utorak, 25.04.2006.












Zajedno prema zori

Žao mi je što nema više prilika,
Žao mi je što ne znam čitati između redova,
I što imaginarno pretvaram u stvarno.

Možda ću jednom dobiti odgovor
Zašto si odbio moju ruku,
Koju sam ti toliko puta pružila...

No,ja ju više ne vidim,
Jer glazba je za mene postala tišina
I svaka pjesma je nedorečena
I napisana dopola...

Moje najdublje misli,
Zarobljene u prolaznosti svega
Streme vječito da pronađu put
Ka pisanoj riječi i da kažu
Kako se osjećam...

Koliko će mi trebati,
Ja to zaista ne znam.

No, ja još uvijek želim
Pružiti ti ruku svoju,
Da pođemo putem zore...
U dvoje...

- 21:18 - Komentiraj tekst (121) komentara za sada..

<< Arhiva >>