|
|
| < | travanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
GLAVNI LIKOVI:
Arielle Huster
Dijevojka puna raskoši,razmaženo biće kojemu nikada nije ništa falilo.
Ona je jedna od onih koja ne vjeruje u ništa,koja nije okusila tugu
misleći da će se zauvjek svi vrtjeti oko nje,ali nešto će joj sasvim promjeniti
sliku svijeta u njenim očima.Sve će postati bučnije.Hoće li uspjeti čuti zvuk srca?
Boja očiju: Plave
Boja kose: svjetlo smeđa s plavim pramenovima
Visina: 163
Stil: blaga elegancija
Alexis i Morelin Densis
Blizanke pune ritma za glazbu,vesele i nezaustavljive.Pustolovnog duha.
Iako su potištene sa strane roditelja,okolo sebe skuljaju prijatelje
poput magneta.Hoće li im Arielle ostati prijateljica?
Boja očiju :Smeđa
Boja kose: Crna
Visina: 161
Stil:Hip Hop
Joe Amber
Možda na prvi pogled drsko i bezobrazno djete.Ali ima on jedno veliko i dobro srce.
Njegov nedostatak je u tome što to veliko srce ne otvara baš za sve ljude.
Jedno je pesimističko i oziljno djete u društvu koje nevoli.Hoće li se zbog
toga mimoići s osobom koju voli?
Boja očiju:tamno zelena
Boja kose:svjetlo plava
Visina:170
Stil:Rock
Dean Saterd
Prijatelj kakvog čovjek može samo poželjeti,no svaki prijatelj vjerojatno ima neku tajnu.
Ako je zadrži za sebe,baš i nije prijatelj,no ako je kaže doći će do poteškoća.
Hoće li Dean požaliti što je ikad imao tu tajnu ili će mu prijatelj biti važniji od nje?
Boja očiju: smeđa
Boja kose: zelena
Visina: 168
Stil: rock
Zovem se Sunčica Dumanovsky.Rodom sam iz Poljske a živim u Hrvatskoj.
Rođena 16.12.1993.
Idem u Privatnu Umjetničku Gimnaziju,volim čitati i pisati knjige.
U slobodno vrijeme sviram klavir i gitaru (električnu i akustičnu).
Crtam i pijevam kad nađem vremena.Težim k tome
da se jednog dana profesionalno bavim glumom.
crte lica...rockič frizurka...i sta drugo rec...vidite i sami.
Volim mjenjat frizure...tako da nemoj te se čudit kad promjenim slike...
Prirodna sam plavuša s kovrčkama...no ljepo fino se ja ofarbam
malo u ovu boju,pa malo u onu,kosa već tolko oštećena
da se više ni ne želi frčkat...i tako stoji moja pirča...
TKO MI JE POMOGAO OKO INSPIRACIJE???
1. Demi Lavato i njena pijesma La la land
2.Sara i Yasmeen Muallem i njihove ideje
3. Jonas Brothersi,sami po sebi
4. Rainie Yang i Mike He i njihova čudna veza u seriji Devil beside you.
5. Corbin Bleu i Vanessa Hudgens i njihova pijesma Still there for me
6. Corbin Bleu i njegova pijesma Deal with it
7. Keke Palmer i njezina pijesma It's my turn now
Ovaj je blog malo pun svačega.
Malo priča,malo slika,malo mog osobnog života.
Bar vam neće biti dosadno.
Moglo bi se reći da mjesec ima važnu ulogu u mome životu.
Stalno ga promatram iz mnogobrojnih razloga.Nešto tako veliko,
mojim očima tako malo,zaista je nešto što neke ljude,kao
naprimjer mene,fascinira.Uz mjesec je vrlo lako razmišljati.
Čini tvoju dušu mirnom,i osjećaš se ispunjen nečime
nevjerojatnim.Teško opisati što točno želim reći.
Kada biste nekoga pitali tko sam ja...vjerojatno bi odgovor glasio:
"Ona je vuk,samotnjak."
Zaista,volim tišinu i mir.Većinu dana provedem sama,ali
kao svatko ljudsko biće volim se i družiti...pa bi se reklo
da se iz vuka pretvaram u dobrog zaigranog husky-a.
Ljudi bi rekli da čaroban svijet ne postoji.A to nipošto nije istina.
Čarobni svijet nije na zamolji,niti u svemiru,pa niti iznad njega.
Taj svjet pun događanja,ljepote,ljubavi,mržnje,mira i rata,nalazi se u glavi
svakoga od nas.Neki ga vide,a neki ne.Ali on je tu,prisutan.
Svatko od nas,osjetio je barem jednom da mu je srce slomljeno.Ako nije,bude.
Teško se suočiti s činjenicom da zapravo mi nemamo nikakve moći da
zaustavimo srce od razlamanja.No i kad nam je srce puknuto,mi i dalje živimo.
Srce je puknuto u onom drugom svijetu,onome u našoj glavi.Zato se ponekad čini
da nema spasa.
Ponekad smo usamljeni.pogledom tražimo nekoga,ni ne sluteći da bi on,baš mogao stajati pored nas.I dok te on tako
potajno gleda,mogao bi pomisliti da ti tražiš nekoga drugoga.I taman kad bi se ti okrenuo u suprotnu stranu,
on bi nestao.Često je to vrlo žalosna priča u našim životima.
Sjediti i razmišljati.Stariji bi rekli da je to gubljenje vremena.Naprotiv,razmišljanjem dolazimo
do najdubljeg mjesta u nama.Pronalazimo riješenja,i otkrivamo neke djelove nas.
Dobro je razmišljati,povremeno.Razmišljati!Ne sanjariti!
Malo slikica:
I napokon zazvoni zvono za sat.Ušla je profesorica i svi smo otvorili svoje knjige. "Dakle,danas imamo novog učenika."Prozbori
profesorica gledajući u Joa,stranca ove škole. "Pa Joe Amber,što nam možeš reći o sebi?"Zapitala je profesorica a on nije ni podignuo svoje
velike i bistre tamnozelene oči govoreći "Dolazim iz Galaksije Detrije.Imam dva brata,koji su četvrti razred i doselio sam se na planet Zemlju zbog
očevog posla."I dalje je šarao po papiru,e podižući pogled,ozbiljnog i nezainteresiranog lica. "Aha,u redu.Dakle,Joe vam je ovdje novi
pa mu pomognite da se snađe."
Pod cijelim sam ga satom promatrala.Svijetlo plava kosa bila mu je raščupana a šiške su mu prekrivale ljevu stranu čela.Na sebi je nosio košulju
crne boje lagano podvrnutih rukava,tako da mu je sve do nadlaktice sjala svijetla koža.Stisnula sam šake.Bilo bi ne očekivano od mene da mu samo
tako dotaknem ruku,a opet umirala sam do želje,da dotaknem čovijeka s 12 galaksije.Nakon sata povijesti sjedila sam na klupi a Morelin do mene,dok je Alexis nešto izvađala. "Kako je živjeti na 12 galaksiji?" Zapitala sam Joa,a on me samo prijezirno gledao "Isto kao što i na Zemlji."Odgovorio je mrko i izašao iz razreda. "Koja budala!" Uzviknem. "Nemoj tako,sve mu je tu novo,smirit će se nakon nekog vremena."smiri me Morelin. "Tako je,mora se snaći ovdje."Alexis je također bila na njegovoj strani,a meni se to nije nimalo sviđalo.Pokušala sam se s njim ljudski razgovarati,no očito njemu nije do toga.Ne želim da mi
neka budala kvari raspoloženje i oduzme prijatelje. "Baš,41.194 je godina i on se nezna snalaziti po Zemlji!" Tupo sam ih spustila.
Pod ručkom smo svi jeli osim troje stranaca.Sada sam znala i njihova imena.joe i njegova dva starija brata blizanca.Jedan je imao crvenu kosu,dugu do ramena,također bijelu put i zvao se Terra,a njegov brat blizanac bio mu je samo sličan u licu.Njemu je kosa pak bila ljubičasta i puno kraća,a ime mu je
Luc.Oni su se dvoje vrlo dobro uklopili za rezliku od Joa koj je sam odlučio biti postrani.Pa neka mene više ne krive za to.Bit će luzer i tko mu je kriv!?
Nakon škole smo cure i ja pokupile moju sestru i otpratile do kuće. "Ovo je zadnji puta da zbog tebe gubim svoje vrijeme Ashley!"Viknula sam joj dok je ulazila
kroz vrata. "Zašto si takva?" Zapitala me po stoti put Morelin. "Pa istinu joj kažem,već je dovoljno velika da se zna sama vretiti kući."
Sjele smo u zračni tramvaj i nakon dvije minutee našle smo se ponovno u gradu krcatom ljudi. "Što ćemo prvo obić?"Zapita Alexis uzbuđeno.
"Mogle bi u Ray Ban centar,moram si pod hitno kupiti nove sunčane naočale!" Predložila sam. "Znaš li ti koliko ima stepenica do vrha??!Meni se tamo zbilja
neide."Odbila je Alexis. "Daj!Platit ću vam teleportal,pa nećeš morati ni na jednu stepenicu stati." Znala sam da je curama jedini problem bio novac.
Roditelji su im jako škrti.Kako one samo žive? "No dobro.Naš kolko sam ti love već dužna zbog svih tih portala i zračnih tramvaja." "Ma daj,nemaš beda,pa
ionako sam ja ta koja te tjera da ideš.I da,moram kupiti i vama i sebi te nove sunčane naočale,ove su nam već prastare!" Pobunila sam se dok smo se već
približavale velikoj metalnoj zgradi na čijem se stotom katu nalazio Ray Ban centar."Kako prastare?Pa kupile smo ih prošlo ljeto."Začudi se Morelin. "To je dovoljno staro.Vrijeme je za nove."Povukla sam ih da se požure na teleportal. "Ne dolazi u obzir Arielle,kupi sebi,ne možeš novce trošiti na nas.Nama
su zbilja dovoljne ove što ih imamo."Sprotivi se Morelin. "Tako je,ni ja ne želim nove."Nadoveže se Alexis. "Ma tko vas pita dali želite!? A sad se požurimo!"
Danas je sunce uranilo i probudilo me prije vremena svojim tankim vrućim žilicama.Kako mu se samo dalo tako rano zasjati
tolikom vrućinom?Ustala sam se i naravno obukla vedru žutu haljinu,spakirala torbu za školu,i uletjela u kuhinju.Mama mi je spremala
doručak dok je tata već kretao na posao.Nije pozdravio,vjerojatno je umoran.Ashley se stalno motala oko mene sa svjim glupim i dosadnim medekom.
"Ashley,daj,makni se,žuri mi se u školu!" Digla sam ton pa se napokon maknula sa moga mjesta.Pojela sam kroasan s marmeladom i popila čašu voćnog soka. "Idem,bok!" Pozdravila sam mahom uzevši torbu u ruke,no prije nego li sam uspjela izaći kroz vrata mama me upitala. "Arielle zlato,možeš li danas pokupiti Ashley iz vrtića?" Da,zaboravila sam sasvim da mama danas ima popodnevnu smjenu i da ja obično ove dane moram pokupiti Ahley iz vrtića.Srećom već joj je šest godina i napokon će poslje ljeta krenuti u školu. "Nemogu,danas ću ostati s curama u gradu.
Ashley će mi samo smetati.Nemogu ju čuvati i u isto vrijeme se zabavljati." Mama me jednu sekundu neodređenim pogledom gledala,a tada sam shvatila da
si vjerojatno postavlja pitanje kako će se Ahley vratiti kući. "Može ona i sama,velika je ona,ako ne onda ću smisliti nešto." Podsmjehnula sam se lagano nadajući se da će me mama osloboditi ovog zadatka. "U redu zlato,samo se ti ljepo zabavi,ja ću pokupiti Ashley."
Izjurila sam iz kuće poput munje.Vjetrić mi je razmrsio dugu svijetlosmeđu kosu,dok je sunce osvjetljavalo cijeli grad,svako drvo,svaku zgradu.
Baš krasan dan,pomislila sam.Drvored uz cestu protezao se u točku nedogleda,kao da im nema kraja.Na skretištu sam ugledala onu istu staricu
kao i svaki radni dan,kako šeće svog malog pekinezera Tibia. "Dobro jutro."Pozdravila sa. "Dobro jutro Arielle.Ideš u školu?" Zapitala me hrapavim glasom.
"Da.Što se mora nije teško." Pokušala sam biti pametna. "Vrlo si ti mudra i dobra djevojčica! Tvoji se roditelji moraju ponositi na tebe." Nasmješila sam joj se i prešla cestu uz veliko veselje.Ljepo je kad te hvale na svakom koraku.Eh,tako je to biti Arielle Huster.Svi te znaju i svi te vole.Ma kužite me,ne?! Hehe.
Ispred škole naravno bilo je veselje kao i svaki dan.Veselilo se,skakalo.prijatelji su se grlili,dečki su se zezali,ljubavnici su uživali,a ona strana
samotnih i izgubljenih u vremenu i prostoru nisam ni gledala.Zašto gledati nešto što je ružno i tužno?Ja gledam samo ljepu stranu života,to me čini sretnom.
Alexis i Morelin su već u svojoj hip-hop ekipi plesale i pjevale.Na licima im se vidjelo da uživaju. "Curke!" Viknula sam im a one su mi mahnule. "Hej Arielle!"
Dotrčala sam do njih i pozdravila društvo. "Idemo danas poslje škole u grad?" Zapitala je Morelin. "Apsolutno!"Nasmješila sam se. "Ali Arielle,nemoraš li ti
ovaj tjedan pokupiti seku iz vrtića?"Priupitala me Alexis. "Moram,ali danas neću,bude mama."Podigla sam ponosno pogled u ljepo i vedro nebo što me osljepljuje svaki puta kad ga pogledam. "Zbilja nisi u redu,Ashley je još mala,možemo ju zajedno pokupiti pa se vratimo u grad." Predložila je Alexis. "Nema potrebe."Odbila sam.Zbilja mi se neda dva puta hodati vamo tamo radi Ashley.Samo mi komplicira život. "Nemoj biti takva. " Brižno me
potsjetila Morelin da se uvjek ponašam okrutno prema Ashley. "No dobro,pokupit ćemo ju." Cure su se nasmješile a meni je palo raspoloženje.
Začulo se zvono za početak nastave te smo ujurili u školu.Hodnici su bili uski dok se rulja probijala do cila no kad sam ja prolazila,ljepo su se svi odmicali
i bilo je mjesta da ljepo fino prođem do učionice a da se s nikim ne dotaknem.Morelin i Alexis koje su hodale ispred mene najednom su zastale,pa sam
raširila oči da ugledam problem koji je nastao nasred prolaza. Stajala su tri stranca u ovoj školi.Ta lica nikad nisam prije vidjela.A nisu ni oni mene očito
ako se ne pomiču dok Hip hop grupa zajedno samnom prolazi. "Tko su ovi?" Zapita netko odostraga. "Stranci,očito."Ustvrdih pametno. "Ajmo dečki,makac,moramo proći do učinonice." Nasmješeno i blago okrutno ih potjera Alexis no ni jedan se od njih ne pomakne.Alexis me bljedo pogledala.
"Može li nam netko reći gdje je učionica za treće i učionica za četvrte razrede?" Zapitao je dečko velikih zelenih očiju i crvene kose. "Mi smo treći razred pa možete za nama,a četvrti razredi su na drugom katu u učionici broj 14. "Odgovorila mu je Morelin. "Hvala,no Joe,ovo su ti vjerojatno kolege iz razreda."Obratio se crvenokosi dečku plavkaste kose,mlađeg lica i također zelenih očiju. "Što sam ja Bogu učinio?" Zapitao je Joe. "Ajde ajde,mi idemo onda na drugi kat.Bok!" Pozdravili su i izgubili se u gomili.Krenula sam naprijed premaučionici kao da se ništa nije dogodilo,iako sam u glavi stalno
ponavljala jednoteisto pitanje: "Tko su ti stranci?"
Hey...oprostite još neću krenut s pričom...napisala sam o glavnim likovima u box-u
obećajem sutra kreće priča....al evo nešto meni za dušu....
Postoji jedan izvrstan bend kojeg ja jakooooo jakoooo jakooo volim!!!!!!
Neki od vas ne,pa mi nemojte zamjerit...svako ima svoj ukus =)
Ja ih jako volim...zato što su dečki jednostavno veliki genijalci...vole muziku
i jednostavno su valikeeee dobričine! Takvi se traže =)
To su samo jedni i jedini JONAS BROTHERSI !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Necu puno pisat jer nemam vremena,a za ovaj bend bih mogla napisati cjeli roman....
Uglavnom,dugujem vam objašnjenje zašto sam baš njih umetnula prije priče...pa evo...jedan od ovih
genijalaca se zove Joe a i u mojoj se priče glavni lik zove Joe,samo što se ne preziva Jonas nego Amber XD
Nisam znala više koje ime stavit pa se sjetila da još ni u jednoj priči nisam stavljala njihova imena...pa
eto...Joe je dobio tu (ne)čast XD
Pusaaaaaaaaaaa
I za kraj da vidite o kakvim ja muzičarima pričam....predstavljam Jonas Brotherse...
Hej ljudi!!!!!!! Nije me dugo bilo...i ponekad me stvarno dugo nece bit...malo mi je internet pokvaren...ah...
Uglavnom htjela sam vam najavit na od idućeg posta krećem s novom prićom....mislim da će vam se svidjeti
jer će bit puno čarolije,akcije,emocija,i naravno napisano mojim stilom....a to je najuzbudljivije XD
salim se naravno...ocekujem nakon svakog nastavka OŠTRU KRITIKU!!!!!!!!
Nemoj te mi samo, molim vas, pisati "jako mi se svidjelo"....kakva vam je to kritika?!?!Iza svakog sviđanja i nesviđanja
postoji razlog kojeg želim pročitati...nitko neće ispast glup ,ni bezobrazan,ne bojte se....ja sam dobra ...ne grizem...bar ne preko ekrana...
svi imamo različite ukuse i ako vam se ne sviđa neće vam kruna pasti s glave ako mi napišete razlog zašto.Samo ću vas molit da mi
ne gledate na pravopis...to mi je loša strana mog pisanja...I naravno,najvažnije....ako vam nešto nije jasno,slobodno pitate i objašnjenje če se nalazit u mojim komentarima...Moći ćete glasati za najboljeg lika i tako....nadam se da ce vam se svidjeti...necu vam previše pričati o priči ....ukratko ću samo u box staviti
ono važno što se mora znati kako se nebi pogubili u priči....
Vidimo se!!!!!!!!!
Pusa!!!!!!!!!!!!
