<![CDATA[<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>]]>
.Never gonna be aLone.
Moram prvo kao uvod nalasiti da je moja opsesija iz 1. posta prestala prije pola mjesec, a trajala je 11. Zamijenila sam te. Hvala što si mi pomogao u tome.
Polagani zvuk koraka prodire kroz moje uši. Sretna sam. Ni sama ne znam zašto. Čuje se zvuk sitnih kamenčića koje polagano guraš, usporavaš. U sljedećem trenutku sjediš pored mene. Osjaćam se voljenom. Grliš me. Obožavam tvoj dodir koji mojim tijelom klizi poput svile. Shvaćam da zapravo nisi savršen, da imaš mnogo nedostataka. Nebitno. Meni si dovoljan sa svojim manama i vrlinama. Ruke su ti tople, mirišu na svježinu jutra. Ne razumijem zbog ćega. Već je kasno, možda malo prekasno. Za taj miris, za nas. To ne mogu dopustiti. Previše mi značiš.
Svaki trenutak te neutralno pogledavam, zaljubljeno, baš onako kako se osjećam. Uzvraćaš mi jednako, iako se tako ne osjećam. Mislim da sam pomalo skrenula. *smijeh* Znaš, na tvoje moguće razoćaranje, ja sam cura, luda za tobom, mogu ti dati sve što imam, al pitanje je dali uopće imam što dati. Nemoj da te to brine. Dovoljni smo jedan drugom, bar tako ti uvijek kažeš.
Pogledi na svijet. Čudna stvar, iskreno. Pomalo zastrašujuća. Zapravo, kod tebe mi smeta što ti je bitno što okolina misli o tvojim, mojim, pa tako i njihovim vlastitim stajalištima. Ponovno razoćaranje, zar ne ? Misliš da ja vidim sve to što te ćini manje dobrim od ostatka. Griješiš. Svi ti nedostaci meni su kao neka vrsta dodatka, poklona koje i sama znam, nisam zaslužila. Samo se pitam zašto ? Sad, u ovom trenutku kad te pogledam u oči poželim te snažno zagrliti, poljubiti i osjetiti da me uistinu voliš.
Vrijeme prolazi brže nego što ja mogu zamisliti. Prije nego ja shvatim neke stvari, prije nego ih zaboravim. Znaš, preko mnogo stvari je bilo teško prijeći, al eto, uspjela sam. Na kraju krajeva, VOLIM TE dovraga. Previše puta ponovljeno, pomalo zvuči otrcano. Mislim da sve shvaćaš zdravo za gotovo, kao da tako mora biti. Ne, ne mora, al ja sam ta osoba koja to želi, koja ti želi udovoljiti pod svaku cijenu. Da, čudna biljka rekla bih. I sad, nakon cijelog dana provedenog s tobom, osjećem se ispunjeno poput košnjice u proljeće. Osjećam ljeto u zraku, napokon. Mislim da je vrijeme da se oprostimo, do sljedećeg viđenja. Ne ispuštam te iz ruku, kao ni ti mene. Naprosto nemoguće. Kao da od slijepca tražiš da progleda, od samog svijeta da te shvati. Tužno, ha ? Nebi trebalo biti tako da imaš iti malo više razumjevanja. Nikad te neću napustiti, samo sad, u ovom trenutku je vrijeme da se raziđemo, svatko svojim putem, kao što sam rekla, do idućeg viđenja. Od ovog trenutka kunem ti se na jedan veliki dio vječnosti koju ću pohraniti u srcu, duši. Molim te, nikad nemoj pomisliti da te ostavljam, jer to nitko od nas ne želi. Ako ti bude teško, ne brini, ublažiti ću ti svaki težak trenutak, neću dopustiti da padneš na dno. Samo budi uz mene. I kad nada za nas nestane, preklinjem te, nemoj posustati, jer za tebe sam tu u svako doba dana i noći, niti jedan trenutak proveden s tobom neću zažaliti, niti će biti potraćen. Samo taj trenutak, to je sve što tražim. Vjeruj mi spremna sam dati život za tebe. .Zauvijek.
Ponovno posveta, jel ? Pa ok. Matea znaš na koga posveta ide. Ovaj post je pisan s manjokom inspiracije. Ljeto
je, zapravo inspiracije je previše. Al ovo je najbitnije, ostatak nebi završila do sljedećeg mjeseca. Nadam se da niste razoćarani. Volim vas svih :)
Nije kraj kad odu oči koje voliš,osmijeh koji pamtiš.Jer ljubav ne prestaje odlaskom,a ni sjećanje vremenom.
subota , 01.08.2009.
03:00 ,
Komentiraj { 29 }
-
#
