miris duše ...

02.12.2010., četvrtak

PEJSAŽ Jesen se penje na stabla žuta I lišće bere, A vjetar njime sebi do puta Postelju stere. Pod stabla Zima zrcala prosu Iz tajne škrinje: Smrzla se jesen. Sivu joj kosu Prekrilo inje. Rajmund Kupareo JESEN Pod mjesečevim svjetlom rođena Luta i oblači boje u hodu Tek dahom vjetra vođena Vremenom kraljuje, zrije Pod njenim velom vješto se krije Vrijeme u meni Rijekom i šumom pjesma se slikara zlati Zaljubljen, zanesen Snagom života oslikava jesen Bujicom boja doziva dan A negdje pod kišom živi san O tebi I.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

09/15 (1)
01/15 (1)
11/14 (1)
09/14 (2)
06/14 (1)
04/14 (4)
03/14 (3)
02/14 (2)
09/13 (1)
04/13 (1)
02/13 (1)
12/12 (1)
11/12 (1)
09/12 (1)
05/12 (1)
04/12 (2)
03/12 (1)
02/12 (1)
12/11 (3)
11/11 (1)
10/11 (4)
09/11 (3)
08/11 (1)
05/11 (1)
03/11 (1)
01/11 (6)
12/10 (14)
11/10 (25)
10/10 (1)

putsrca@net.hr













DUŠO MOJA

kad zvijezde ti sakrije
život vječitih mijena
bez milosti i mjere,
u srcu ih potraži;
zauvijek tu su,
s tobom žive,
dišu i trepere ...