miris duše ...

13.01.2011., četvrtak

LIPOTE GLADAN, LJUBAVI ŽEDAN Lipote gladan, ljubavi žedan - Tedi Spalato Kad bura me prene, a noć dušu zgrije, sidnen di bi otac sidija prije, kroz pirju točin, svoj život na stol, šparan kapje smija, a prolivan bol. Sve moga bi minjat ma njega ne dan, to staro drvo još samo ja znan, jer očima sveca kad u mene gleda, odriši mi grope od sebe mi ne da. Svaki friž na stolu, riže, para, siče, suzon inkolajen ono pinku sriće ka lupež u mraku ja kraden sve s reda lipote gladan ljubavi žedan. Od roda mi nitko tu više ne sidi, a s katriga praznih sve prošlo me slidi, u meni duboko je molitve glas, tu je za stolon bija raj i spas. Branko Slivar

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

09/15 (1)
01/15 (1)
11/14 (1)
09/14 (2)
06/14 (1)
04/14 (4)
03/14 (3)
02/14 (2)
09/13 (1)
04/13 (1)
02/13 (1)
12/12 (1)
11/12 (1)
09/12 (1)
05/12 (1)
04/12 (2)
03/12 (1)
02/12 (1)
12/11 (3)
11/11 (1)
10/11 (4)
09/11 (3)
08/11 (1)
05/11 (1)
03/11 (1)
01/11 (6)
12/10 (14)
11/10 (25)
10/10 (1)

putsrca@net.hr













DUŠO MOJA

kad zvijezde ti sakrije
život vječitih mijena
bez milosti i mjere,
u srcu ih potraži;
zauvijek tu su,
s tobom žive,
dišu i trepere ...