nedjelja, 16.09.2007.

Image Hosted by ImageShack.us

Samo vama pjesme pisati mogu
(za didu i Dinu)

Moje suze noćas preminuše
Iza gore gdje zalazi Sunce,
Vrele prozirne kapi
K'o lutke bez konopca
Na dnu željeznog kovčega zaspaše.

Da im kazujem bol,
Ja suza više nemam,
Nit' volje da se tješim, „čemu sve to“...
Samo zrno sjećanja...
Noćas je, sve što trebam.

Moji koraci noćas opet bijahu sami,
Tiho koračam...osluškujem bat...
Sama sam,
Ja bez vas prijatelja nemam.

A sanjala sam vas noćima
Jutrom pozdravljala i proklinjala ga
Zbog dana bijela što mi otjera san,
A u njemu vas...

Htjela bih još jednom
Izustiti riječ oproštaja,
Jer bez vas ja mira nemam...
Još jednom zaživjeti prošlost...
Al' ona je površina vode bez vjetra i titraja...

Ja opet, volje ni za čim nemam...
Moj dan crna olovna je zbilja...
I u tom gradu,
Sada crnom aveti noći,
Potpuno sam sama,
Ja bez vas prijatelja nemam
Koji bi mi rekao kamo sada poći...

U ovoj noći bez završetka,
Ja opet brojim tugu moju,
I govorim „Život je prekratak bio“.
Želim mnogo toga reći Bogu,
Ali on okreće leđa, ne sluša... nema ga...
I zato sada samo vama...
pjesme pisati mogu...

- 20:51 - Komentiraj tekst (29) komentara za sada..

utorak, 25.04.2006.












Zajedno prema zori

Žao mi je što nema više prilika,
Žao mi je što ne znam čitati između redova,
I što imaginarno pretvaram u stvarno.

Možda ću jednom dobiti odgovor
Zašto si odbio moju ruku,
Koju sam ti toliko puta pružila...

No,ja ju više ne vidim,
Jer glazba je za mene postala tišina
I svaka pjesma je nedorečena
I napisana dopola...

Moje najdublje misli,
Zarobljene u prolaznosti svega
Streme vječito da pronađu put
Ka pisanoj riječi i da kažu
Kako se osjećam...

Koliko će mi trebati,
Ja to zaista ne znam.

No, ja još uvijek želim
Pružiti ti ruku svoju,
Da pođemo putem zore...
U dvoje...

- 21:18 - Komentiraj tekst (121) komentara za sada..

srijeda, 12.04.2006.












Dugo čekani dan

I tako svanu dugo čekani dan,
Trenutak sumoran, trenutak suncem obasjan.
Cijela jedna vječnost već je za nama,
I kao sjenka prošlosti dušu mi prolama...

Ah,ti nepovratni dani,
U kojima je čežnja gospodar bila
A neka sjeta uzdahe je lomila.

Strepnje i nade, tuge i radosti,
Ironija se uvijek uvukla u kosti.
Umorna lica krećem u novi dan,
Ostavljam to ljeto...

Ispraća nas sunce, a kiša već se sprema
Usponi, padovi i ničeg više nema.
Samo tupu bol osjećam u svojoj duši,
U meni pustoš vlada i nešto me guši.

...Vlak sve dalje me vozi
Dalje od tebe, a bliže kući.
U srcu dremež, a mene nešto muči.
Nešto propušteno što nikomu neću reći,
Tješim se samo da vrijeme sve rane liječi.

I ne mogu više ništa reći,
Ne usuđujem se sebi lagati,
Pokazat će vrijeme da sam u pravu
Jer neću više snove pretvarati u javu.

Vlak sve dalje me nosi...
Adieu....zbogom....
I opet neću lagati sebe,
Jer u mislima JOŠ SAM S TOBOM.

- 14:49 - Komentiraj tekst (96) komentara za sada..

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se