Djede,
idućeg ljeta,
kad kose tvoje još više posijede
i ruka otvrdne kao kora;
kad tvoj vinograd pohara peronospora,
(jer nemaš novaca za galicu)
doći ću zajedno da bacimo mreže.
Bit će noć. Kroz mrak će ciganska kola putovati
i mjesec pun.
Kljun
tvoje barke parat će Savu. Zvijezde će mirovati.
Djede,
onda će i tvoje mreže biti srebrne
i ruka mlada.
Zaboravit ćeš da si siromah,
da imaš kuću od ćerpiča i staje bez konja i krava,
vinograd bez grožđa
i na kraju sela devet jutara bara.