...Ljubav kaooo...hrana?...
 ...... I zapravo, shvatis da ti je Ljubav neka vrsta hrane. Mozda zvuci smijesno, ali razmislite malo. Ona nas jednim dijelom odrzava na zivotu. U raznim oblicima dolazi. Ljubav prema decku, mami, tati, prijatelju... Mogu reci da nikada nisam bila "gladna". I mislim da mogu biti sretna s tim. I jesam, samo mozda malo to ne znam cijeniti. Jer iako imam tih drugih vrsta Ljubavi, fali mi jedna. Ona ista koja me muci vec godinu i 8 mjeseci. Onu koja mi je, pa da, nedostizna. Makar se trudim. I nedavno sam shvatila da mi se trud i cekanje isplatilo. Iako...mislim da ne ciljamo na istu stvar. Promijenio se, bas je drukciji. I svidja mi se to. Svidja mi se Novi On. Puno je bolji od "starog". Ali opet..sto zeli? Mozda nista? Mozda je to sve samo neka igra? Koju ja uporno zelim odigrati i saznati kraj. Koliko god mi dodje da mu sve u lice kazem. Ali ne mogu. Ne smijem mu dozvoliti da vidi koliko mi znaci. Jer bi znao da me moze smotati. Zbunjena sam jako. Bas ne znam. To je igra. Uzet cu zraka i baciti kocku. Ona ce odluciti. |
...^^...
 Zasto nema pravila da se ljubav uzvraca i da onaj koji ljubi nikad zalud ne sanja Shvatila sam. Ne skroz, ali donekle. Jasnije mi je sve. Opet gledam kroz moje roze naocale. Svijet je sretan i saren. Ja sam sretna. Ne, nisam zaljubljena. I nema veze s tim. Odustala sam od trazenja. Ako je sudjeno, doci ce. Do tada cu uzivati u zivotu. Zabavljati cu se koliko god mogu. Disati punim plucima. Zivjeti!  |
...Drukciji?...
 Koliko se zapravo na ovom svijetu isplati biti drukciji? Kad-tad sve ispada kao da nas sude jer nismo onakvi kakve nas zamisljaju. Kakve zele da budemo. Ali glumiti nema smisla. Ne mozemo biti nesto sto nismo. Bar ne zadugo. |