nedjelja, 16.09.2007.

Image Hosted by ImageShack.us

Samo vama pjesme pisati mogu
(za didu i Dinu)

Moje suze noćas preminuše
Iza gore gdje zalazi Sunce,
Vrele prozirne kapi
K'o lutke bez konopca
Na dnu željeznog kovčega zaspaše.

Da im kazujem bol,
Ja suza više nemam,
Nit' volje da se tješim, „čemu sve to“...
Samo zrno sjećanja...
Noćas je, sve što trebam.

Moji koraci noćas opet bijahu sami,
Tiho koračam...osluškujem bat...
Sama sam,
Ja bez vas prijatelja nemam.

A sanjala sam vas noćima
Jutrom pozdravljala i proklinjala ga
Zbog dana bijela što mi otjera san,
A u njemu vas...

Htjela bih još jednom
Izustiti riječ oproštaja,
Jer bez vas ja mira nemam...
Još jednom zaživjeti prošlost...
Al' ona je površina vode bez vjetra i titraja...

Ja opet, volje ni za čim nemam...
Moj dan crna olovna je zbilja...
I u tom gradu,
Sada crnom aveti noći,
Potpuno sam sama,
Ja bez vas prijatelja nemam
Koji bi mi rekao kamo sada poći...

U ovoj noći bez završetka,
Ja opet brojim tugu moju,
I govorim „Život je prekratak bio“.
Želim mnogo toga reći Bogu,
Ali on okreće leđa, ne sluša... nema ga...
I zato sada samo vama...
pjesme pisati mogu...

- 20:51 - Komentiraj tekst (29) komentara za sada..

<< Arhiva >>