ništa posebno...
evo samo par crkvenih natpisa...
još samo 2 tjednaaaa...
ja sam najvjerojatnije jedina na ovom svijetu koja jedva čeka školu! a stvarno nisam normalna... što se više bliži taj početak to se sve češće pitam dal će proć brzo kao i prošla godina ili će trajat i trajat i trajat... iskreno, ja bi htijela ostat u srednjoj još bar tri godine jer je stvarno jebeno!!! ali nažaost, evo zadnja godina je tu i nemogu vam opisati koliko mi je žao zbog toga...
no da ne gnjavim sa školom, htjedoh reć da ovaj sad viked frend slavi 18 rođ. dogovorili smo da ćemo iznajmit prostor usred šume, (a takvih ima dosta tu kod nas...) i gazit ćemo se do jutra... a taj koji slavi, dva dana nakon rođendana ide na maturalac u španjolsku sa 1500 kn koje je sam zaradio ovo ljeto... how cool is that?
sad svi iz ekipe smišljaju šta da naruče iz špoljolske... jao bit će zanimljivo kad se vrati 
a sljedeći vikend idem u kutinu na mini metal fest. naime moj bratić svira u bendu Deadweight Loss i svirat će tamo. jedva čekam jer sam malo prčkala po internetu i našla pjesme od bendova koji će još svirat i mogu vam reć da su svi odlični i da sam se stvarno iznenadila koliko dobrih bendova ima u hrvatskoj a ja za njih neznam...
anyway evo plakat
Shot at 2007-08-21
e ovaj bend machine insufficiency je prejeben i jaaako se veselim što ću ih vidjeti!!!
a report ćete moći pročitati ovdje 
pozdrav!
kornjače rulaju...
Shot at 2007-08-16
evo pošto veliku večinu slobodnog vremena posvećujem internetu i njegovim čarima, odlučih i napisati post.
smisleni post...
nije da znam pisati smislene postove ali dobro... trudim se...(yea wright...)
naime, proslava mog 18 rođendana je bila odlična ali ne onoliko odlična koliko sam ja htijela da bude...
najviše me razočaralo to što sam na kraju tog cirkusa ostala s ljudima koji su banuli nepozvani (tj. netko ih je sigurno pozvao ali to nisam bila ja...)
a još gore od toga je bilo to što sam s tim ljudima pričala više nego sa svojom ekipom koja se pokupila doma u 3 ujutro (!?!?!?) kod nas je to rijetki slučaj, jer kad je nekom od nas rođendan ostaje se do jutra. (ma uvijek se ostaje do jutra...)
podsvjesno me to ubija... te sitnice kojima mi nesvjesno pokazuju da me ne cijene dovoljno.
ja sam inaće jedina cura u ekipi i dosad to nije bio apsolutno nikakav problem ali u zadnje vrijeme kao da postaje , iako svi tvrde da to nije istina...
anyway, da ne gnjavim...
dosta sam se napričala sa nepozvanima i bilo je zanimljivo, pogotovo na kraju kad je jedan frend zaspao sjedeći na stolici, s prekriženim rukama, s tim da mu je glava visila da laktova... presmiješna scena...
mi ostali smo praktički stajali u krugu oko njega i vrištali od smijeha jer je svako malo netko dobacio neki komentar na račun uspavane ljepotice...
nakon toga je sljedilo buđenje, koje je trajalo 25 minuta! mi tog čovjeka nismo mogli probudit!!! zapravo, samo se jedan dečko trudio probuditi ga, najpijaniji od svih nas, pa je bilo duplo smiješnije..
na kraju se probudio, neznam točno kako su ga probudili (rupe u siječanju i to...)
sve u svemu bilo je ok...
a sada... vrijeme je da vam kažem što su mi kupili...
nešto što stvarno nisam očekivala...
kupili su mi malu slatku kornjaču! jel možete vjerovat?? kornjaču! pa da sam dva dana pogađala, ne bi pogodila sigurno... nikad ne bi pogodila...
stavit ću vam sliku, kad kupim baterije za fotić.
kupili su i akvarij i hranu, naravno...
stvarno nisam mogla vjerovati... preslatka je, vidjet ćete...
par dana nakon toga sam si otišla kupiti još jednu, jer znam kako je užasno kad si sam pa nisam htjela da bude solo, i sad imam dvije...
svi me stalno ispituju kako se zovu... pa nemoš kornjači dat ime...
ja ih sigurno neću zvat imenom... to mi je malo 
uostalom, ne bi mogla podnjet da mi mama uleti u sobu, uzme kornjču i počne joj tepat...
pa kako god ih nazovem, da smislim prejebeno ime, mamino tepanje bi ga definitivno uništilo...
so, why bother????
možda i upload-am koju sliku s rođendana, ali moram vas upozoriti, sve fotke su slikane mobitelom (sony ericsson k750i) jer se nikome nije dalo nosit fotić jer bi morali pazit na njega... assholes...
nisam mislila da ću ovoliki post napisat, al evo...
događa se... zapravo ne znam ni zašto pišem kad nitko ne komentira...
dobro ima par ljudi za koje znam da čitaju a nisu blogeri ali to ne znaći da nemogu koomentirat...
zato, ugrijte prstiće i tipkajte jer će inaće bit sranja...
o da, nemojte da vas sretnem, bit će svega...
tek onda nećete moć tipkat, a bome ni pisat, he he...
dobro, dosta baljezganja.
pozdrav!
evo jedne kornovske koja mi trenutno ide uz raspoloženje...
Sretan mi rođendan!!!
buuuaaha ha ha ha ...
poz svima koliko vas ima... (iliti 0)
