NEISPRIČANE PRIČE
19.11.2010., petak
ZAŠTO JE TO ZBOG TOGA ZATO
|
Danas je dan kada se prije gotovo dvadeset godina jedan grad heroj konačno umorio od svoje vrlo nezahvalne uloge koja se sastojala i u tome da potomci ove zemlje imaju ljepšu i sretniju budućnost. Mnogo ljepšu i bolju nego što je bila njihova tadašnja vrlo zlosretna sudbina. Ovo nije direktna priča o tom gradu heroju i ljudima kojih se naši lideri i vođe sjete kada im zatrebaju za političke i druge poene. Oni svjesni neizrecivih napora ovih istinskih heroja ne moraju pokazivati što o tome misle jer to svakodnevno nose u vlastitim srcima u sjećanju na one koji više nisu s nama, a utkali su svoju volju, vjeru, krv i meso u povijest koja je trebala biti nešto što nažalost nije. San o Lijepoj Našoj koji se nažalost opet nije ostvario. I sasvim izvjesno još neko vrijeme niti neće. Naravno vrlo teško i nezahvalno je predviđati budućnost, ali nekako promatrajući što se događa čini se da se može uočiti određeni obrazac - obrisi puta kojim kročimo. Odmah treba reći da to ne mora nužno biti tako. Ali svakako ostati će gorak okus ove slobode koju naizgled imamo, ali je zapravo nećemo imati ukoliko po tome pitanju ne osvjestimo nekoliko stvari u kojima možemo svojim djelom napraviti mnogo više nego se to sada čini. Kako god okrenemo ne čeka nas put posut ružama. Možda ste ovih dana bili svjedocima otvaranja čak nekoliko novih ogromnih trgovačkih centara u nekoliko većih gradova. Novi krasni veliki surogat-rajevi za šopingholičare. Hrana, sport, zabava, šoping, druženje sve kao da smo već u raju - tamo gdje nam kažu da ćemo ići kada ovdje u ovome životu završimo svoj "posao" naravno uz uvjet da smo "bili dobri". Prije nekoliko dana prošetao sam famoznim zagrebačkim trgovačkim Arena centrom, velebnim zdanjem koji nastoji svojom veličinom i raskoši namamiti radoznale i one željne trošenja vremena i novca. Jer to je jedan od razloga zbog kojeg postoji. I doista sve unutra odiše svježinom, mirisima, bogatstvom, bojama, umjetnim ukrasima, rasvjetom i masom znatiželjnih ljudi - svime što si čovjek može poželjeti da ima na jednom mjestu. Ali samo uz jedan uvjet - ako ima to "zadovoljstvo" čime i platiti. Naravno samo razgledavanje ne košta ništa. I tu završava svaka sličnost sa rajem. Kako ne spadam u one koji novcem raspolažu u neograničenim količinama (a niti mi on previše znači svjestan njegove stvarne uloge u našim životima) zadovoljio sam se isključivo razgledavanjem i pomnim promatranjem ljudi koju se nalaze sa obje strane tezgi. Iako je kao u košnici sve puno svega i svačega, ono što sam primjetio i nije me previše iznenadilo. Da li zbog besparice, krize i nedostatka novca, da li zbog nekih drugih razloga velikom većinom su sva ta lica bila iznutra prazna, bez stvarne radosti, sa maskama i ponekim lažnim osmjehom baš kao što je i lažna slika ovog raja koji nam nudi naizgled nešto za zapravo jedno veliko ništa. To ništavilo je zapravo utoliko veće jer su zadovoljstva koja pruža dizajnirana tako da se osjećaj ništavila i unutrašnje praznine još više produbljuje dovodeći onoga tko ima imalo senzibiliteta do toga da se zapita: Pa kakav je uopće smisao čitave ove lažne predstave? Vrlo brzo sam otišao ne razmišljajući previše o utiscima koji je na mene ovo mjesto ostavilo kao i sva vrlo slična armiranobetonska zdanja koji imaju sličnu ulogu. To definitivno nisu mjesta na kojima se moguće osjećati stvarno dobro. Ali usred najžešće krize oni rastu kao gljive poslje kiše. Mora biti da ima neki dobar razlog zašto je tako? I čini se da ima. Ne može se reći da se vlasnici i investitori centra nisu potrudili. U gradnju Arene (ako su te informacije točne) utrošeno je oko 320 milijuna eura ili 2,4 milijarde kuna koji se trebaju očekivano vratiti kada se trgovina zahuta onako kako se planovima i očekuje. A to je JAKO puno novaca kojeg treba vratiti i zaraditi. Nećemo sada raspravljati kako su za taj novac mogli napraviti nešto mnogo mnogo korisnije što bi stvarno našoj napaćenoj republici donosilo i neke druge prihode osim pukog poreza na promet robom koja nije proizvedena kod nas. No što je tu je. Ta razina svijesti će vjerojatno doći do nas kada konačno shvatimo opseg akcije u koju smo kao i ostatak sličnih banana republika uvučeni bez znanja i shvaćanja što se zapravo događa. Ne mora nužno to što se sprema biti tako loše jer po svemu sudeći Lijepu Našu se namjerava pretvoriti u turističku oazu u kojoj će turisti iz svih krajeva planete dolaziti na odmor, zabavu i naravno što veću potrošnju. Za to postoje svi preduvjeti, a oni su sada vrlo dobra prometna povezanost (imamo trenutno najbolje autoceste i tunele u EU po kojima se može voziti i preko 250 km/h ako vas ne uhvate), U to spadaju i sređeni uvjeti za otvaranje još najmanje 20 još i većih trgovačkih megacentara koji očito niju dimenzionirani samo za trošenje građana Lijepe Naše. Osim toga otvoren je i otvara se zakonski prostor za gradnju sasvim dovoljnog broja golf terena i pratećih hotelskih kompleksa, resorta, zabavnih parkova i sličnih sadržaja u kojima se očekuje mnogo bogatija klijentela od onih koji nas sada pohode, a također je i krizom i lošom vlašću totalno devastiran proizvodni kapacitet i još nedirnuta poljoprivredna zemljišta i šume pa se tako širom otvaraju vrata budućim vlasnicima ovih prostora tako da neće imati previše briga oko toga u što ulažu svoje novce. Ako pratite vijesti sada Njemačka nudi sve što treba za razvoj i investiranje samo da se još dovrše neki preduvjeti za to uglavnom iz domene zakonodavstva koje još "ne funkcionira kako treba". Druga informacija kaže da više od 500 investitora čeka sa desetinama milijarda eura da nastupe tamo gdje je sve naizgled totalno propalo. Kakve "izvrsne" vijesti. |
