USKRSNA ZVONA
Nemirno su uzdrhtala srca naših zvona,
Što zastala su bila od velikog straha.
Ponovno im oklopljene nadimlju se grudi,
Što su za tri dana bile ostale bez daha.
Jer zvona su stara, starija od naših baka,
Pobožna i osjetljiva za svačiju bijedu.
I nikakvo čudo da su, kad je Isus umro,
Zamrla od bola i spustila glavu sijedu.
Al’ kad’ je Isus zavoj razvezao tijela
I ustao nepobjediv iz pećine one,
Uskrsnuše stara zvona i od silne sreće
Skoro poludješe: samo zvone, zvone...
Rajmund Kupareo
|