|
|
| < | lipanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
GLAVNI LIKOVI:
Arielle Huster
Dijevojka puna raskoši,razmaženo biće kojemu nikada nije ništa falilo.
Ona je jedna od onih koja ne vjeruje u ništa,koja nije okusila tugu
misleći da će se zauvjek svi vrtjeti oko nje,ali nešto će joj sasvim promjeniti
sliku svijeta u njenim očima.Sve će postati bučnije.Hoće li uspjeti čuti zvuk srca?
Boja očiju: Plave
Boja kose: svjetlo smeđa s plavim pramenovima
Visina: 163
Stil: blaga elegancija
Alexis i Morelin Densis
Blizanke pune ritma za glazbu,vesele i nezaustavljive.Pustolovnog duha.
Iako su potištene sa strane roditelja,okolo sebe skuljaju prijatelje
poput magneta.Hoće li im Arielle ostati prijateljica?
Boja očiju :Smeđa
Boja kose: Crna
Visina: 161
Stil:Hip Hop
Joe Amber
Možda na prvi pogled drsko i bezobrazno djete.Ali ima on jedno veliko i dobro srce.
Njegov nedostatak je u tome što to veliko srce ne otvara baš za sve ljude.
Jedno je pesimističko i oziljno djete u društvu koje nevoli.Hoće li se zbog
toga mimoići s osobom koju voli?
Boja očiju:tamno zelena
Boja kose:svjetlo plava
Visina:170
Stil:Rock
Dean Saterd
Prijatelj kakvog čovjek može samo poželjeti,no svaki prijatelj vjerojatno ima neku tajnu.
Ako je zadrži za sebe,baš i nije prijatelj,no ako je kaže doći će do poteškoća.
Hoće li Dean požaliti što je ikad imao tu tajnu ili će mu prijatelj biti važniji od nje?
Boja očiju: smeđa
Boja kose: zelena
Visina: 168
Stil: rock
Zovem se Sunčica Dumanovsky.Rodom sam iz Poljske a živim u Hrvatskoj.
Rođena 16.12.1993.
Idem u Privatnu Umjetničku Gimnaziju,volim čitati i pisati knjige.
U slobodno vrijeme sviram klavir i gitaru (električnu i akustičnu).
Crtam i pijevam kad nađem vremena.Težim k tome
da se jednog dana profesionalno bavim glumom.
crte lica...rockič frizurka...i sta drugo rec...vidite i sami.
Volim mjenjat frizure...tako da nemoj te se čudit kad promjenim slike...
Prirodna sam plavuša s kovrčkama...no ljepo fino se ja ofarbam
malo u ovu boju,pa malo u onu,kosa već tolko oštećena
da se više ni ne želi frčkat...i tako stoji moja pirča...
TKO MI JE POMOGAO OKO INSPIRACIJE???
1. Demi Lavato i njena pijesma La la land
2.Sara i Yasmeen Muallem i njihove ideje
3. Jonas Brothersi,sami po sebi
4. Rainie Yang i Mike He i njihova čudna veza u seriji Devil beside you.
5. Corbin Bleu i Vanessa Hudgens i njihova pijesma Still there for me
6. Corbin Bleu i njegova pijesma Deal with it
7. Keke Palmer i njezina pijesma It's my turn now
Ovaj je blog malo pun svačega.
Malo priča,malo slika,malo mog osobnog života.
Bar vam neće biti dosadno.
Moglo bi se reći da mjesec ima važnu ulogu u mome životu.
Stalno ga promatram iz mnogobrojnih razloga.Nešto tako veliko,
mojim očima tako malo,zaista je nešto što neke ljude,kao
naprimjer mene,fascinira.Uz mjesec je vrlo lako razmišljati.
Čini tvoju dušu mirnom,i osjećaš se ispunjen nečime
nevjerojatnim.Teško opisati što točno želim reći.
Kada biste nekoga pitali tko sam ja...vjerojatno bi odgovor glasio:
"Ona je vuk,samotnjak."
Zaista,volim tišinu i mir.Većinu dana provedem sama,ali
kao svatko ljudsko biće volim se i družiti...pa bi se reklo
da se iz vuka pretvaram u dobrog zaigranog husky-a.
Ljudi bi rekli da čaroban svijet ne postoji.A to nipošto nije istina.
Čarobni svijet nije na zamolji,niti u svemiru,pa niti iznad njega.
Taj svjet pun događanja,ljepote,ljubavi,mržnje,mira i rata,nalazi se u glavi
svakoga od nas.Neki ga vide,a neki ne.Ali on je tu,prisutan.
Svatko od nas,osjetio je barem jednom da mu je srce slomljeno.Ako nije,bude.
Teško se suočiti s činjenicom da zapravo mi nemamo nikakve moći da
zaustavimo srce od razlamanja.No i kad nam je srce puknuto,mi i dalje živimo.
Srce je puknuto u onom drugom svijetu,onome u našoj glavi.Zato se ponekad čini
da nema spasa.
Ponekad smo usamljeni.pogledom tražimo nekoga,ni ne sluteći da bi on,baš mogao stajati pored nas.I dok te on tako
potajno gleda,mogao bi pomisliti da ti tražiš nekoga drugoga.I taman kad bi se ti okrenuo u suprotnu stranu,
on bi nestao.Često je to vrlo žalosna priča u našim životima.
Sjediti i razmišljati.Stariji bi rekli da je to gubljenje vremena.Naprotiv,razmišljanjem dolazimo
do najdubljeg mjesta u nama.Pronalazimo riješenja,i otkrivamo neke djelove nas.
Dobro je razmišljati,povremeno.Razmišljati!Ne sanjariti!
Malo slikica:
Uletjele smo u razred zapuhane.Morelin je nezadovoljno sjedila ispred svog računala tipkajući i mršteći se.
Marieta je proučavala poredak svemirskih tjela na zidu.Karta je bila dobivena svjetlosnim zrakama iz
projektora.Zunjeno je prešaltavala slike.Neki su od učenika razgovarali po grupicama,ali brzo utihnuli kad se
Alexis zaderala "Gdje su Dean i Joe?!" Morelin ju je zaćuđeno pogledala,dok se Marieta okanila karte i prišla
nam poput lukave lisice kodajući u svojim visokim petama.Noge su joj bile poput glatko izrađenog drveta,točno
onako kako bi jedne damske noge morale izgledati.Uska gumena suknja zaljepila se na njezino usko tjelo,
otkrivajući privlačnija dijela tjela.Ta se cura zbilja nezna pristojno oblačiti,zakolutah očima.Dugim prstima na kojima
su sjali prsteni,pomaknula je pramen kratke,zelene kose iza uha i podrugljivo se nasmješila. "Što je bilo,lutkice?"
Obratila se prema Alexis. "Fali ti Dean?Ili je sad već Joe u pitanju?" Alexis ju je namršteno pogledala. "Drži se svojih
posla ako ti je život mio."Zaprijetila sam joj,a ona se odmah odmaknula,zakolutavši očima nezadovoljno.
"Koliko ćeš još visjeti uz te luzerice?"Zapita Marieta. "Koliko mi Bog bude dao." Odbrusila sam joj. "Šteta,kvariš
si ugled." Izađe iz razreda.Glupača.Što ona zna o rušenju ugleda.Kaj joj ja uništim ugled vidjet će ona svojeg boga.
"Morelin" okrenula sam se "jesi li vidjela Deana i Joe-a?" Minutu je šutjela. "Otišli su u podrumnebih znala zašto."
Kimnula sam glavom i potrčala niz metalne stepenice.Cure su me istom brzinom pratile.Najednom,kao da su hodnici postajali sve pustiji.Ili je to samo priviđenje u mojoj glavi jer me sada ništa nije smetalo.Mutilo mi se sa
desnog i lijevog ugla pogleda,samo sam se koncentrirala na ono naprijed.Ni ne znam koliko sam dugo tako trčila
nabijajući nogama o metalni pod,neznam koliko sam stepenica već preletjela,i koliko sam već ljudi gurnula s mog puta.Samo da se nešto ne dogodi.Samo da se nešto ne dogodi.Ne,ne Dean.Zašto Dean?Što to Joe kani učiniti?
Zašto uvijek ubojice idu u najdublja i najmračnija područja ukloniti svoju žrtvu?To već svi znaju."Arielle!"Nisam
se osvrtala i najednom..."Auč!" Tresnula sam o pod,ali prije toga sam,ramenom lupila o nešto.Podigla sam pogled.
"čemu tolika žurba?"Zapita Joe. "Hej!Di je Dean?!"strogo mu uputim pogled. "Amm,Arielle,tu sam."Mahne mi Dean koji je stajao dva tri koraka od Joe-a. "Ti...ti...nisi..."Alexis je nešto htjela promumljati.nešto što sam ja također mislila.
Morelin još uvijek nije ništa shvaćala. "Što je?"Zapita Dean brižno. "Ništa."Alexis spusti glavu. "Što ste radili
u podrumu?" Ponovno sam ljutito nadglasala tišinu,a moja se jeka proširila sada zbilja pustim hodnikom.
"Poslao nas je domar da odnesemo šipku u skladište.A šta vi radite na zadnjem katu?"Odvrati pa upita Joe.
"Tražimo vas."Odgovorih. "Mora da je nešto važno kad si bila u tolikoj žurbi da nas nisi ni primjetila."
Seronja.Zašto uvjek nađe neki odgovor na nepostavljeno pitanje?Ide mi to na živce.ON mi ide na živce!
Ustala sam se i vratila u razred bez ijedne rijeći.Nakon sata dosadne astronomije,gdije nisam naučila ništa
više nego što već znam,odlutali smo van iz škole kako bi napravili piknik na gustoj mirujućoj travi.
Bilo je ugodno sjedjeti i uživati na suncu.Škola se činila ogromnom
.Bijela ustanova širila se duž mog pogleda.
Napokon sam kraičkom oka ugledala seronju koji nije jeo,niti pričao,niti plesao,nije radio ništa.Stajao je
poput kipa.Bijela put sjala mu je na suncu.Zbilja sam ga sad mogla uspoređivati sa slikom velikog grčkog
boga,još u praprapra povijesti.Opušteni,blago zaobljeni mišići na rukama bili su usklađeni s njegovim držanjem.
Isprsio se stojeći pravilno ravno,prekriženih ruku.Lice mu je bilo pravilnih crta,ukipljeno i blijedo.Ozbiljno,ali
mogla sam na tom ozbiljnom licu nači mali smješak,zadovoljstva,užitka,nečeg blagog i lijepog.Svojim tamno
zelenim,rekla bi čak i kričavim očima škiljio je u nebo."Hej Arielle,izgleda da si našla nešto zanimljivo za gledati."
Javi se Dean meni pred nosom. "Baš.Seronja je baš jako zanimljiv."Mrzovoljno sam se okrenula u drugu stranu.
"Seronja?"Začudi se Dean. "Tko je seronja?"Zapita me. "Joe."Odgovorih mu kruto.Počeo se valjati od smijeha.
"Što li je toliko smiješno?"Zapitala sam ga i sama se smijući. "Pa,to što si ga nazvala seronjom,i on ima jedno,
podrugljivo ime za tebe.Baš ste smješni."Uhvatio se za trbuh objema rukama i nastavio se smijati. "Kako ju zove?"
Zapita radoznalo Alexis. "Zove ju,hahaha,zove ju"uozbiljio se,bar je pokušao"Zove ju Iritantušom."Alexis je skupa
s njim počela valjat po travi. "Jako smješno!E pa vidjet će on što to znači biti iritantan!" Ustala sam se,htijući
mu opaliti šamar no netko me priječio u hodu. "Dodaj loptu!" Zavikne Morelin. Šutnula gam loptu nogom te lopta
odleti natrag u igru.Malo sam zastala.Morelin je igrala flaybol s Joevom braćom.Igra je vrlo zabavna.
Uglavnom se raspucava loptu u nebo što se jače može.Lopta nesmije s neba past u ruke protivnika,već
suigraća,dok lopta pada,timovi se tuku kako bi zauzeli najbolji položaj za novo raspucavanje u nebo.No,
mogla bi se ja vratiti svojem poslu.Okrenuvši se prema velikim stepenicama koje vode do glavnog ulaza,gdije je
Joe stajao zakamenjen,shvatila sam da mi je pljen izmako iz vida.K vragu!Baš mi je ta lopta morala razmrsiti
sve planove!"Morelin!Arielle!Dođite brzo!"Uzvikne Alexis.Potrčale smo do nje i sjele u krug.Dean je držao
svoje računalo čitajući na glas vijesti dana.Tad sam zabrinuto pogledala u lijevo i shvatila da se moj pljen,Joe
upravo sje od mene.Zarežala sam u sebi,te se pokušala skoncentrirat na Deanovo čitanje. "Peta galaksija napadnuta.Upravo su novinari pete galaksije "Werst" ,s glavnog planeta Ribbu javili prvoj glalksiji da je započeo rat.
Navodno je došlo do pobune sedme galaksije.Pobuna se proširila i na osmu galaksiju.Nedavno je
uništen planet Verta(sjetih se one novinarke na televiziji što je javljala vijesti s tog planeta.Vijesti koje nisam razumjela.) na petoj galaksiji.Stanovništo pete galaksije emigrira u jedanaestu i dvanaestu galaksiju.
Šesta galaksija iz "Gerda",ujedno i glavnog planeta,obećala je pomoći petoj galaksiji u ratu.Navodno će još neke
planete iz drugih galaksija pripomoći u ratu.Prva galaksija iz planete "Zemlja" još nije javila nikakve obavjesti.
Precijednik planete "Zemlja" Huster Frught,razmišlja o neutralnosti njegove planete.Precjednik također naglašava
da neće ulaziti u rat,jer ovo nije stvar prve galaksije.A razlog napada sedme galaksije na petu uopće nije poznat.
Preporućujemo svim putnicima van planeta da budu na oprezu i da ne napuštaju planetu bez vlastitog oružja.
Također molimo,punoljetne osobe da ne puštaju djecu na putovanja bez roditeljske dozvole.Pripremite se.Zla vremena dolaze." Dean zaklopi računalo.Minutu smo šutjeli.Vjerojatno su svi razmišljali.Zadnja je rečenica bila izgovorena i na televiziji.Kako to prva galaksija želi ostati neutralna?Kako da budemo sigurni da Zemlja neće biti
napadnuta.Sjetila sam se također kako je tata rekao da su neki ljudi pohlepni.Jeli pohlepnost razlog napada na
petu galaksiju? "Napokon mogu izvaditi pušku koju mi je djed darovao za osamnaesti rođendan."Zadovoljno će
Breh. "Majmune,kako se možeš veseliti oružju!"Opalila sam mu pljusku. "Oprosti."Ispričo se. "Joe."Izusti Dean.
Okrenula sam glavom al mi se nije sviđao pogled.Joe je mrzovoljno grizo donju usnu. "Sesame, ve re di"(čitaj kako piše)Zbunjeno sam pogledala u Luca koji je na smijesan način izustio nerazumljive riječi. "Ve di?!Treva he le jude!Le kne di vako!"(čitaj kako piše). Zašto su odjednom toliko bijesni?Što im je. "Zume!!!!!" Vikne najednom Terra.Luca i Joe su ušutjeli.Jeli to Dertejski jezik?Zanimljivo.Joe se pokupio zajedno s Lucom i nestali su odmah iza ugla škole.
"Oprostite,imaju slabe živce."Ispričao se Terra. "Što li su pričali?"Zapita Morelin. "Ma,Luc je reko da je oružje u redu.Vjerojatno smatra da se s nečim moramo braniti.A Joe nevoli oružje.Smatra da je u životu oduzeo previše ljudskih života.Pa sam ih samo smirio."Nasmješi se blago i počeška po gustoj crvenoj kosi u nelagodi. "Oduzeo živote?"Blenuh. "Kad su se ljudi po prvi put nastanili u na zadnju galaksiju,tj na dvanaestu galaksiju,napravili
su bogate planete s najmodernijim mogućim izmišljotinama.Da,bilo je napada na nju.Sad je bas Joe bio bjesan,zbog
toga što su nas prije napadali a sada si nalaze tamo skloništa.A čuj,u životu nikad dosta sranja.Tako da smo mi
od malena morali nositi oružje.Neki ga zavole,kao Luc,a neki ga zamrze,kao Joe.Meni tako sve jedno.Kad se mora,
mora se."Prekriži ruke na prsima. "Eh,vidjet ćemo.Ako nam odobre oružje,organizirat će također i nastave borilačkih
vještina."Veselo odvrati Dean. "Aha.To i mene veseli!" Odvrati Alexis. Svi su poludjeli.Žamor veselja nestajao je
u mojoj glavi.Ostali smo samo moje misli i ja.U tišini.Tišini koji samo ja mogu ćuti i samoći koju samo ja mogu osjetiti,stvoriti.Poludjeli su skroz.Što li je toliko zabavno u mahanju s oružjem.Zbog čega veselje?Terra ima pravo,ako se mora,uzet ću i ja mač u ruke,ali rađe da sve ostane u miru.Neznam,bih li ja izdržala oduzimajući
živote pohlepnim ljudima.Možda su pohlepni,ali ja se ne kanim igrati Boga. "Stanite!"Viknula sam,a nekoliko čudnih pogleda osvrnulo se na moj krik. "Ako dođe rat,zaboravite na naše putovanje." Prisjetila sam ih. "A ne!Moramo
na putovanje u Zakkaram!" Zakkaram je prekrasan planet na desetoj galaksiji.Planet,pun boja,šuma,planina i mora.
Idealno mijesto za ležanje ispod palme i pijuckanja koktela.Zabava na kvadrat,bit će blokirana ako dođe do rata.
"Bolje bez oružja!"Predomislili su se. "Idete u Zakkaram?"Zapita Terra. "Da,može ići tko hoće,samo neka se potpiše.
Lista prijavnika nalazi se u glavnom holu škole na jednoj od metalnih ploča obavjesti."Kimnuo je glavom.
"Razmislit ću." "Hej.Nađemo se danas u knjižari?"Zapita Morelin. "U knjižari?Pa imaš lektiru na računalu."Podsjetih ju."Ma kakva lektira.Sto posto ćemo naći nešto zanimlivo ako pokopamo po prošlosti.Možda i razlog napada 7
na 5 galaksiju."namigne.
Sjela sam na kauč u dnevnom boravku i izdahnula sam kao da sam cijeli dan držala dah.Idem jahati svoju ljepoticu.
Izašla sam u vrt,gledajući to carstvo trave na kojem je stajao moj konja u punoj snazi čekajući da razgiba nogice.
(Nastavlja se)
Ako želite možete zaustaviti muziku u boxu i upaliti si ovaj video sa sjajnom pijesmoj.
Ta mi je pijesma vrlo draga.Prirasla mi srcu =)
