetar.
Ne zamišljati ono čega nema i bojati se što bi moglo biti.
Jer uvijek je tako kako mora biti i bit će što bude,
a sreća dođe kad je najmanje očekuješ,
često nam zalupi vrata pred nosom ali otvori prozor....
- 23:11 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
nedjelja, 22.10.2006.
Tako blizu, a tako daleko
Želim upiti toplinu tvoga tijela
daok si tako blizu, a tako daleko
Dah ti se razlijeva po mraku sobe
tako si blizu, a tako daleko
Poželim taknuti usnama tvoje oči
dok si tako blizu, a tako daleko
Kako prijeći tu granicu bola i straha
premostiti svemir među nama
kako razliti svoju žudnju po tebi
dok si tako blizu a tako daleko
..........
Teško je bilo što postići kada druga strana izbjegava ozbiljan razgovor. Ne znam da li zbog svoje neozbiljnosti ili nemogućnosti izražavanja osjećaja «oči u oči». To tek pokušavam otkriti, a po prirodi sam nažalost nestrpljiva. Ostajem zatečena i iznenađena odgovorima i obrazloženjima. I tu je kraj priče. Nema se više što reći već ostaje samo da prihvatim opravdanja koja se čine smislena. Onda se razgovor usmjerava na to kako ne treba previše analizirati i razmišljati o svakoj riječi, postupku. Shvaćam ja to polako, ali: mislim, dakle postojim. Nitko ne može znati što drugi osjeća ako to ne pokaže, ma ne mora čak ni izgovoriti. Lako je noćima ploviti po ovom rubu zbilje i prosipati inspiracije iz najdubljeg dna svog srca. Živjeti u svom začahurenom svijetu i čekati sudbinu, koju čovjek tako lako sam može promijeniti, samo kada se ne bi u ključnom trenutku pretvorio u kamen. Jasno mi je, potrebno je strpljenje, ne treba bezglavo srljati ni u čemu, lijepo je polako otkrivati tajne srca, ali čekanje se polako počinje pretvarati u vječnost bez nade u otapanje leda. Nikoga ne bi ubilo malo nježnosti i topline koja svakome treba, bez straha, pa makar i na kratko, makar ne trajalo zauvijek.
- 20:30 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
utorak, 17.10.2006.
?????
Ne znam jel da se smijem il' da plačem?
Ili da vjerujem u ono što ne vidim?
Vjerovati?
Nadati se?
Još jedan kraj u gomili razočaranja neće me slomiti.
Ovako je teže, živjeti s pitanjima.
Imamo li prostora trošiti vrijeme što nam curi kroz prste,
čekajući ne znajući što čekamo?
Biti strpljiv?
Za koga?
Koliko?
U zbrci mojih misli ne nalazim odgovor.
I dalje čekam...
Skupljam hrabrost....
- 22:33 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
subota, 14.10.2006.
***
I opet me diže u visine
pa spušta u ponor
Ostavlja čežnju u duši
nek se sama tješi
Moje srce nije kamen
i treba malo topline
ne znače ništa prazne riječi
- 21:29 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
četvrtak, 12.10.2006.
Egoizam
Da bi mogli voljeti druge moramo voljeti sebe. To je sastavni dio emocionalne inteligencije, no i u tome treba pronaći ravnotežu. Ljudi će biti sretniji ako shvate da se svijet ne vrti samo oko njih, da davanje čini jednako sretnim kao i primanje. Ako gledamo samo sebe i svoje želje i potrebe ne možemo biti sretni i zadovoljni jer nikada nećemo dobiti i postići sve što želimo od drugih, a i at ćemo naporni za okolinu. No u udovoljavanju drugima ne smijemo izgubiti sebe i svoj identitet i nestati kao jedinka sa svojim ja. Rastrzani između tuđih i svojih htijenja polako se raspršujemo na komadiće koje je poslije teško skupiti i opet pronaći sebe.
- 21:48 -
srijeda, 11.10.2006.
Maske
Osvrćem se na prethodni tekst i razmišljam o tome kako neki ljudi zaista nisu svjesni svojeg ponašanja. Vjerojatno smatraju da bi drugi trebali znati što misle i kako razmišljaju, a ako se ne izraze, uzalud sve drže u sebi i očekuju razmijevanje. Mnogi nisu ni sami sigurni što žele, a prije svega potrebno je zagledati se u svoje srce i biti iskren prema sebi i drugima. Neki pak traže sreću u životu, beskrajnu ljubav i srodnu dušu, a nisu svjesni sebe i toga kako svi neuspjesi proizlaze iz njihovog stava i projiciranja određene slike o sebi. Stvarajući štit boje se pokazati da i oni imaju dušu, vjerojatno plašeći se neuspjeha i novog poraza. I tako se vrte u krug. Jer kada se jednom čovjek tako postavi nitko se ne usuđuje probiti taj podignuti štit i proniknuti u njegovo srce i dušu, već nas to jednostavno odbije od svakog daljnjeg pokušaja traženja čovjeka ispred te maske, pomalo se bojeći toga što bi tamo zaista mogli pronaći.
- 00:10 -
utorak, 10.10.2006.
Nobody 's perfect
Kažu da nitko ne zaslužuje naše suze, a tko ih zaslužuje neće nas rasplakati.
To bi tako trebalo biti, no ponekad nas neki ljudi rastuže i uvrijede, a često toga nisu ni svjesni. A najviše boli kada nas rastuži onaj koga volimo, tko nam je drag i do koga nam je stalo. Njegove riječi i djela najviše stegnu srce. Od voljene osobe očekujemo razumijevanje, ljubav i pažnju, kako smo i navikli, a ne grube riječi i postupke (onda se nameće pitanje da li nas zaista voli, iako je samo jedna ljubav bezuvjetna, a to je majčinska ljubav; što je neka druga tema). Ali tada smo i najčešće skloni praštanju, opravdavanju takvog ponašanja i pronalaženju pozitivnih osobina kod drugoga, jer svakome je potreban netko da ga voli, poljubi i zagrli, pa makar to ponekad bio i samo najbolji prijatelj ili prijateljica... a na kraju krajeva - nobody 's perfect!
- 16:26 -
ponedjeljak, 09.10.2006.
Welcome to my mind
Ponekad je jednostavno čovjeku potrebno izbaciti sve iz sebe, osloboditi se zbrke u mislima. Zato ću ja za početak ovdje pokušati pretočiti svoja razmišljanja koja mi tijekom dana padnu na pamet .... do nekog trenutka bolje inspiracije.
- 23:00 -
