petak, 16.07.2010.

Kako u ljetu naći lice zime?


"Odavde do zbilje ništa vremena
tad tišina postaje sve glasnija..."


Iz još jednog dužeg sna, pozdravljam moje drage blogere i slučajne prolaznike, ako vas put blogosfere obraslim stazama još ponekad dovede k meni.
Nisu se moje misli uspavale, iako često to poželim, uspavala se Clarisss... kao i sve oko nje. Tako svojim pospanim pogledom promatram kako život teče, plovi ustajalim, već preplivanim vodama u neznanom smjeru, dok se ispod površine još uvijek lome uzburkani valovi željni zapljuskivanja žalova. Ali vjetra niotkuda. Samo lagani povjetarac koji s vremena na vrijeme podsjeti more da u njemu postoji iskra života. A brodica kojom plovim odnese me do stjenovite obale, gdje se nasukana bori s plimama i osekama, pokušavajući se ponovo otisnuti ka pučini. Jer teško se pomiriti s tim osamljenim sprudom i biti ostavljen na milost i nemilost vjetrova i morskih mjena...
Nije li to jednako teško, kao što je teško držati se savjeta, koji ste vjerojatno nebrojeno puta čuli, da zadovoljstvo treba naći u onome što imamo, a ono što ne možemo promijeniti, trebamo prihvatiti...





"...Ako sam u krivu, šta je istina

Kako nevidljivom izbrisati ime
kako u ljetu naći lice zime..."

- 01:12 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.03.2010.

Drobljenac...


... s podnaslovom "U potrazi za srećom"


Jedva nekako uspjeh počupati onaj korov i probiti se do tipkovnice, ali s tim raslinjem kao da su se zakorovile i moje misli... Valjda sam već do sada izrekla sve što sam mislila, a što nisam, vjerojatno niti neću.. barem ne ovdje.. Kao što je nekima poznato, Clarisss je pootvarala još prozora u blogosvijet, za svaki njezin dio višestrukog unutarnjeg života po jedan, pa kroz njih prosipa svoje frustracije, ovisno o trenutnom stanju i raspoloženju. Znači - pukla do kraja lud Shvatila sam ja to davno, ali su me glasovi u glavi uspijevali uvjeriti u suprotno, hahaha...
No nije ni vrag uvijek tako crn kao što se čini, tako da i u mojoj glavi još uvijek ima dovoljno razuma za normalno funkcioniranje (iako je i pojam normalnosti diskutabilna varijabla). I dok ja čekam da se u mojem životu pojavi nešto što bi se iz moje perspektive moglo nazvati "normalnim", vrijeme se nezaustavljivo razlijeva oko mene, okružujući me kao otok usred ničega. Uvijek istom duljinom valova, vrtloga i bujica. I uvijek kad pomislim da sam ukrotila i zajahala val, on se propne i zbaci me u svoju dubinu. A ja opet plivam i plivam, jer tlo svjedno ne mogu dotaći, iako mi voda već povremeno dolazi do grla. I preko glave...
Preko glave mi je već svega pomalo... Krize, recesije, politike, licemjerja, prenemaganja, glumatanja, "kruha i igara"... Stojimo ispred pozornice nekog ironičnog komada, sa naizmjeničnim predstavljanjem tuge, jada, čemera i zla, te blještavila, jet-seta i wannabe (ah što volim ove nove "hrvatske" izraze) zvijezda koje se pred našim pogledima podvrgavaju "plastificiranju" ne bi li sami sebe uvjerili kako su krasni. Napumpavaju sve što se napumpati može, naravno na tuđi račun, a naša svekolika mladež i poneki koji to više nisu (čast izuzecima) u njima nalazi svoje idole. Sve počinje pomalo ličiti na veliki izlog u koji se svi trpaju da bi vidjeli i bili viđeni. I ono što imaju ponudili na "tacni" pa tko voli nek' izvoli. Razmjena, roba za robu, dam - daš. A većina misli da mora imati sve što vidi, a poslije ... nije puno uložio pa neće puno ni izgubiti kad roba izgubi na kvaliteti i cijeni... Izlog je pun, samo treba pružiti ruku...
I sad, htjeli mi to priznati ili ne, svatko od nas za sebe želi postići najbolju cijenu na tržištu. Pošto-poto. Pa se utežemo, istežemo, gladujemo, smanjujemo, sužavamo i širimo, a na kraju shvatimo da smo opet nezadovoljni i nesretni, da nam uvijek nešto ključno negdje nedostaje... ili to imamo ali na krivim mjestima...
Samo, najveća zamka krivih mjesta je što na njima tražimo sreću...

- 23:43 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 31.05.2009.

...shame on me...



Image Hosted by ImageShack.us

smokin

- 23:02 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.04.2009.

Proljetni pozdrav


Image Hosted by ImageShack.us

- 19:51 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 10.04.2009.

Sretan Uskrs!


Image Hosted by ImageShack.us


Sretan Uskrs želi vam Clarisss!

- 19:53 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 21.03.2009.

Mjesto za bijeg

Tko od nas ponekad nije poželio pobjeći negdje daleko od svega? Od svakodnevice, od ljudi, pa i od samoga sebe. Barem na kratko zaboraviti na probleme i prepustiti se tišini i miru. Svim osjetilima doživjeti potpunu slobodu. Stopiti se s prirodom i disati punim plućima. Skriti se negdje gdje bi se osjećali svojima. Gdje bi se osjećali istinski živima.
Poželite li moći to ostvariti...?
Koliko god se trudili, često nas naše misli prate kamo god od njih pokušali zamaći, vječno nas iz nekog ugla bockaju i škakljaju. Dovoljan je samo trenutak da nas u potpunosti zaokupe i obuzmu svojim lošim vibracijama. Samo jedna jedna kriva riječ naših glasova u glavi i ostajemo zarobljeni u čahuri što su je stvorile naše strepnje.
Kako bi bilo lijepo otploviti u neki udaljeni kutak svemira i prepustiti se bestežinskom stanju.
Svi imamo barem jedan takav kutak... Pronađimo ga....

Tko ne bi makar na trenutak uronio u ovaj idilični krajobraz?
Ja znam tko bi....



Boat on the river
Uploaded by clarisss_

Neke od fotografija su iz moje privatne kolekcije, uspomene na trenutke leta nad rodnim gradom, šetnje uz obalu Drave, uživanje u valovima Dunava; podsjetnik na mjesto za "bijeg"...

- 12:51 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

subota, 21.02.2009.

Zadovoljstvo uz malo sreće...


Image Hosted by ImageShack.us

Vrijeme je da krenemo s nekim novim temama, jer Valentinovo je iza nas. Nadam se da ste ga dostojno obilježili ali i da u ljubavi uživate i ostalih 364 dana. Ako se ne nalazite u toj priči - više sreće drugi put cerek
Kad smo kod sreće.... Jeste li se zapitali što je uopće sreća?
Ja bih to jednostavno nazvala ispunjenjem i zadovoljstvom svog postojanja. Dobro se osjećati u vlastitoj koži i moći uživati u svakom datom trenutku. Pa čak i iz nekih loših stvari izvući nešto dobro i pozitivno. Nije sve uvijek onako kako želimo i kako smo zamislili, tako da je prilično teško postići potpuni mir u samome sebi i uvijek biti zadovoljan, ali kako je život ionako lutrija, ne treba odbaciti nadu da ćemo ipak imati malo sreće. Sreća je samo "gratis" uz naš trud i ustrajnost u svemu što činimo. Neki od nas je imaju manje, neki više, no kolo sreće se okreće i svi imamo šanse da se ponekad nađemo s one prave strane "karusela".

Kada od života dobiješ limun, napravi limunadu. A imati sreće je pronaći i malo šećera.... fino

- 19:39 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.02.2009.

Love is in the air...

Love is in the air
Everywhere I look around...



love is in the air
Uploaded by clarisss_


And I don't know if I'm being foolish
Don't know if I'm being wise
But it's something that I must believe in...

- 21:20 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 29.01.2009.

It's all how you see it...


Često se život s nama voli poigrati pa obično završimo na suprotnoj strani vlastitih želja. Ponekad to prihvaćamo teže, ponekad lakše, ali većina od nas zahvaćenih pobješnjelom bujicom rijeke života, uspije prije ili kasnije isplivati, tek s pokojim ožiljkom na duši. I dalje krećemo svojom obalom i utabanim putevima, s mrvicom opreza i pogledom uperenim ka hirovitoj vodi.
Mnogi promatrači se tada dive našoj snazi i uspjehu da nastavimo dalje koračati stazom ne osvrčući se i ne odustajući od puta.
A kakav nam je uopće izbor? Plakati nad prolivenim mlijekom i očajavati zbog propuštenih šansi? Svjesno odustati od mogućih ljepota koje nas čekaju iza ugla? Ili hrabro krenuti dalje boreći se za svoje mjesto pod suncem. Niti jedna borba nije laka, ali zar netko jednom nije rekao kako izgubiti bitku ne znači izgubiti i rat?
U borbama postajemo jači. Upoznavajući sve zamke i iskopane jame, upamćene iz puno puta prijeđenih staza, ne upadamo posve u njih. Držimo se. Zubima za zrak, ali ipak se držimo.
Ali najveća snaga je u nama samima.
U sposobnosti da naučimo prihvaćati ono što ne možemo promijeniti.
U hrabrosti da promijenimo ono što možemo.
U mudrosti da to razlikujemo.
U našem unutarnjem svijetu iz kojeg vidimo samo ono što želimo i prihvaćamo samo ono što vidimo.

Be strong

- 23:20 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.01.2009.

Only if you want to...



Only if
Uploaded by clarisss_

- 18:35 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.12.2008.

Sretan Božić i Nova 2009. godina



Image Hosted by ImageShack.us

- 20:06 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 19.12.2008.

I can't stand the rain...





... ovih dana samo žabe mogu biti zadovoljne vremenom...

Image Hosted by ImageShack.us

- 21:20 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 21.11.2008.

Prisoner of life

"Welcome to my mind". To ipak ne bih preporučila nikome... I sama se jedva snalazim u toj ogromnoj količini pitanja, zaključaka i pretpostavki. A pretpostavka je majka zna se čega .....

I tako lutajući šumom mojih šarenih misli uvijek se nekako nađem na putu onoj razornoj bujici koja me polako nosi u neki mračni kutak koji samo čeka da me proguta. Na kraju najčešće progutam samu sebe poput samouništavajuće crne rupe, rastežući se nestajem u prostoru da bih se u zakrivljenosti vremena vratila na početak.

Rijetki su trenuci u mojem životu u kojima ne vlada vječita zabrinutost. U kojima nije već sve unaprijed osuđeno na propast i u kojima svaki događaj u mojoj glavi ima najgori mogući ishod. Brinuti se oko nečega što se nije dogodilo, a vrlo je vjerojatno da niti neće, samo iz razloga što za mene to znači "biti spremna na sve", nije baš ugodan i pametan način da se bude korak ispred vremena, dok sve ljepote življenja prolaze pored mene kao u magli.

Jer mojim mislima caruje strah. Najgori mogući neprijatelj svakog pokušaja iskoraka u nepoznato. Tlo pod mojim nogama tada se polako pretvara u pijesak da bi na kraju nestalo i ono posljednje zrnce na kojemu bih mogla naći oslonac. I kada se ispred mene ukaže most kojim obično prelazim preko nastalih problema, uvijek postoji onaj ali... što ako... ?

Biti svjestan svojih strahova, a ne biti sposoban suočiti se s njima, ne biti u stanju ništa naučiti iz toliko puta viđenih obrazaca slijeda događaja, najteži je dio postojanja.
No mnoge sumnje i strahovi kriju se upravo u sjećanjima pospremljenim u ladicama najskrivenijeg i zabačenijeg dijela moje svijesti.
Možda pomalo (svjesno ili nesvjesno) odbijam priznati kako dopuštam silama prošlosti da me odguraju u mračne hodnike budućnosti, ne pružajući priliku svjetlu da dopre do mojih zjenica i izmičem se ruci sreće iz straha od novog pada.



I am hunted by the future
Will the future be my past?




And when it seems that were in a dead end street
Theres no reason to cry
Cause we have a helping hand whos always aside

- 23:04 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.11.2008.

...



Image Hosted by ImageShack.us


Da sam bila sunce
da te jutrom milujem po licu
ili povjeratarac topli
da pomrsi ti kosu
Što nisam bila oblak
da na oči spustim ti rosu
Da sam bila voda
da isperem ti rane...
Da sam mogla maglom
prekriti tvoj pogled,
zaustaviti vrijeme i izbrisati prošlost...
Bila bih što nisam,
što nikad neću biti...
mogla sam ja u snovima se tvojim kriti,
mogla sam najljepše sjećanje za sobom ostaviti...
Sad samo tuga mojim tragom se liježe,
nosim ti kamen spoticanja,
može li biti još teže...?
Gdje vodi taj put što kraja mu nema,
da l' izgubili smo se lutajući danima...?
Da l' sreća se skriva u nama samima?

- 01:48 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.04.2008.

Vremeplov

Opet su procvale livade,
slijevaju se potoci žuborom,
a moje sanjarske oči još snuju
jedan san
Kao i tada...
kad' pustila sam te u moje snove
i ponudila vrh sante leda
što topio se polako pod tvojim prstima.
Ispijala sam gutljaje s tvog izvora
i grijala se na suncu u tvojim očima,
u sjeni tvoj osmijeh prepoznala.
Izmijenjivale se otad' često
sjene sa svjetlom, noć s danom,
razlijevale se kiše iz naših oblaka,
skupljasmo kapljice na dlanu
i ogledali se u njima,
tražeći sjaj novog jutra.
Puštali se da nas vjetar nosi
u ono carstvo mašte iz najljepšeg sna,
budile nas more iz odsanjanih sanja,
ostajali budni u snu...
Nadvijale se sjene, one tamne iz
neznanog smjera,
zlokobni glasovi u glavi mutili su um
nenaviknut na nove puteve kroz koje
vodi novi dan, drugačiji od drugih,
al' svakim korakom krči se staza
kroz mrak šume ka sunčanom danu.
U strahu koračasmo,
jer isprale nas nekoć rijeke kiša,
još vlažna nam je koža bila,
po kliskom tlu smo hodili.
Bacali nas vjetri,
šibale oluje
i istog vrtloga se bojali.

Sad stojim na suncu,
zovem te pod tople zrake
da grije nam dušu...

... ako nas i opeče
znat ćemo da smo još uvijek živi




- 15:31 -

Komentari (48) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Opis bloga

Photobucket


MUDROST ZNAČI ZNATI ŠTO TREBA ČINITI.
VRLINA ZNAČI TO I UČINITI.



Image Hosted by ImageShack.us



Kao osuđenik na klupi života
molim za malo ljubavi,
u zatočeništvu svojih osjećaja
žudim za nježnosti,
uhvaćena u zamci vlastitog uma
tražim izlaz do sreće.

Free Site Counter







Online Users


Image Hosted by ImageShack.us





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se