|
|
| < | rujan, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
GLAVNI LIKOVI:
Arielle Huster
Dijevojka puna raskoši,razmaženo biće kojemu nikada nije ništa falilo.
Ona je jedna od onih koja ne vjeruje u ništa,koja nije okusila tugu
misleći da će se zauvjek svi vrtjeti oko nje,ali nešto će joj sasvim promjeniti
sliku svijeta u njenim očima.Sve će postati bučnije.Hoće li uspjeti čuti zvuk srca?
Boja očiju: Plave
Boja kose: svjetlo smeđa s plavim pramenovima
Visina: 163
Stil: blaga elegancija
Alexis i Morelin Densis
Blizanke pune ritma za glazbu,vesele i nezaustavljive.Pustolovnog duha.
Iako su potištene sa strane roditelja,okolo sebe skuljaju prijatelje
poput magneta.Hoće li im Arielle ostati prijateljica?
Boja očiju :Smeđa
Boja kose: Crna
Visina: 161
Stil:Hip Hop
Joe Amber
Možda na prvi pogled drsko i bezobrazno djete.Ali ima on jedno veliko i dobro srce.
Njegov nedostatak je u tome što to veliko srce ne otvara baš za sve ljude.
Jedno je pesimističko i oziljno djete u društvu koje nevoli.Hoće li se zbog
toga mimoići s osobom koju voli?
Boja očiju:tamno zelena
Boja kose:svjetlo plava
Visina:170
Stil:Rock
Dean Saterd
Prijatelj kakvog čovjek može samo poželjeti,no svaki prijatelj vjerojatno ima neku tajnu.
Ako je zadrži za sebe,baš i nije prijatelj,no ako je kaže doći će do poteškoća.
Hoće li Dean požaliti što je ikad imao tu tajnu ili će mu prijatelj biti važniji od nje?
Boja očiju: smeđa
Boja kose: zelena
Visina: 168
Stil: rock
Zovem se Sunčica Dumanovsky.Rodom sam iz Poljske a živim u Hrvatskoj.
Rođena 16.12.1993.
Idem u Privatnu Umjetničku Gimnaziju,volim čitati i pisati knjige.
U slobodno vrijeme sviram klavir i gitaru (električnu i akustičnu).
Crtam i pijevam kad nađem vremena.Težim k tome
da se jednog dana profesionalno bavim glumom.
crte lica...rockič frizurka...i sta drugo rec...vidite i sami.
Volim mjenjat frizure...tako da nemoj te se čudit kad promjenim slike...
Prirodna sam plavuša s kovrčkama...no ljepo fino se ja ofarbam
malo u ovu boju,pa malo u onu,kosa već tolko oštećena
da se više ni ne želi frčkat...i tako stoji moja pirča...
TKO MI JE POMOGAO OKO INSPIRACIJE???
1. Demi Lavato i njena pijesma La la land
2.Sara i Yasmeen Muallem i njihove ideje
3. Jonas Brothersi,sami po sebi
4. Rainie Yang i Mike He i njihova čudna veza u seriji Devil beside you.
5. Corbin Bleu i Vanessa Hudgens i njihova pijesma Still there for me
6. Corbin Bleu i njegova pijesma Deal with it
7. Keke Palmer i njezina pijesma It's my turn now
Ovaj je blog malo pun svačega.
Malo priča,malo slika,malo mog osobnog života.
Bar vam neće biti dosadno.
Moglo bi se reći da mjesec ima važnu ulogu u mome životu.
Stalno ga promatram iz mnogobrojnih razloga.Nešto tako veliko,
mojim očima tako malo,zaista je nešto što neke ljude,kao
naprimjer mene,fascinira.Uz mjesec je vrlo lako razmišljati.
Čini tvoju dušu mirnom,i osjećaš se ispunjen nečime
nevjerojatnim.Teško opisati što točno želim reći.
Kada biste nekoga pitali tko sam ja...vjerojatno bi odgovor glasio:
"Ona je vuk,samotnjak."
Zaista,volim tišinu i mir.Većinu dana provedem sama,ali
kao svatko ljudsko biće volim se i družiti...pa bi se reklo
da se iz vuka pretvaram u dobrog zaigranog husky-a.
Ljudi bi rekli da čaroban svijet ne postoji.A to nipošto nije istina.
Čarobni svijet nije na zamolji,niti u svemiru,pa niti iznad njega.
Taj svjet pun događanja,ljepote,ljubavi,mržnje,mira i rata,nalazi se u glavi
svakoga od nas.Neki ga vide,a neki ne.Ali on je tu,prisutan.
Svatko od nas,osjetio je barem jednom da mu je srce slomljeno.Ako nije,bude.
Teško se suočiti s činjenicom da zapravo mi nemamo nikakve moći da
zaustavimo srce od razlamanja.No i kad nam je srce puknuto,mi i dalje živimo.
Srce je puknuto u onom drugom svijetu,onome u našoj glavi.Zato se ponekad čini
da nema spasa.
Ponekad smo usamljeni.pogledom tražimo nekoga,ni ne sluteći da bi on,baš mogao stajati pored nas.I dok te on tako
potajno gleda,mogao bi pomisliti da ti tražiš nekoga drugoga.I taman kad bi se ti okrenuo u suprotnu stranu,
on bi nestao.Često je to vrlo žalosna priča u našim životima.
Sjediti i razmišljati.Stariji bi rekli da je to gubljenje vremena.Naprotiv,razmišljanjem dolazimo
do najdubljeg mjesta u nama.Pronalazimo riješenja,i otkrivamo neke djelove nas.
Dobro je razmišljati,povremeno.Razmišljati!Ne sanjariti!
Malo slikica:
"O tata!" Blago sam ga pogledala sva raspekmežena.Malo,nježno stvorenje,bijelo-sive meke dlake,stajalo je nepomićno
na parketu moje sobe,sličeći više na vuka nego psića.
Mali husky zamahao je repićem i trepnuo svojim plavim očima.Jezik je isplazio i potrčao prema meni.
Primila sam ga u narjučje.Veselo se kopitlao amo vamo bez mira. "Kako ti se sviđa?" Upitao me otac blagim
smješkom. "Presladak je! Nazvat ću ga-" Pokušala sam se sjetit nekog junaka.Mislima sam tražila neku legendu za
koju sam jako bila vezana.Znam da se radilo o Aljasci,epidemiji,polu vuk i polu pas...tako je! "Balto!" Osmjehnula sam se.
"Ali zašto si mi ga kupio?"Zapitala sam. "Nisam ja.Mama ti je kupila." Mama? Neznam kad sam zadnji put dobila poklon od nje.
U zadnjih par godina vrlo smo se udaljile.Zapravo,od kad se Ashley rodila,prije 8 godina,zadnji put mi je čestitala rođendan.
Ashley je ušla u sobu nasmješena.Na sebi je imala ružičastu haljunu sa metalnim remenom.Cipele su joj bile bijele kao snijeg
na maloj petici.U rukama je ponosno držala mali,okrugli akvarij s ribicama.lagano je potapšala Baltu po njuškici i zadovoljno rekla
"Meden je.Hoću li se moći s njim igrati?" Zgroženo sam je pogledala.Ona je svaki svoj rođendan slavila,svaki joj je bio čestitan
i za svaki je dobila poklon. "Imaš svoje ribice." Ljutio sam joj odbrusila.Tata se blago nasmješio i krenuo niz stube.Mama je
u dnevnom boravku spremala neke papire sa stola,buduća da je radila kao sutkinja.Najednom je podigla svoje prestašeno ali
smiješkom prekriveno lice. "Oh,Ashley,ljubavi,jel ti se svidaju ribice?" Ashley je zadovoljno kimnula glavom i odjurila.Mama me blago pogledala. "Jesam li uspjela nadoknaditi dug?" Brižno me upitala. "Možda." Spustila sam pogleda na Baltu. "Ali svejedno
hvala." Mama je izdahnula kao da je sat vremena držala dah.Blago se nasmješila i vratila se poslu više me ne pogledavši.
"Molim?"Javila sam se na telefon.
"Zdravo,Joe na telefonu."
"Joe Amber?Vrag nek me odnese,zar je moguće da me ti zoveš??"
"Fućka mi se.Daj da brzo ovo obavimo,može?!Doći će moj stari i ja po tebe pa se idemo prijavit za natjecanje."
Rečenicu je izgovorio u jednom dahu,kao obično svojim grubim i promuklim glasom koji više sliči na šaptanje.
"O.Zbilja?"Podrugivala sam se.
"Da,zbilja.Spremi se."Odbrusio mi je.
"Rađe ću se sama otić prijavit,zahvali tati u moje ime."
"Što ako je to dogovor tvog starog i mog."Zapitao je grubo.
"Moj otac nije "stari" samo da znas."
"Gle,nije me briga,spremi tu svoju kobilu i gotovo."Zgadio se.
"Dat cu ti ja kobilu,seronjo,njeno ime je Crna Ljepotica."Zaurlala sam povrijeđena njegovom izjavom.
"Fućka mi se,iritantušo!"
Tid,tid,tid..."Halo!Halo!" Tid,tid,tid...
Poklopio mi je slušalicu!!!! Baš je pravi seronja! Zašto sam se nasmijala?Hihi,sto mi je?Grizem usnu,i smijem se.
Jeli to razlog što mi je drago što me nazvo,ili zato što idem s njim na natjecanje?Ma fuj! Zašto bi mi bilo drago išta
što je vezano uz njega!Moram se sabrat. "TATA!!!!JELI ISTINA DA MORAM S AMBEROVIMA IĆI NA PRIJAU???"
"Jest.Ja te nemam vremena odvesti,žao mi je,imam posla."
Gah.Bravo ja.Otišla sam do staje hodajući po putićuod bijeog šljunka koji je razdvajao gustu travu na dvije strane.
Opremila sam Crnu ljepoticu i uzela češalj kako bih joj raščešljala grivu.Dok je tako njezina griva bivala sve urednija
i ravnija začula sam promukli šapat "Hoće li to doći kraju?!"Brzinski sam ustala i povukla Ljepoticu za uzde."Gotova."
Sparkirali smo se pokraj velike livade okružene metalnom ogradom.Nedaleko ograde stajao je ogroman bijeli šator oko
kojeg se okupila gomila ljudi.Neki su već stajali u redu,neki poznati,neki novi.Za dugačkim stolom sjedili su određeni
koji bi upisivali za natjecanje i ispunjavali neke letke.Približila mi se neka djevojka. "Zdravo!Navijam za tebe!Prošle si godine
bila prva!Sretno!" Podigla sam ponosno bradu u vis. "To ne znači da ćeš i ove bit!"Podrugivao se Joe. "Uzet ću vam konje na
pregled,a vi obavite upise.Jeli to u redu?" Zapitao je Joe-v otac. "Samo ti daj."Odgovori mu Joe.Kod prve žene kojoj je
kosa bila zapetljana u debelu crnu punđu ispisivala sam svoje osobne podatke.Malo dalje,sjedio je muškarac koji je
pregledavao moje osobne podatke i primao novac za uplatu.I napokon kod zadnjeg muškarca morala sam pokazati svoje
bivše diplome i papire kojima sam potvrdila da se bavim jahanjem većinu svog života. Joe je završio potom kasnije.
Pokraj velikog đipa kojeg je vozio Joev otac stajli smo i čekali dok se gospodin Amber ne vrati s konjima.
"Što ti je to uz bok?"Upitala sam iznenađeno vidjevši korice u kojemu bi svaki borac nosio oružje. "Mač,što misliš."
Raširila sam oči. "Koji će ti vrag mač na prijavi za jahanje?!" Zakoluto je očima. "Ne bavim se samo jahanjem u slobodno vrijeme.". Premda je već padala većer,nisam mogla shvatiti kako nađe vremena i za mačevanje.Shvatila sam također,da
precizno odgovara na pitanja i nikad se ne udaljuje dublje u priču,već striktno odgovori i zašuti."Kada?" Upitah ponovno.
"Kada,što?"Zbunjeno me pitao. "Kada,mislim u koje doba dana se baviš mačevanjem?Mislim,ujutro si u školi,poslje škole te vidim na livadi do moje kuće,potom smo bili u knjižnici i sad si na prijavi za jahanje.Kad imaš mačevanje?" o majko mila,kako sam se
samo tako uspjela zapetaljati u najobičnijem pitanju.Zašto sam se toliko bojala da me krivo ne shvati? "U većer."
Jel mi mogo dat kraći odgovor?!? Iritantna je ta njegova tajanstvenost. "Hej!Baš sam ti htjela komentirat braću."
"Ma jesi li?"Zakoluto je očima.
"Uopće niste slični."Primjetila sam.
"Hvala."Nasmješi se lukavo.
"Htjela sam reći da je čudno,zapravo,svako ima drugu boju kose."
"Svi troje imamo svijetlo plavu,ali se ova dvojca farbaju.Iz tog razloga što Lucas i Terra ne žele da svi vide da su blizanci."
Nasmije se ponovno svojim nebeskim(nemogu vjerovat da sam to tako nazvala) osmjehom.
"Lucas?Zar nije Luc?"Odmaknem se teme spazivši razliku u nazivu.
"Ti si čisti dokaz da su plavuše glupe.Lucas mu je puno ime."Bezobrazno odvali.
"Nisam ja plavuša,kosa mi je smeđa!"
Zakoluto je očima kao da je to isto.Istina je da mi je kosa gotovo plava,neka boja meda,ali je smeđa!
Nakon što je gospodin Amber ostavio Joe-a ispred ogromne zgrade pune stakla,nastavio je voziti prema mojoj kući.
"Čuvaj se princezo,Joe je opasan dok vozi svojeg groma."Prozbori gospodin Amber.
"A ja još opasnija."Podsmjehnula sam se."Nego,gospodine,zar niste vi i moj otac već išli da nas upišete?"
"Aha,jesmo.Ali tražili su da dođete osobno pa smo se eto tako ja i tvoj otac dogovorili."
Kimnula sam glavom.
"Doviđenja!" Zalupila sam vratima velikog đipa i odvela Crnu Ljepoticu u staju.Napokno sam imala mira i uvalila se u kadu
punu vruće vode.
Na satu je kazaljka sporo otkucavala sekunde.Cinilo se da je jedna
minuta vjecnost. "Gdije su dovraga?!" Promrmljala sam si pod bradu i digla pogled.Trazila sam taj trio koji bi trebao stici svaki čas ali nitko se nije približio knjižnici.Prolaznici su prolazili kao da je knjižnica nevidljivo mjesto.
Žurno su koračili ljevo ili desno.Morelin je sjedila skameneno na zadnjoj stepenici i gledala u točku nedogleda.Vjerojatno je razmišljala o tom ratu.
Alexis i Dean vodili su neki blagi nerazumljiv razgovor,tako tiho i brižno kao da si pjevaju.Nemogu si zamisliti da će mi sav dan proći razmišljajući što je uzrok ovom ratu.Jeli to moja briga?Možda me toliko nije zanimao razlog napada koliko to hoću li morati nositi oružje sa sobom i suočit se jednom s osobom kojoj ću morati oduzeti život.Nisam ovaj tren ni bila sigurna hoću li ja biti ta koja će oduzeti,već me hvatala panika da ću je biti ona kojoj će život biti oduzet. "Evo nas." prozborio je dubok pjevan glas. "Hej,čekamo vas ovdje više od pola sata!"Zaurlala sam.Jeli to bio urlik bjesa ili straha?Naježila sam se. "Oprostite.Ali Morali smo svratit do livade kako bi pokupili Joe-a."Ispričo se Terra. "Šuti."Joe je grubo zarežio "Zna ona da sam bio na jahanju.Osobno me vidjela.Njezin problem što nezna kolkio treba do livade pa do grada." Stisnula sam šake,tražeći riječi da mu odbrusim,ali nas je Morelin sve prekinula. "Hajdemo!" Vukla nas je u prostorije knjižare te nas smjestila na onu istu klupicu gdje smo sjedjeli prije.Vjerojatno smo djelovali kao skupina štrebera koja se prihvatila istraživanju povijesnih podataka.
Nagnuli smo se nad stol poput gusara koji gledaju na kartu proučavajući put do skrivenog blaga,samo sto smo mi gledali u knjigu koju je Morelin širom rastvorila."Dakle...Dean smatra da je razlog napada 7. na 5. nešto što pripada 7. galaksiji ali se nalazi u 5." Službeno započne Alexis. "Što vi mislite?"Uputi upitan pogled u dečke. Terra kao da je najednom progutao knedlu u grlu.Luc je par puta brzinski trepnuo a Joe...Joe se nije ni pomaknuo,kao da uopće nije slušao. "Žurite.."najednom prozbori Luc.
"Zašto bi se nešto što pripada 7. galaksiji nalazilo u 5.?"Zapita.Njemo smo se pogledali. "Gledajte."Terra je stisao ton. "Kao što smo već pričali,da je 12 galaksija umjetno stvorena i vrlo bogata.Svi smo se složili da je bila napadnuta zbog toga što je vrlo bogata."Joe i dalje nije obraćao pažnju.Luc ja nastavio "Isti je razlog i ovoga puta." Stresla sam glavom. "Tata mi je rekao da su ljudi pohlepni,a to nije bezveze rekao.Znači da postoji nešto u tome."Terra se složio s mojom tvrdnjom pokazujući to sa smješkom na licu i klimanjem glave. "Ali 7. galaksija puno je bogatija od 5. To onda nema smisla!"Usklikne Alexis. "Jeste tupi."
Nezainteresirano će Joe. "Nije stvar u bogactvu.Vec u slabosti."Kakva sad slabost.Svako priča o svojem i navodno sve je nešto povezano,al opet ništa s ničim nema veze. "Ništa ne shvaćam,sad samo još više ne razumijem!"Uskliknula sam i primila se za glavu. "Imaš slabost i pohlepu.5.galaksija je napala 7. jer je pohlepna.Nije 5. bogata nego..."Alexis mi je pokušala objasnit al joj je Joe upao "Vidiš da je smotana i da ništa ne kuži.Moraš joj ko bebi objasnit."Okrenuo se prema meni "Slušaj.Nema to veze s bogatstvom! 7. galaksija pohlepna je vlasti.A 5. galaksija je najslabija.Od nje će prvo krenuti pa će skupljat galaksije jednu po jednu ko jabuke s drveta,al će krenut prvo od onih najbližih." Odjednom mi se sve poslagalo u glavi,poput puzzla i dobila sam konačnu sliku. "Aaaa! Ja sam premlada da umrem!" 
Izvalila sam.
"O bože."Joe se primio za glavu. "Neboj se.Do Zemlje neće tako brzo doći.Uostalom Precjednik je rekao da ćemo ostati neutralni." Utješno je zvučala rećenica iz Terrinih usta i samo se blago nagnuo nad stol kako bi stišao glas u šapat te reko "Ovo sto smo pričali je tajna,tajna u ovoj knjižnici.Nemojte o tome van pričati da nebude galame po školi."
Svi smo otišli na osvježavajuće piće nakon ovog napornog razmišljanja.
Prolaznici su i dalje u gomili hodali kao mravi žurno kretali svako svome poslu.Vjerojatno nikoga nije rat toliko opterecivao kao nas. "Nego,kada se ide u Zakkaram?"Zapitao je Luc. "za mjesec dana."Odgovori Alexis.
"Ej,Luc,Joe...idemo s njima?"Zapita zadovoljno Terra. "Rađe se kuham živ."Grubo odgovori Joe. "Ja sam za."Odvrati Luc. "Ajde Buraz,nemoj bit takav,bit će cool!" Joe je samo zakolutao očima. "Ma ići ćemo svi."Zadovoljno će Terra.I tako smo se razišli i svako krenuo svojoj kući.
"Arielle!"Začuh tatin povik. "Z dva tjedna je natjecanje,što kažeš,jesi li spremna?"Nasmjala sam se slatko "Tata,bez brige,bit ću ja opet prva!"
Tata me poveo u sobu. "Zažmiri,čeka te iznenađenje!"Tata mi je stavio ruku na oči i uveo me u sobu.
(nastavlja se)
